Povežite se sa nama

DRUŠTVO

MLADIĆI IZ CRNE GORE U SIRIJI: Ratnici o kojima se ćuti

Objavljeno prije

na

Javna tajna za koju nema zvaničnih potvrda. Ovako bi se najkraće mogao opisati odlazak mladića iz Crne Gore i okruženja na ratišta Sirije.

Zvaničnih informacija nema čak ni o tome da je polovinom maja prošle godine u Siriji poginuo Rožajac Adis Salihović. Kako su tada objavile Vijesti, Salihović se u Siriji borio pod imenom Ebu Merdija. Poginuo je u akciji sa Eldarom Kundakovićem iz Novog Pazara, o čemu su izvijestili srpski mediji.

Adis je, prema tvrdnjama mještana, boravio u Austriji, čiji se glavni grad Beč u medijima označava kao evropski centar vehabizma. Prema izvoru sajta sandzakhaber.net, Salihović je sahranjen u Siriji.

Njegova smrt, kako su objavile Vijesti, nije oglašena čituljom, ali je porodica primala saučešća. Rožajska policija nije zvanično obaviještena o smrti Salihovića, niti je saopštavala detalje o tome.

Od tada se u crnogorskim medijima rijetko pominjao odlazak mladića iz naše države na ratište u Siriji. Na ministarskom forumu u Bečićima, koji je održan u decembru prošle godine, bilo je riječi i o djelovanju vehabijskog pokreta i odlasku njegovih sljedbenika sa ovih područja u Siriju, ali nisu saopšteni detaljniji podaci o tome.

Agencija za nacionalnu bezbjednost nikada zvanično nije saopštila koliko ima vehabiija u Crnoj Gori, a prema nezvaničnim procjenama ima ih nekoliko stotina, objavio je prije desetak dana podgorički Dan.

Monitor se obratio Upravi policije da nam dostavi podatke o tome koliko je osoba iz Crne Gore otišlo da ratuje u Siriju i šta nadležni organi preduzimaju povodom toga. Do zaključenja ovog broja nismo dobili odgovor na ta pitanja, koji je, uvjereni smo, od interesa za širu javnost. Iz Uprave policije Danu je ranije saopšteno da oni nemaju te podatke.

Prema nezvaničnim izvorima u Rožajama ima oko stotinu vehabija, a u Siriju je otišlo desetak.

„Spekuliše se da idu organizovano i za novac. To je nešto kao legija stranaca. Stradali, čija tijela porodice nikada ne vide, sahranjuju se u zemlji u kojoj su ratovali, a novčana nadoknada im se ne isplaćuje”, ispričao je ljetos sagovornik Vijesti.

Slične informacije dobili smo ovih dana i od naših izvora iz tog grada. Oni kažu da se o tome nerado priča u Rožajama. Prema našim izvorima, Plav je vehabijski centar za Crnu Goru.

Vehabije u Rožajama, kažu mještani, ne prave incidente. Molitve obavljaju u staroj Kučanskoj džamiji. Zanimljivo je da se i u Rožajama, kao i u BiH, vehabije bave prodajom i servisiranjem mobilnih telefona. U tom gradu drže čak tri takve radnje.

U izvještajima Agencije za nacionalnu bezbjednost Crne Gore islamski ekstremisti su, kako su prenosili mediji, više puta pomenuti kao prijetnja, ali uz uvjeravanje zvaničnika da su pod kontrolom.

Reis islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić je u nekoliko navrata kritikovao djelovanje tog radikalnog islamskog pokreta u Crnoj Gori.

Vojni analtičari upozoravaju da se nakon potpisivanja primirja u Siriji očekuje povratak oko 300 ratnika iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Albanije, koji mogu predstavljati prijetnju bezbjednosti u zemljama regiona. Narednih mjeseci se, kako se nezvanično tvrdi, očekuje da će iz Sirije, Crne Gore, najviše na njenom sjeveru doći tridesetak dobrovoljaca koji su tamo ratovali.

U srijedu su u švajcarskom gradu Montreru počeli međunarodni mirovni pregovori o Siriji, poznati kao Ženeva 2, gdje su se okupili predstavnici sirijske opozicije i državne delegacije te zemlje. Sastale su se prvi put od izbijanja rata u martu 2011. godine. Cilj konferencije je da se dogovori ,,mapa puta” za Siriju na bazi one koju su juna 2012. usvojile SAD, Rusija i druge velike sile. Tim planom je predviđeno stvaranje prelazne vlade, a kasnije i organizovanje izbora.

Tim povodom pitali smo vojnog analitičara Blagoja Grahovca šta misli o tome da li bi neki ekstremisti po povratku iz Sirije mogli ugroziti mir i stabilnost Crne Gore.

,,Mogli bi ukoliko država i vjerske institucije adekvatno ne reaguju. Ukoliko su tačne informacije da se određeni broj vehabista vraća na Balkan, pa i na prostor Crne Gore, to treba ozbiljno shvatiti. Moramo govoriti o tome da se mora i regionalno, ali i državno, koordinirano reagovati”, kaže Grahovac u izjavi za Monitor.

Država i vjerske zajednice, po njegovom mišljenju, treba da se pripreme za plansku resocijalizaciju tih ljudi u civilno društvo.

Ovih dana se uveliko piše u bosanskohercegovačkim i srpskim medijima o tome da veći broj pripadnika vehabijskog pokreta sa prostora bivše Jugoslavije odlazi u Siriju. Preciznih podataka o tome koliko ih je nema, jer odlaze tajno. Pretpostavlja se da ratuju protiv režima Bašara al Asada.

Beogradski mediji pišu da centara za obuku ima u Novom Pazaru, Beogradu, Novom Sadu i Pančevu.

Niko sa sigurnošću ne može da kaže koji su pravi motivi za odlazak u Siriju. Jedni tvrde borba za ,,pravu stvar”, drugi da je u pitanju novac i da se ratnicima obećava 500 eura po danu.

Većina muslimana iz Sandžaka, kako je objavio beogradski Danas, nije naklonjena Asadovom režimu, ali ne opravdavaju odlazak u tamošnji rat. Rešad Plojović, potpredsjednik Mešihata Islamske zajednice u Srbiji, na čijem je čelu muftija Muamer Zukorlić, ranije je rekao da ta IZ ,,ne poziva niti podržava one koji pozivaju muslimane sa ovih prostora da se uključe u ono što se dešava u Siriji”.

Bekir Makić, jedan od članova Inicijativnog odbora za ujedinjenje IZ, tvrdi da su ,,oni koji su otišli u Siriju to učinili sami i u Sandžaku nema regrutnih centara, a oni koji žele povezuju se preko interneta”.

Skopski dnevnik Utrinski vesnik objavio je polovinom januara da u Siriju odlaze i pripadnici albanske zajednice iz Makedonije, i da su dosada njih četvorica poginula na sirijskom ratištu.

Švajcarski Le Tan takođe je nedavno pisao o balkanskim dobrovoljcima u Siriji. Na desetine mladića iz Bosne, Albanije, sa juga Srbije ili sa Kosova odlaze u Siriju da bi se pridružili džihadistima organizacije Al Nosra Fes , objavio je taj ženevski dnevnik. List prenosi procjenu sarajevskog novinara Esima Hećimovića da je do sada u Siriji poginulo pet dobrovoljaca iz Albanije, po dvojica iz BiH, iz Sandžaka i tzv. preševske doline. Izvještači tog lista, pozivajući se na policijske izvore iz Bosne, kažu da svi putevi u Siriju vode preko Istanbula.

Društvena mreža Youtube postala je sredstvo uz pomoć kojeg vehabije pozivaju mlade Bošnjake da idu u rat u Siriju, objavile su u srijedu banjalučke Nezavisne novine. ,,Dok jedni smatraju da ovakvi postupci predstavljaju pokušaj da se pobjegne iz ovdašnje nemaštine, drugi tvrde da je u pitanju rat za više ciljeve, dok treći kažu da je na djelu zloupotrebljavanje bh i sandžačkih mladića, koji ginu za tuđe interese”, pišu Nezavisne novine.

Povodom odlazaka mladih ljudi pripadnika islamske vjeroispovijesti, na ratište u Siriji, reagovale su vlasti u Srbiji i BiH.

Poslanička grupa Socijaldemokratske partije Srbije saopštila je prošle nedjelje da je Skupštini Srbije predložila donošenje zakona prema kojem bi odlazak i regrutovanje ljudi iz Srbije za ratove u svijetu bilo najteže krivično djelo. Predsjednik SDP-a Rasim Ljajić, koji je i potpredsjednik Vlade Srbije, zatražio je početkom decembra da se krivičnim djelom proglasi organizovani odlazak državljana Srbije na poprišta sukoba, poput Sirije. ,,Kazna bi trebalo da bude pet godina za organizatore, a tri godine za one koji odlaze”, kazao je Ljajić povodom odlaska ljudi iz Sandžaka u Siriju.

Slična inicijativa o krivičnoj odgovornosti u toku je i u Bosni i Hercegovini. U proceduri su izmjene Krivičnog zakonika, kako bi se sankcionisalo učešće građana te države u bilo kojim, pa i sirijskim paravojnim formacijama.

Zvanično nije najavljeno da se nešto tako priprema i u Crnoj Gori. O njenim ratnicima u Siriji zvanično se, kako rekosmo, ćuti.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZLOUPOTREBE DJECE U POLITIČKE I VJERSKE SVRHE SVE UČESTALIJE: Pošast pred kojom žmurimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavni slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe na Cetinju nije prvi te vrste u našoj državi. Slično se događalo i tokom trajanja litija prošle godine, kao i za vrijeme predizbornih kampanja. Pa čak i u školama. Na sve brojnije  primjere kršenja osnovnih prava djeteta institucije ne reaguju

 

Fotografija koja je osvanula na društvenim mrežama sa protesta građana na Cetinju minulog vikenda, kojim su tražili ostavku premijera Zdravka Krivokapića, sablaznula je javnost u Crnoj Gori. Na njoj su dječak i djevojčica, obučeni u majice sa političkim porukama: Pucaj! Ne možeš mi ništa. Ja sam šćer (sin) Crne Gore, mene metak neće! Meni pancir ne treba, ja imam crnogorsko srce. Nije to prvi slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe u našoj državi. Ta pojava zabrinjavajuće raste.

Kristina Mihailović, izvršna direktorica Udruženja roditelja   upozorava da se, već neko vrijeme u Crnoj Gori ne vodi računa o ovakvim i sličnim zloupotrebama djece. ,,Da i ne govorimo o tome kakve im poruke šaljemo našim ponašanjem koje pokazuje neuvažavanje drugih. Sve to zajedno je već trebalo da nam upali crvenu lampicu, da se dobro preispitamo i promijenimo ponašanje, ako ni zbog čega drugog ili ni zbog koga drugog, onda upravo zbog njih – naše djece”, kaže ona u izjavi za Monitor

Nešto slično se na Cetinju dogodilo i tokom protesta 4. i 5. septembra povodom ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija. Tada je zabilježen snimak, na kom su glavni protagonisti djevojčica, ogrnuta zastavom Crne Gore, i policajac iz kordona koji je obezbjeđivao manastir. Djevojčici je neko  sugerisao da policajcu pruži ruku, nakon čega su okupljeni iščekivali da li će joj on  uzvratiti pozdrav. Jeste. Potom su pojedini mediji, bliski bivšem režimu, snimak objavili sa senzacionalističkim naslovima. Na kraju joj je ipak, pružio ruku – jedan je od njih. Zaštita identiteta i interesa djeteta, o kojima su novinari posebno dužni da vode računa prilikom izvještavanja, potpuno su izostali.

Niko od nadležnih nije reagovao – ni u jednom od dva sporna slučaja. Monitor se obratio Ministarstvu finansija i socijalnog staranja, kojim rukovodi ministar Milojko Spajić, a u čijoj je nadležnosti dječja zaštita, sa pitanjem koji su sve pravni mehanizmi koje to ministarstvo može da iskoristi kako bi zaštitilo djecu od zloupotrebe u političke i vjerske svrhe. Pitali smo i da li su do sada preduzimali neke radnje sličnim povodima. Odgovore, do zaključenja ovog broja, nijesmo dobili.

,,Naš načelan stav je nepromjenjiv – odluku o pojavljivanju djece na javnim skupovima i u aktivnostima koje nisu primarno njima namijenjene, trebalo bi donijeti u odnosu na njihov uzrast, zrelost, odnosno sposobnost da razumiju kontekst događaja, vodeći računa o najboljem interesu djeteta, što mislimo da nije bio slučaj u datoj situaciji. Važno je napomenuti da takvu odluku donose njihovi roditelju, odnosno staratelji”, kazali su Monitoru iz Sektora za prava djece, mladih i socijalnu zaštitu Institucije zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsmana) povodom sporne fotografije sa početka teksta.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SRPSKA POLICIJA TRENIRA STROGOĆU NAD KOMŠIJAMA: Vulin disciplinuje crnogorske političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pretres  sina premijera Krivokapića u Beogradu uz repetiranje pištolja vrhunac je neprijatnosti koje crnogorski državljani povezani sa politikom i državnim strukturama, doživljavaju od strane policije u Srbiji

 

U kasnim večernjim satima, dok je bio u posjeti sestri u Beogradu, dva policajca  Republike Srbije uperila su pištolj u sina premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića. Na snimku koji su objavili mediji čuju se krici njegove kćerke Jelene koja policajce pita zašto to rade i obavještava ih da je riječ o štićenoj ličnosti. Iz srbijanskog Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) saopštili su da je riječ o rutinskoj kontroli, a Krivokapićeva porodica je nakon toga, uplašena,  napustila Srbiju.

To je bio posljednji u nizu događaja, gdje su pripadnici srbijanskog MUP-a, maltretirali crnogorske zvaničnike. Prethodno su na granici priveli i podnijeli prijavu protiv poslanice Demokratske partije socijalista (DPS) i bivše ministarke ekonomije Dragice Sekulić jer je posjedovala nekoliko tableta lijeka bromazepam. Zbog toga je srbijanska policija tereti za posjedovanje psihoaktivnih supstanci. Nešto ranije na granici su zaustavljani i zadržavani poslanici iz Crne Gore Draginja Vuksanović-Stanković (SDP), Suada Zoronjić (URA), Božena Jelušić (URA), Damir Šehović (SD), Ervin Ibrahimović (BS).

Sagovornici Monitora iza ovih dešavanja vide aktuelnog minista unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina. On je nakon usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici u crnogorskom parlamentu javno pozvao na zabranu ulaska u Srbiju poslanicima i poslanicama koji su za rezoluciju glasali.

Iz njegovog resora nijesu se izvinili premijerovoj porodici zbog neprijatnosti, već su održali predavanje vlastima u Crnoj Gori o nadležnostima policije. Navodno je premijerov sin pretresan jer je policija primila prijavu da se u vozilu nalaze naoružana lica.

,,Naši pripadnici umiju da povise i ton dok prilaze naoružanim licima i nadamo se da to nije mnogo uznemirilo legitimisanu gospodu. Pripadnici Policijske uprave za grad Beograd ne znaju i ne treba da znaju da li je na našoj teritoriji sin predsjednika Vlade Crne Gore, niti da li ima obezbjeđenje. Nijedan pripadnik MUP-a Srbije takođe ne kontroliše kretanje članova porodice Krivokapić i njihovog obezbjeđenja. Niti imamo tu želјu, niti imamo to pravo. Da tako nešto radimo bez saglasnosti porodice Krivokapić bili bismo optuženi da ih uhodimo i ometamo”, navodi se u saopštenju srbijanskog MUP-a. Odiše cinizmom.

Advokat i bivši ministar pravde Dragan Šoć za Monitor kaže da policija u Srbiji ima ovlašćenja da reaguje i da pretrese sumnjive osobe i da niko ne treba da bude pošteđen toga. Međutim, kod aktuelnih događaja kaže da je bilo očito da su učinjeni kako bi se dobio publicitet i poslala poruka.„Neko je to, čini mi se, uradio sa namjerom da se dođe do medija i izazove incident. Očito su poslate poruke, kakve ja ne znam. Očigledno je da se poruka šalje samo onima koji se na ovaj ili onaj način ne slažu sa politikom vlasti u Srbiji“, kazao je Šoć.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DPS I CETINJE: Decenije raznog nasilja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Cetinje i magistrala do Podgorice vidjeli su opsadu policije  14. januara 1998.  u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. Bila je to ceremonija  visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu.Velike zasluge što je on tada i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku SPC-a uz prijem kod patrijarha Pavla

 

Nedavno ustoličenje novog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija u Cetinjskom manastiru i sukob policije sa demostrantima koji su se protivili ustoličenju na pomenutom mjestu je ponovo dovelo Cetinje u medijski fokus glavnih regionalnih i evropskih medija. Poljednji put  kada su Cetinje i magistrala sve do Podgorice vidjeli takvu opsadu policije je bilo 14. januara 1998. god. u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. I tadašnja ceremonija je bila skup visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu. Nesporno je da se novoizabrani predsjednik osjećao sigurnijim na Cetinju nego u Podgorici zbog izrazito procrnogorskog sentimenta kojim je grad odisao još od početka krize i ratova u bivšoj Jugoslaviji. Velike zasluge što je Đukanović tada uopšte i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori uz prijem i slikanje kod patrijarha srpskog Pavla. Amfilohijevi napori su na kraju doveli da Đukanović pobijedi Bulatovića sa nešto preko pet hiljada glasova razlike i spasi sebe od političke smrti, a možda i zatvora. Zauzvrat, kako to često biva u politici, petog septembra ove godine je Đukanović preko svojih udbaško-partijskih struktura sve učinio da onemogući Amfilohijevog nasljednika Joanikija da sjedne na duhovni tron Svetog Petra Cetinjskog u istoimenom manastiru.

Kao što je Crkva ranije iskorištena da pomogne Đukanoviću u osvajanju apsolutne vlasti tako je i prijestoni grad postao žrtva Đukanovićevih i DPS manipulacija i demagogije i to ne jednom ili dvaput.

Cetinje je kao opština na popisu 1991. godine imalo 20.171 stanovnika. U grad se dolazilo u potrazi za poslom. Fabrika obuće Košuta je imala 1.200 radnika, Elektroindistrija Obod koja je proizvodila rashladne uređaje i frižidere je zapošljavala 4.200 radnika od kojih je preko 1.500 došlo iz sjevernih nerazvijenih opština. Obodovi proizvodi su bili dio inventara maltene svake kuće u Crnoj Gori i izvoženi su na tržišta dvanaest evropskih zemalja što je dokazivalo njihov kvalitet.

Na Cetinju je bila i velika prevozna kompanija – Tara. Tara je u svoje doba imala preko 170 autobusa koji su saobraćali diljem bivše zemlje. Međutim, devedesete donose crne dane cetinjskoj privredi. Ono što su započele sankcije UN-a zbog Miloševićevih ratnih pohoda koje je podržavao vrh tada jedinstvene Demokratske partije socijalista (DPS) dovršila je Vlada Crne Gore sa svojim privatizacijama i „reformama privrede“. Prilikom posjete Obodu 1996. godine, tada premijer Đukanović je okupljenim radnicima izjavio „da nema Oboda, ponovo bi ga gradili“. Na kraju je od izjave ostalo samo prvi dio – da nema fabrike dok je poslovna zgrada Oboda kasnije postala zvanična rezidencija predsjednika države za vrijeme mandata Filipa Vujanovića u koju je rijetko svraćao ali u čiju rekonstrukciju je uloženo oko 1.300.000 eura poreskih obveznika. Takođe i Plavi dvor je postao predsjednikova rezidencija, izgrađen za potrebe prijestolonasljednika i sina kralja Nikole I.

Vlada Crne Gore i njeni tajkuni ne samo da su uništili velika preduzeća već ono što su kanili zadržati za sebe sele u Podgoricu i druge gradove. Fabrika lijekova, preduzeće za promet istih, očna klinika koja je donirana Cetinju iz Italije se preseljavaju u Podgoricu. Takođe se sele i Poštanski muzej, Kinoteka i Cetinjski forum. U Budvu će se preseliti sjedište Fondacije Svetog Petra.

To neće smetati DPS vlasti da osvaja glasove većine Cetinjana koji (kao i ostatak zemlje) tokom crnih 90-ih glasa Mila i Momira u vrijeme kada se razaraju Dubrovnik, Mostar, Sarajevo… DPS je forsirao narodsko logiciranje je da ih „treba glasati da ne bi bilo gore“. Međutim javlja se i jaka opozicija ratnim pokličima iz Beograda i Podgorice, prije svega predvođena Slavkom Perovićem i Liberalnim savezom Crne Gore (LSCG). Liberali postaju glavni protivnici srbijanizacije Crne Gore i šverc-komerca vrha DPS-a koji se tada transformiše od  komunista u mafijaške bosove slične onima u Italiji. Cetinjska opozicija će se otvoreno suprotstaviti i ulozi DPS-ovog „duhovnog partnera“ mitropolita Amfilohija čija je tada glavna misija da se Crna Gora što više utopi u Veliku Srbiju čiji obrisi su se naslućivali.

Đukanovićeva policija će surovo prebijati cetinjske momke zbog nošenja crnogorskih zastava i obilježja i pjevanja slobodoljubivih pjesama kojima će se isti Đukanović ogrnuti prošle nedjelje na protestima. Slavko Perović će biti pod stalnom obradom tajne policije koja je par puta optužena i za organizovanje napada na maloljetnu djecu Perovića dok su se vraćala kući iz škole.

Ostaće zapamćen događaj iz septembra 1993. godine tokom naučnog skupa Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i njene tada crnogorske filijale (CANU) koja je prekinuta protestima grupe građana predvođene Bobom Bogdanovićem i pjevanjem Oj svijetla majka zoro koja će kasnije postati himna Crne Gore. Tada je na skupu akademika bio prisutan i mitropolit Amfilohije koji je ustao i sa Cetinjanima zajedno pjevao buduću himnu. Demonstranti su onda prešli u skandiranje protiv mitropolita. Crnogorski predsjednik Momir Bulatović i njegovo obezbjeđenje su takođe bili meta psovki nakon što im je Bulatović pokazao srednji prst a oni njemu da je „izdajnik i kopile Slobodana Miloševića“. Šestorica mladića su na kasnijem suđenju dobili ukupno 17 godina zatvora zbog napada na predsjednika i prekidanja skupa. „Nezavisni“ sud je uzeo u obzir samo izjave ljudi bliskih vlasti i policiji.

Razdor u DPS-u 1997. godine oko kontrole poslova šverca cigareta i druge akcizne robe će javnosti biti predstavljen kao borba između „reformski orjentisanog“ Đukanovića, koji se tada sjetio da su pored njegovih unosnih privatnih poslova ugroženi i interesi Crne Gore, i Momira Bulatovića koji je zagovarao bezuslovnu poslušnost porodičnoj kriminalnoj organizaciji Slobodana Miloševića pod vidom borbe za očuvanje Jugoslavije. Ogromna većina Cetinjana se tada upecala na propagandu da je Đukanović borac za slobodnu i demokratsku Crnu Goru i da će donijeti konačni boljitak gradu pa su ga nastavili glasati. Kako su „reforme“ napredovale tako se sve više počelo osipati i stanovništvo grada. Mnogo mladih se iselilo a jedan broj njih je otišao vani „u šanu“ povremeno se vraćajući sa skupim odijelima, naočarima za sunce i satovima koje su prodavali upola cijene. Od jednog broja „šanera“ kasnije će se profilirati grupa koju će Interpol nazvati Pink Panteri. Njihova umješnost u krađama skupocjenih dijamanata po svjetskim metropolama će im donijeti popularnost u javnosti ali i kod inostranih policija. Oni će se pravdati inostranim medijima da ih je nemaština i nevolja natjerala to da rade, ali da paze da niko ne bude povrijeđen tokom pljački. Takođe Panteri tvrde da ukradeni novac donose u Crnu Goru, za razliku od Pink Pantera u Vladi Crne Gore i DPS-u koji ukradeni novac od običnih građana iznose vani.

Cetinje od industrijskog grada postaje grad penzionera i lažnih obećanja DPS-a o budućem prosperitetu. U opštini je 2007. godine živjelo preko 4.500 penzionera od kojih je preko trećine imalo penziju manju od 100 eura. U takvim okolnostima DPS-ova ponuda od 50 eura za glas na izborima je mnogima bila prihvatljiva.

Kako su se smjenjivale opštinske DPS vlasti ponavljana su obećanja o revitalizaciji grada. Najavljivana je ukrajinska fabrika čokolade u halama zatvorenog Oboda, te fabrika konoplje, da će Vlada uložiti 20 miliona samo u razvoj kulture, da će se mnoge državne institucije preseliti na Cetinje. Od svih obećanja život običnih građana se sveo na, popularno nazvano, tri K – kapela, kafić i kladionica. Na popisu stanovništva 2011,  broj stanovnika opštine je pao na 16.657 (skoro 20 posto manje u 20 godina). Broj mladog radno sposobnog stanovništva pao je za 40 posto.

Cetinjski kadar DPS-a u opštini i privredi sve više napreduje u državnoj hijerarhiji uprkos katastrofalnim rezultatima njihovog rada u opštini. Bivši direktor Oboda Miroslav Ivanišević je obećavao da će sačuvati Obod jer ga „boli muka radnika i muka građana Cetinja“. Sam Ivanišević će napredovati u Vladi i biće njen vicepremijer, ministar finansija i kasnije predsjednik Senata Državne revizorske institucije (DRI). Drugi direktor Oboda Branko Vujović je kasnije dobio šansu da svoje „uspješno“ menadžersko iskustvo dalje primjenjuje kao ministrar trgovine, pa direktor Agencije za restrukturiranje privrede i strana ulaganja i ministar ekonomije. Svaki projekat privatizacije koji je vodio završavan je brojnim kontroverzama i optužbama za korupciju dok je njegov privatni imetak rastao bez objašnjenja i prikazanih prihoda što je bio u obavezi da prijavljuje kao funkcioner. Džabe su nevladine organizacije i policija pisali krivične prijave protiv Vujovića za razne korupcionaške ili sumnjive projekte. Đukanovićevo „nezavisno pravosuđe“ je spremno sve dočekivalo i odbacivalo.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo