Povežite se sa nama

MONITORING

MOŽE LI PRIVREDNI SUD ZAUSTAVITI OPERACIJU RUDNIK UGLJA: Aco čeka milione

Objavljeno prije

na

Privredni sud je krajem prošle nedjelje, u minut do dvanaest, stopirao postupak otkupa akcija Rudnika uglja u Pljevljima (RUP) od strane Elektroprivrede Crne Gore. Zato, do daljnjeg, Vlada, italijanska A2A i Aco Đukanović, treba li ponoviti – kontroverzni biznismen sa dobrim vezama u vrhu izvršne i zakonodavne vlasti, moraju sačekati na novac čiji su priliv odavno planirali. A riječ je o nekih 30 miliona eura (Italijani bi dobili 13, država 10, a Đukanović skoro četiri miliona).

Ipak, prema nezvaničnim informacijama Monitora prodavci neće dugo čekati na svoj novac. O detaljima malo kasnije. Krenimo redom:

Sutkinja Nataša Bošković prošlog je petka donijela Rješenje kojim se EPCG „privremeno zabranjuje” da izvrši kupovinu akcija Rudnika uglja. To je od suda zahtijevao Vasilije Miličković, vlasnik M&V Company i predsjednik Udruženja manjinskih akcionara EPCG, obrazlažući kako na martovskoj sjednici Skupštine akcionara EPCG sporna odlika o otkupu akcija RUP-a „nije mogla biti donijeta zbog nedostatka potrebnog kvoruma za donošenje ovako bitne odluke”. Kao zastupnik M&V Company Miličković je sudu predočio da su odluku o preuzimanju akcija RUP-a Skupština EPCG donijeli vlasnici 0,09 odsto akcija EPCG, nakon što su se, zbog navodnog konflikta interesa, od glasanja uzdržali vlasnici 98,75 akcijskog kapitala (57,01 odsto država Crna Gora i 41,74 odsto A2A).

Nasuprot Miličkoviću, pravna zastupnica EPCG Azra Jasavić, doskorašnja poslanica i v.d. predsjednika Pozitivne Crne Gore, tvrdi kako su „za donošenej sporne odluke postojali svi Zakonom i Statutom (EPCG – prim. Monitora) utvrđeni uslovi”. Dodatno, Jasavić ističe da je preuzimanje akcija RUP-a od strane EPCG „ocijenjeno kao opravdano i izuzetno značajno, ne samo sa aspekta ovih kompanija već i buduće pozitivne sinegerije cijelog crnogorskog termoenergetskog sektora”. I kao dokaz svoje tvrdnje podastire studiju revizorske kuće Deloitte, koja je jednoglasno prihvaćena na martovskoj sjednici Skupštine Elektroprivrede.

Taj izvještaj, međutim, otvara mnogo više spornih pitanja nego što nudi neporecivih rješenja. I to sa ekonomske i sa pravne strane mogućeg preuzimanja Rudnika uglja od strane EPCG.

„Država Crna Gora se izuzela iz glasanja o Odluci o pokretanju postupka dobrovoljne javne ponude za preuzimanje Akcionarskog društva Rudnik uglja AD Pljevlja, u cilju izbjegavanja čak i mogućnosti teoretskog postojanja konflikta interesa”, navodi sudija Bošković u svom rješenju. „Međutim, Država Crna Gora je glasala o Odluci o usvajanju izvještaja o procjeni fer i investicione vrijednosti akcija Rudnika uglja AD Pljevlja i izvještaj u vezi sa analizom mogućih modela preuzimanja RUP-a, koja Odluka je osnov za donošenje odluke o pokretanju postupka dobrovoljne javne ponude za preuzimanje Akcionarskog društva Rudnik uglja…”.

Sud potom, donijetom privremenom mjerom, prihvata stav manjinskih akcionara EPCG da bi se trošak transkacije preuzimanja akcija RUP-a nesporno uvećao za najmanje 15 miliona eura, koliko iznose dugovi Rudnika prema državi, po osnovu neizmirenog poreskog duga.

„Uvidom u zapisnik sa vanredne skupštine akcionara EPCG, sud je utvrdio da je predsjednik Odbora direktora EPCG (Đoko Krivokapić, prim. Monitora) na pitanje koje je pisanim putem dobio od manjinskog akcionara Nataše Backović da li u isplatu 33 miliona za preuzimanje RUP-a ulazi i 15 miliona poreskog duga RUP-a prema državi, odgovorio usmeno da iznos od 33 miliona ne obuhvata i poreski dug, već da je to obveza RUP-a, a da su 33 miliona samo za akcije”, stoji u Rješenju, uz pojašnjenje: „To znači da će EPCG kupovinom Rudnika postati vlasnik tog preduzeća i moraće da plati dodatnih 15 miliona poreskog duga”.

I tu stižemo do, možda, i suštinskog stava iz Rješenja sutkinje Bošković. Ona, naime, napominje kao je Sud, prilikom odlučivanja „imao u vidu odredbu člana 31 Statuta EPCG kojom je propisano da svaki akcionar snosi rizik poslovanja Društva do visine vrijednosti akcija koje posjeduje i da akcionar učestvuje u upravljanju Društvom srazmjerno broju akcija sa pravom upravljanja, direktno ili putem punomoćenika”.

Sve to znači da mogući problem nije samo u tome što su se država i A2A na nezakonit način izuzeli od odlučivanja („uvidom u zapisnik sa XIX vanredne Skupštine akcionara EPCG sud je utvrdio da se predsjedavajući prilikom utvrđivanja predmetnog konflikta interesa nije pozvao na odredbe niti jednog propisa – bilo opšteg akta tuženog, bilo Zakona”). Već postoji sumnja da su to uradili kako bi se sačuvali od moguće odgovornosti za štetu koja može nastati kao posljedica donijete odluke.

To nas pitanje vraća na ekonomske parametre sporne odluke. Skoro pa istovremeno sa odlukom Privrednog suda (privremena mjera sudije Nataše Bošković) javnost je obaviještena o nalazima stručne ekspertize procjene vrijednosti Rudnika uglja koju je, po narudžbi EPCG, uradio Deloitte.

U saradnji sa Istraživačkim centrom MANS-a analizu je uradio univerzitetski profesor i finansijski konultant Milenko Popović.

I, u najkraćem, ispostavilo se da je Deloitte svoju analizu radio isključivo na osnovu podataka i procjena dobijenih od uprave Rudnika, ne provjeravajući njihovu tačnost. Umjesto toga Deloitte je relativizovao vlastite nalaze: „Ako se planovi i pretpostavke koji su korišteni iz bilo kog razloga ne ostvare, to može da utiče na zaključke koji su predstavljeni i takvi uticaji mogu da budu materijalno značajni”.

I pored tako eksplicitnog upozorenja, u EPCG nijesu našli za shodno da obave dodatne provjere ponuđene vrijednosti. Da su to uradili, možda bi došli do nalaza koji su slični onome što je ovdašnjoj javnosti predočila Ines Mrdović, koordinatorka Istraživačkog centra MANS-a:

– Odgađanje realizacije projekta izgradnje Drugog bloka Termoelektrane u Pljevljima za tri do pet godina uticalo bi na pad procijenjene vrijednosti Rudnika uglja za 3,6 do 6,6 miliona eura. Ukoliko bi kašnjenja bila veća, onda bi i pad vrijednosti kompanije bio veći.

– Deloitte predviđa da će Drugi blok TE (pod uslovom da bude izgrađen) raditi do 2062. godine, što je suprotno politici Evropske unije da njene članice zatvore termoelektrane na ugalj do 2050. godine. Dakle, ukoliko se Drugo blok izgradi, a Crna Gora uđe u EU, on mora biti zatvoren – prema sada važećim propisima – makar 12 godina ranije od planiranog. I to dodatno smanjuje procijenjenu vrijednost Rudnika.

– Dalje, Deloitte projektuje da se iznos koncesione naknade neće mijenjati narednih 50 godina, što je dodatno povećalo procijenjenu vrijednost Rudnika. U MANS-u su izračunali da bi, ukoliko se ta naknada poveća sa sadašnjih 700 hiljada na milion eura godišnje, vrijednost procijenjenjenog kapitala RUP-a pala za više od tri miliona eura. Iz Ministarstva ekonomije potvrdili su da je ponuđena računica sporna: „Kako je iznos koncesione naknade određen dijelom kriterijuma koji su po svojoj prirodi promjenljivi, to se ne može unaprijed odrediti iznos naknade na duži vremenski period”. To, ipak, nije omelo vladine predstavnike da na Skupštini akcionara EPCG podrže spornu procjenu.

– Konačno, procjeni Deloitte-a spočitava se da je u kalkulaciju uzeta nerealno visoka vrijednost zemljišta Rudnika. „Najveći dio zemljišta u vlasništvu te kompanije se nalazi na lokaciji Jagnjilo u Pljevljima, deponiji koju je potrebno sanirati. Kvadrat takvog zemljišta je procijenjen na 1,5 eura, dok se na sličnoj udaljenosti od grada može kupiti kvalitetno poljoprivredno zemljište za samo 40 centi po kvadratu”. Istovremeno su podcijenjeni mogući troškovi sudskog spora koje RUP vodi sa Opštinom Pljevlja. „Pored toga, procjena se zasniva na nerealnim podacima o kvalitetu i količini raspoložive rude, a u nju nisu uključeni troškovi korišćenja novih ležišta i njihove sanacije po završetku eksploatacije”.

Kada se sve sabere i oduzme, analiza koju je napravio profesor Popoović, a predstavila nam je Ines Mrdović, ukazuje na mogućnost da je procjenom Deloitta vrijednost akcija Rudnika uglja uvećana za najmanje 12 miliona eura. Odnosno, da je stvarna vrijednost akcija četiri a ne ugovorenih 6,4 eura.

,,Nerazumljivo je da EPCG naručuje za svoje potrebe da se uradi takva analiza, odnosno procjena vrijednosti, a zatim se ne upušta u to kakvi su podaci na osnovu kojih je analiza rađena, i pristaje da plati akcije po mnogo većoj cijeni”, konstatuje Vanja Ćalović-Marković, koordinatorka MANS-a. Iz vlasti se niko nije osvrnuo na računicu po kojoj će – na ime precijenjenih akcija RUP-a – A2A naplatiti pet, a Aco Đukanović 1,4 miliona eura više nego što njihova imovina realno vrijedi.

Tako će, nažalost, samo započeti postupak pražnjenja računa EPCG. Nakon mogućeg otkupa akcija RUP-a slijedi isplata dividende (Vlada je rebalansom ovogodišnjeg budžeta već uračunala 45 miliona eura po tom osnovu, A2A će dobiti tek nešto manje) pa otkup vlastitih akcija od Italijana (oko 120 miliona sa računa EPCG). Tako će se sadašnji depoziti EPCG (oko 250 miliona) trajno istopiti. Bolje rečeno, preliti u nečije džepove.

Da se vratimo u Privredni sud.

Žalba advokata EPCG Azre Jasavić na Rješenje sudije Bošković stigla je u srijedu. Naši sagovornici iz Suda procjenjuju da će sudsko vijeće u sastavu Ivan Kovačević, Miodrag Anđelić i Nataša Sekulić vrlo brzo, već krajem ove ili početkom sljedeće nedjelje, odlučivati o njoj. Ne žele da prognoziraju odluku, ali ukazuju kako je, teoretski, moguće da novac prema ranije utvrđenom planu na račune novih vlasnika legne već u narednih desetak dana.

U tom će roku, prema saznanjima Monitora, iz centrale EPCG u Nikšiću, u Podgoricu stići i zahtijev za izuzeće sudije Nataše Bošković iz predmeta koji je počet po tužbi Vasilija Miličkovića. Tek da se preduprijede nova iznenađenja. I mogućnost da se nekome sa prezimenom Đukanović još jednom ospori ili makar spočita to što prihoduje (nezarađene) milione na račun države i njenih preduzeća.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

BUDVANI TRAŽE OSLOBAĐANJE UZURPIRANIH JAVNIH POVRŠINA: Investitori samovoljno blokirali javne puteve i staze

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Beppler&Jacobson primjer je investitora koji  nije doprinio društvenoj zajednici u kojoj posluje, samo joj je oduzeo. Neposredno nakon kupovine Hotela Avala, novi vlasnik ograđuje svoje imanje, postavlja kapije i ograde, presijeca dva javna puta koje su mještani koristili desetinama godina kao komunikaciju ka moru i Starom gradu

 

Privatizacija hotela na teritoriji opštine Budva donijela je građanima mnogobrojne probleme sa kojima se suočavaju posljednju deceniju. Većina novih vlasnika, Vladinih strateških investitora i zakupaca nije uspostavila korektan odnos sa stanovništvom, nisu se integrisali u društvenu zajednicu gdje su započeli  poslovanje. Nakon ulaska u posjed hotela koji su prodati sa velikim zemljišnim kompleksima i parkovima, prvi  potezi vlasnika najčešće su bili podizanje betonskih ograda i gvozdenih kapija kojima su ograđivali novostečene nekretnine.

Poznati budvanski hoteli postali su mali bunkeri, izolovana ostrva na čijim su prilazima podignute stražarske kućice kako niko, osim gostiju hotela, ne bi mogao prići privatnom posjedu. Građane je najviše pogodila prateća uzurpacija javnih puteva i staza, koje su postojale u okviru hotelskih kompleksa od ranije i koje su oduvijek bile u opštoj upotrebi kao komunikacija između naselja i morske obale. Mnogobrojni protesti građana sa zahtjevima za slobodan prolaz pješačkim stazama i šetalištima, za nesmetan pristup moru, uglavnom su bili bezuspješni. Investitori, koji su po pravilu uživali povlastice kod administracije vlasti na čelu sa DPS-om, ostajali su nijemi za potrebe mještana.

Jedan od najbezobzirnijih uzurpatora javnog prostora u Budvi je kompanija Beppler&Jacobson, ruskog biznismena Igora Lazurenka, koja je 2003. godine kupila Hotel Avala sa vilama i velikom zemljišnom parcelom u centru Budve, pored Starog grada. Dug je spisak negativnih efekata ove privatizacije za mještane Budve, čiju zakonitost, od 2016. godine, ispituje Specijalno državno tužilaštvo.

Kompanija Beppler&Jacobson primjer je investitora koji  nije doprinio društvenoj zajednici u kojoj posluje, samo joj je oduzeo. Neposredno nakon kupovine Hotela Avala, vlasnik ograđuje imanje, postavlja kapije i ograde, presijeca dva javna puta kojima su mještani naselja Gospoština, u kome se hotel nalazi, koristili desetinama godina kao komunikaciju ka moru i Starom gradu. Lazurenko je naložio presijecanje javnog puta, ulice naselja Gospoština kojoj gravitira ovo veliko naselje. Dio ulice istog naselja na čijem se kraju nalazi jedina okretnica za vozila,   obreo se  u posjedu hotela, metalnom kapijom odvojen od ostatka ulice, čime je nanijeta ogromna šteta mještanima i turistima,  i napravljen  saobraćajni kolaps koji traje punih 17 godina. Hotel Avala postojao je i ranije, ali do dolaska ruskih biznismena, ova  ulica nikada nije bila prekinuta i blokirana.

Sa druge strane hotelskog kompleksa, na granici pored mora, iznad staze koja vodi ka plaži Mogren, nalazi se staro kameno stepenište, put od Starog grada ka Vidikovcu. Postoji stotinama godina, predstavljalo je jedinu vezu naselja iznad Jadranske magistrale, Seoca, Prijevora i Komoševine sa Starim gradom i morskom obalom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NASTAVAK SUĐENJA ZA MALE HIDROELEKTRANE: Kad građani plaćaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Privrednom sudu počeo je novi proces protiv države po tužbi investitora malih hidroelektrana.  Iz ove, kao i ostalih tužbi, vidi se koliko su prethodne vlade olako izabranima davale dozvole za gradnju, a nakon toga pod pritiskom javnosti izbjegavale rješavanje problema

 

Ove nedjelje počelo je još jedno suđenje protiv države po tužbi investitora malih hidroelektrana (HE).

Kompanija Dekar, koja je gradila malu HE na Ljeviškoj rijeci – Izvor Morače, kod Kolašina, od države traži naknadu štete u visini investicije, koja je procjenjena na 1,7 miliona eura, ali i izgubljenu dobit za koncesioni period od 25 godina.

Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović, bivše pomoćnice ministra zdravlja, članice NKT-a i visoke funkcionerke DPS-a.

Proces se vodi pred Privrednim sudom, sudija Faruk Mušović. Državu zastupa Zaštitnik državnih interesa Milan Krsmanović, a advokatica Ana Đukanović zastupa Dekar kao i većinu drugih investitora malih HE koji su podnijeli tužbu protiv države.

Dekar je probio sve rokove za izgradnju male HE. Posljednji put ih je, krajem oktobra, bivša Vlada upozorila na kršenje ugovornih obaveza i dala im rok od dva mjeseca da ih isprave.

Koncesionar je 26. novembra zatražio prolongiranje roka za dostavu bankarske garancije, a dan kasnije i zahtjev za raskid ugovora na štetu države. Tužba protiv države, u kojoj se tvrdi da je onemogućavan u razvoju svoje investicije, podnijeta je 30. novembra prošle godine, pet dana prije izbora nove vlade. Na osnovu upozorenja prethodne vlade da otkloni nepravilnosti u roku 60 dana, koji je istekao 28. decembra, nova vlada je raskinula ugovor sa ovim koncesionarom.

U tužbi, koju potpisuje Ana Đukanović, Dekar optužuje državu da joj nije omogućila prikljućenje na elektrodistributivnu mrežu. Ilustruju: „Mala HE Ljeviška – Izvor Morače nije projektovana da bude hidroelektrana ostrvskog tipa (da bude bez priključka na nacionalnu elektrodistributivnu mrežu), već je projektovana da proizvedenu električnu energiju uključi u elektroenergetski sitem – što nije moguće bez priključka“. Objašnjavaju da je sve povezano, naime mala HE Raštak nije izgrađena pa samim tim ni dalekovod od ove HE do Manastira Morače. U međuvremenu, nova vlada je, pored pet drugih, u decembru raskinula ugovore za gradnju dvije male HE na vodotoku Raštak.

Iz ovog, ali i procesa, koji je počeo prošle nedjelje, u kome konzorcijum Hydra MNE tuži državu, vidi se koliko su prethodne vlade olako izabranima davale dozvole za gradnju malih hidroelektrana, a nakon toga, pod pritiskom javnosti, izbjegavale rješavanje problema. Tako Dekar u tužbi navodi da im država čak od 2015. nije odgovarala na zahtjeve za mirovanje prava i obaveza iz ugovora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAJAVLJENO NOVO POVEĆANJE AKCIZA NA DUVAN I DUVANSKE PROIZVODE: Švercovane cigarete čekaju nove namete u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Povećanje akciza na duvan i duvanske proizvode biće jedna od mjera poreske politike koja će se primjenjivati od 1. jula. O ima upozorenja da se akcize  ne smiju  povećavati dok država ne krene u ozbiljnu borbu sa švercom cigareta

 

Kada je Vlada Crne Gore 2018. godine povećala akcize na cigarete i druge duvanske proizvode samo u prva četiri mjeseca došlo je do pada legalne prodaje za 25 odsto, dok je eksplodiralo sivo tržište, odnosno roba iz šverca. Iako je država pojačala kontrole i proširila ovlašćenja određenim institucijama, i dalje svaki pušač ima švercera cigareta u svom kraju grada.

Povećanje akciza na duvan i duvanske proizvode biće jedna od mjera poreske politike koja će se primjenjivati od 1. jula. Pored toga, dodatno će se, prema nacrtu Budžeta Crne Gore za 2021. godinu, oporezovati gazirana pića sa dodatkom šećera ili drugim sredstvima za zaslađivanje ili aromatizaciju. Uvešće  se akcize i na proizvode od šećera, kakaoa i sladoleda, povećaće se akciza na alkohol i alkoholna pića i markiranje mineralnih ulja (nafte) i njihovih derivata.

Ministar Milojko Spajić očekuje da će od povećanja akciza na duvan i duvanske proizvod prihodovati oko 16,8 miliona eura. Međutim, opozicione i dio partija koje čine vlast upozoravaju da država može mnogo više da izgubi novim povećanjem akciza na cigarete.

„Ovakva odluka Vlade samo će povećati prihode švercerima cigareta koji decenijama kontrolišu šverc cigareta na domaćem tržištu, tako i kada je u pitanju tranzit“, smatra predsjednik mladih Pokreta za promjene Boban Stanišić.

Pošto je potrošnja cigareta u Crnoj Gori konstanta i kreće se između 1.500 i 1.600 tona godišnje, ili oko 2,6 kilograma po stanovniku“,  kaže Stanišić, akcize se ne smiju povećavati dok se ne reguliše šverc cigareta, odnosno dok država Crna Gora ne krene u ozbiljnu borbu sa švercom cigareta. On je istakao da je 2018. godine tržištu trebalo skoro godinu dana da se oporavi i da se prodaja vrati u legalne tokove i to tek nakon smanjenja uvećanih akciza.

Uprava policije i nadležna tužilaštva već su počela sa suzbijanjem cigareta bez akciznih markica na tržištu. Od kada je u medijima, krajem marta, objavljen nacrt Budžeta, istražni organi i organi gonjenja imali su više zapljena nelegalnih cigareta.

Već u prvim danima aprila u Podgorici je pretreseno više lokacija i lišeno slobode  nekoliko osoba u čijim objektima su zaplijenjene cigareta bez akciznih markica. Procjenjuje se da je švercom zaplijenjene količine cigareta pričinjena šteta  po budžet od oko 230 hiljada eura.

Akcija policije i Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici, kodnog imena Krajina usmjerena je ka više osoba i grupacija koji čine krivična djela krijumčarenja. Kako su saopštili iz policije, višemjesečnom kriminalističkom obradom Odsjek za suzbijanje privrednog kriminala je u saradnji sa Osnovnim državnim tužilaštvom iz Podgorice prikupio dokaze da su osumnjičeni od 2019. do momenta realizacije predmeta obavili nabavku i distribuciju cigareta bez akcizne markice radi dalje prodaje na ilegalnom tržištu u Crnoj Gori. Ističu da su sprovedenim aktivnostima utvrdili da je na sivo tržište plasirana roba – ,,cigarete u vrijednosti od oko 170.000 eura, dok izvršenim pretresima na više lokacija koje koriste osumnjičeni pronađena i oduzeta roba pripremljena za dalju distribuciju u iznosu od oko 60.000 eura”.

Nekoliko dana kasnije podgorička policija kontrolišući jedan automobil pronašla je 2.000 paklica cigareta bez akciznih markica u vrijednosti od 4.400 eura. Protiv osobe  koja je upravljala vozilom podnijeta je krivična prijava zbog sumnje da je izvršio krivično djelo nedozvoljena trgovina.

Crna Gora zvanično je prepoznata kao ruta za šverc cigareta ka Evropskoj uniji još otkad su današnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i nekadašnji predsjednik Momir Bulatović  1998. godine o švercu cigareta raspravljali u predsjedničkoj debati na državnoj televiziji. I više od dvadeset godina kasnije međunarodna zajednica zamjera Crnoj Gori na švercu cigareta – posljednji put u Izvještaju o napretku Evropske komisije (za 2019).

U tom dokumentu se navodi da u dijelu borbe protiv krijumčarenja duvanskih proizvoda u 2019. godini nije bilo presuda za organizovani šverc cigareta. Navode, međutim, da su pokrenuti krivični postupci u tri slučaja velikih razmjera, uključujući jedan slučaj sa 22 osumnjičena.

U izvještaju se navodi da zapljene cigareta bez akciznih markica redovno obavljaju carinski službenici, lokalna i državna policija. Tokom 2019. godine zaplijenjeno je ukupno 1,7 miliona pakli cigareta, vrijednosti oko 3,9 miliona eura. „Međutim, i pored povećanih napora bezbjednosnih službi u ovoj oblasti, i poboljšane saradnje crnogorskih carinskih službi sa međunarodnim partnerima, broj pokrenutih postupaka i dalje je nedovoljan, uzevši u obzir procjenu razmjera šverca cigareta od, prema i preko Crne Gore“, navodi se u izvještaju EK.

Tokom posljednje dvije godine uhapšeno je više službenika Uprave za carine, zapošljenih u Luci Bar. U jednoj akciji Specijalnog državnog tužilaštva prije dvije godine, zbog sumnji u korupciju,  uhapšeno je i procesuirano 17 carinskih službenika u Luci Bar.

Prema izvještaju Evropske kancelarije za suzbijanje prevara (OLAF) šverc cigareta iz luke Bar za tri godine je Evropskoj uniji nanio štetu od oko 70 miliona eura. Istražni organi iz OLAF-a posebno su u izvještaju tretirali šverc iz Crne Gore, koji decenijama izaziva ozbiljne probleme.

U izvještaju OLAF-a piše da je od početka 2015. godine uhvaćeno osam brodova na koje su cigarete natovarene u luci Bar. Ta plovila zaustavljena su u Grčkoj i Španiji. Od ovih osam brodova šest je putovalo za Libiju, a po jedan za Kipar i Liban. Na tim brodovima zaplijenjeno je oko 350 miliona cigareta vrijednih 70 miliona eura.

Uprkos potencijalnim problemima i prethodnim iskustvom, iz Vlade je saopšteno da se akcizna politika za duvan povećava zbog usklađivanja sa evropskim direktivama. Boban Stanišić, međutim, kaže da određene stavke budžeta imaju dosta sličnosti sa fisklanom politikom bivšeg režima – jer su i oni pod plaštom usklađivanja sa evropskim standardima podizali akcize na cigarete i predlagali oporezivanje penzija. Dok su se stvarni motivi, tvrdi, krili na drugom mjestu.

 

Savjet će ispitati postoji li državni šverc cigareta

Nacionalni savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou tražiće od svih državnih organa i institucija, informacije o svemu što se tiče dviju fabrika cigareta – Tara iz Mojkovca i Novi duvanski kombinat iz Podgorice. Oba preduzeća ranije su optuživana za šverc cigareta, ali ozbiljna istraga nikada nije sprovedena.

To je za medije kazala Vanja Ćalović – Marković, koja rukovodi stručnim tijelom Savjeta. „Tražili smo informacije o poslovanju slobodnih zona Luke Bar i Duvanskog kombinata, prvenstveno imajući u vidu da se sa tih lokacija dešava šverc cigareta. Kad budemo dobili dokumentaciju, analiziraćemo je i na osnovu nje ćemo, gdje bude osnova, podnijeti prijave nadležnim tužilaštvima“, saopštila je Ćalović – Marković.

 

Crna Gora središte šverca cigareta na Balkanu

Međunarodna organizacija ,,Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organizovanog kriminala” – mreža više od 300 nezavisnih svjetskih i regionalnih eksperata koji se bave ljudskim pravima, demokratijom, upravom i temom razvoja tvrde da je šverc cigareta glavni oblik organizovanog kriminala na Balkanu, a njegovo središte je Crna Gora. U svom izvještaju su naveli da je Bar poznat kao žarište šverca cigareta, odnosno da inostrane marke navodno stižu preko Bara za reeksport, dok se cigarete proizvedene u Crnoj Gori transportuju iz tog lučkog grada.

,,Crnogorske cigarete se švercuju širom regiona. Cigarete se takođe nelegalno proizvode u Bosni i Hercegovini, Srbiji i na Kosovu. Zatim se krijumčare u Crnu Goru, odakle nastavljaju, sa crnogorskim cigaretama, ka Evropskoj uniji i dalje. Odnedavno, Kosovo je postalo novi regionalni centar distribucije cigareta. Velike količine se dalje švercuju odatle u Srbiju, Sjevernu Makedoniju i Bugarsku, a zatim transportuju kroz poroznu granicu ka Crnoj Gori”.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo