Privredni sud je krajem prošle nedjelje, u minut do dvanaest, stopirao postupak otkupa akcija Rudnika uglja u Pljevljima (RUP) od strane Elektroprivrede Crne Gore. Zato, do daljnjeg, Vlada, italijanska A2A i Aco Đukanović, treba li ponoviti – kontroverzni biznismen sa dobrim vezama u vrhu izvršne i zakonodavne vlasti, moraju sačekati na novac čiji su priliv odavno planirali. A riječ je o nekih 30 miliona eura (Italijani bi dobili 13, država 10, a Đukanović skoro četiri miliona).
Ipak, prema nezvaničnim informacijama Monitora prodavci neće dugo čekati na svoj novac. O detaljima malo kasnije. Krenimo redom:
Sutkinja Nataša Bošković prošlog je petka donijela Rješenje kojim se EPCG „privremeno zabranjuje” da izvrši kupovinu akcija Rudnika uglja. To je od suda zahtijevao Vasilije Miličković, vlasnik M&V Company i predsjednik Udruženja manjinskih akcionara EPCG, obrazlažući kako na martovskoj sjednici Skupštine akcionara EPCG sporna odlika o otkupu akcija RUP-a „nije mogla biti donijeta zbog nedostatka potrebnog kvoruma za donošenje ovako bitne odluke”. Kao zastupnik M&V Company Miličković je sudu predočio da su odluku o preuzimanju akcija RUP-a Skupština EPCG donijeli vlasnici 0,09 odsto akcija EPCG, nakon što su se, zbog navodnog konflikta interesa, od glasanja uzdržali vlasnici 98,75 akcijskog kapitala (57,01 odsto država Crna Gora i 41,74 odsto A2A).
Nasuprot Miličkoviću, pravna zastupnica EPCG Azra Jasavić, doskorašnja poslanica i v.d. predsjednika Pozitivne Crne Gore, tvrdi kako su „za donošenej sporne odluke postojali svi Zakonom i Statutom (EPCG – prim. Monitora) utvrđeni uslovi”. Dodatno, Jasavić ističe da je preuzimanje akcija RUP-a od strane EPCG „ocijenjeno kao opravdano i izuzetno značajno, ne samo sa aspekta ovih kompanija već i buduće pozitivne sinegerije cijelog crnogorskog termoenergetskog sektora”. I kao dokaz svoje tvrdnje podastire studiju revizorske kuće Deloitte, koja je jednoglasno prihvaćena na martovskoj sjednici Skupštine Elektroprivrede.
Taj izvještaj, međutim, otvara mnogo više spornih pitanja nego što nudi neporecivih rješenja. I to sa ekonomske i sa pravne strane mogućeg preuzimanja Rudnika uglja od strane EPCG.
„Država Crna Gora se izuzela iz glasanja o Odluci o pokretanju postupka dobrovoljne javne ponude za preuzimanje Akcionarskog društva Rudnik uglja AD Pljevlja, u cilju izbjegavanja čak i mogućnosti teoretskog postojanja konflikta interesa”, navodi sudija Bošković u svom rješenju. „Međutim, Država Crna Gora je glasala o Odluci o usvajanju izvještaja o procjeni fer i investicione vrijednosti akcija Rudnika uglja AD Pljevlja i izvještaj u vezi sa analizom mogućih modela preuzimanja RUP-a, koja Odluka je osnov za donošenje odluke o pokretanju postupka dobrovoljne javne ponude za preuzimanje Akcionarskog društva Rudnik uglja…”.
Sud potom, donijetom privremenom mjerom, prihvata stav manjinskih akcionara EPCG da bi se trošak transkacije preuzimanja akcija RUP-a nesporno uvećao za najmanje 15 miliona eura, koliko iznose dugovi Rudnika prema državi, po osnovu neizmirenog poreskog duga.
„Uvidom u zapisnik sa vanredne skupštine akcionara EPCG, sud je utvrdio da je predsjednik Odbora direktora EPCG (Đoko Krivokapić, prim. Monitora) na pitanje koje je pisanim putem dobio od manjinskog akcionara Nataše Backović da li u isplatu 33 miliona za preuzimanje RUP-a ulazi i 15 miliona poreskog duga RUP-a prema državi, odgovorio usmeno da iznos od 33 miliona ne obuhvata i poreski dug, već da je to obveza RUP-a, a da su 33 miliona samo za akcije”, stoji u Rješenju, uz pojašnjenje: „To znači da će EPCG kupovinom Rudnika postati vlasnik tog preduzeća i moraće da plati dodatnih 15 miliona poreskog duga”.
I tu stižemo do, možda, i suštinskog stava iz Rješenja sutkinje Bošković. Ona, naime, napominje kao je Sud, prilikom odlučivanja „imao u vidu odredbu člana 31 Statuta EPCG kojom je propisano da svaki akcionar snosi rizik poslovanja Društva do visine vrijednosti akcija koje posjeduje i da akcionar učestvuje u upravljanju Društvom srazmjerno broju akcija sa pravom upravljanja, direktno ili putem punomoćenika”.
Sve to znači da mogući problem nije samo u tome što su se država i A2A na nezakonit način izuzeli od odlučivanja („uvidom u zapisnik sa XIX vanredne Skupštine akcionara EPCG sud je utvrdio da se predsjedavajući prilikom utvrđivanja predmetnog konflikta interesa nije pozvao na odredbe niti jednog propisa – bilo opšteg akta tuženog, bilo Zakona”). Već postoji sumnja da su to uradili kako bi se sačuvali od moguće odgovornosti za štetu koja može nastati kao posljedica donijete odluke.
To nas pitanje vraća na ekonomske parametre sporne odluke. Skoro pa istovremeno sa odlukom Privrednog suda (privremena mjera sudije Nataše Bošković) javnost je obaviještena o nalazima stručne ekspertize procjene vrijednosti Rudnika uglja koju je, po narudžbi EPCG, uradio Deloitte.
U saradnji sa Istraživačkim centrom MANS-a analizu je uradio univerzitetski profesor i finansijski konultant Milenko Popović.
I, u najkraćem, ispostavilo se da je Deloitte svoju analizu radio isključivo na osnovu podataka i procjena dobijenih od uprave Rudnika, ne provjeravajući njihovu tačnost. Umjesto toga Deloitte je relativizovao vlastite nalaze: „Ako se planovi i pretpostavke koji su korišteni iz bilo kog razloga ne ostvare, to može da utiče na zaključke koji su predstavljeni i takvi uticaji mogu da budu materijalno značajni”.
I pored tako eksplicitnog upozorenja, u EPCG nijesu našli za shodno da obave dodatne provjere ponuđene vrijednosti. Da su to uradili, možda bi došli do nalaza koji su slični onome što je ovdašnjoj javnosti predočila Ines Mrdović, koordinatorka Istraživačkog centra MANS-a:
– Odgađanje realizacije projekta izgradnje Drugog bloka Termoelektrane u Pljevljima za tri do pet godina uticalo bi na pad procijenjene vrijednosti Rudnika uglja za 3,6 do 6,6 miliona eura. Ukoliko bi kašnjenja bila veća, onda bi i pad vrijednosti kompanije bio veći.
– Deloitte predviđa da će Drugi blok TE (pod uslovom da bude izgrađen) raditi do 2062. godine, što je suprotno politici Evropske unije da njene članice zatvore termoelektrane na ugalj do 2050. godine. Dakle, ukoliko se Drugo blok izgradi, a Crna Gora uđe u EU, on mora biti zatvoren – prema sada važećim propisima – makar 12 godina ranije od planiranog. I to dodatno smanjuje procijenjenu vrijednost Rudnika.
– Dalje, Deloitte projektuje da se iznos koncesione naknade neće mijenjati narednih 50 godina, što je dodatno povećalo procijenjenu vrijednost Rudnika. U MANS-u su izračunali da bi, ukoliko se ta naknada poveća sa sadašnjih 700 hiljada na milion eura godišnje, vrijednost procijenjenjenog kapitala RUP-a pala za više od tri miliona eura. Iz Ministarstva ekonomije potvrdili su da je ponuđena računica sporna: „Kako je iznos koncesione naknade određen dijelom kriterijuma koji su po svojoj prirodi promjenljivi, to se ne može unaprijed odrediti iznos naknade na duži vremenski period”. To, ipak, nije omelo vladine predstavnike da na Skupštini akcionara EPCG podrže spornu procjenu.
– Konačno, procjeni Deloitte-a spočitava se da je u kalkulaciju uzeta nerealno visoka vrijednost zemljišta Rudnika. „Najveći dio zemljišta u vlasništvu te kompanije se nalazi na lokaciji Jagnjilo u Pljevljima, deponiji koju je potrebno sanirati. Kvadrat takvog zemljišta je procijenjen na 1,5 eura, dok se na sličnoj udaljenosti od grada može kupiti kvalitetno poljoprivredno zemljište za samo 40 centi po kvadratu”. Istovremeno su podcijenjeni mogući troškovi sudskog spora koje RUP vodi sa Opštinom Pljevlja. „Pored toga, procjena se zasniva na nerealnim podacima o kvalitetu i količini raspoložive rude, a u nju nisu uključeni troškovi korišćenja novih ležišta i njihove sanacije po završetku eksploatacije”.
Kada se sve sabere i oduzme, analiza koju je napravio profesor Popoović, a predstavila nam je Ines Mrdović, ukazuje na mogućnost da je procjenom Deloitta vrijednost akcija Rudnika uglja uvećana za najmanje 12 miliona eura. Odnosno, da je stvarna vrijednost akcija četiri a ne ugovorenih 6,4 eura.
,,Nerazumljivo je da EPCG naručuje za svoje potrebe da se uradi takva analiza, odnosno procjena vrijednosti, a zatim se ne upušta u to kakvi su podaci na osnovu kojih je analiza rađena, i pristaje da plati akcije po mnogo većoj cijeni”, konstatuje Vanja Ćalović-Marković, koordinatorka MANS-a. Iz vlasti se niko nije osvrnuo na računicu po kojoj će – na ime precijenjenih akcija RUP-a – A2A naplatiti pet, a Aco Đukanović 1,4 miliona eura više nego što njihova imovina realno vrijedi.
Tako će, nažalost, samo započeti postupak pražnjenja računa EPCG. Nakon mogućeg otkupa akcija RUP-a slijedi isplata dividende (Vlada je rebalansom ovogodišnjeg budžeta već uračunala 45 miliona eura po tom osnovu, A2A će dobiti tek nešto manje) pa otkup vlastitih akcija od Italijana (oko 120 miliona sa računa EPCG). Tako će se sadašnji depoziti EPCG (oko 250 miliona) trajno istopiti. Bolje rečeno, preliti u nečije džepove.
Da se vratimo u Privredni sud.
Žalba advokata EPCG Azre Jasavić na Rješenje sudije Bošković stigla je u srijedu. Naši sagovornici iz Suda procjenjuju da će sudsko vijeće u sastavu Ivan Kovačević, Miodrag Anđelić i Nataša Sekulić vrlo brzo, već krajem ove ili početkom sljedeće nedjelje, odlučivati o njoj. Ne žele da prognoziraju odluku, ali ukazuju kako je, teoretski, moguće da novac prema ranije utvrđenom planu na račune novih vlasnika legne već u narednih desetak dana.
U tom će roku, prema saznanjima Monitora, iz centrale EPCG u Nikšiću, u Podgoricu stići i zahtijev za izuzeće sudije Nataše Bošković iz predmeta koji je počet po tužbi Vasilija Miličkovića. Tek da se preduprijede nova iznenađenja. I mogućnost da se nekome sa prezimenom Đukanović još jednom ospori ili makar spočita to što prihoduje (nezarađene) milione na račun države i njenih preduzeća.
Zoran RADULOVIĆ
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice