Povežite se sa nama

MONITORING

DVANAEST GODINA NEZAVISNOSTI: Po istom tragu

Objavljeno prije

na

Može Zemlja oko Sunca i kakvu piruetu da napravi, uzalud će i svitati i mrknuti – nedjelja, 20. i ponedjeljak 21. maj ove godine u Crnoj Gori neće se razdvajati. U nedjelju će Milo Đukanović ponovo biti inaugurisan u zvanje predsjednika Crne Gore, u ponedjeljak je dvanaesta godišnjica crnogorske nezavisnosti. On gine da bi je sačuvao, ona mu daruje sve, spremna da poklanja sebe uprkos opasnosti da postane prazna ljuštura i nestane. Kad se isključi romantika, činjenica da je dvanaest godina nakon obnove nezavisnosti Crna Gora neodvojiva od jednog čovjeka govori o našoj sumornoj stvarnosti.

Modu sa inauguracijom uveli smo 1998. Nakon što je Đukanović, krajem 1997. pobijedio Momira Bulatovića, sredinom januara 1998, noć nakon nereda u Podgorici na protestu Bulatovićevih pristalica, na Cetinju je priređena inauguracija novog predsjednika.

Kako je tada napola pukla Crna Gora, sastavljala se nije. Ništa tu nijesu promijenile godine nezavisnosti. Ni prva, ni dvanaesta.

Milo Đukanović položiće, dakle, 20. maja zakletvu pred poslanicima u Vladinom domu na Cetinju. Tekst glasi: ,,Zaklinjem se svojom čašću, na Ustavu Crne Gore, da ću dužnost Predsjednika Crne Gore obavljati savjesno i odgovorno za dobro svih građana naše domovine. Kao Predsjednik države posvetiću se očuvanju nezavisnosti i suvereniteta Crne Gore i njenoj afirmaciji kao građanske, demokratske, ekološke i države socijalne pravde, zasnovane na vladavini prava”.

Da o časti ne pričamo, kažnjivo je po zakonu.

Zakleće se predsjednik da će dužnost obavljati za dobro svih građana Crne Gore. Kakve ptice, i kamenje u Crnoj Gori zna koliko će mu kletva biti prava. Jednostavno, ne možete raditi za dobro svih građana ako onu polovinu koja ne glasa ispravno, redovno, sve krupnijim i krupnijim riječima, označavati kao izdajnike, rušitelje države, teroriste i fašiste.

Stvari se katkad smire tokom neizbornih godina, koje su ovdje rijetke. Tada se i vlast kojom diriguje Đukanović sjeti da najdemokratski od svih referenduma ne može biti najdemokratskiji od svih referenduma ako se građanima koji su u toj silnoj demokratiji kazali ,,ne”, nezavisnoj Crnoj Gori i dalje spočitava da su bili ,,protiv svoje države”. Ta etiketa i dalje se po potrebi lijepi svagda i svukuda, od parlamenta, do radnog mjesta.

„Vidim da ih jako pogađa kada ih mi opominjemo na prošlost i zašto im se ne može vjerovati… Kada ih podsjetimo na to da su bili protiv države Crne Gore, da su formirali Sedmi bataljon koji je trebalo da hapsi crnogorsku mladost, da su organizovali rušilačke demonstracije zbog našeg priznavanja Kosova, kad ih podsjetimo da ne priznaju crnogorsku zastavu, nego da im se priviđa trobojka kao državna zastava…”, razjašnjavao je Đukanović na jednom od nastupa u predizbornoj kampanji.

Došlo je dotle da je, kad Đukanović govori o skrivanju prošlosti, pristojnog čovjeka sramota da ga podsjeti na šah, Dubrovnik, rat za mir, ljubav sa Miloševićem. Jedan od ozbiljnih problema građana Crne Gore koji ne pristaju da im vlast uređuje misli je to što svakodnevno ne malu količinu energije moraju da troše odgovarajući na pitanje – jesam li ja lud?

Nema izbora na kojim glavni adut vlasti nije očuvanje države. Nema dovoljno malog mjesta u kojem u borbi za vlast glavni argument nije: ,,Koliko god mržnje da imaju prema nama, nijedna količina mržnje ne može da opravda toliku mržnju prema svojoj državi”. I tako stalno.

Teorijski, valjda je moguće imati dovoljno veliko srce pa biti predsjednik i onih građana koji ,,mrze svoju državu” čak i u situaciji kada je u centru svega onoga što mrzitelji mrze upravo predsjednik.

Kakvi predsjednik, svetac bi to morao da bude. Đukanoviću, ako ćemo pošteno, na osnovu širokogrudosti oreol ne bi dali ni najvjerniji obožavaoci.

Jednom je, 2011, na partijskom kongresu, predsjednik DPS-a proglasio da je jedan od glavnih zadataka partije učvršćivanje nacionalnog i duhovnog identiteta, kao i prevazilaženje tradicionalnih podjela. Najavio je zalaganje za standardizaciju crnogorskog jezika i objedinjavanje pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Bila je peta godina nezavisnosti, i tada je bilo jasno koliko je ta priča prazna. Na popisu iste godine 42,88 odsto građana Crne Gore kazalo je da govori srpski, 36,97 – crnogorski. Još sedam godina smo pridali, novo nema ništa. Crnogorski jezik je, zahvaljujući izvedbi u režiji vlasti, više predmet podsmijeha neko dio identiteta, Crnogorsku pravoslavnu crkvu ne shvataju dovoljno ozbiljno ni oni što u njoj činodejstvuju.

To ne znači da nema priča o identitetu pogodnih za partijsku upotrebu, provjeravanje pravovjernosti zaposlenih u državnim službama i sličnog. Prije nekoliko godina šefovi su zavirivali ko će a ko neće potpisati inicijativu za poništenje odluka Podgoričke skupštine. Možda bi mogli da se ponište i rezultati bitke na Vučjem dolu, kao znak pažnje prema turskim investitiorima.

Osim posvećenosti očuvanju nezavisnosti i suvereniteta Crne Gore Đukanović će zakletvom garantovati i njenu afirmaciju kao građanske i demokratske države.

Uf! Jedina stepenica koju smo ka razvoju građanske države i demokratije savladali je postojanje više partija i održavanje izbora kao takvih. Fakat da nikad na izborima nije promijenjena i da to traje tako dugo čini da je sljedeći stepenik iz dana u dan sve viši. Ne zvuči nemoguće progoza da nikad neće biti dosegnut, već da će se stepenice morati rušiti.

U izgradnji građanskog društva nijesmo savladali ni osnovu. Na izborima svaki glas ne vrijedi isto. Neki je dvadest, neki pedeset, neki hiljadu eura. Ima i onih čija je cijena džak brašna, bandera pred kućom ili državni posao. Valuta u tim transakcijama su i socijalna pomoć, čokolade od sto eura, otpisivanje računa za struju metri lokalnih puteva, kilogrami straha. Na povijenim, na primjer, leđima starca koji vjeruje da mu ,,Milo daje penziju”.

Da, tu je i priča u kojoj su ,,građani” suprotstavljeni ,,nacionalistima”. U njoj je sve pobrljano. DPS je, trenutno, ,,građanski” onoliko koliko u njemu ima Srba i onoliko koliko dopušta Srbima da budu građani. Otpilike kao što je devedesetih bio ,,građanski” prema Bošnjacima.

Dio zakletve je i posvećenost ekologiji. Prvi i jedini Ustav obnovljene Crne Gore državu je deklarisao kao ekološku. Red je početi od Pljevalja. Tamo se ljudi godinama guše u smogu zbog toga što se griju na ugalj, jer Termoelektrana koja proizvodi polovinu struje u državi ne može da obezbijedi toplifikaciju grada. Dok Evropa kojoj težimo propisuje zatvaranje termoelektrana, Crnoj Gori je jedan od glavnih planova da napravi još jednu. U Pljevljima. Opštini čije su šume, najbogatije u državi, date predsjedniku bliskom biznismenu. Tu se stalno vrte nekakvi milioni investicija – ni drvena polica, kao finalni proizvod nije napravljena. Radnici u povlaštenom preduzeću redovno štrajkuju zbog neredovnih plata.

Nezavisna Crna Gora rasprodaje samu sebe i trajno upropaštava prostor toliko da on neće valjati sve ako sjutra ovdje niknu neki mnogo bolji ljudi sa mnogo boljom vlašću. Rijeke su nam prljave, čista voda nam postaje nedostupna, svaka stopa nam je deponija. Životna sredina je jedino poglavlje koje ekološka država Crna Gora nije otvorila u postupku pregovaranja o članstvu u Evropskoj uniji.

Tu nam je, opet i u Ustavu i u zakletvi, i država socijalne pravde. Neko vrijeme smo bili među zemljama sa najdubljim jazom između bogatih i siromašnih, poslije smo prestali da mjerimo.

,,Ne smijemo dozvoliti našim potomcima da kao generacije naših predaka pa i naša čežnjivo razmišljamo o tome kada ćemo zaraditi nešto novca da provedemo vrijeme u Parizu Rimu i Londonu. Mi možemo dalje od ovoga u bliskoj budućnosti. Nije ova budućnost o kojoj govorim namjenjena generaciji naših potomaka…Za prvu deceniju od obnove nezavisnosti smo udvostručili plate obezbijedili šest milijardi stranih investicija, povećali standard građana. Crna Gora se dinamično kreće i to može da registruje svako ko iole ozbiljnije prati ekonomska i društvena kretanja u CG”, objašnjava ovih dana Đukanović u kampanji za lokalne izbore.

Ovi što ne ,,prate ekonomska kretanja” nego gledaju sopstvenim očima teško uočavaju sav taj napredak. Prema zvaničnim podacima više od polovine zaposlenih u Crnoj Gori prima platu do 250 eura. Oni razmišljaju kako da se prehrane, ne kako da provedu vrijeme u Parizu, Rimu, Londonu. Preko 30 odsto građana ima platu između 250 i 500 eura, što znači da samo 20 odsto zaposlenih zarađuje više od prosječne plate.

Fala na liderstvu, u nezavisnoj Crnoj Gori odrasta deset odsto siromašne djece. I taj podatak je od onih koje više ne mjerimo.

Jeste, zakleće se predsjednik i da će se posvetiti afirmaciji države zasnovane na vladavini prava. Kipti od primjera: Svetozar Marović i sin mu koji šetaju umjesto da su u zatvoru; smiješne kazne za policajce koji su prebili Mija Martinovića; dokazana nevinost Kalića i Šarića. Bogati i siromašni, lijevi i desni, bijeli i zeleni – sve je smiješno u odnosu na Kavčane i Škaljarce. Tu lete glave. Kako Kavčanima i Škaljarcima tako i neobaviještenima koji se u blizini zateknu.

Ne treba nam izvještaj Evropske komisije o poglavljima 23 i 24 dovoljna je obična vijest. U Dobroti je surovo ubijena Ukrajinka Anastasija Lašmanova. U Crnu Goru je došla prije nekoliko godina i radila kao konobarica. Potom je postala moćna i uticajna osoba, a imovina kojom raspolaže, prema procjenama, vrijedi na desetine miliona eura. Riječ je o direktorici kompanije Sea trejd, koja je prije tri godine kupila tivatski hotel Mimoza i na tom mjestu je izgrađen hotelski kompleks Perla. Lašmanova je vlasnica salona ljepote Femme fatale koji se nalazi u hotelu Tre kane u Budvi, pišu danima naši mediji.

Onda je i stigla vijest da je smijenjen Zoran Stanović, šef ispostave granične policije na Aerodromu Tivat, čijeg sina Arsenija policija traži zbog ubistva Lašmanove. Obrazloženja za smjenu nije bilo, tako da svako može da nagađa – je li policajac što pogriješio u službi na aerodromu ili pomaže sinu da se sakrije ili je, možda, imao veze sa transformacijom ugostiteljske radnice u bogatašicu. Istraga je u toku.

I kao što biva, one koji su srcem zazivali Crnu Goru, dok su je Bulatović, Đukanović i Marović gurali u mrak ratova i mržnje, slabo ko će na praznični dan pomenuti. Liberali – nego što.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

PEJOVIĆ OPET ŠALJE RADNIKE KUĆI: Ekologija i struja zatvaraju KAP

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ove nedjelje uprava KAP-a najavila je radnicima da se pripreme za postepeno gašenje ćelija i potpuni prestanak proizvodnje aluminijuma od 15. decembra zbog visokih cijena struje od 1. januara. Istovremeno, drama oko KAP-a, koja traje decenijama, mogla bi da dobije svoj epilog i zbog ekologije

 

„Šta si mi ovo poslao, se*em ti se u titulu? Je..ću ti majku, vidjećeš ti, pokazaću ti ja“, zaprijetio je vlasnik Kombinata aluminijuma Podgorica Veselin Pejović direktoru Agencije za zaštitu životne sredine Milanu Gazdiću. Razlog: Agencija je Pejoviću ispostavila rješenje o naplati eko naknade od 800.000 eura u roku od 15 dana, pod prijetnjom prinudne naplate.

Gazdić je prijavio prijetnje policiji. Pejović je uhapšen. Nakon saslušanja tužilaštvo je ocjenilo da u radnjama Pejovića nema elementa krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti. Ovog puta je sve ostalo na prijetnjama za razliku od incidenta iz 2015. kada je na beogradskom aerodromu Pejović nasrnuo na Nebojšu Medojevića. Kasnije je ponovio da će pljuvati i šamarati Medojevića gdje god ga vidi, da bi se nakon reakcija javnosti pravdao da su njegove riječi izvučene iz konteksta. Napad nije.

Prije nego što je izgubio takt i počeo sa uvredama i psovkama, Pejović je zaprijetio Gazdiću da će ga prijaviti Specijalnom državnom tužiocu. Izgleda da ga je dodatno razjarilo to što je Gazdić odgovorio da to slobodno učini.

SDT inače ni nakon osam godina nije utvrdilo da li, i ko treba da odgovara zbog nepravilnosti u vezi 137 miliona eura državnih garancija datih KAP-u. Državna revizorska institucija utvrdila je nepravilnosti u reviziji državnih garancija za 2010. i 2011. Potpise na sporne ugovore o državnim garancijama, bez procjene opravdanosti te pomoći i kontragarancija, stavili su u ime Vlade tadašnji ministri finansija i ekonomije Igor Lukšić i Branko Vujović, premijer u tom periodu bilo je Milo Đukanović, aktuelni predsjednik države. A KAP-om je upravljao ruski oligarh Oleg Deripaska.

I pored neažurnosti SDT-a, Pejović je Miliovju Katniću podnio krivičnu prijavu protiv premijera Zdravka Krivokapća, potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića, ministra ekologije, prostornog planiranja i turizma Ratka Mitrovića i direktora Agencije za zaštitu životne sredine Milana Gazdića. Prijavu je podnesena zbog udruženog kriminalnog djelovanja i zloupotrebe funkcija koje obavljaju a sve na štetu Pejovićeve kompanije Uniprom, koja gazduje KAP-om.

Izu Uniproma tvrde da je jasno da su ekološki otpad, povodom kojeg je došlo do incidenta sa Agencijom, ostavili Rusi, tačnije CEAC, jer je Uniprom preuzeo KAP u stečaju tek 2015. godine. „U nemogućnosti da naknadu naplati od CEAC-a a ni od KAP AD u stečaju, nakon pet godina ona mijenja dispozitiv rješenja dana 22. 11. 2021. godine. U dispozitivu mijenja subjekta koji je obavezan na plaćanje naknade, tako što sada tu obavezu ustanovljava na privredno društvo Uniprom d.o.o. Nikšić za iznos od 348.000 eura, a zatim i rješenja za sljedeće godine, stvarajući obavezu za Uniprom u iznosu većem od 700.000 eura“, naveo je Pejović.
Iz Agencije tvrde da su u posljednja dva mjeseca uspjeli da od Pejovićeve kompanije naplate 137.000 eura zaostalih eko naknada i naknada zbog zagađenja životne sredine. Te takse i kazne nijesu plaćene od 2016. godine. Direktor Agencije Gazdić je 1. oktobra donio rješenje kojim su preinačena sva prethodna, koja KAP nije platio, a kojima je Pejoviću bilo naloženo da ih plaća sukcesivno, svakog mjeseca do kraja godine. Sva rješenja ispostavljena su Unipromu, koji je preuzeo organizaciju proizvodnje tokom stečajnog postupka prodaje imovine KAP-a. Uz obrazloženje da je upravo Uniprom korisnik postrojenja, pa samim tim i obveznik plaćanja eko naknade u skladu sa propisima.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ARAPI GASE DUVANSKI KOMBINAT: Glavni grad pohitao da proda svoje akcije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema saopštenju arapske kompanije, najviše ih je zaboljela odluka Vlade da zabrani skladištenje cigareta u takozvanoj „slobodnoj zoni“ Luke Bar. Vlada je krajem jula donijela takvu odluku, a zaključkom je, između ostalog, zatražila i uvođenje pojačanog nadzora u Slobodnoj zoni Novi duvanski kombinat

 

Duvanski kombinat se gasi. Tako su prije nekoliko dana saopštili predstavnici većinskog vlasnika Novog duvanskog kombinata, kompanije iz Ujedinjenih Arapskih Emirata –  Grand lnternational FZ-LLC. Menadžer kompanije Grand International FZ-LLC Ahmad Ibrahim Hamdan kaže da je kompanija sada u procesu prestanka obavljanja svoje djelatnosti.

Tako će, prema najavama,  prestati proizvodnja duvana, koja u Podgorici postoji od 1903. godine, kada je kralj Nikola osnovao fabriku Monopol duvana. Kasnije je to privredno društvo promijenilo mnogo oblika organizovanja i imena, a posljednje je Novi duvanski kombinat Podgorica (NDKP), pod kojim posluje i danas. Njega su osnovali Vlada Crne Gore i Glavni grad Podgorica, nakon što je u stečaj otišao stari Duvanski kombinat.  Njegova imovina prodata je građevinskom preduzeću Zetagradnja. Danas na mjestu, gdje je nekada bila fabrika, niče novi stambeni kvart.

Arapska kompanija preuzela je duvanski kombinat 2016.  Jedina se prijavila na tenderu za dokapitalizaciju NDKP-a. Ponudila je ulaganje od 20 miliona eura i zapošljavanje 75 radnika. Zaposlili  su šezdesetak radnika. Krajem maja 2018. godine počeli su sa probnom proizvodnjom, dok krajem septembra 2019. godine na dvije proizvodne linije počinju sa proizvodnjom cigareta. Kompanija Grand International FZ-LLC u julu ove godine kupila je i dio akcija u duvanskom kombunatu od Glavnog grada za nešto više do dva miliona eura. Vlada Crne Gore vlasnik je 1,16 odsto akcija. Međutim, firma je cijelo vrijeme poslovala sa gubitkom, a 2020. godinu završili su sa gubitkom od 3,4 miliona eura.

Interesantno, Glavni grad je  prodao svoje akcije u Duvanskom kombinatu dan nakon što je potpredsjednik Vlade Dritan Abazović saopštio da su inspektori počeli kontrolu tog preduzeća, po nalogu bivšeg rukovodioca Uprave prihoda i carina Aleksandra Damjanovića. Odluku o prodaji akcija su obrazložili lošim poslovanjem tog preduzeća u prošloj godini. Novac od prodaje će, kako je tada saopšteno, iskoristiti za razvojne projekte.

Prema saopštenju arapske kompanije, najviše ih je zaboljela odluka Vlade da zabrani skladištenje cigareta u takozvanoj „slobodnoj zoni“ Luke Bar. Vlada je krajem jula donijela takvu odluku, a zaključkom je, između ostalog, zatražila i uvođenje pojačanog nadzora u Slobodnoj zoni Novi duvanski kombinat. Iz preduzeća su saopštili da su više puta bili predmet kontrole carinskih organa i Poreske uprave.

,,Nakon čega nijesu utvrđene bilo kakve nepravilnosti, niti date primjedbe. Takođe, bili smo i predmet kontrole međunarodne organizacije koja se bavi borbom protiv krijumčarenja cigareta – OLAF, koja je dala pozitivno mišljenje na naše poslovanje. Nažalost, Grand International FZ-LLC i mendžment Novog duvanskog kombinata nije naišao na razumijevanje i podršku od strane Vlade Crne Gore. Obraćajući se u više navrata zvaničnim dopisima i propratnom dokumentacijom, a u vezi sa našim budućim investicijama i zainteresovanošću za otkup vlasničkog udjela države u Novom duvanskom kombinatu, unapređenjem i razvojem proizvodnje duvana, rješavanjem pitanja otpada, kao i nekih pitanja vezano za funkcionisanje Slobodne zone u skladu sa međunarodnim standardima, nijesmo dobili nijednu povratnu informaciju, kao ni odgovor na bilo koje zvanično obraćanje”, navodi Hamdan u pismu premijeru Zdravku Krivokapiću.

U Vladi, prema informacijama Monitora, sumnjaju da se i u Novom duvanskom kombinatu odvijaju nelegalne aktivnosti povezane sa švercom cigareta. Ali još nema zvaničnih saopštenja šta su pokazale brojne kontrole poslovanja NDKP-a. Zbog toga su, na predlog Damjanovića, naložili pojačan nadzor ovog preduzeća. To je ranije javno rekao i Abazović.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA IZ CRNOGORSKIH RIJEKA: Medijski rat vlasti s građevinskom mafijom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Vlade su konačno obećali da će zaustaviti apokaliptične razmjere uništavanja rijeka od strane građevinskog lobija. Objavili su im rat. Za sada samo preko medija

 

Za deceniju i po Morača je usljed krađe šljunka i pijeska toliko uništena da će za oporavak ove rijeke biti potrebno 100 godina, govore stručne analize. Vijek, ukoliko država uspije da dobije objavljeni rat građevinskoj mafiji i spriječi dalju poharu riječnih korita.

O razmjerama ovog ekocida na kom su povlašćeni stekli milione konačno je progovorio i neko iz institucija pa je ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović  konstatovao da su rijeke uništavane na zvjerski način: ,,Ako se koriste neka dobra, ta dobra moraju pripadati svim građanima… A ne pod plaštom regulacije korita, a onda nema korita. Morača više ne liči na prirodnu rijeku, Cijevna, kao da je više nema”, kazao je Stijović. Tara, Lim, Grnčar, Gračanica, Ibar i druge napadnute rijeke mogle bi se slično opisati.

Nakon decenijskog nedjelovanja institucija i upornog ukazivanja na ovaj problem od strane medija, protekle nedjelje su uhapšeni vlasnik firme Cijevna Comerc Danilo Petrović, vlasnik firme Per Mar Predrag Maraš, i još par osoba. Privedena je i direktorka Montenegro petrola Andreja Šuškavčević – Novović. Svi su pušteni da se brane sa slobode. A kamioni Cijevne Comerc su i pored zabrane i hapšenja snimljeni kako nesmetano odnose šljunak. Uprkos najavama i ministrovom ponavljanju da od kraja 2020. godine nijedan kamion šljunka nije legalno izvađen.

Hapšenja su ipak uzbunila javnost pa je uništavanje rijeka, prije svega Morače, postala udarna vijest. Slike koje se plasiraju preko medija ne mogu vjerno da opišu apokaliptičke slike razvaljene rijeke u toku kod Botuna i KAP-a, predio slikan šljunom i bagerima. Nivo korita Morače je spušten za deset metara, a nivi vode u bunarima u blizini rijeke je opao za preko pet metara. Jedna od posljedica divljanja na Morači je i ugrožavanje vodosnadbijevanja primorja, jer je zbog iskopavanja šljunka iz Morače kapacitet vodoizvorišta Bolje sestre za deset godina smanjen za 80 odsto.

Pored uništene rijeke i ekosistema, Centar za zaštitu i proučavanje ptica je iznio računicu da je do sada samo iz Morače izvučeno 138 miliona eura. Ministar Stijović smatra da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede iz  crnogorskih rijeka Morače, Lima, Gračanice, Tare, Ibra, Cijevne i drugih, od 2010. do kraja 2020. izvađeno je 362.335 kubika šljunka, od čega je državi plaćeno samo 1,2 miliona eura.  Koncesionari su u prosjeku državi za kubik riječnog materijala plaćali oko tri eura, dok je na tržištu kubik prodavan za najmanje deset eura. I dok je građevinski lobi zarađivao milione uništavajući Moraču, za rubriku vjerovali ili ne je informacija iz 2016. da je Opština Podgorica na osnovu naknade za korišćenje šljunka imala prihod od 3,91 eura.

Eksploatacija ovog prirodnog resursa omogućena je privilegovanima tokom 90-ih, a zamah, uz potporu vlasti, dobila je nakon referenduma. Stanje je bilo katastrofalno, pa je čak i bivša Vlada 2017. uvela moratorijum na eksploataciju rječnih nanosa. Tadašnji ministar poljoprivrede Milutin Simović je konstatovao „rijeke su uništene, krećemo sa rigoroznim kontrolama“, te upozorio da će onaj ko prkosi državi dobiti odgovor. Odgovor države je bio da se izabranima omogući dalje bogaćenje kroz formu takozvane regulacije vodotoka. Kako su ih regulisali vidimo danas.

Za regulaciju Morače prije tri godine bili su odabrani Cijevna Comerc, Beton Montenegro i Bemax. Oni su navodni višak materijala (šljunak) otkupljivali po cijeni od ispod tri eura. Tokom moratorijuma Vlada je kineskoj firmi China Road and Bridge Corporation (CRBC) izdala saglasnost da gotovo na samom izvorištu Tare vadi šljunak, pod izgovorom regulacije. Nedavno je Osnovni sud u Podgorici presudio da CRBC treba da plati 200.000 eura zbog uništavanja riba i drugog živog svijeta u rijeci Tari tokom izgradnje auto-puta Bar-Boljare. Iz kompanije su najavili žalbu.

Na inicijativu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede izvršna vlast se prenula pa je na sjednici 28. oktobra usvojila zaključke kojim se zadužuje Nacionalni koordinacioni savjet za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije da preduzme aktivnosti u cilju sprječavanja dalje devastacije prirodnih resursa Crne Gore.

Predsjednik Odbora direktora Regionalnog vodovoda Zoran Lakušić ocijenio je da je devastacija u donjem toku Morače, kao i okolnog područja koja je urađena posljednjih decenija, i te kako bila poznata činjenica prethodnoj vlasti, koja nije preduzimala adekvatne mjere. Lakušić je upozorio da sve indicije govore da je jedan dio te vlasti bio u direktnoj sprezi sa građevinskom mafijom radi ostvarivanja enormnog profita od eksploatacije šljunka.

Nedavno je potpredsjednik Vlade Dritan Abazović izjavio da je ,,Vlada  odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom. Raditi ovo godinama, na ovakav način, katastrofa je i mi smo odlučni da tome stanemo na kraj”.

Ministar Stijović je targetirao kompanije koje će biti pod lupom Bemax, Beton Montenegro, Milonjić i ortaci, Cijevna Comerc, Čelebić, Avio petrol, Fidija i Glavni grad Podgorica koji je poslovao preko firme Čelebić.
Poručio je i da će sva ta preduzeća morati da pokažu ulazne fakture za šljunak i izlazne za beton, kako bi inspektori utvrdili da li se podaci podudaraju. ,,Postoje i male kompanije koje su eksploatisale šljunak za potrebe većih kompanija. Te podatke smo proslijedili
policiji i ne možemo ih sada otkrivati”, rekao je on.

Direktor Uprave za inspekcijske poslove Ilir Harasani izjavio je da ,,dostina tih firmi proizvodi beton, postoje izlazne fakture gdje su prodali na hiljade kubika betona, međutim ulazne fakture svjedoče da nije kupljeno ni deset odsto šljunka”.

U borbu sa mafijom se ulazi sa malim iskustvom i nikakvom praksom. Nakon što su uhapšeni zbog nelegalne eksploatacije šljunka  pušteni su da se brane sa slobode, zamjenik rukovodioca ODT Podgorica, državni tužilac Nikola Boričić, rekao je da je taj predmet u njihovoj, a ne nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva i da bi se oglasili nenadležnim da je bilo elemenata organizovanog kriminala. S druge strane ministar Stijović tvrdi da je riječ o organizovanom kriminalu: ,,Imate veliki broj kompanija koje nijesu povezane, ali su imale veze sa državnim institucijama, vlastima Glavnog grada. Svi ti ljudi su nalazili način da im se ćuti i da lako prolaze kroz to”. Kazao je i da su u igri ozbiljne kompanije koje se bave ovim poslom i da postoji strah državnih institutucija da se sukobe sa tim.

Na strah i opstrukciju upozorio je i premijer Zdravko Krivokapić. On je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli. ,,Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”, pita se Krivokapić.

I u NVO CZIP se pitaju da li se zaista sa par hiljada eura novčane ili par godina zatvorske kazne može nadoknaditi pričinjena šteta koja se mjeri vjekovima i milionima. ,,Još uvijek postoji bojazan da ni ovaj slučaj neće otići dalje od pompezne medijski ispraćene akcije privođenja, ali bez realne kaznene politike prema počiniocima”, izjavila je Ksenija  Medenica iz CZIP-a.

Privedenim osobama se na teret stavlja djelo protivpravnog zauzimanja državnog zemljišta za koje je članom 254 Krivičnog zakonika propisana novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine. Iz CZIP-a smatraju da se u konkretnom slučaju, osim navedenog, radi i o oštećenju životne sredine koje je propisano kao krivično djelo članom 307 za koje je propisana maksimalna zatvorska kazna do osam godina. ,,Konkretno, ključni problem je u tome što za moguće kazne za počinioce i pričinjena šteta nisu srazmjerne. Izgubili smo mnogo više od neke ‘novčane kazne ili nekoliko godina zatvora’. Bez adekvatne kaznene politike, možemo da očekujemo da će se nedjela prema prirodi nastaviti i da akcija nadležnih neće biti ozbiljno shvaćena”, ocjenila je  Medenica.

Da će se ,,mafija” zastrašiti novčanim kaznama ili prijetnjom zatvorom do godinu dana male su šanse. Toga su svjesni i pojedini u državnim institucijama. Predsjednik Odbora direktora Regionalnog vodovoda Lakušić izjavio je da je zabrinjavajuće ,,što pravosudni sistem u ovakvim situacijama nema adekvatne sankcije za počinioce ovih djela”.

I dok se institucije i dalje ne snalaze najbolje, mediji su jedini koji su na ovaj problem ukazivali godinama. Posljednjih mjeseci o nelegalnoj eksploataciju šljunka uporno je pisao novinar Vuk Vujisić i za to dobio brojne prijetnje. On za Monitor kaže da ,,institucije moraju nastaviti sa akcijama kako bi se procesuirali svi oni koji godinama kradu državno dobro i koji su doveli u pitanje vodosnadbijevanje primorja. Jasno je da se radi o pljački zajedničkih resursa, prirodnog dobra i ekocidu nevjerovatnih razmjera. Apsurdno je da neko može da krade naše zajedničko dobro, zarađujući na 100 hiljada eura, a pojedine firme i milione i da još zastrašuju građanske aktiviste i novinare koji pokušavaju da to prijave.  Devastirano je i možemo reći ukradeno preko 1.500.000 m2 državnog zemljišta, a da nemamo nijednu konfiskovanu mašinu, a ni počinioca u Spužu”.

Ove nedjelje su mještani Botuna, Mitrovića i Ljajkovića protestovali zbog zabrane vađenja šljunka iz Morače. Oni su poručili predstavnicima Vlade da nijesu građevinska mafija, već da od tog posla izdržavaju porodice. Traže da im se omogući nastavak vađenja šljunka ili će radikalizovati proteste.

,,Država mora pokazati snagu. U suprotnom šalje se poruka da svi možemo da krademo državna dobra i da ne odgovaramo, a pri tom da stičemo veliku imovinsku korist. Svako ko sabotira akcije, istragu i procesuiranje preduzeća i počinioca je saučesnik u ovom ekocidu i pljački i treba da odgovara. Država ima sve mehanizme da to učini”, kaže Vujisić.

Država ima mehanizme, ali ih za sada koristi samo za medijsku promociju.

Predrag NIKOLIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo