Povežite se sa nama

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, KOORDINATORKA CENTRA ZA ŽENSKO I MIROVNO OBRAZOVANJE – ANIMA: Režim na svakom koraku militarizuje društvo

Objavljeno prije

6 godina

na

ljupka

MONITOR: Ovih dana podnijete su krivične prijave protiv mitropolita Amflohija zbog govora mržnje prema ženama, ali i na nacionalnoj osnovi. Kako vidite ovo najnovije ,,aktiviranje” mitropolita, koji je svojim govorima ,,ljubavi” opet preplavio medije?
KOVAČEVIĆ: Balašević bi rekao – princip je isti sve su ostalo nijanse. Mitropolit se pojavi sa nekom izjavom koja podrazumijeva mržnju prema različitima baš onda kada to političkim (u ovim slučajevima) državnim elitama odgovara. Onda mediji dignu prašinu vezanu za ljudska prava sa ciljem da se ljudi uznemire, da „pravaši” progovore, a u suštini se skreće pažnja sa očajne situacije u kojoj se (unutar i vani) nalaze države i, uvijek vlasti dobrodošlo, da se pojačaju podjele među grupama od kojih potencijalno postoji opasnost.

Dodatna dobit režima je da se na ideologiji koja se zove „put u Evropu” dokazuje Evropi (što podrazumijeva samo briselsku administraciju i ponekog ambasadora koji ih podržava) da imamo i zakone i „članove zakona” po kojima se čak nedodirljivi mogu prozivati i da postoje NVO i partije koje opstaju na tim mantrama. Sve je farsa koja podrazumijeva nedostatak želje za temeljnim promjenama ili sljepilo zbog nedostatka znanja da se utiče na temeljne probleme a ušićari se neki politikantski poen pred izbore. Sigurno je da postoje i istinski borci/kinje za ljudska prava, ali, nažalost, tzv. građanstvo je naučilo da ne čuje glasove sa margine već je upućeno samo na one koji imaju moć. I naravno da je ideologija koja stoji iza izjava zloćudna i zasnovana na mržnji prema drugačijima (nacionalno, vjerski, rodno…) koja je još uvijek najprofitabilnija.

MONITOR: Mislite li da krivične prijave pomažu? Zar ne bi institucije trebalo da budu te koje prve reaguju?
KOVAČEVIĆ: Krivične prijave su po mom utisku postale moda jer se uspješnost nekih projekata mjeri brojem krivičnih prijava dok je u realnosti kao što je bilo i prije. Ovdje se čak vlast utrkuje u podnošenju krivičnih prijava što je mnogostruko opasno po društvo. Prijave se razmatraju selektivno kao što se i pravda sprovodi selektivno prema prioritetima vladajuće partije. Tužilaštvo i sudstvo ne funkcionišu u skladu sa zakonima i pravdom tako da krivične prijave, u stvari, svjedoče o „demokratiji bez prava i pravde” ( ovo je začin C Crne Gore za evropske standarde o demokratiji). Dodatno, režim na svakom koraku militarizuje društvo, što urušava i institucije i pravdu. I tako do potpune iscrpljenosti i tupavosti.

MONITOR: Zašto institucije štite mitropolita? Mislite da ima nešto s onim Đukanović i Amfilohije ,,strateški partneri”?
KOVAČEVIĆ: Mislim da institucije ne štite mitropolita. Institucije su u Crnoj Gori u takvom stanju da su samo ispostave volje vladajuće partije i ništa više. One funkcionišu po direktivi odozgo i štite ili ne štite onoga za koga im je rečeno ili naslućuju da ugrožava ili ne ugrožava DPS. Tako radi aparat. Vjerujem da Đukanovićev DPS nema boljeg igrača za očuvanje svog statusa od Amfilohija, mislim da su partneri iz nužde (očuvanje profita i moći) i da će lako mijenjati partnera ukoliko im neko drugi bolje služi.

Znam da se u slučaju protesta – štrajka glađu majki, mitropolit pojavio baš tada kada je javnost bila uznemirena i u dilemi da pruži masovnu podršku protestima. Njegovo pojavljivanje bilo je dovoljno da se ne gleda suština protesta (štrajka) majki nego da se protest definiše instruiranim od DF i prosrpskim i da mnogi odustanu od podrške, naročito žene iz vladajućih partija koje su bile pokolebane.

MONITOR: To je partnerstvo s početka devedesetih, staro koliko i ratni zločini. Koji su još nekažnjeni. Kad će biti?
KOVAČEVIĆ: Optimistička varijanta bi bila da će tako biti do promjene vlasti tj. odlaska sa vlasti onih koji su ideološki i realno učestvovali u tim dešavanjima i čija se uloga mora preispitati. Mnogo je realnije očekivati da i promjena vlasti neće pokrenuti ta pitanja jer će se i buduća vlast zasnivati na sili i podjelama, pa će ostati ta pitanja kao „dobra podloga” za mogućnost novih sukoba političkih i stvarnih.

MONITOR: Gdje je Crna Gora kad je u pitanju fašizam/antifašizam?
KOVAČEVIĆ: U Crnoj Gori taj sukob nije vidljiv kao kod zemalja u okruženju, još uvijek je tu izvjestan stepen konfuzije i nesigurnosti (neoliberalna relativizacija i dezidologizacija tu značajno pomaže). Ponekad, u sadašnjem svjetskom i evropskom haosu, čini mi se kada bi se mogli skloniti svi političari koji su prisutni više od jednog mandata i njihovi biznismeni, otkrilo bi se nešto od vrijednosti antifašizma koje još baštine ljudi koji nemaju privilegije i koji su beskrupulozno prevareni promjenom sistema, ljudi sa margine. U ekonomski i obrazovno opustošenoj zemlji jedini argument tzv. progresa je „ušli smo u NATO” i „na putu smo za EU” iako je sasvim vidljivo da se EU raspada , i fašizacija je sve vidljivija, a da ni NATO ne stoji baš dobro.

Karte se na svjetskoj sceni miješaju i tu smo mi nebitni kao što smo uvijek i bili. Nemamo mi gdje ići, kao što nismo ni imali osim u vlastitu prošlost. Političkim elitama odgovara ponavljanje prošlosti. Znamo da je pobijedio antifašizam ali ne bih voljela da ponavljamo lekcije, nego da idemo dalje od temelja koji jesu trenutno dominantno antifašistički, a možda sam potpuno u krivu…

MONITOR: Ženski pokreti su uvijek po pravilu tu gdje i antifašizam. Kako vidite borbu za žensku ravnopravnost danas u Crnoj Gori?
KOVAČEVIĆ: Najčešće su se ipak pokreti žena povinovali muškim pokretima bez obzira na svoj emancipatorski potencijal i uvijek je rezultat bio potlačenost/eksploatacija žena pa i nakon antifašističkog pokreta. Feministički pokreti imaju drugačiju doktrinu, zasnivaju se (uglavnom) na drugačijim vrijednostima (etici brige, solidarnosti, ravnopravnosti, nenasilju), svuda marginalizovani ali je i sve vidljivija njihova moć.

Što se tiče Crne Gore pesimistična sam. Politike ravnopravnosti su prilično zloupotrijebljene političkim intervencionizmom vladajuće partije i paternalizmom međunarodnih organizacija. Ne vidim kritičko mišljenje ni promjenu svijesti. Na sceni je potpuni gubitak „kompasa”. Tu je samo par organizacija koje se drže nekog kompasa, i još nekoliko žena, sve drugo je ništa od onoga što je trebalo biti. I pozitivni izvještaji. Situacija je mnogo gora nego što je bila prije nekoliko godina. Tzv. saradnja sa institucijama pod uticajem evropskih emisara je stavila u funkciju sistema NVO organizacije i mnogo teže je sada do autonomije i nezavisnosti.

Da nije protesta majki koje pokazuju da postoji mogućnost okupljanja različitih u Crnoj Gori, koje imaju jasan cilj i spremne su da se zbog tog cilja žrtvuje, mislila bih da nema nade. Zahvalna sam što sam čula te glasove pobune, te istinske i životne političke elaboracije, doživjela solidarnost i pravednost. Režim odlično prepoznaje tu opasnost i zato su te žene kažnjene. Nema u tom protestu jačine za promjenu sistema jer je neosviješćenost, nedovoljno znanje i nedostatak šire perspektive prisutan ali ima suštine – borbe protiv tlačitelja, protiv nemoralnih političara, protiv onih koji se igraju ljudskim sudbinama. Borbe za ljudsko dostojanstvo. Izašle su na crtu državi i država je pokazala svoje lice. To je veoma različito od onoga što vas uče emisari/ke međunarodne zajednice – da se ravnopravnost postiže ponižavanjem pred državnim službenicima koji ni ne razumiju ideju rodnih politika a etiku brige i odgovornosti još manje.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Ovi izbori mogu biti prekretnica

Objavljeno prije

5 dana

na

2 Juna, 2023

Objavio:

Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje

 

MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?

KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.

Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.

Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.

Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.

Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.

Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.

MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?

KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.

Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.

Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.

Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.

Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.

Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IGOR LJUTICA, PREDSJEDNIK SINDIKATA IZABRANIH DOKTORA: Borba za bolji položaj izabranih ljekara je i borba za zdravlje pacijenata

Objavljeno prije

5 dana

na

2 Juna, 2023

Objavio:

Izabrani doktori su usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata i time ugrožavaju ne samo svoje zdravlje već dolazi do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške

 

MONITOR: Početkom maja osnovan je Sindikat izabranih doktora Crne Gore. Koliko imate članova, koji su glavni ciljevi?

LJUTICA: Glavni cilj Sindikat izabranih doktora Crne Gore (SIDCG)  biće unapređenje primarne zdravstvene zaštite (PZZ) ne bi li svaki građanin dobio najkvalitetniju moguću zdravstvenu zaštitu. Da bismo bili u mogućnosti da to ostvarimo, moramo sačuvati ljekare u PZZ.

SIDCG je za samo nekoliko dana okupio preko 240 izabranih ljekara iz skoro svih domova zdravlja u Crnoj Gori. Sam kostur SIDCG čine Glavni odbor i 32 koordinatora iz svih domova zdravlja u Crnoj Gori koji su mahom specijalisti porodične i opšte medicine. Preko 80 odsto izabranih ljekara za odrasle se nalazi u SIDCG uz svakodnevni priliv novih članova.

MONITOR: Koji je razlog tolikog učlanjenja u sindikat?

LJUTICA: Tome je kumovalo veliko nezadovoljstvo ljekara nakon smanjenja zarada ukidanjem usluga i kapitacija kroz novi kolektivni granski ugovor koji su kolege sindikalci na štetu svojih kolega iz primarne zdravstvene zaštite (PZZ) potpisali sa Ministarstvom zdravlja. Osim činjenice da je izabranim ljekarima u toku mandata 43 Vlade umanjena zarada koja je uvećana tokom prethodne 42 Vlade, postoji veliko nezadovoljstvo usljed dodatnog opterećenja izabranih ljekara koji su već u sindromu izgaranja povećavanjem broja pacijenata od strane Fonda za zdravstvo CG.

MONITOR: Koliko je broj pacijenata povećan?

LJUTICA: Već imamo situaciju da su izabrani doktori usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata. Time ljekari ugrožavaju ne samo svoje zdravlje, već dolazi i do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške. Dugi niz godina ljekari u PZZ kupuju socijalni mir radeći za tri ljekara. Svakodnevni pritisci na poslu koji su kulminirali već zaboravljenom borbom protiv Covida u prvim redovima nagrađeni su smanjenjem zarada u trenutku kada svima u zemlji prihodi rastu. Pet mjeseci smo ukazivali na nepravdu koja je počinjena prema izabranim doktorima umanjenjem zarada od 200 do 600 eura (u zavisnosti od broja pacijenata i obima posla). Ne da ništa nije ispravljeno već smo imali i imamo loš trend. U javnosti se objavljuju bruto plate sa prekovremenim radom ne bi li se građani okrenuli protiv ljekara. Takvo maligno postupanje, ne bi li se pokrilo svoje neznanje i načinjene greške, napraviće neprocjenjivu štetu zdravstvenom sistemu odlivom iz zemlje već desetkovanog kadra.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ALEKSEJ KIŠJUHAS, SOCIOLOG (FILOZOFSKI FAKULTET U NOVOM SADU) I KOLUMNISTA DANASA: Milošević je možda umro, ali miloševićizam živi

Objavljeno prije

5 dana

na

2 Juna, 2023

Objavio:

U čuvenom govoru na Gazimestanu 1989, Slobodan Milošević je govorio o ekonomskom prosperitetu – i najavio ratove. Da li se istorija zaista ponavlja, prvo kao tragedija, a zatim kao farsa, ostaje da se vidi

 

MONITOR: Kako Vama izgleda dinamika protesta „Srbija protiv nasilja“ . Da li je taj revolt zaista ušao i u frizerske salone i automehaničarske radnje, kako pišete u jednoj svojoj kolumni?

KIŠJUHAS: Mislim da su masovnost i građanski karakter ovih protesta iznenadili mnoge, pa i vlast i opozicione partije. Kada je reč o tom revoltu građana, obično se zazivaju nekakve analogije sa ekspres-loncem (koji je prekipio) ili sa kapima koje su prelile čašu. Međutim, smatram da je nešto drugo u pitanju. Večito pitanje političke teorije je zašto su konzervativci ili politička desnica toliko uspešni, odnosno atraktivni za tzv. „običnog čoveka“, tog mitološkog Petra Petrovića sa uplatnice? Odličan odgovor ponudio je američki psiholog Džonatan Hajt u „Psihologiji morala“.

Za njega, desno-konzervativni svetonazori su uspešni upravo zato što (stvarno ili fiktivno) počivaju na vrednostima porodice, dece, vere, zajednice, a što „okida“ duboko ukorenjene ili davno evoluirane strukture ljudskog uma. Uostalom, i predizborni slogan Vučića i njegove partije bio je „Za našu decu“. Na drugoj strani su levo-liberalni svetonazori koji insistiraju na mnogo apstraktnijim vrednostima poput jednakosti, slobode, ljudskih prava itd., i koje nemaju takvu moralnu snagu kao – naša deca. S tim u vezi, nakon dve užasne tragedije – deca su ta koja su postala ugrožena, pa i čitavo tkanje društvene zajednice, i upravo to je izvelo tolike građane na ulicu. Ta dva masakra su bili tzv. „crni labudovi“ (prema Nasimu Talebu) – neočekivani i nepredvidivi događaji s velikim ili nesagledivim posledicama. I upravo zato je i proteste neobično teško artikulisati. Ipak, čini mi se da se o nezadovoljstvu sada otvoreno govori, umesto šapuće.

MONITOR: Ivan Marović, jedan od predvodnika Narodnog pokreta Otpor, smatra da građansko-opozicioni protesti nemaju šansu na uspjeh ukoliko se ne pretvore u opštenarodni pokret. Da li je pokret neophodan i da li je, bez atrikulacije od strane opozicije, moguć?

KIŠJUHAS: Iskreno, ne znam šta je „opštenarodni pokret“, iako mi to zvuči ili vonja na poziv na novu sabornost. Otpor nikada nije bio „opštenarodni“ pokret, već organizacija hrabrih i talentovanih mladih ljudi. Upravo zato, ovi protesti nemaju šanse bez čvrste i dobre – organizacije. Protesti protiv nasilja se (s razlogom) ponose svojom relativnom spontanošću, i činjenicom da se na njih ljudi ne dovoze autobusima. Međutim, moja jeretička misao je sledeća: oni neće uspeti ako opozicija ne bude organizovala svoje simpatizere, pa čak i organizovala njihove dolaske autobusima. Građani su Petog oktobra (2000) i spontano, ali i krajnje organizovano dolazili u Beograd. Istinske revolucije nema bez sloma državnog aparata (prinude i sile), pa i bez otkazivanja poslušnosti od strane mnogih političkih i privrednih struktura.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo