Povežite se sa nama

INTERVJU

FILIP DAVID, KNJIŽEVNIK I DRAMATURG IZ BEOGRADA: Srbija evropsku kuću gradi na lažima

Objavljeno prije

6 godina

na

david

MONITOR: Kako biste skicirali profil današnje Srbije?
DAVID: Srbija se vratila u početke devedesetih. Prosto da čovek ne poveruje, posle svega što nam se dogodilo. Na vlasti i u njenoj blizini su neki od poznatih, istaknutih govornika mržnje, propagandisti etničkih sukoba, zagriženi miloševićevci. Ratni zločinci posle odležane kazne postaju predavači na Vojnoj akademiji i vraćaju se u politiku. Srpski zvaničnici ne vide u tome ništa neobično, naprotiv, odaju priznanje njihovoj navodnoj hrabrosti i stručnosti. Istovremeno, srpski patrijarh izjavljuje da je Srbija svuda tamo gde žive Srbi. Priprema se nova Deklaracija o opstanku Srba i očuvanju srpskog identiteta što sve zajedno neodoljivo podseća na poznati Memorandum SANU, koji je bio u osnovi poražene srpske politike devedesetih.

Umesto da po Zakonu o lustraciji, koji je donet a nikada primenjen, budu kažnjeni za svoje nečasno i neprofesionalno delovanje, poznati likovi iz devedesetih opet su u vrhu javnog, političkog i kulturnog života Srbije! Iz Kancelarije visoke predstavnice EU za spoljnu politiku i bezbednost Federike Mogerini, poručuju da Srbija kao zemlja kandidat za članstvo u EU narušava evropske principe imenovanjem osuđenoga za ratne zločine za predavača u Vojnoj akademiji i da je to protivno evropskim standardima. Vidimo kako se provela nobelovka Herta Miler kada je na Sajmu knjiga u Beogradu otvoreno i hrabro, bez uvijanja, govorila o nedavnoj prošlosti i neophodnosti suočavanja sa počinjnim zločinima. Doživela je pravi javni linč i od strane režima i njemu bliskih satelita proglašena je monstrumom!

MONITOR: A profil predsjednika Aleksandra Vučića?
DAVID: Sve te „heroje” devedesetih okupio je i vratio u politički život sadašnji predsednik Srbije Aleksandar Vučić, ministar informisanja u Miloševićevo vreme. Predsednik je u nekoliko izjava spomenuo svoje nekadašnje zablude, ali je morao mnogo jasnije, direktnije i iskrenije da se izvini za sve ono što je svojevremeno činio i predstavljao kao visoki funkcioner Radikalne stranke i blizak Miloševićev saradnik, tim pre što i neki njegovi sadašnji potezi u biranju neposrednih saradnika, pisanje njegovih tabloida kao i povremene konfuzne i protivurečne izjave dovode u sumnju iskrenost njegovih dosta neubedljivih izvinjenja i zvaničnu politiku države.

MONITOR: Vučić, kako kaže, razmišlja o vanrednim parlamentarnim izborima. Ukoliko ih bude kakve su šanse da njegov režim bude smijenjen?
DAVID: Nikakve. Opozicija nikada nije bila slabija i razjedinjenija, bez pravog političkog programa koji bi ugrozio vladajuću koaliciju.

MONITOR: Beograd je upozorio američki zvaničnik Brajan Hojt Ji da ne može istovremeno sjedjeti na dvije stolice – da balansira između Zapada i Rusije, nego da se jasno opredijeli. Šta će Vučić izabrati?
DAVID: Zalud se srpske vlasti zaklinju u evropsku budućnost Srbije ako svoju evropsku kuću grade na poluistinama i lažima o onome što se događalo u bliskoj prošlosti. Hana Arent je svojevremeno u eseju „Istina i politika” pisala o laži koja uništava samu strukturu društva, stvarajući „mrežu obmana”. Lažovi, kakvi su ove samozvane i opasne „patriote”, postaju, kako piše Hana Arent, „žrtve sopstvenih izmišljotina”. Sve se pretvara u jedno golemo samoobmanjivanje da bi se po svaku cenu stvorio privid istine i legalizovala laž. A u tom svetu lažnog prikazivanja prošlosti i sadašnjost postaje golema laž, „nepekidno i besomučno izvrtanje činjenica”. Društvo zasnovano na laži je društvo bez dostojanstva i morala, bez istinske nade. Osnovni problem sadašnje srpske politike je neikrenost, odsustvo moralnih načela, nepoštovanje sopstvenih institucija i to „neprekidno i besomučno izvrtanje činjenica”.

MONITOR: Prije nekoliko dana objavljeno je da su Amerikanci donirali Srbiji od petooktobarskih promjena više od četiri milijarde dolara, a Rusi ni dolar. Zašto to onda građani Srbije više vole Rusiju od Amerike?
DAVID: Ruska medijska propaganda sve je prisutnija u Srbiji. Bivši srpski predsednik Tomislav Nikolić, kao i njegov nekadašnji šef Vojislav Šešelj tražili su da Srbija postane jedna od ruskih gubernija. Činjenica je, međutim, da mladi koji napuštaju Srbiju u potrazi za poslom, ne odlaze u Rusiju nego na Zapad. Rusko-srpska ljubav i bratstvo očevidno su jedan od mitova koji nema snažno uporište u stvarnosti, ni u prošlosti ni u sadašnjosti.

MONITOR: Pisali ste da se povratak Kosova u okvire Srbije ne može ostvariti bez novog velikog sukoba i da bi razumna vlast priznala nezavisnost Kosova uz precizan dogovor o uspostavljanju međusobnih dobrosusjedskih odnosa, čuvanje srpske kulturne baštine na Kosovu, povratak izbjeglih, rješavanje imovinskih i drugih prava… No, vlast i većina opozcije i dalje tvrde da Srbija ne može bez Kosova?
DAVID: Sve to mogu samo da ponovim. Ovih dana na inicijativu Aleksandra Vučića pokrenut je „unutrašnji dijalog o Kosovu”. Niko ne zna šta je cilj toga „dijaloga”. Da li se pod pritiskom Evrope i SAD priprema priznanje nezavisnog Kosova, ili naprotiv, zbog unutrašnjih potreba, homogenizovanje nacije u nepriznavanju onoga što je nepobitna činjenica. Sva je prilika da će se taj najavljeni dijalog pretvoriti u monolog vlasti i istomišljenika u zauzimaju još rigidnijeg stava kada je u pitanju Kosovo. Srednjeg rešenja nema. Ili priznavanje nezavisnosti, ili odustajanje od evropskog puta i zamrzavanje konflikta do nekog budućeg krvavog rata. Pametnom dosta.

MONITOR: S obzirom na to što se dešava u Srbiji, ima li „materijala” da dopunite svoju knjigu eseja „Fragmenti iz mračnih vremena”?
DAVID: Samo saznanje da se ne razvijamo kao društvo, da ne idemo napred, nego se vraćamo nazad, deluje porazno. Porazno je to da vladaju primitivizam i prostakluk, demagogija i licemerje. U televizijskim programima sa nacionalnom frekvencijom besomučno, po čitav dan, emituju se takozvani rijaliti programi pornografskog sadržaja, začinjeni povremenim gostovanjima ponekog poznatog političara. Korupcija i lopovluk najgore vrste javno su prihvaćeni kao normalno ponašanje. Premijerka otvoreno izjavljuje da je njoj „svejedno” da li je ministar u njenoj vladi lopov ili nije. Tabloidna štampa i tabloidni elektronski mediji pod kontrolom vlasti raspiruju niske strasti, razvili su do apsurda psovačko „novinarstvo”. Štošta bi se mglo napisati o sudovima i tužilaštvu koji sude po nekim partijskim a ne važečim zakonima. Posle toliko godina još se razvlače i ostaju nerešeni slučajevi ubistva braće Bitići, paljenje stranih ambasada, otmice u Štrpcima, učestvovanje u zločinima masovnih ubistava u Ovčarama. A i neki novi slučajevi kao onaj bespravno rušenje u Hercegovačkoj ulici razvlače se do besvesti, mada je svakome jasno ko su krivci. Sve to, velika je sramota našeg pravosuđa i naše vlasti, beskrupulozno izigravanje pravde. Licemerje? Ima ga svuda. Zvanična državna politika je ulazak u Evropsku uniju, a svi vladini mediji su izrazito proruski i protiv Evropske unije. Ulicama i trgovima u Beogradu oduzeta su imena antifašista, partizanskih boraca, rehabilituju se zločinci iz Drugog svetskog rata, a sada se naprasno zbog približavanja Rusima 20. oktobar počeo obeležavati kao Dan oslobođenja Beograda što u datim okolnostima deluje veoma neiskreno Sve donedavno moglo se čuti u duhu revizije istorije kako taj datum nije bio oslobođenje nego nova okupacija.

MONITOR: Vi bez ustručavanja argumentovano kritikujete vlast u Srbiji, ali nema baš previše onih koji se usuđuju da vas javno slijede. Mnogi joj se čak i udvaraju. Zašto je to tako?
DAVID: Očevidna je istina ono što je još davne 1927. godine Francuz Žilijen Benda pisao o savremenim intelektualcima kako ,,izdaja intelektualaca proističe zbog odricanja od nekih univerzalnih vrednosti, a prihvatanja posebnih, nacionalnih, lokalnih zapovesti, koje zadovoljavaju uske, egoistične interese često veoma udaljene od pravde i istine, od stvarne demokratije i slobode. Intelektualci, tobože služeći domovini, služe, u stvari, političkim interesima i strastima, iskazuju lojalnost političkim vođama”. Benda je svoju studiju pisao u vreme nastajanja italijanskog fašizma, imajući dobar uvid u delovanje nacionalistički orijentisanih francuskih, nemačkih i italijanskih intelektualaca. I na ovim našim prostorima intelektualne elite su u velikoj meri učestvovale u stvaranju i divljanju nacionalističkih strasti, ,,nacionalizma kao ideologije kiča i banalnosti, totalitarne ideologije”, navodim reči Danila Kiša, koje u potpunosti odgovaraju opisu situacije. Kadgod sam nastupao i kritikovao to nije bilo sa pozicije ,,intelektualca” jer taj pojam je, kako vidimo, veoma kompromitovan. Nisam delovao u ime bilo koje ideologije ili bilo čijeg interesa nego sa moralnog stanovišta, kao slobodan građanin i u najboljem interesu zemlje u kojoj živim. Pravi patriotizam, pravo rodoljublje, po mome dubokom uverenju, jeste ukazivati na sve ono što je loše, što ne valja i što nas udaljuje od normalnog, civilizovanog sveta. A toga je mnogo, previše, za jednu državu koja već dugo nije u stanju da se razračuna sa svojim demonima.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CGO: Živimo život za 2+

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Istraživanja pokazuju da nam je opšte povjerenje u institucije i organizacije prije avgusta 2020. bilo jače nego danas kada najviše rangirani jedva prebacuju 2,5 na skali od 1 do 4. I mnogo je važnih segmenta koji su nam na ocjeni 2+.  Život koji se kreće oko ocjene 2+ nije onaj koji ukazuje na poboljšanje

Za očekivati je da na ovim izborima imamo manju izlaznost nego u avgustu 2020. godine, jer nema više mobilizacijskog potencijala koji bi mogao da se aktivira kao tada, niti su na isti način spoljni akteri zainteresovani za Crnu Goru, kaže Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO) u razgovoru za Monitor. „Nema ni onog DPS-a koji je bio homogenizirajući kako za svoje birače, tako i za one koji su izlazili samo da glasaju protiv. To predstavlja izazov mnogima koji su svoju politiku gradili samo na oponiranju DPS-u i sistemu koji je ona oblikovao.

Takođe, dio građana i građanki je poslije ove tri godine razočaran i onim akterima za koje su glasali na prethodnim izborima jer su vidjeli da im je na prvom, a često i jedinom, mjestu lični interes”.

MONITOR: Čeka nas Parlament, a moguće i Vlada, sa mnogo novih lica. Treba li to da nas raduje ili plaši?

ULJAREVIĆ: Problem Crne Gore danas je što ona od obnove nezavisnosti nije uspjela da stvori jaku, prozapadnu alternativu Đukanoviću i DPS-u. Umjesto toga, svjedočimo rastu desno-populističkih snaga, uz dio onih koji su nepouzdani i neotporni na štetne uticaje ili retrogradne strukture. Zato mi sa novim licima, nažalost, najmanje dobijamo kvaliteta u pristupu politici, rukovođenju, pa i u onom što se odnosi na struku kad je riječ o specifičnim oblastima.

Vrijedi podsjetiti da smo mi već imali tu političku fazu u kojoj su samo mladost, neiskustvo, i puka kritika prema prethodnicima bili protežirani kao prednosti – a to nijesu prednosti u politici demokratskih društava. Izgleda da lekciju naučenu 90-ih godina prošlog vijeka moramo da obnavljamo, a vidjećemo i koliko će nas to koštati.

MONITOR: A kakva bi mogla biti nova Vlada?

ULJAREVIĆ: Sada se u dijelu javnosti pozicionira pretpostavljena većina koja bi trebalo da je formira, a koji bi činili Evropa sad sa koalicijom Demokrate-URA i manjinskim partijama. Imajući u vidu sve razlike koje postoje među njima, ali i lične animozitete koji se kao u talasima javljaju i ukrivaju, za očekivati je da to bude mučan proces.

Nema tu kohezivnog faktora koji bi se zasnivao na principima i vrijednostima, uz činjenicu da za neke i ne znamo koje su to magistralne vrijednosti na kojima stoje.

Dodatno, imamo još nekoliko nepoznatih: da li je DF i dalje neprihvatpjiv kao dio vlasti, jer smo svjedoci da se on već duže od aktera sadašnje Vlade i njima bliskih saveznika iz različitih sfera „umiva”; kako će se odvijati stvari u PES-u s obzirom na vidno postojanje različitih struja; da li će koalicija Demokrate – URA biti raskinuta nakon izbora; Kakav će biti odnos Spajića prema Abazoviću i njegovoj partiji koja je bila ključna u obaranju Vlade čiji je on faktički bio drugi čovjek i protiv kojeg je Abazovićeva Vlada prije samo nekoliko sedmica podnijela prijavu zbog zaduženja iz 2020…

Konačno, uz očekivani uspjeh PES-a i činjenicu da su oni otvorili Pandorinu kutiju primarno ekonomskog populizma, bila bi neka kosmička pravda i da dođu u poziciju da pokušaju sprovesti svoja obećanja.

MONITOR: Kako, u odsustvu stabilnih institucija, nadomjestiti očekivani nedostatak iskustva kod budućih nosilaca ključnih političkih funkcija?

ULJAREVIĆ: Nije samo neiskustvo ono što karakteriše novu političku strukturu, već i nedostatak odgovornosti i nevjerovatno brza i jaka opijenost onim što nosi funkcija, a takvima odgovaraju erodirane institucije.

Pored izostanka kvaliteta političkih struktura, treba ukazati i na hronično nedostajanje zdrave kritičke misli u dovoljnom obimu. Naglašavam ovo zdrava kod kritičke misli, da bi pravili razliku između kritike i krikova, a mi, na žalost, prečesto čujemo samo te neartikulisane i prizemne krikove sa raznih strana.

Upravo nedostatak zdrave i principijelne kritike, stalno kalkulisanje niza aktera sa novim ili prolaznim donosiocima odluka, predstavlja opasnost u društvu koje prolazi kroz turbulentne procese u pokušaju da dođe do nove paradigme političkog djelovanja. To bi uključilo fokus na institucijama a ne na ličnostima, realnim javnim politikama a ne promotivnoj kampanji, osluškivanje pulsa građanstva čak i kad nije u skladu sa onim što su preferencije, kao i donošenje odluka koje vode emancipaciji društva, a ne njegovom nazadovanju da bi se lakše vladalo.

Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbjeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja

 

MONITOR: Upozorili ste tokom pandemije na pogoršanje psihičkog zdravlja ljudi. Koliko je povećana agresija i nasilje rezultat pandemije, a koliko drugih faktora?

BURDŽOVIĆ: Posljednjih dana, dešavanja kojima svijedočima kod nas, u regionu, a reklo bi se i u čitavom svijetu, nesumnjivo ukazuju da je nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu. Pritiak na mentalno zdravlje svakog pojedinca  nakon zvaničnog kraja pandemije produbio se pogoršanjem socioekonomske situacije, rata u Ukrajini, te raznih političkih previranja. Kada imamo takve prilike u drštvu, a odgovorni ne čine potrebne intervencije da to ublaže, pojačan stepen svih oblika agresije je neminovan.

MONITOR: Kako preduprijediti nasilje?

BURDŽOVIĆ:  Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbijeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja. Veliki problem kod nas predstavlja porast vršnjačkog nasilja o kome se dosta govorilo u posljednje vrijeme, a moramo znati da sigurnost dijece isključivo zavisi od  odraslih koji brinu o njima. Kad kažem „odrasli”, mislim na njihove roditelje, blisko okruženje, prosvjetne radnike i sve one koji kreiraju ambijent u kome ta djeca rastu. Jasnim strategijama zdravstvenih vlasti, brigom o mentalnom zdravlju, intervencijama prosvjetnih radnika,  možemo učiniti mnoga za nas i naše najmlađe.

Predrag NIKOLIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi

 

MONITOR: Kako vidite posljedice dva masovna ubistva u Beogradu koja su imala reperkusije i u regionu, pa i u Republici Srpskoj gdje je policiji prijavljeno više incidentnih situacija, naročito u školama?

PUHALO: Ako izuzmemo Sloveniju i donekle Hrvatsku, za ostale zemlje koje su nastale raspadom Jugoslavije, možemo reći da su zapuštana društva u svakom smislu. I to traje već 30 godina. Siromašni smo, PTSP-om se niko nikada nije bavio, permanetno smo pod stresom, politička nestabilnost je svakodnevica, nezadovoljni smo, naoružani smo… Antidepresivi, alkohol i lake droge su nam najbolji prijatelji, besperspektivnost dominira, ljudi odlaze, roditelji nemaju kada da se bave poslom roditelja od trke da zarade za pristojan život, djeca odrastaju u takvom društvu i smatraju ga normalnim, a niko ništa ne preduzima da se to zaustavi.

Što se tiče sistema vrijednosti koji dominira, čini mi se da imamo ozbiljne razlike između onoga što se govori u školama i realnosti.

Imamo sve predispozicije da budemo agresivni, ljuti i samo je pitanje kako će se to ispoljiti prema sebi, porodici, slabijim od sebe, pederima, ljudima druge nacionalnosti ili protivničkim navijačima.

Kao što vidite, namjerno ne spominjem rijalitije, video igrice, jutjubere, Tik-Tok i ostale „kvaritelje omladine“ jer mislim da oni nisu mnogo važni u čitavoj ovoj tragediji.

Naravno, ne smijemo na osnovu jednog ili dva slučaja donositi generalizacije, ali je sasvim jasno da od ovakvih incidenata nijedno društvo nije zaštićeno. Sada treba sjesti i prepustiti stručnjacima da predlože plan kako sanirati štetu i šta raditi na prevenciji da nam se ovakve tragedije ne bi ponavljale.

MONITOR: Ove tragedije su dovele i do nove solidarnosti sa žrtvama i građanstvom u Srbiji. U BiH i Crnoj Gori je proglašen, povodom njih, i dan žalosti. Kako bi to trebalo da razumijemo?

PUHALO: Prije svega naš problem je što nas tragedije najčešće ujedinjuju, sjetimo se poplava ili zemljotresa u Hrvatskoj. Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Mi govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi. Na kraju, kada nastradaju djeca, svaki roditelj, kao i odrasli čovjek, ne može da ne saosjeća sa roditeljima žrtava. Empatija je biološki uslovljena i to ne može zaustaviti nijedna granica, niti ideologija ili politika.

Nastasja RADOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo