Povežite se sa nama

MONITORING

DVANAEST GODINA NEZAVISNOSTI: Po istom tragu

Objavljeno prije

na

Može Zemlja oko Sunca i kakvu piruetu da napravi, uzalud će i svitati i mrknuti – nedjelja, 20. i ponedjeljak 21. maj ove godine u Crnoj Gori neće se razdvajati. U nedjelju će Milo Đukanović ponovo biti inaugurisan u zvanje predsjednika Crne Gore, u ponedjeljak je dvanaesta godišnjica crnogorske nezavisnosti. On gine da bi je sačuvao, ona mu daruje sve, spremna da poklanja sebe uprkos opasnosti da postane prazna ljuštura i nestane. Kad se isključi romantika, činjenica da je dvanaest godina nakon obnove nezavisnosti Crna Gora neodvojiva od jednog čovjeka govori o našoj sumornoj stvarnosti.

Modu sa inauguracijom uveli smo 1998. Nakon što je Đukanović, krajem 1997. pobijedio Momira Bulatovića, sredinom januara 1998, noć nakon nereda u Podgorici na protestu Bulatovićevih pristalica, na Cetinju je priređena inauguracija novog predsjednika.

Kako je tada napola pukla Crna Gora, sastavljala se nije. Ništa tu nijesu promijenile godine nezavisnosti. Ni prva, ni dvanaesta.

Milo Đukanović položiće, dakle, 20. maja zakletvu pred poslanicima u Vladinom domu na Cetinju. Tekst glasi: ,,Zaklinjem se svojom čašću, na Ustavu Crne Gore, da ću dužnost Predsjednika Crne Gore obavljati savjesno i odgovorno za dobro svih građana naše domovine. Kao Predsjednik države posvetiću se očuvanju nezavisnosti i suvereniteta Crne Gore i njenoj afirmaciji kao građanske, demokratske, ekološke i države socijalne pravde, zasnovane na vladavini prava”.

Da o časti ne pričamo, kažnjivo je po zakonu.

Zakleće se predsjednik da će dužnost obavljati za dobro svih građana Crne Gore. Kakve ptice, i kamenje u Crnoj Gori zna koliko će mu kletva biti prava. Jednostavno, ne možete raditi za dobro svih građana ako onu polovinu koja ne glasa ispravno, redovno, sve krupnijim i krupnijim riječima, označavati kao izdajnike, rušitelje države, teroriste i fašiste.

Stvari se katkad smire tokom neizbornih godina, koje su ovdje rijetke. Tada se i vlast kojom diriguje Đukanović sjeti da najdemokratski od svih referenduma ne može biti najdemokratskiji od svih referenduma ako se građanima koji su u toj silnoj demokratiji kazali ,,ne”, nezavisnoj Crnoj Gori i dalje spočitava da su bili ,,protiv svoje države”. Ta etiketa i dalje se po potrebi lijepi svagda i svukuda, od parlamenta, do radnog mjesta.

„Vidim da ih jako pogađa kada ih mi opominjemo na prošlost i zašto im se ne može vjerovati… Kada ih podsjetimo na to da su bili protiv države Crne Gore, da su formirali Sedmi bataljon koji je trebalo da hapsi crnogorsku mladost, da su organizovali rušilačke demonstracije zbog našeg priznavanja Kosova, kad ih podsjetimo da ne priznaju crnogorsku zastavu, nego da im se priviđa trobojka kao državna zastava…”, razjašnjavao je Đukanović na jednom od nastupa u predizbornoj kampanji.

Došlo je dotle da je, kad Đukanović govori o skrivanju prošlosti, pristojnog čovjeka sramota da ga podsjeti na šah, Dubrovnik, rat za mir, ljubav sa Miloševićem. Jedan od ozbiljnih problema građana Crne Gore koji ne pristaju da im vlast uređuje misli je to što svakodnevno ne malu količinu energije moraju da troše odgovarajući na pitanje – jesam li ja lud?

Nema izbora na kojim glavni adut vlasti nije očuvanje države. Nema dovoljno malog mjesta u kojem u borbi za vlast glavni argument nije: ,,Koliko god mržnje da imaju prema nama, nijedna količina mržnje ne može da opravda toliku mržnju prema svojoj državi”. I tako stalno.

Teorijski, valjda je moguće imati dovoljno veliko srce pa biti predsjednik i onih građana koji ,,mrze svoju državu” čak i u situaciji kada je u centru svega onoga što mrzitelji mrze upravo predsjednik.

Kakvi predsjednik, svetac bi to morao da bude. Đukanoviću, ako ćemo pošteno, na osnovu širokogrudosti oreol ne bi dali ni najvjerniji obožavaoci.

Jednom je, 2011, na partijskom kongresu, predsjednik DPS-a proglasio da je jedan od glavnih zadataka partije učvršćivanje nacionalnog i duhovnog identiteta, kao i prevazilaženje tradicionalnih podjela. Najavio je zalaganje za standardizaciju crnogorskog jezika i objedinjavanje pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Bila je peta godina nezavisnosti, i tada je bilo jasno koliko je ta priča prazna. Na popisu iste godine 42,88 odsto građana Crne Gore kazalo je da govori srpski, 36,97 – crnogorski. Još sedam godina smo pridali, novo nema ništa. Crnogorski jezik je, zahvaljujući izvedbi u režiji vlasti, više predmet podsmijeha neko dio identiteta, Crnogorsku pravoslavnu crkvu ne shvataju dovoljno ozbiljno ni oni što u njoj činodejstvuju.

To ne znači da nema priča o identitetu pogodnih za partijsku upotrebu, provjeravanje pravovjernosti zaposlenih u državnim službama i sličnog. Prije nekoliko godina šefovi su zavirivali ko će a ko neće potpisati inicijativu za poništenje odluka Podgoričke skupštine. Možda bi mogli da se ponište i rezultati bitke na Vučjem dolu, kao znak pažnje prema turskim investitiorima.

Osim posvećenosti očuvanju nezavisnosti i suvereniteta Crne Gore Đukanović će zakletvom garantovati i njenu afirmaciju kao građanske i demokratske države.

Uf! Jedina stepenica koju smo ka razvoju građanske države i demokratije savladali je postojanje više partija i održavanje izbora kao takvih. Fakat da nikad na izborima nije promijenjena i da to traje tako dugo čini da je sljedeći stepenik iz dana u dan sve viši. Ne zvuči nemoguće progoza da nikad neće biti dosegnut, već da će se stepenice morati rušiti.

U izgradnji građanskog društva nijesmo savladali ni osnovu. Na izborima svaki glas ne vrijedi isto. Neki je dvadest, neki pedeset, neki hiljadu eura. Ima i onih čija je cijena džak brašna, bandera pred kućom ili državni posao. Valuta u tim transakcijama su i socijalna pomoć, čokolade od sto eura, otpisivanje računa za struju metri lokalnih puteva, kilogrami straha. Na povijenim, na primjer, leđima starca koji vjeruje da mu ,,Milo daje penziju”.

Da, tu je i priča u kojoj su ,,građani” suprotstavljeni ,,nacionalistima”. U njoj je sve pobrljano. DPS je, trenutno, ,,građanski” onoliko koliko u njemu ima Srba i onoliko koliko dopušta Srbima da budu građani. Otpilike kao što je devedesetih bio ,,građanski” prema Bošnjacima.

Dio zakletve je i posvećenost ekologiji. Prvi i jedini Ustav obnovljene Crne Gore državu je deklarisao kao ekološku. Red je početi od Pljevalja. Tamo se ljudi godinama guše u smogu zbog toga što se griju na ugalj, jer Termoelektrana koja proizvodi polovinu struje u državi ne može da obezbijedi toplifikaciju grada. Dok Evropa kojoj težimo propisuje zatvaranje termoelektrana, Crnoj Gori je jedan od glavnih planova da napravi još jednu. U Pljevljima. Opštini čije su šume, najbogatije u državi, date predsjedniku bliskom biznismenu. Tu se stalno vrte nekakvi milioni investicija – ni drvena polica, kao finalni proizvod nije napravljena. Radnici u povlaštenom preduzeću redovno štrajkuju zbog neredovnih plata.

Nezavisna Crna Gora rasprodaje samu sebe i trajno upropaštava prostor toliko da on neće valjati sve ako sjutra ovdje niknu neki mnogo bolji ljudi sa mnogo boljom vlašću. Rijeke su nam prljave, čista voda nam postaje nedostupna, svaka stopa nam je deponija. Životna sredina je jedino poglavlje koje ekološka država Crna Gora nije otvorila u postupku pregovaranja o članstvu u Evropskoj uniji.

Tu nam je, opet i u Ustavu i u zakletvi, i država socijalne pravde. Neko vrijeme smo bili među zemljama sa najdubljim jazom između bogatih i siromašnih, poslije smo prestali da mjerimo.

,,Ne smijemo dozvoliti našim potomcima da kao generacije naših predaka pa i naša čežnjivo razmišljamo o tome kada ćemo zaraditi nešto novca da provedemo vrijeme u Parizu Rimu i Londonu. Mi možemo dalje od ovoga u bliskoj budućnosti. Nije ova budućnost o kojoj govorim namjenjena generaciji naših potomaka…Za prvu deceniju od obnove nezavisnosti smo udvostručili plate obezbijedili šest milijardi stranih investicija, povećali standard građana. Crna Gora se dinamično kreće i to može da registruje svako ko iole ozbiljnije prati ekonomska i društvena kretanja u CG”, objašnjava ovih dana Đukanović u kampanji za lokalne izbore.

Ovi što ne ,,prate ekonomska kretanja” nego gledaju sopstvenim očima teško uočavaju sav taj napredak. Prema zvaničnim podacima više od polovine zaposlenih u Crnoj Gori prima platu do 250 eura. Oni razmišljaju kako da se prehrane, ne kako da provedu vrijeme u Parizu, Rimu, Londonu. Preko 30 odsto građana ima platu između 250 i 500 eura, što znači da samo 20 odsto zaposlenih zarađuje više od prosječne plate.

Fala na liderstvu, u nezavisnoj Crnoj Gori odrasta deset odsto siromašne djece. I taj podatak je od onih koje više ne mjerimo.

Jeste, zakleće se predsjednik i da će se posvetiti afirmaciji države zasnovane na vladavini prava. Kipti od primjera: Svetozar Marović i sin mu koji šetaju umjesto da su u zatvoru; smiješne kazne za policajce koji su prebili Mija Martinovića; dokazana nevinost Kalića i Šarića. Bogati i siromašni, lijevi i desni, bijeli i zeleni – sve je smiješno u odnosu na Kavčane i Škaljarce. Tu lete glave. Kako Kavčanima i Škaljarcima tako i neobaviještenima koji se u blizini zateknu.

Ne treba nam izvještaj Evropske komisije o poglavljima 23 i 24 dovoljna je obična vijest. U Dobroti je surovo ubijena Ukrajinka Anastasija Lašmanova. U Crnu Goru je došla prije nekoliko godina i radila kao konobarica. Potom je postala moćna i uticajna osoba, a imovina kojom raspolaže, prema procjenama, vrijedi na desetine miliona eura. Riječ je o direktorici kompanije Sea trejd, koja je prije tri godine kupila tivatski hotel Mimoza i na tom mjestu je izgrađen hotelski kompleks Perla. Lašmanova je vlasnica salona ljepote Femme fatale koji se nalazi u hotelu Tre kane u Budvi, pišu danima naši mediji.

Onda je i stigla vijest da je smijenjen Zoran Stanović, šef ispostave granične policije na Aerodromu Tivat, čijeg sina Arsenija policija traži zbog ubistva Lašmanove. Obrazloženja za smjenu nije bilo, tako da svako može da nagađa – je li policajac što pogriješio u službi na aerodromu ili pomaže sinu da se sakrije ili je, možda, imao veze sa transformacijom ugostiteljske radnice u bogatašicu. Istraga je u toku.

I kao što biva, one koji su srcem zazivali Crnu Goru, dok su je Bulatović, Đukanović i Marović gurali u mrak ratova i mržnje, slabo ko će na praznični dan pomenuti. Liberali – nego što.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

BUDVANI TRAŽE OSLOBAĐANJE UZURPIRANIH JAVNIH POVRŠINA: Investitori samovoljno blokirali javne puteve i staze

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Beppler&Jacobson primjer je investitora koji  nije doprinio društvenoj zajednici u kojoj posluje, samo joj je oduzeo. Neposredno nakon kupovine Hotela Avala, novi vlasnik ograđuje svoje imanje, postavlja kapije i ograde, presijeca dva javna puta koje su mještani koristili desetinama godina kao komunikaciju ka moru i Starom gradu

 

Privatizacija hotela na teritoriji opštine Budva donijela je građanima mnogobrojne probleme sa kojima se suočavaju posljednju deceniju. Većina novih vlasnika, Vladinih strateških investitora i zakupaca nije uspostavila korektan odnos sa stanovništvom, nisu se integrisali u društvenu zajednicu gdje su započeli  poslovanje. Nakon ulaska u posjed hotela koji su prodati sa velikim zemljišnim kompleksima i parkovima, prvi  potezi vlasnika najčešće su bili podizanje betonskih ograda i gvozdenih kapija kojima su ograđivali novostečene nekretnine.

Poznati budvanski hoteli postali su mali bunkeri, izolovana ostrva na čijim su prilazima podignute stražarske kućice kako niko, osim gostiju hotela, ne bi mogao prići privatnom posjedu. Građane je najviše pogodila prateća uzurpacija javnih puteva i staza, koje su postojale u okviru hotelskih kompleksa od ranije i koje su oduvijek bile u opštoj upotrebi kao komunikacija između naselja i morske obale. Mnogobrojni protesti građana sa zahtjevima za slobodan prolaz pješačkim stazama i šetalištima, za nesmetan pristup moru, uglavnom su bili bezuspješni. Investitori, koji su po pravilu uživali povlastice kod administracije vlasti na čelu sa DPS-om, ostajali su nijemi za potrebe mještana.

Jedan od najbezobzirnijih uzurpatora javnog prostora u Budvi je kompanija Beppler&Jacobson, ruskog biznismena Igora Lazurenka, koja je 2003. godine kupila Hotel Avala sa vilama i velikom zemljišnom parcelom u centru Budve, pored Starog grada. Dug je spisak negativnih efekata ove privatizacije za mještane Budve, čiju zakonitost, od 2016. godine, ispituje Specijalno državno tužilaštvo.

Kompanija Beppler&Jacobson primjer je investitora koji  nije doprinio društvenoj zajednici u kojoj posluje, samo joj je oduzeo. Neposredno nakon kupovine Hotela Avala, vlasnik ograđuje imanje, postavlja kapije i ograde, presijeca dva javna puta kojima su mještani naselja Gospoština, u kome se hotel nalazi, koristili desetinama godina kao komunikaciju ka moru i Starom gradu. Lazurenko je naložio presijecanje javnog puta, ulice naselja Gospoština kojoj gravitira ovo veliko naselje. Dio ulice istog naselja na čijem se kraju nalazi jedina okretnica za vozila,   obreo se  u posjedu hotela, metalnom kapijom odvojen od ostatka ulice, čime je nanijeta ogromna šteta mještanima i turistima,  i napravljen  saobraćajni kolaps koji traje punih 17 godina. Hotel Avala postojao je i ranije, ali do dolaska ruskih biznismena, ova  ulica nikada nije bila prekinuta i blokirana.

Sa druge strane hotelskog kompleksa, na granici pored mora, iznad staze koja vodi ka plaži Mogren, nalazi se staro kameno stepenište, put od Starog grada ka Vidikovcu. Postoji stotinama godina, predstavljalo je jedinu vezu naselja iznad Jadranske magistrale, Seoca, Prijevora i Komoševine sa Starim gradom i morskom obalom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NASTAVAK SUĐENJA ZA MALE HIDROELEKTRANE: Kad građani plaćaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Privrednom sudu počeo je novi proces protiv države po tužbi investitora malih hidroelektrana.  Iz ove, kao i ostalih tužbi, vidi se koliko su prethodne vlade olako izabranima davale dozvole za gradnju, a nakon toga pod pritiskom javnosti izbjegavale rješavanje problema

 

Ove nedjelje počelo je još jedno suđenje protiv države po tužbi investitora malih hidroelektrana (HE).

Kompanija Dekar, koja je gradila malu HE na Ljeviškoj rijeci – Izvor Morače, kod Kolašina, od države traži naknadu štete u visini investicije, koja je procjenjena na 1,7 miliona eura, ali i izgubljenu dobit za koncesioni period od 25 godina.

Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović, bivše pomoćnice ministra zdravlja, članice NKT-a i visoke funkcionerke DPS-a.

Proces se vodi pred Privrednim sudom, sudija Faruk Mušović. Državu zastupa Zaštitnik državnih interesa Milan Krsmanović, a advokatica Ana Đukanović zastupa Dekar kao i većinu drugih investitora malih HE koji su podnijeli tužbu protiv države.

Dekar je probio sve rokove za izgradnju male HE. Posljednji put ih je, krajem oktobra, bivša Vlada upozorila na kršenje ugovornih obaveza i dala im rok od dva mjeseca da ih isprave.

Koncesionar je 26. novembra zatražio prolongiranje roka za dostavu bankarske garancije, a dan kasnije i zahtjev za raskid ugovora na štetu države. Tužba protiv države, u kojoj se tvrdi da je onemogućavan u razvoju svoje investicije, podnijeta je 30. novembra prošle godine, pet dana prije izbora nove vlade. Na osnovu upozorenja prethodne vlade da otkloni nepravilnosti u roku 60 dana, koji je istekao 28. decembra, nova vlada je raskinula ugovor sa ovim koncesionarom.

U tužbi, koju potpisuje Ana Đukanović, Dekar optužuje državu da joj nije omogućila prikljućenje na elektrodistributivnu mrežu. Ilustruju: „Mala HE Ljeviška – Izvor Morače nije projektovana da bude hidroelektrana ostrvskog tipa (da bude bez priključka na nacionalnu elektrodistributivnu mrežu), već je projektovana da proizvedenu električnu energiju uključi u elektroenergetski sitem – što nije moguće bez priključka“. Objašnjavaju da je sve povezano, naime mala HE Raštak nije izgrađena pa samim tim ni dalekovod od ove HE do Manastira Morače. U međuvremenu, nova vlada je, pored pet drugih, u decembru raskinula ugovore za gradnju dvije male HE na vodotoku Raštak.

Iz ovog, ali i procesa, koji je počeo prošle nedjelje, u kome konzorcijum Hydra MNE tuži državu, vidi se koliko su prethodne vlade olako izabranima davale dozvole za gradnju malih hidroelektrana, a nakon toga, pod pritiskom javnosti, izbjegavale rješavanje problema. Tako Dekar u tužbi navodi da im država čak od 2015. nije odgovarala na zahtjeve za mirovanje prava i obaveza iz ugovora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAJAVLJENO NOVO POVEĆANJE AKCIZA NA DUVAN I DUVANSKE PROIZVODE: Švercovane cigarete čekaju nove namete u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Povećanje akciza na duvan i duvanske proizvode biće jedna od mjera poreske politike koja će se primjenjivati od 1. jula. O ima upozorenja da se akcize  ne smiju  povećavati dok država ne krene u ozbiljnu borbu sa švercom cigareta

 

Kada je Vlada Crne Gore 2018. godine povećala akcize na cigarete i druge duvanske proizvode samo u prva četiri mjeseca došlo je do pada legalne prodaje za 25 odsto, dok je eksplodiralo sivo tržište, odnosno roba iz šverca. Iako je država pojačala kontrole i proširila ovlašćenja određenim institucijama, i dalje svaki pušač ima švercera cigareta u svom kraju grada.

Povećanje akciza na duvan i duvanske proizvode biće jedna od mjera poreske politike koja će se primjenjivati od 1. jula. Pored toga, dodatno će se, prema nacrtu Budžeta Crne Gore za 2021. godinu, oporezovati gazirana pića sa dodatkom šećera ili drugim sredstvima za zaslađivanje ili aromatizaciju. Uvešće  se akcize i na proizvode od šećera, kakaoa i sladoleda, povećaće se akciza na alkohol i alkoholna pića i markiranje mineralnih ulja (nafte) i njihovih derivata.

Ministar Milojko Spajić očekuje da će od povećanja akciza na duvan i duvanske proizvod prihodovati oko 16,8 miliona eura. Međutim, opozicione i dio partija koje čine vlast upozoravaju da država može mnogo više da izgubi novim povećanjem akciza na cigarete.

„Ovakva odluka Vlade samo će povećati prihode švercerima cigareta koji decenijama kontrolišu šverc cigareta na domaćem tržištu, tako i kada je u pitanju tranzit“, smatra predsjednik mladih Pokreta za promjene Boban Stanišić.

Pošto je potrošnja cigareta u Crnoj Gori konstanta i kreće se između 1.500 i 1.600 tona godišnje, ili oko 2,6 kilograma po stanovniku“,  kaže Stanišić, akcize se ne smiju povećavati dok se ne reguliše šverc cigareta, odnosno dok država Crna Gora ne krene u ozbiljnu borbu sa švercom cigareta. On je istakao da je 2018. godine tržištu trebalo skoro godinu dana da se oporavi i da se prodaja vrati u legalne tokove i to tek nakon smanjenja uvećanih akciza.

Uprava policije i nadležna tužilaštva već su počela sa suzbijanjem cigareta bez akciznih markica na tržištu. Od kada je u medijima, krajem marta, objavljen nacrt Budžeta, istražni organi i organi gonjenja imali su više zapljena nelegalnih cigareta.

Već u prvim danima aprila u Podgorici je pretreseno više lokacija i lišeno slobode  nekoliko osoba u čijim objektima su zaplijenjene cigareta bez akciznih markica. Procjenjuje se da je švercom zaplijenjene količine cigareta pričinjena šteta  po budžet od oko 230 hiljada eura.

Akcija policije i Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici, kodnog imena Krajina usmjerena je ka više osoba i grupacija koji čine krivična djela krijumčarenja. Kako su saopštili iz policije, višemjesečnom kriminalističkom obradom Odsjek za suzbijanje privrednog kriminala je u saradnji sa Osnovnim državnim tužilaštvom iz Podgorice prikupio dokaze da su osumnjičeni od 2019. do momenta realizacije predmeta obavili nabavku i distribuciju cigareta bez akcizne markice radi dalje prodaje na ilegalnom tržištu u Crnoj Gori. Ističu da su sprovedenim aktivnostima utvrdili da je na sivo tržište plasirana roba – ,,cigarete u vrijednosti od oko 170.000 eura, dok izvršenim pretresima na više lokacija koje koriste osumnjičeni pronađena i oduzeta roba pripremljena za dalju distribuciju u iznosu od oko 60.000 eura”.

Nekoliko dana kasnije podgorička policija kontrolišući jedan automobil pronašla je 2.000 paklica cigareta bez akciznih markica u vrijednosti od 4.400 eura. Protiv osobe  koja je upravljala vozilom podnijeta je krivična prijava zbog sumnje da je izvršio krivično djelo nedozvoljena trgovina.

Crna Gora zvanično je prepoznata kao ruta za šverc cigareta ka Evropskoj uniji još otkad su današnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i nekadašnji predsjednik Momir Bulatović  1998. godine o švercu cigareta raspravljali u predsjedničkoj debati na državnoj televiziji. I više od dvadeset godina kasnije međunarodna zajednica zamjera Crnoj Gori na švercu cigareta – posljednji put u Izvještaju o napretku Evropske komisije (za 2019).

U tom dokumentu se navodi da u dijelu borbe protiv krijumčarenja duvanskih proizvoda u 2019. godini nije bilo presuda za organizovani šverc cigareta. Navode, međutim, da su pokrenuti krivični postupci u tri slučaja velikih razmjera, uključujući jedan slučaj sa 22 osumnjičena.

U izvještaju se navodi da zapljene cigareta bez akciznih markica redovno obavljaju carinski službenici, lokalna i državna policija. Tokom 2019. godine zaplijenjeno je ukupno 1,7 miliona pakli cigareta, vrijednosti oko 3,9 miliona eura. „Međutim, i pored povećanih napora bezbjednosnih službi u ovoj oblasti, i poboljšane saradnje crnogorskih carinskih službi sa međunarodnim partnerima, broj pokrenutih postupaka i dalje je nedovoljan, uzevši u obzir procjenu razmjera šverca cigareta od, prema i preko Crne Gore“, navodi se u izvještaju EK.

Tokom posljednje dvije godine uhapšeno je više službenika Uprave za carine, zapošljenih u Luci Bar. U jednoj akciji Specijalnog državnog tužilaštva prije dvije godine, zbog sumnji u korupciju,  uhapšeno je i procesuirano 17 carinskih službenika u Luci Bar.

Prema izvještaju Evropske kancelarije za suzbijanje prevara (OLAF) šverc cigareta iz luke Bar za tri godine je Evropskoj uniji nanio štetu od oko 70 miliona eura. Istražni organi iz OLAF-a posebno su u izvještaju tretirali šverc iz Crne Gore, koji decenijama izaziva ozbiljne probleme.

U izvještaju OLAF-a piše da je od početka 2015. godine uhvaćeno osam brodova na koje su cigarete natovarene u luci Bar. Ta plovila zaustavljena su u Grčkoj i Španiji. Od ovih osam brodova šest je putovalo za Libiju, a po jedan za Kipar i Liban. Na tim brodovima zaplijenjeno je oko 350 miliona cigareta vrijednih 70 miliona eura.

Uprkos potencijalnim problemima i prethodnim iskustvom, iz Vlade je saopšteno da se akcizna politika za duvan povećava zbog usklađivanja sa evropskim direktivama. Boban Stanišić, međutim, kaže da određene stavke budžeta imaju dosta sličnosti sa fisklanom politikom bivšeg režima – jer su i oni pod plaštom usklađivanja sa evropskim standardima podizali akcize na cigarete i predlagali oporezivanje penzija. Dok su se stvarni motivi, tvrdi, krili na drugom mjestu.

 

Savjet će ispitati postoji li državni šverc cigareta

Nacionalni savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou tražiće od svih državnih organa i institucija, informacije o svemu što se tiče dviju fabrika cigareta – Tara iz Mojkovca i Novi duvanski kombinat iz Podgorice. Oba preduzeća ranije su optuživana za šverc cigareta, ali ozbiljna istraga nikada nije sprovedena.

To je za medije kazala Vanja Ćalović – Marković, koja rukovodi stručnim tijelom Savjeta. „Tražili smo informacije o poslovanju slobodnih zona Luke Bar i Duvanskog kombinata, prvenstveno imajući u vidu da se sa tih lokacija dešava šverc cigareta. Kad budemo dobili dokumentaciju, analiziraćemo je i na osnovu nje ćemo, gdje bude osnova, podnijeti prijave nadležnim tužilaštvima“, saopštila je Ćalović – Marković.

 

Crna Gora središte šverca cigareta na Balkanu

Međunarodna organizacija ,,Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organizovanog kriminala” – mreža više od 300 nezavisnih svjetskih i regionalnih eksperata koji se bave ljudskim pravima, demokratijom, upravom i temom razvoja tvrde da je šverc cigareta glavni oblik organizovanog kriminala na Balkanu, a njegovo središte je Crna Gora. U svom izvještaju su naveli da je Bar poznat kao žarište šverca cigareta, odnosno da inostrane marke navodno stižu preko Bara za reeksport, dok se cigarete proizvedene u Crnoj Gori transportuju iz tog lučkog grada.

,,Crnogorske cigarete se švercuju širom regiona. Cigarete se takođe nelegalno proizvode u Bosni i Hercegovini, Srbiji i na Kosovu. Zatim se krijumčare u Crnu Goru, odakle nastavljaju, sa crnogorskim cigaretama, ka Evropskoj uniji i dalje. Odnedavno, Kosovo je postalo novi regionalni centar distribucije cigareta. Velike količine se dalje švercuju odatle u Srbiju, Sjevernu Makedoniju i Bugarsku, a zatim transportuju kroz poroznu granicu ka Crnoj Gori”.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo