Arijanu Čulinu upamtili smo po ulozi Milijane u kultnoj televizijskoj seriji Đekna još nije umrla, a ka’ će ne znamo reditelja Živka Nikolića. Prošlo je skoro trideset godina da bi crnogorsku publiku ponovo osvojila ulogom u filmu Ne gledaj mi u pijat rediteljke Hane Jušić, koji je ljetos prikazan na filmskom festivalu u Herceg Novom i dobio Zlatnu mimozu za režiju. Film Ne gledaj mi u pijat je Arijanin debitantski film iako je splitska glumica sa završenom Akademijom upravo u Beogradu, već više od 30 godina zvijezda hrvatskog glumišta – ostvarila je mnogobrojne uloge u pozorištima, televizijskim serijama, kabareima… Arijaninu karijeru je obilježila i legendarna Goge Bjondina koja je otvorila vrata stand up komediji u Hrvatskoj.
Film Ne gledaj mi u pijat je na prošlogodišnjem Venecijanskom filmskom festivalu osvojio nagradu FEDEORA za najbolji evropski film, a onda je je nakon Venecije krenulo osvajanje nagrada po brojnim međunarodnim festivalima. Nagrađivani debitantski film Hane Jušić izabran je za hrvatskog kandidata za 90. nagradu Oskar Američke akademije filmske nauka i umjetnosti, u kategoriji najboljeg filma na stranom jeziku.
MONITOR: Film ,,Ne gledaj mi u pijat” i dalje osvaja publiku i kritičare i dobija nagrade, a sve je počelo u Veneciji kad je film osvojio nagradu FEDEORA za najbolji evropski film. Iako ste priznata glumica, ovo je Vaš filmski debi. Kažete nam o ovoj ulozi, ali i kako je došlo do saradnje sa rediteljkom Hanom Jušić?
ČULINA: Najviše volim da ljudi kada pogledaju film sami donose sud o ulozi kako im se dojmila, ali za one koji nisu pogledali tumačim Veru, jednu tradicionalnu dalmatinsku ženu koja pripada možda više nekim prošlim vremenima. U ovom vremenu danas, žene su više zaokupljene poslovima, tako da malo njih ostaje kući, malo njih su samo domaćice. Vera je na neki način žena koja je odustala, prepustila se nekoj kolotečini zaboravivši da je možda nekada nešto htjela ostvariti. Cijeli svoj život posvetila je obitelji, a unutar te obitelji svi vode neke svoje osobne živote i unutarnje bitke. Vremenom se prepustila.
Suradnja sa Hanom je bila fantastična. Vrlo pomno je birala glumce koji će igrati glavne likove. Mislim da je za trojicu znala, a majku je dulje tražila dok konačno nije pao izbor na mene. Ja sam joj zahvalna i nadam se da sam opravdala povjerenje.
MONITOR: Šta Vas je privuklo scenariju?
ČULINA: Scenario je fantastičan. Mislim da bi svaka glumica poželjela igrati takvu ulogu. To je zaista karakterna i slojevita uloga. Ta žena je u isti mah tragična i komična, u svakom slučaju vrlo zanimljiva i privlačna za igrati, a film je hrvatski kandidat za nagradu Oskar.
MONITOR: Odigrali ste mnogo pozorišnih i televizijskih uloga. Nekako je nejasno, zašto baš sada filmski debi?
ČULINA: I meni je potpuno nejasno zašto je ovo moj filmski debi, možda nisam to trebala ni napometnuti jer se eto, to pitanje dosta ponavlja , a ja ne znam pravi odgovor osim što imam pretpostavke. Za ovaj film sam od reda dobila sjajne kritike, ali imala sam ih kad sam igrala Milijanu u seriji Đekna još nije umrla, a ka’ će ne znamo, a mislim da ljudi nisu imali toliko prilike da me vide na ekranu. A zašto je to tako… Put me u jednom periodu na malim ekranima poveo u drugom smjeru. Igrala sam Gogu Bjondinu, komentirala sve i svašta i na neki način bila začetnik stand upa u Hrvatskoj. Svaki tjedan pisala sam tekst o aktuelnim događajima, a govorila i o muško- ženskim odnosima i zapravo svemu što nas okružuje na humorističan način. Možda je to filmske reditelje na neki način odbilo od mene, jer me ta uloga dosta odredila, ali sve to zajedno i nema veze. Ko zna zašto je tako, ne znam.
MONITOR: Svi likovi u filmu su maestralno osmišljeni – bez emocija, kao da se ne podnose, a trpe jedni druge bez ideje da promijene nešto. Svi četvoro toliko ste bolno uvjerljivi i iskreni u glumi. Kako ste to postigli?
ČULINA: Njih troje su živjeli zajedno, petnaestak dana, u kući u Šibeniku. Ja sam svakodnevno dolazila i odlazila. Svaki dan smo probali scene prije početka snimanja. To što smo dobro odigrali uloge, mislim da je plod toga što smo OK glumci za te uloge i Hana nas nije slučajno izabrala. Scenario je toliko dobar, likovi su toliko jasni da je sve ostalo na našoj nekoj vještini da te likove donesemo. Bili smo vrlo lijepo vođeni jasnom idejom sa Hanine strane, kako to zapravo treba odigrati, kako sve treba izgledati, gotovo dokumentarno.
MONITOR: Film je takođe dobio nagradu ,,Beogradski pobjednik” na FEST-u, a vi nagradu za najbolju glumicu. Pretpostavljam da Vam je to priznanje veoma važno jer je dodijeljeno u gradu gdje ste studirali i počeli karijeru?
ČULINA: Jako mi je značajna nagrada u Beogradu, gradu gdje sam studirala i to je teško riječima opisati. To je stvarni veliko priznanje – jedna internacionalna nagrada. Kad sam je dobila nisam mogla vjerovati, pitala sam da li je to nagrada za debitanta, za sporednu ulogu… Nisam znala da postoji samo jedna nagrada za glumicu. A ono što je najdragocjenije to je zapravo jedno pozitivno ozračje koje se stvorilo, ta jedna podrška svih mojih kolega u Beogradu i sve te čestitike koja sam dobila u Hrvatskoj.
MONITOR: Kad govorimo o počecima, uloga koja Vas je obilježila i koju pamti cijela bivša država bila je Milijana u seriji ,,Đekna još nije umrla, a ka’ će ne znamo”. Kako je došlo do poznanstva sa Živkom Nikolićem?
ČULINA: Zaista me je obilježila serija Đekna još nije umrla, a ka’ će ne znamo i to na najbolji mogući način. Ljudi se na ovim prostorima još dan danas sjećaju te serije i ne samo da se sjećaju nego dan danas je gledaju. Ona se i dalje reprizira. Ona samo dokazuje da nikad ne umiru dobri projekti. Moja suradnja sa Živkom Nikolićem bila je dragocjena za mene. Tada sam bila vrlo mlada glumica, još na akademiji. Prvo sam igrala pozorišnu predstavu Đekna još nije umrla, a ka’ će ne znamo koju je režirao Milan Karadžić, a igrali su Mima Karadžić, Petar Božović, Ljiljana Dragutinović i Stela Ćetković. Onda je Živko došao pogledati tu predstavu, koja se igrala u beogradskom SKC-u, i uzeo mene iz te predstave da i u filmu tumačim lik Milijane. To je bilo jedno divno, neponovljivo iskustvo i ja imam samo najljepše uspomene. Voljela bih da je nakon te serije i uspjeha koje je imala bilo više takvih projekata.
MONITOR: Koliko Vas je ova kultna serija zbližila sa kolegama, da li ste bili sa njima u kontaktu i nakon zavšetka serije i Vašeg odlaska u Split?
ČULINA: Rad na filmu, seriji, na bilo kojem projektu zbliži glumce. Oni postanu kao jedna obitelj. A mi svi glumci smo kao mala djeca, nije važno odakle smo. Naravno da nas je Đekna zbižila, ali eto posle nas je život rastavio. Mnogo mojih kolega iz te serije je umrlo, tako jedan po jedan… Prije par godina, 2012. godine, posjetila sam Draga Malovića, koji je u seriji igrao mog oca. Bilo je veoma dirljivo.. I on se rasplakao i ja sam se rasplakala. Baš su mu ruke drtale… Uvijek je govorio: ,,Ona je dobar čovjek”, a stvarno mislim da je najvažnije da smo svi dobri ljudi, pa tek onda dobri u onome što radimo. Povremeno se čujem sa Zefom Dedivanovićem – Joksimom. On mi uvijek čestita Božič, sve blagdane. A kad ga pitam: ,,Zefe, kako si, koliko ti je godina”, on on kaže: ,,Ako bog da ovo mi je zadnja”. I eto fala bogu, još mu nije zadnja… A drugih nažalost više nema.
Miroslav MINIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
SVIJET3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice