Mnogo veći interes javnosti je da prati i zna  šta radi premijer kad je na poslu, nego dok je na odmoru. Prosto: ovdje može  mnogo više da nas košta

Može li flaša Dom Perignona na stolu ispred premijera Spajića biti najveći aktuelni problem crnogorskog društva? Ma koliko koštala.   Makar bilo i u restoranu na šetalištu mondenskog Sen Tropea. Tamo gdje je, svojevremeno, Milo Đukanović sa odabranom ekipom uživao u kulinarskim vještinama Gordona Ramzija. Na račun Duška Kneževića a, sumnja se, o trošku građana Crne Gore.

Koliko god da liči, nije isto.

Milojko Spajić na vlast nije došao u džemperu, čime su se  dičile perjanice jedinstvenog DPS, niti je saldo na njegovim bankovnim računima zasnovan na uštedama od plate iz državnog budžeta. Pa, opet, kada se pred TV kamerama  pohvali kako ima “dovoljno novca da priušti bilo koje putovanje, pa i u San Trope i na bilo koju drugu destinaciju“, prinuđeni smo da mu vjerujemo na riječ. Ili ne vjerujemo.

Premijer redovno podsjeća  kako je u Crnu Goru došao (vratio se) kao bogat čovjek. U imovinskom kartonu predsjednika Vlade, u  dijelu dostupnom  nadležnim institucijama i javnosti, nema naznaka tog bogatstva. Spajić, zvanično, ne posjeduje bilo kakvu nekretninu, a na računima ima oko 50 hiljada eura. Skoro četiri puta manje nego što je prijavio u  imovinskom kartonu dok je bio ministar finansija, 2021. godine. Prebrzo troši? Ili gledamo različite brojeve?

Tada smo od njega saznali da posjeduje i kriptovalute u (ondašnjoj) vrijednosti od 150.000 eura, ali je , u međuvremenu, odlučio da zataji podatak o tom dijelu svoje imovine. To bi zli jezici mogli dovesti u vezu sa njegovim, manje ili više kontroverznim ako ne i problematičnim, poslovnim i prijateljskim odnosima sa ljudima iz kriptosvijeta.

Uglavnom, mnogo veći interes javnosti je da sazna  šta radi premijer kad je na poslu, nego kad je na odmoru o svom trošku.  Prosto: ovdje može  mnogo više da nas košta.

Priča o Spajićevom ljetovanju u Sen Tropeu postala je udarna vijest   kao demanti fotografije koju je na društvenoj mreži X premijer postavio sa Azurne obale, a na kojoj su on i Novak Đoković, zajedno, u Crnoj Gori. Uz prateći tekst iz koga se dalo zaključiti kako njih dvojica baš tada, po nesnosnoj avgustovskoj žezi, brinu  o „kreiranju sistemske podrške sportu u Crnoj Gori“.

Po povratku, Milojko Spajić se još jednom zagledao u svijetlu budućnost i otud obećao izgradnju 18 dionica auto-puteva i brzih cesti u Crnoj Gori. U aprilu ove godine, kada se vratio iz tada službene posjete Francuskoj,  kazao je  kako su njegovi domaćini iskazali interes za izgradnju „svih devet auto-puteva i brzih cesti“. U njegovom ekspozeu bilo ih je 10. Deset mjeseci kasnije: 18. A od onoga paf, paf i kramp u septembru, na dionici Andrijevica – Mateševo –  ništa.

Kolege su, u međuvremenu, provjerile: ni jedna vladina mjera iz fiskalne strategije koja je predstavljena kao program Evropa sad 2, nije planirana proljetošnjim programom rada Vlade za ovu godinu. Da li to Vlada u aprilu nije znala šta će raditi/planirati u julu? Ili je smanjenje doprinosa, uvođenje dvije minimalne zarade, djelimično povećanje PDV-a, oporezivanje kupovine preko interneta, uvođenje akciza na vino… trebalo ostati tajna za javnost i međunarodne partnere?

Umjesto odgovora, Spajić obećava kako će se „kada sve bude završeno“ od Podgorice do Berana putovati 40 minuta, do Budve i Bara pola sata, do Tirane sat, Skoplja dva sata i dvadeset minuta a do Beograda „tri sata lagane vožnje“. Samo – sada je  ta slika drugačija. Od obećanog završeno je  malo. Ili  ništa. O  tome  svjedoče  i višenedjeljni protesti nezadovoljnih građana i blokade na putevime od Podgorice prema Cetinju, Baru, Nikšiću…

Premijer se izvinio javnosti što je  nekoliko dana odmarao tamo gdje većina građana ne može.  Ništa strašno. Osim što je predsjednik vlade jedne  turističke države, u kojoj promiče  još jedna osrednja turistička sezona, odlaskom na ljetovanje u  inostranstvo pokazao da nema državnički refleks. Ne fali našem življu ljetos odmor u Sen Tropeu. Ni Dom Perignon. Ne zavide oni na tome premijeru. To je našem prosječnom građaninu, nestvarno.

Nego, u  Podgorici je ove sedmice ubijena još jedna žena koja je nadležnima prethodno prijavila prijetnje bivšeg supruga. I svi su oni, navodno, uradili što je do njih. Niko od  nadležnih, kao mjeru vlastitog stida, neće podnijeti ostavku.  Spajić zbog toga neće organizovati vanrednu konferenciju ni izviniti se, makar posmrtno,  žrtvi i građanima. Tom smrću samo je ovjereno ono što svi znamo: ni na vidiku nije uspostavljanje obećanog sistema u kome će se znati šta je čiji posao, i šta je čija odgovornost.

Zoran RADULOVIĆ