Povežite se sa nama

OKO NAS

More raste

Objavljeno prije

na

Da dolazi do dramatičnih promjena klime i u ovom regionu, mogli smo se uvjeriti tokom novembra kada su na Jadranu zabilježena dva snažna ciklona, Ladislav i Hasan. Oni su donijeli porast temperature vazduha i obilnu kišu, ali prije svega olujno i orkansko jugo. Najteže je u Crnoj Gori bio pogođen Kotor, dok su udari vjetra na dalmatinskim otocima prelazili 130 kilometara na sat.

 

Pažljiviji posmatrači kažu da se u posljednjoj deceniji takve pojave često dešavaju, a projekcije za budućnost nijesu nimalo optimistične. Priobalni gradovi sve će se češće susretati s tim fenomenima, a prognoze o tome koliko će do kraja stoljeća porasti nivo mora variraju. ,,Više modela pokazuje da se može očekivati porast Jadrana za oko 34 do 100 centimetara do 2100. godine”, upozorava profesor na Prirodno-matematičkom fakultetu u Splitu Damir Viličić.

Poplave se, prema riječima tog stručnjaka za ekologiju mora i fitoplanktone, najprije mogu očekivati u plitkim zalivima, i to ponajprije zbog dodatnih hidrodinamičnih efekata. Poplave se mogu očekivati i na priobalnim površinama koje su pod poljoprivrednim kulturama, i to zbog narušavanja ravnoteže između dotoka slatke i morske vode u obalnom području, te mogućeg prodora mora u tlo.

Profesor zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Mirko Orlić, koji godinama istražuje porast nivoa Jadrana, kaže da može meritorno potvrditi da more raste. ,,Mjerenja i prognoze pokazuju da more raste i da se ne radi o zanemarljivim veličinama te da razina ne raste linearno, već eksponencijalno, što je posljedica otopljavanja i viših temperatura vode. I u jednom i u drugom slučaju visina porasta nije zanemarljiva, pogotovo kada se tome doda visina plime i uticaj vjetra”, navodi on.

Posljedice rasta nivoa vode na Jadranu najprije će se odraziti kroz poplavljivanje – i to ponajprije na onim područjima koja su i dosada često bila pod vodom – zatim pojačanom erozijom i urušavanjem obale te pojačanom nestabilnošću i rušenjem starih građevina (riva, lukobrana, kuća uz more). To, dakle, znači da bi na ušću rijeke Bojane, odnosno u cijelom zaleđu ulcinjske Velike plaže, Buljarice i na Jazu, moglo doći do zaslanjenja poljoprivrednog zemljišta. Upravo na onim područjima koja su identifikovana kao potencijalno najinteresantnija za strane investitore i gradnju velikih hotelskih kapaciteta na Crnogorskom primorju. S ovakvim trendovima, teško je, međutim, tako nešto očekivati. Jer, ko ima tako puno para da ogromne svote novca ulaže u područja koja bi se za nekoliko desetina godina mogla naći pod vodom. Stručnjaci za problematiku mora prilikom donošenja prostornih planova redovno upozoravaju urbaniste da se javni objekti ne smiju graditi u niskim depresijama i da velike razlike u visini mora treba uzeti u obzir prilikom planiranja gradnje uz more. Profesor Orlić napominje da urbanisti u ozbiljnim zemljama, a najdalje je u tome otišla Velika Britanija, i te kako u planiranju graditeljskih područja i normiranju načina gradnje računaju na dugoročne proračune geofizičara.

U crnogorskoj Vladi ističu da ni na nivou EU nema propisa koji bi obavezivao države članice da propisima urede pitanja prostornog planiranja u vezi s uticajima nivoa mora kao posljedice klimatskih promjena. No, slučaj ulcinjske Ade je eklatantan, iako je ključni krivac za nestajanje stotinak metara prekrasne pješčane plaže na tom rajskom ostrvu, prije svega, ljudski faktor. Gradnja četiri hidroelektrane u Albaniji, na rijeci Drim, koja je glavna pritoka Bojane, te masovna eksploatacija pijeska i šljunka, drastično je smanjila nanose rijeke, pa more sada više odnosi nego što Bojana donosi. Rezultat je poražavajući, što se posebno vidi kada naraste plima i duva jaki jugo. Tada se, obično u jesen i početkom zime, praktično cijela Ada nađe pod vodom! O tome gotovo niko ne brine, a morao bi, posebno zbog toga što je ovaj proces već zahvatio Veliku plažu, dugu 12 kilometara, od kojih je trećina proglašena spomenikom prirode još 1968. godine. Možda je za utjehu što je ovaj fenomen još izraženiji na sjevernom Jadranu. Venecija i okolni gradovi, kao i istarska središta, u novije vrijeme više su puta bili poplavljeni.

„Jakih je plima oduvijek bilo, ali je aktuelni trend porasta nivoa mora samo dodatno ojačao njihov učinak i snagu. Stanovnici ugroženih područja moraće se naučiti živjeti s ovom prirodnom opasnošću, jer će ona u godinama koje dolaze biti sve izraženija”, kaže za Monitor čelnik ulcinjske ekološke organizacije Zeleni korak Dželal Hodžić.

I zaista: švajcarski i američki naučnici su u časopisu Nature Geoscience objavili da su u razdoblju od 1961-1990. mediteranske zemlje u prosjeku iskusile jedan talas vrućine svake tri godine, a u sljedećim decenijama do 2100. imaće tri takva talasa svakoga ljeta! Oni su, takođe, naveli da su u prvom navedenom razdoblju zemlje Sredozemlja imale u prosjeku 1,6 dana na godinu s temperaturom višom od 40,6 stepeni Celzijusovih, što je u SAD prag za objavu opasnosti po javno zdravlje, dok će krajem stoljeća broj takvih dana porasti na 16 godišnje.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo