Sagovornici Monitora smatraju da je ovakva situacija posljedica manjka stočnog fonda, ali ne razumiju da država nije našla računicu ni ove ni prošle godine da otkupi balirano sijeno i da ga, ako za njim nema potrebe u Crnoj Gori, izveze temo gdje se na tržištu traži
Trave je ove godine u Limskoj dolini i selima oko Berana i Andrijevice bilo toliko, da je trenutna cijena pokošenog i baliranog sijena dostigla najmanju moguću vrijednost do sada. Svega jedan euro za balu od petnaest kilograma. Uprkos tome, prodaje skoro da uopšte nema.
Istovjetna situacija je, kažu upućeni sagovonici Monitora, na čitavom sjeveru Crne Gore, ali i u drugim djelovima države gdje postoje livadska prostranstva, posebno na planinama bliže centralnom dijelu.
Predsjednik beranske Mjesne zajednice Lubnice, Miloš Raković, kaže da je situacija gora nego prošle godine, kada su mještani palili sijeno i suvu nepokošenu travu, samo da im ne zauzima prostor. „Prije samo nekoliko godina bala sijena dostizala je cijenu i do pet eura, a ove godine niko neće ni da ga džabe uzme. Sve je to posljedica manjka stočnog fonda i nezainteresovanosti omladine da se bavi stočarstvom i poljoprivredom“, priča Raković.
On je napomenuo da pri tome misli samo na travu sa užih površina seoskih domaćinstava, dok su visočija imanja i livade na Bjelasici i Jelovici, u planini, ostale nepokošene, čime je propalo ko zna koliko najvrijednijeg i najkvalitetnijeg sijena, kao čiste ogranske hrane za domaće životinje. „Onda je naišla suša i sve je propalo, osušio se. Početkom avgusta je već kasno za košenje na planinama. Ostale su suve nepokošene planine, i postoji realna opasnost da buknu požari koje je na tim visinama teško gasiti“.
Predsjednik ove beranske mjesne zajednice naglašava da uprkos niskoj cijeni, neće niko da kupuje sijeno. „Komšija prvom komšiji besplatno daje, samo da ne propada, on neće da uzme, a ne neko da dođe i da ga kupi. Može biti da je ovo takva godina, ali se ja pribojavam da su ovo ozbiljne posljedice loše politike u oblasti poljoprivrede i stočarstva koja se dugo vodila i sada dolazi na naplatu. Omladina se dohvatila invalida i socijalnih primanja i jednostavno neće da radi“, priča Raković.
Kao dobar, iako rijedak primjer, Raković ističe selo Glavaca na području ove mjesne zajednice, gdje postoji nekoliko velikih stočara. „Oni su primjer da od poljoprivrede može da se lijepo živi. Ali oni su organizovani u okviru svojih domaćinstava. Imaju po stotinu ovaca, veći broj grla krupne stoke. Imaju dosta sijena na svojim imanjima i mehanizaciju da sami za sebe pripreme sve što im treba za prehranu stoke preko zime, i nemaju potrebu da kupuju.“
Uzalud su, čini se, i oglašavanja prodaje sijena u balama, što se nudi na internetu, o čemu o je lako nači potvrdu na društvenim mrežama. Interesovanja za kupovinu skoro da uopšte nema.
„Neka neko bude pametan pa neka izvede računicu, kako neko ima interesa da prodaje balu sijena po euro ili euro i po, a samo cijena baliranja je osamdeset centi. Gdje je košenje koje košta oko 50 centi, sušenje, odnosno plašćenje i priprema za baliranje. Tu jednostavno nešto nije u redu“, kaže naš sagovornik. Raković priča kako je svoj višak sijena i prošle i ove godine dao besplatnu jednom farmeru u selu Dapsići.
Mjesna zajednica Lubnice nekada je predstavljala najveći mjesni centar na teritoriji opštine Berane. „Ovdje danas imamo svega 52 domaćinstva koja su tu i ljeti i zimi. Ostali kuće zatvorili, dođu ljeti da ih proluftiraju, i sve kraće ostaju. Ranije bi ostajali po čitav mjesec, sada ni deset dana. Poljoprivredom i stočarstvom neće niko više da se bavi“, objašnjava Raković.
Slična priča može se čuti i u drugim mjesnim centrima, na različitim krajevima opštine Berane, kao i susjedne opštine Andrijevica. Mještanin Mjesne zajednice Šekular Vesko Davidović ukazuje da je od planine Mokre pa sve do Čakora i plavskih planina, sve nepokošeno. „Ne mogu da vjerujem da niko ne vidi ovaj problem. Uskoro će jesen, za košenje je već kasno“, kaže Davidović.
On priča da pored tolikog prirodnog bogatsva i resursa, niko ne želi da drži stoku, a za mlijeko u tretrapaku se silazi u grad. „Nikli su neki takozvani eko katuni, a naši seoski katuni i mjesta gdje se tradicionlano izidizalo sa stokom su sve prazniji ili potpuno prazni. I kome onda trebaju trava i sijeno“, pita se naš sagovornik.
Da im sijeno trune pokošeno ispred kuća, žale se i mještani andrijevičkih sela. Uložili su trud, a sada ne mogu prodati balu ni za euro. Oglasa na internetu koliko hoćete, ali kupcima ni traga. „Ne treba ići visoko u planinu. Treba pogledati samo sela koja nisu čak ni daleko od urbanog jezgra Andrijevice. Mnogo zatvorenih kuća koje ljetos niko nije obišao, i mnogo nepokošenih livada u svim selima, bez razlike“, kaže jedan poljoprivrednik iz sela Košutići.
Sagovornici Monitora bez razlike smatraju da je ovakva situacija posljedica manjka stočnog fonda, ali isto tako ne razumiju da država nije našla računicu ni ove ni prošle godine da otkupi balirano sijeno i da ga, ako za njim nema potrebe u Crnoj Gori, izveze tamo gdje se na tržištu traži.
„Prije nekoliko godina Slovenija je imala manjak sijena i otkupljivala je sve što im se nudilo. Ovo je ozbiljan resurs Crne Gore koji, sada je već izvjesno, iz godine u godinu propada i ne koristi se. Ako država tu ne pronalazi svoj interes, onda nešto nije u redu. Šta bi koštalo državu da je otkupila sve viškove i prodala na berzi za malo veću cijenu, samo da ne propadne. I svi srećni, svi zadovoljni“, kaže Miloš Raković.
Jedan naizgled banalan problem, otkrio je svu neuređenost države u svim oblastima, pa i u oblasti stočarstva, odnosno proizvodnje i prodaje tržnih viškova sijena. Možda će već sljedeća godina biti drugačija, možda neće biti ovoliko sijena kao ove i prošle godine. A Crna Gora će, ako se desi da „zaškripi“, uvoziti skupu stočnu hranu, dok livade po sjeveru ostaju nepokošene, i sijeno kod nekih domaćina u magacinima propada.
Ukazuju naši sagovornici i na problem depopulacije sela, kao i na prostu i surovu realnost – još jedna starija generacija, kažu, koja je na selu, da biološki nestane, i sela će sasvim sigurno ostati potpuno pusta, dok besposlena omladina po gradovima ispija dojč. Koji košta više nego bala sijena. I tu nevjerovatnu činjenicu nabolje opisije komentar – propalo se.
Tufik SOFTIĆ
HORIZONTI4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
HORIZONTI2 sedmice
INTERVJU3 sedmice