MONITORING
ZAŠTO PUCAJU NA NOVINARE: DUVANSKA POSLA N: Milioni i (i)metak

Odavde smo krenuli: Tek svaka deseta paklica cigareta prodata u Crnoj Gori potiče iz nelegalnih izvora (11 odsto). Podatak je bio zvaničan, sa početka 2007. godine. Državna nezavisnost je izborena/obnovljena/potvrđena nekih pola godine ranije, crvena zastava sa zlatnim dvoglavim orlom podignuta je na jarbole u Njujorku i Briselu, nagrnuli su samozvani investitori i kupci nekretnina a „pare nisu bile problem” (citat Milo Đukanović). Pa je i šverc utihnuo.
Dovde smo stigli: uvoz duvanskih proizvoda u prvom tromjesečju ove godine manji je, prema podacima Monstata, za 59 odsto u odnosu na isti period prošle godine. Istovremeno, predstavnici legalnih uvoznika duvanskih prerađevina saopštavaju kako im je promet od početka godine opao za makar 40 odsto. Pad legalnog prometa poklapa se sa odlukama Vlade Duška Markovića da, za nepunih godinu dana, tri puta poveća akcize na duvanske proizvode.
Vrijednost legalno uvezenih cigareta pala je sa prošlogodišnjih (u prva tri mjeseca) 3,18 na 1,3 miliona eura. U ovaj cijenu nijesu uračunati porezi i dažbine (akcize) koje u maloprodajnoj cijeni duvanskih prerađevina u Crnoj Gori učestvuju sa nekih 85 odsto. Što znači da paklica uvezena po cijeni od 35 centi, u zvaničnoj maloprodaju košta oko 2,5 eura. A na crnom tržištu 1,1 – 1,5 eura. Što švercerima u veleprodaju donosi profit od skoro 300 odsto. A uličnim prodavcima (ne)zanemarljivih 15-20 odsto. I rizik da će im roba biti oduzeta a oni prekršajno kažnjeni, privedeni, reketirani…
,,Svojim svjesnim postupanjem Vlada Crne Gore je stvorila situaciju u kojoj se više novca zaradi švercom cigareta nego švercom narkotika”, smatra portparol SDP-a Mirko Stanić optužujući Markovićevu Vladu da je namjerno dovela do procvata nelegalne prodaje cigareta, „to mora biti signal i za Evropsku komisiju i za zemlje EU koje su imale problema zbog ranijeg šverca Crne Gore, ali i za Vladu SAD zbog toga što su američke kompanije najviše pogođene padom prodaje legalnih cigareta…”.
Nijesu ćutali ni ostali predstavnici opozicije. Nevolje neće riješiti Vladina Komisija za suzbijanje sive ekonomije, ustvrdio je zimus nezavisni poslanik Aleksandar Damjanović navodeći kako ta Komisija služi za razvodnjavanje problema koji je nastao „spregom organizovanog kriminala i onih koji bi trebalo da kontrolišu krijumčarenje”.
Damjanović još kaže: „Pojedine državne strukture, sa jedne strane, povećavaju obim posla, a sa druge onemogućavaju zakonsko sankcionisanje ključnih aktera šverca. Ozbiljna vlada bi u roku od 100 dana mogla da eliminiše najveći dio sivog tržista cigareta, kako identifikacijom i sankcionisanjem ključnih aktera, tako i stvaranjem uslova za legalno poslovanje, kroz koje bi optimizovali budžetsko prihode sa ovog tržišta”. Slijedi računica po kojoj država, po osnovu rastućeg šverca duvanskih proizvoda, godišnje gubi desetine miliona eura.
O profitu švercera (zvanično, u Crnoj Gori taj posao je vođen pod šifrom „tranzit”) govorio je Nebojša Medojević, predsjednik Pokreta za promjene. „Dva klana, mojkovački i drugi okupljen oko ekipe iz Granda godišnje od šverca cigareta u Crnoj Gori zarade i do 350 miliona eura”, tvrdi on najavljujući njihove međusobne obračune, ali i napada ne sve one koje prepoznaju kako prepreku tom nezakonitom ali izuzetno isplativom poslu. „Ovo može rezultirati atentatima na političare, novinare, NVO aktiviste, sa motivom da se optuži neprijateljska strana. Očekuje nas eskalacija sukoba sa mogućom destabilizacijom političkih prilika”, kazao je Medojević nakon jedne od nedavnih, a učestalih, zaplijena cigareta koje su se preko Luke Bar kretale ka nekoj od sjevernoafričkih luka (nerijetko pod kontrolom neke od naoružanih frakcija terorista okupljenih oko projekta ISIS (tzv. Islamska država).
Prema podacima medija, za pet godina u grčkim teritorijalnim vodama „palo je” makar šest brodova koji su iz Luke Bar prevozili duvanski teret vrijedan od 20 do 40 miliona eura. Nadležni u Crnoj Gori nemaju podatke o tim „incidentima”.
Tajnu, ipak, nije lako čuvati. Prema podacima policije iz BiH, za tri mjeseca ove godine u pograničnim području istočne Hercegovine zaplijenjeno je skoro 70 hiljada raznih paklica cigareta (vrijednih oko 75 hiljada eura) bez akcizne markice, namijenjenih švercu. Sa velikom sigurnošću se pretpostavlja da su te pošiljke stigle iz Crne Gore. Baš kao i više od 400 hiljada paklica zapijenjenih tokom prošle godine. Koliko je njih izmaklo kontrolama i završilo na sivom tržištu Sarajeva, Mostara, Banjaluke… ne zna se. Tek, Fabrika duvana Banjaluka obustavila je proizvodnju, dok je Fabrika duhana Sarajevo rad svela na polovinu kapaciteta.
Zvanično, odavno ne radi ni Duvanski kombinat u Podgorici.Najstarija i jedna od nekad najprofitabilnijih fabrika (i industrija) u Crnoj Gori izdahnula je kroz stečajni postupak obilježen mnoštvom nelogičnosti i nezakonitosti. Zato se početak probnog rada Novog DKP-a, nakon višegodišnjeg kašnjenja, najavljuje se za narednu – predizbornu – sedmicu.
Ali, vrijeme nije izgubljeno sasvim uzalud.
Mnogi su prošle godine bili zatečeni informacijom da su na Karabuškom polju, u iznajmljenom hangaru kompanije Golden gejt, policiajci pod komandom specijalnog tužioca Saše Čađenovića zaplijenili skoro četiri miliona paklica cigareta namijenjenih švercu. Pretpostavlja se da su cigarete pod markom Virginia i MAC proizvedene u DKP, nakon što je Fabrika, nakon uvođenja stečaja, dobila novog vlasnika – BMJ Industries iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Iz SDP-a su tada prebacili vlastima: ,,Crna Gora je po ocjeni komesara EU za privredu i bivšeg ministra finansija Francuske Pjera Moskovicija glavni evropski snadbjevač švercovanih cigareta na tržište EU”. Bez većeg odjeka.
Dok su se državni zvaničnici, doduše anonimno, u medijima hvalili „najvećom kopnenom zapljenom švercovanih cigareta u Evropi”, verzirani su pitali zašto su van domašaja policije i tužilaštva ostali nalogodavci i organizatori šverca. Policija i tužilaštvo su skrivene cigarete zaplijenili u akciji izvedenoj po principu „grlom u jagode”, a da prethodno nijesu priveli nijednu osobu odgovornu za proizvodnju, skladištenje i(li) dalji transport i preprodaju švercovanih cigareta. Čudno? Jeste, pod uslovom da ne prihvatite tumačenje po kojime je „akcija Karabuško polje”, zapravo, bila pokazna vježba i demonstracija sile između dvije suprotstavljene poslovne strukture okupljenene oko vladajuće koalicije (prema podjeli Nebojše Medijevića – Mojkovčani i Grandovci). I koja je završena bez težih posljedice po jedne ili druge.
Baš kao što ni od početka godine, bez obzira na dokumentovane priče o ekstremnom uvećanju crnog tržišta, nijesmo svjedočili ni jednoj većoj zapijeni švercovanih cigareta. Po pravilu, meta su bili ulični prodavci, oni koji se ilegalnom trgovinom bore za puko preživljavanje.
I mediji. Makar oni koji su i dalje spremni da podsjete kako su ilegalni duvanski poslovi nekima donijeli, i još donose, milione i milione. Koji se potom u ovdašnjim „perionicama” transferišu u legalne finansijske tokove. I potom ulažu u nove, čistije biznise.
Jadna od najdosljednijih u tom poslu je, bila i ostala, naša koleginica Olivera Lakić. A, najveća priča o mojkovačkoj fabrici Tara, njenim javnim i tajnim vlasnicima, te putevima kojima se kreću njeni proizvodi tek treba da bude ispričana.
Šleper manje, više
Srpska policija je prošle godine uhapsila 16 beogradskih carinika zbog sumnje da su oštetili budžet Srbije za 11,5 miliona evra. Tužilaštvo smatra da su oni počinili krivično djelo nesavjestan rad u službi tako što su skoro godinu dana cigarete uvezene iz inostranstva fiktivno razduživali za navodne potrebe raznih ambasada i međunarodnih organizacija u Srbiji. Prema navodima srpskih medija organizator posla bio je hrvatski državljanin Dauti Kurtalji, zvanični distributer dva brenda cigareta marble i ašima koje se proizvode u Tvornici duhana Sarajevo. „Roba se iz fabrike legalnim putevima prevozi u Crnu Goru, tačnije u Bar. Cigarete se potom legalno izvoze iz Crne Gore u Srbiju, gdje su kao krajnji korisnici navedena diplomatska predstavništva u zemlji i strane organizacije, da se ne bi platila akciza i porez. Taj posao odrađivali su carinici, ali sumnjivo je bilo to što je u Srbiju stizala mnogo veća količina cigareta nego što su realne potrebe ambasada i stranih predstavništava u zemlji. Nakon što srpski carinici rascarine robu, tovari cigareta voze se kamionima do granice sa Rumunijom, odakle su ilegalnim kanalima ubacuju u dalju prodaju…” Računa se da je, preko ovog posla, u Srbiju ušlo 50 kamiona sa po hiljadu i dvjesta kartona (baksi) cigareta. Procjena je da su organizatori po svakom kamionu imali zaradu od 360.000 eura.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
PREGOVORI O FORMIRANJU VLADE: Evropa, kad?

Hoće li navodni signal predsjednika Milatovića Eskobaru u Njujorku promijeniti poziciju mandatara Spajića kad je u pitanju podrška njegove partije za formiranje vlade, ostaje da se vidi. Za sada je jasno da će ,ukoliko Spajić ne dobije podršku za formiranje vlade, građanima ostati gorak ukus obećanja o ekonomskim reformama i Evropi sad 2. Koncentracionu Vladu koju bi predvodio Spajić još niko od političkih aktera ne spominje kao razumno rješenje
Pregovori o formiranju vlade tapkaju na mjestu: pritisci se množe, a većina za njeno formiranje nikako da preskoči crtu. Mandatar Milojko Spajić trenutno je u neobičnoj situaciji – kao mandatar ima podršku 44 poslanika, ali za formiranje vlade ne uspijeva da obezbijedi ni minimalnu većinu od – 41 poslanika. Među onima koji su ga podržali kao mandatara množe se glasovi koji imaju uslove za podršku njegovoj vladi.
Najveći problem Spajića je i dalje nedostatak pune podrške njegove izborne liste nakon odluke da prekine pregovore o ulasku ZBCG u buduću vladu. Najnovija nevolja mandatara je i odluka Demokrata Alekse Bečića da „ključni glas za izbor nove vlasti ne zavisi od bilo kog poslanika sa liste Demokratske partije socijalista”.
Ta odluka Demokrata uslijedila je nakon što se otapanje Spajićeve podrške za formiranje vlade zaustavilo na 41, a pošto su mu podršku uskratile dvije poslanice PES-a Radinka Ćinćur i Jevrosima Pejović koje smatraju da u vladu treba da uđe ZBCG, te Ujedinjena Crna Gora, koja je bila dio izborne liste PES-a na junskim vanrednim parlamentarnim izborima. Spajić iz svog bloka nema ni blanko podršku CIVIS-a koji smatra da vlada treba da ima veću podršku od 41.
Spajićeva većina, međutim, za Demokrate ima jedan sporni glas. Na parlamentarnim izborima 11. juna, DPS je nastupio u koaliciji sa SD-om i Demokratskom unijom Albanaca (DUA) čiji je lider Mehmed Zenka podržao Spajića za mandatara i na čiji se glas računalo i za novu vladu.
Predsjedništvo Demokrata prije nekoliko dana je na predlog Bečića, donijelo jednoglasnu odluku da presudan glas za izbor novog predsjednika Skupštine i vlade ne može doći sa liste DPS, ili da o tome odlučuju Socijaldemokrate (SD). Mediji su pisali kako bi i Spajić mogao da pokuša da učvrsti poziciju i glasovima SD-a. No, ta se partija u međuvremenu oglasila tvrdeći da oni ne učestvuju u pregovorima o vladi.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
POČETAK ŠKOLSKE GODINE: Funkcioneri za službena putovanja potroše godišnje četiri neizgrađene škole

Dok iz Vlade za sljedeću godinu najavljuju investicioni bum u gradnji škola i vrtića, prosvjetari upozoravaju da su neophodne reforme koje bi podigle urušeni kvalitet obrazovanja. Predsjednik Sindikata prosvjete Crne Gore Radomir Božović naglašava da se i dalje radi po starim planovima i programima, da se priča o reformi a da je stara reforma već prevaziđena
Uz štrajk upozorenja koje je organizovao Sindikat prosvjete, a koji je podržalo 80 odsto zaposlenih, počela je ova školska godina u 163 osnovne i 51 srednju školu u Crnoj Gori. Ostalih noviteta nije bilo.
Prosvjetari traže da se obrazovanja oslobodi od politike, povratak dostojanstva profesiji, veća ulaganja u obrazovanje…, i dali su rok vlastima da se na tome bar počne raditi do kraja ove godine.
,,Ova godina je počela je manje-više kao i protekla. Nadamo se da se ove godine neće pojaviti problem sa grijanjem škola”, kaže za Monitor predsjednik Sindikata prosvjete Crne Gore Radomir Božović
On naglašava da se i dalje radi po starim planovima i programima, da se priča o reformi a da je stara reforma već prevaziđena. ,,Problema ima koliko hoćete, a mi uglavnom gasimo požare. Djecu treba motivisati, to je jedan od najvećih problema. Izlaze nam djeca iz učionice a malo toga zapamte. Nadamo se da se poneko bavi i tim stvarima, da se sadržaji pripodobe savremenom dobu”.
Da je obrazovanje u krizi konstatuje se već decenijama, a konkretnih pomaka, koji zavise od političara i njihove volje, nema. Na Univerzitetu Crne Gore je ove sedmice održana tribina Kriza u obrazovanju – društvo u krizi. Sa te ribine poručeno je – da jak obrazovni sistem vodi ka prosperitetnijem i boljem društvu, što je vidljivo i na primjeru naprednih zemalja koje ulažu u obrazovanje kao u najznačajniji segment za razvoj jednog društva.
Da smo daleko od takvih društava, svakodnevno upozoravaju vijesti koje dolaze iz škola. Na snimcima koji su isplivali početkom školeske godine vide se đaci škole u Tuzima koji bacaju i lome školski inventar i njime gađaju nastavnicu. Iz Ministarstva prosvjete kažu da za ovaj incident nijesu znali, te da su si u školi ćutali o njemu. Kako se incident desio na proljeće, sam život je sve sredio, učenici su završili školu a nastavnica je otišla na trudničko bolovanje.
O neznavenosti u Ministarstvu svjedoči i slučaj Pomorske škole u Kotoru. Inspektor je u ljeto prošle godine Ministarstvu dostavio predmet za razrješenje direktora ove škole Ratka Petrovića zbog brojnih propusta u radu. Iz Ministarstva se pravdaju da tu dokumentaciju, ni nakon godinu dana, još nijesu dobili.
,,Pokušavam da se sjetim da li zaista imamo bar jedan problem manje na početku ove školske godine. Pozitivnih promjena, kada ih i ima, su rezultat rada pojedinaca, a ne sistema obrazovanja”, kaže za Monitor Olivera Leković, predsjednica Prosvjetne zajednice: ,,Ako je nesto i urađeno lako je uvidjeti da su sve to ‘kozmetičke’ i populističke promjene koje samo izgledaju kao rješenje problema, a bitno opterećuju budžet namijenjen za obrazovanje i temeljno urušavaju što je još preostalo od obrazovnog sistema”.
Ona se pita da li je senzacija završetak radova na izgradnji škole u Bijelom Polju nakon ,,samo” pet god ili kamen temeljac za OŠ Vladimir Nazor nakon skoro tri god od urušavanja?
Olivera Leković podsjeća da je Ministarstvo, prije izbora, odlučilo da sa 300 hiljada eura podrži štampane medije a time i informisanost nastavnika po školama: ,,Tu su iste one klupe i table, samo sada ‘ukrašene’ flekama od vlage po zidu, pukotinama na plafonu iz kojih kaplje kišnica, buđi ispod prozora… Za 300 hiljada moglo se desetine učionica renovirati ili kupiti koji kombi. Ali…”, upozorava Leković.
Leković napominje da je prije godinu dana tužilaštvo počelo da ispituje aferu oko prosvjetne Zadruge Solidarno: ,,Poslije više od godinu tužilastvo se nije oglasilo, a Zadruga Solidarno je ponovo pored članarine i kamata na kredite, dobila još i ogromna sredstva od istog ministra i istog premijera. Gdje ide naš novac dok decenijama plaćamo podstanarske stanove i otplacujemo nepovoljne kredite, interesuje li ikog od nadležnih”
Ocjenjuje i da se, već treću godinu nemilosrdno baca novac na nove udžbenike za 70 hiljada osnovaca (preko 4.5 miliona eura), umjesto da se udžbenici vrate u škole i preusmjere za nove generacije. ,,Tada bi sigurno na godišnjem nivou iz budzeta trosili manje od milion, samo za štampu radnih svesaka koje se jednokratno koriste. Na kraju, u svijetu sve više su u upotrebi elektronski udžbenici i tableti. To bi bilo dugoročnije i jeftinije rješenje za nase osnovce, takođe ekološki opravdanije, a i značajno bi se mališanima olakšale đačke torbe”, ističe Leković.
Da je reforma neophodna, upozorili su nedavno i iz UNICEF-a. Reforma obrazovnog sistema, čiji je cilj osiguranje kvalitetnog i inkluzivnog obrazovanja za svako dijete, trebalo bi da bude hitan prioritet za Crnu Goru, rekao je šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Huan Santander.
On je kazao da je nedovoljna školska infrastruktura prepoznata kao jedno od najhitnijih pitanja, uz preciziranje da 13 odsto osnovnih škola pohađa gotovo 70 odsto svih učenika osnovnih škola u Crnoj Gori.
U praksi to izgleda tako da škole u Podgorici i na primorju imaju duplo više učenika od projektovanih kapaciteta, dok su škole na sjeveru poluprazne. Oko deset hiljada učenika je manje u školama na sjeveru Crne Gore u posljednjih 13 godina, to je, na osnovu podataka Monstata, pokazalo istraživanje koje je sprovela NVO Euromost.
,,Prema obrađenim podacima od školske 2010/2011. do 2022/2023. godine u opštinama na sjeveru Crne Gore broj učenika se smanjio u osnovnim i srednjim školama za 9.367 učenika, ili u prosjeku za jednu školsku godinu 720 učenika manje, što sa novom školskom godinom 2023/2024. iznosi oko deset hiljada učenika. Najveći broj učenika se smanjio u Opštini Bijelo Polje (2.064), zatim u Beranama (2.034) i Pljevljima, 1.664 učenika”, kazali su iz Euromosta.
Kakvo je stanje govori vijest o radosti mještana u Kaludri, beranskom selu. Vrata područnog odjeljenja Osnovne škole Donja Ržanica u Kaludri, ove školske godine su ponovo otvorena i to nakon osam godina. Do otvaranja učionice došlo je jer su dva prvaka iz ovog sela stasala za školu.
,,Malo država u Evropi ima koje kao mi u jednom dijelu zemlje imamo u školama i preko dvije hiljade učenika, predškolskim vaspitnim grupama preko 60 djece, broj djece stranaca u jednom odjeljenju i preko 10, a u drugom, sjevernom, dijelu škole se masovno gase zbog raseljavanja stanovništva. Ovo je gorući problem i ne vidimo dobru volju odgovornih da bar ublaže ove probleme”, kaže Leković.
Škole nijesu bile prioritet niti su se gradile tri decenije. Prošle godine je otvorena osnovna škola u Tološima koja je izgrađena kao donacija kompanije Bemax i koštala je oko sedam miliona eura. Država planira gradnju sa manje para u Maslinama za pet miliona, u Igalu između tri i po i četiri miliona eura… Samo nikako da se počne.
Dok se škole ne grade, državnim budžetom za gorivo se godišnje planira 14,7 miliona eura, a za službena putovanja 5,7 miliona. Funkcioneri tako izvoze i proputuju za godinu dana najmanje četiri škole.
Pored infrastrukture, iz UNICEF-a su upozorili da je drugi gorući problem kvalitet obrazovanja. Kako je Santander podsjetio, prema rezultatima procjena znanja PISA 2018. i TIMSS, 40 odsto učenika ne postiže minimalne nivoe kompetencija u čitalačkoj pismenosti, matematici i prirodnim naukama, iako su dio obrazovnog sistema.
Skoro petina škola u Crnoj Gori je bez pedagoga ili psihologa, a svake godine je sve izraženiji problem nedostatka nastavnika za prirodne grupe predmeta. Mladi nijesu motivisani da se bave profesorskim pozivom.
Koliki je raskorak između ovdašnjeg obrazovanja i realnosti u kojoj učenici žive govori podatak OECD PISA da odnos broja računara po učeniku u crnogorskim školama iznosi 1:16. To Crnu Goru svrstava među pet zemalja s najnižim brojem računara po učeniku. U isto vrijeme raspravlja se o tome kako učenici koriste vještačku inteligenciju u izradi eseja u kojima se analiziraju književna djela i izradi pismenih zadataka. Iz Ministarstva prosvjete kažu da konkretnih dokaza za to još nemaju.
Iako su dokazi o varanju na maturskom ispitu, krajem prošle godine postojali, iz Ministarstva su prešli preko toga i javno aminovali da se prevara isplati.
,,Kad se godinama strateski i ukorak sa svjetskim trendovima ne razvija obrazovni sistem i ne samo on, no cijelo naše drustvo, teško je odrediti prioritete”, kaže Leković. Ona smatra da bi trebalo krenuti od ,,reforme univerziteta i provjere diploma. Na taj način stvoriti stručniji i za praksu spremniji kadar, ali i motivisati mlade da upisu nastavničke smjerove ne bi li se stalo na kraj sve većem deficitu nastavnika”.
Naglašava da ove promjene ,,može pokrenuti samo Vlada koja je svjesna značaja obrazovanja za napredak društva i ministar/-ka prosvjete kojeg/-u bi vlada postavila, ne kao političkog piona, već izabrala najboljeg među najboljima, koji je već prepoznat u obrazovnom sistemu, koji se dokazao po pitanju profesionalnosti i meritokratije. Takav ministar bi oko sebe angažovao tim ljudi koje bi također krasili isti kvaliteti i principi. Rukovođeni takvim kadrovima, mogli bismo se upustiti u ozbiljne reforme, naročito po pitanju nastavnih programa”, zaključuje Leković.
Od suštinskih reformi smo daleko. ,,Imamo neke višedecenijske probleme, kada sam postao ministar mislim da sam uradio sve što je moguće da ostvarimo potpunu depolitizaciju. To nije proces koji može da se ostvari preko noći”, izjavio je ministar prosvjete Miomir Vojinović. Sada pri kraju madata zaključuje da je njegovo ministastvo ,,napravilo maksimum toga što je bilo moguće”.
Za sljedeću godinu premijer Dritan Abazović najavio je ulaganje u školstvo koje će biti najveće u istoriji. Planiran je početak izgradnje nove gimnazije u Podgorici, dvije nove škole u City kvatry i na Karabuškom polju, kao i dogradnju i rekonstrukciju devet srednjih stručnih škola širom Crne Gore, kao i izgradnja četiri nova vrtića u Baru, Ulcinju, Beranama i Podgorici. Amin.
Božović iz Sindikata prosvjete kaže da je bilo nekih reakcija na štrajk upozorenja, ali uglavnom medijskih. Najavljuje sastanak sa predstavnicima Ministarstva koji je zakazan za iduću sedmicu. ,,Ima nekih pozitivnih pomaka i naznaka. Ako ova vlada potraje, moraće da pokrene neke stvari, makar da otvori javnu raspravu o izmjenama nekih zakona”, kaže Božović.
Isto čeka i neku novu Vladu. Prosvjetari su već zaprijetili da će se desiti štrajk ako reforme, do nove godine, bar ne otpočnu.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Izdvojeno
RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali

Od svog samostalnog djelovanja koje je počelo 31. oktobra 1993. na tzv. Crnogorskom saboru pod otvorenim nebom ispred dvorca Kralja Nikole na Cetinju, Crnogorska crkva prolazi kroz najteži period raskola. CPC sada ima zvanično dva, a možda i više poglavara
Idućeg mjeseca, tačnije 31. oktobra (na praznik Sv. apostola i evanđeliste Luke), Crnogorska pravoslavna crkva (CPC) će proslaviti 30 godina od svoga osnivanja, ili obnove samostalne crkve koja je nesumnjivo postojala do nestanka Crne Gore kao države 1918. godine. Međutim, vrlo je vjerovatno da će postojati najmanje 3 odvojene „proslave“.
Od svog samostalnog djelovanja koje je počelo 31. oktobra 1993. na samoproglašenom Crnogorskom saboru pod otvorenim nebom ispred dvorca Kralja Nikole na Cetinju, Crnogorska crkva prolazi kroz najteži period raskola ili šižme od svog osnivanja ili vaspostavljanja. Naime, CPC sada ima zvanično dva, a možda i više poglavara. U prošlu nedjelju je na istom mjestu na Cetinju tzv. „Opštecrnogorski zbor proglasio njegovo preosveštenstvo episkopa ostroško-nikšićkog Borisa za mitropolita Crnogorske pravoslavne crkve (CPC)“. Na Zboru, kom je prisustvovalo nekoliko stotina građana, odlučeno je da se „aktuelni poglavar CPC Mihailo povuče u mirovinu i da se obnovitelj CPC Antonije Abramović kanonizuje te proglasi kao Sveti Antonije mitropolit crnogorski“.
Umirovljenje dosadašnjeg poglavara je urađeno, rečeno je, zbog njegove „starosne dobi“, te „u zadnjim godinama slabijoj posvećenosti arhijereskoj službi“ ali mu je „zadržano Ustavom i kanonom zagarantovano doživotno dostojanstvo mitropolita, sa titulom umirovljeni mitropolit crnogorski“. Novoproglašeni mitropolit Boris i Odbor za očuvanje CPC koji predvodi profesor Milenko Perović su istakli da je zbor sazvan „na zahtjev sveštenstva i vjernika CPC“ jer se crkva nalazi u „izuzetno teškoj situaciji”. Naime, Ustav Crkve faktički nije na snazi, sinod se nije sastajao u punom sastavu još od 2019. godine. Mitropolitski savjet ne održava se više od 10 godina pa su „upravljanje Crkvom preuzela neovlašćena civilna lica” koristeći starost mitropolita Mihaila.
Od mitrpolita Mihaila je stigao brzi odgovor. On je Zbor na Cetinju nazvao „propalim političkim mitingom“, „bezuspješnim pučom“ i poručio da njegove odluke „nemaju nikakav legalitet i legitimitet“ jer se „uličnim mitinzima ne može smjenjivati mitropolit“. Na portalu CPC je objavljena „privremena zabrana svještenodjestvovanja“ svim sveštenim licima koja su učestvovala na Zboru „do konačne odluke na narednoj sjednici Svetog Sinoda CPC”. Sveti Sinod su do sada činila 4 episkopa od kojih je Mihailo bio predsjedavajući. Osim njega i Borisa, članovi su (bili) i episkop kotorsko – primorski Simeon Minihofer (koji je Austrijanac) i još episkop Gorazd Glomazić. Gorazd je izgleda još jedini neupitni član Sinoda, pošto je mitropolit Mihailo početkom avgusta ove godine prihvatio navodnu ostavku primorskog episkopa Simeona od 10. aprila 2023. pa su mu prema tome prestale „sva prava i obaveze“ u Sv. Sinodu kao i dužnost episkopa. Međutim, iz Episkopije kotorsko – primorske su odmah negirali da je Simeon podnio ostavku, već da ju je samo razmatrao i preispitivao nazvavši tvrdnje o ostavci „lažnom informacijom“ i „sramnim pokušajem izbacivanja najčasnijeg živog vladike“. Eparhija je rekla da „u skladu sa članom 19. stav 18. Ustava CPC mitropolit nema nadležnost da razrješava dužnosti episkopa, jer je to nadležnost Svetog Sinoda”.
Simeon je u pismu od 10. aprila 2023. optužio Mihaila za ozbiljne kanonske prijestupe. Na sjednici Sinoda od 17. aprila 2023. tražio je smjenu mitropolita Mihaila sa svih pozicija unutar CPC ali je njegova eparhija objavila da je Mihailo, „suočen sa jasnim argumentima koji dokazuju njegov rad protiv CPC, despotski odbio da se njegova smjena uvrsti u dnevni red i da se o njoj raspravlja”. Nakon rata saopštenjima, Simeonova eparhija je objavila u avgustu da će „nastaviti da funkcioniše samostalno, čuvajući tradiciju CPC, do uspostavljanja redovnog stanja u okviru Crkve, koje odavno ne postoji”. Početkom jula je došlo do oštre javne rasprave između episkopa Borisa i mitropolita Mihaila zbog Borisove najave da ove godine neće ići na komemoraciju u Srebrenicu ,jer ne želi da bude zajedno sa premijerom Dritanom Abazovićem koga je optužio da je prošle godine omalovažavao komemoraciju zbog izjava o karakteru genocida. Još ranije u aprilu je objavljen na portalu Press snimak telefonskog razgovora između Borisa i Mihaila u kojim su razmijenjene optužbe o trošenju „ruskih para“ i „saradnja sa Rusima“ o kojima nisu obaviješteni ni Boris ni Simeon i da će „to na Sinod pričat'“. Pominjan je i tadašnji predsjednik države Milo Đukanović, sastanci sa njim uoči izbora, i itd.
Kada je „saradnja sa Rusima“ u pitanju, ovog ljeta su osvanule brojne informacije o kontaktima mitropolita Mihaila sa Mitropolitom moskovskim i sveruskim Istino-pravoslavne crkve Rusije Serafimom. Objavljeni su i dokumenti od prošle godine, 11. jula, kada je sinaksis (sinod) saveza istino-pravoslavnih crkava Rusije, Grčke, Bugarske, kao i Srbije, Gruzije i Ukrajine (Bukovina), pod rukovodstvo Serafima, primio u statusu kandidata Mihaila u svoje članstvo. Tada su u Rusiji i javno, na internetu, kako izvještava Antena M, objavljena dva akta, od kojih je jedan, nedatiran i bez djelovodnog protokola, a odnosi se na navodni prethodni Mihailov pisani zahtjev ili molbu sa potpisom i pečatom CPC da se učlani u sinaksis. Istino-pravoslavne crkve ne pripadaju mainstream- u pravoslavlja već se radi o raskolničkim grupama koje su se zbog raznih ekstremnih stavova (po pitanju kalendara, raznih obreda i opštenja sa nepravoslavnim) odvajale od nacionalnih crkava i koje su nepriznate od Majke Crkve u Carigradu.
U Rusiji je Istino-pravoslavna crkva, kao i pravoslavlje u Rusiji uopšte, pod kontrolom državne bezbjednosti i često su glavni ljudi Ruske crkve (RPC) istovremeno i službenici/agenti FSB-a (nasljednice bogoboračkog KGB-a) kao sadašnji patrijarh Kiril i njegov prethodnik Aleksej. Isti slučaj je i sa tzv. mitropolitom Serafimom čije svjetovno ime je Leonid Malofejev i koji je do „zamonašenja“ bio diplomac elitne vojne akademije Frunze i oficir Glavne obavještajne uprave (GRU) tj. vojne obavještajne službe. Istino-pravoslavna crkva Rusije nema uticaj u zemlji, ali njeni kontakti sa drugim sličnim vjerskim organizacijama u inostranstvu su od koristi ruskom MIP-u i obavještajnim službama. I sadašnji ruski patrijarh Kiril je kao agent KGB-a bio angažiran u inostranstvu na širenju komunističke propagande.
Mitropolit Mihailo je javno demantirao sadržaj objavljenih pisama i potpisa pristupanju sinaksisu istino-pravoslavnih crkava ali nije objasnio veze i fotografije sa tzv. mitropolitom Serafimom koje su napravljene u Hotelu Splendid u Bečićima. Inače osnivač i većinski vlasnik Splendida i grupe hotela Montenegro Stars je Viktor Ivanjenko, bivši direktor FSB-a. Hotel se slovi kao jedan od punktova ruske obavještajne službe u Crnoj Gori i sastajalište ruskih agenata i osoba iz bivšeg DPS režima i podzemlja. Interesantno je da su prosrpski i rusofilski mediji u Crnoj Gori u svojim izvještavanjima prećutali veze Mihaila sa ruskim obavještajcima dok su se obilato naslađivali svim drugim aferama u CPC-u.
Mitropolit Mihailo (svjetovno ime Miraš Dedeić) se nalazi na čelu CPC od 6. janura 1997 god. nakon smrti ranijeg prvog poglavara Antonija Abramovića. Izabran je takođe na Zboru na Cetinju aklamacijom. Prije toga je bio kapelan grčke ambasade u Rimu i službovao pod Vaseljenskim patrijarhom Vartolomejem koji ga je udaljio iz službe i rasčinio. Za vrijeme službovanja u Rimu Dedeić je zastupao ekstremne velikosrpske stavove. Nakon što je rasčinjen i „izabran“ za novog crnogorskog mitropolita, Mihailo je 15. marta 1998. godine, u sabornom hramu Svete Paraskeve u Sofiji, rukopoložen za episkopa CPC od strane jedne od sukobljenih struja Bugarske crkve (BPC). Kada je raskol u Bugarskoj riješen Bugarska crkva je prekinula kontakte sa CPC i Mihailom.
Tokom ovih godina CPC nije uspio privući veći broj vjernika i pristalica, dobrim dijelom zato što se radi o nepriznatoj crkvi i osobi mitropolita koga je lično Vaseljenski (svepravoslavni) patrijarh rasčinio. Drugi razlog neuspjeha CPC misije leži u tome da je Srpska crkva (SPC) dugo uživala podršku i savezništvo režima Mila Đukanovića, sve do donošenja Zakona o slobodi vjeroispovijesti krajem 2019.. kojim je SPC trebala ostati bez vlasništva nad crkvama i manastirima.
U svim anketama, SPC i njena Mitropolija crnogorsko-primorska uživaju ubjedljivu većinsku podršku pravoslavnog stanovništva, i to ne samo onih koji se smatraju etničkim Srbima. Podrška CPC-u na anketama nikada nije prelazila 14-15 odsto. Čak i podržavaoci i poštovaoci CPC su puno puta zamjerali Mihailu da ne služi u lokalnim crkvama koje su im mještani Katunske nahije ranije ustupili, da nema parohijskog života i naučavanja, vjere već da se prevashodno radi o političkom udruživanju.
Sadašnja situacija i raskol sa najmanje dva mitropolita i još jednim nezavisnim episkopom koji se još predstavlja i kao arhiepiskop sigurno neće ići na ruku Crnogorskoj crkvi i onima koji bi željeli crnogorsku duhovnu samostalnost.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
-
INTERVJU4 sedmice
SRĐAN PERIĆ, PREOKRET: Mimikrija politike
-
FOKUS4 sedmice
SLUČAJ MILATOVIĆ I SPAJIĆ: Zaokruživanje vlasti
-
Izdvojeno4 sedmice
EPISKOPI SPC U PROMOCIJI ČETNIČKE IDEOLOGIJE: Parastosi podjela
-
FOKUS3 sedmice
FORMIRANJE I RASFORMIRANJE VLADE: Amfilohijevi, Vučićevi, Milovi, Kvintini
-
DRUŠTVO4 sedmice
NEBOM OD KOTORA DO LOVĆENA: Žićara za bogate
-
Izdvojeno4 sedmice
DR ŽARKO TREBJEŠANIN, PSIHOLOG, TIHI ČOVJEK KOJI SE GLASNO BUNI PROTIV NEPRAVDI: Ideje koje nose nešto novo uvijek su bile u manjini
-
Izdvojeno4 sedmice
DRŽAVNICI, ESTRADA I PODZEMLJE: Diskoteka, malboro, suzuki
-
Izdvojeno2 sedmice
RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali