,,Sve što nađu u bilo kojoj banci od bilo kojeg člana moje porodice sve poklanjam mojim neprijateljima da finansiraju svoje aktivnosti protiv mene i mojih prijatelja”! Mora da je potpredsjednik i glavni ideolog DPS-a Svetozar Marović ovo izgovorio u afektu nakon što su mediji otkrili da su se njegovoj supruzi nepuna četiri milona eura nekako zaturili na račun švajcarske banke. A mogao je ispasti veliki dobrotvor i humanista da je rekao – te ću miliončiće pokloniti za popravku klizišta na putu iznad moje Budve. Zna Marović da su putevi prvi pokazatelj uređenosti države. Kao što su naši slomivrati prava slika države koju više od dvije decenije uređuju on i družina. Njena slika je i ovo klizište, koje na dobro ne sluti već kao da upozorava da bi on mogao skliznuti sa političke scene.
Dosjeća se Marović da mu prava opasnost prijeti baš od – prijatelja. Tužilaštvo je, izgleda, odlučilo da se ovaj put umiješa u svoj posao i malo isprovjerava otkud supruzi milioni. Da li je dobilo znak od šefa da ide do kraja uskoro ćemo vidjeti. Oko klana Marović policija i pravosuđe kruže već godinama.
Izgledalo je da je Svetozar Marović u posljednje vrijeme vratio šefovo povjerenje. Bio je uspješan DPS-ov pregovarač u Herceg Novom, kao namjesnik vodi partiju i sprema partijske dokumente kojima se određuju strateški putevi DPS-a. No nikada ne može biti sigran da li bi baš on mogao biti žrtvovan i za ljubav Brisela uknjižen kao krupna riba u ljutoj borbi njegove rođene partije protiv organizovanog kriminala.
Ko je čitao knjigu Pravila ćutanja Momira Bulatovića u njoj je mogao naći da mu je Marović navodno priznao da je devedesetih na nezakonit način zaradio 40.000 maraka po šleperu švercovanih cigareta. A bilo je svega četrdeset šlepera.
Bez obzira na to je li ovaj Bulatovićev podatak o kumu tačan, sasvim je sigurno: Marović je još tada uspostavio harmoniju između političke moći i nemorala. To je model ponašanja za stvaranje frankeštajn države. U njoj se podrzumijevaju apsolutno osigurani apsolutni monopoli probranima. Marović ovo nije pričao kao vic: jednom kad se probudio saznao je da je, dok je spavao, zahvaljujući nekoj čaroliji svog poslovnog partnera postao milioner.
Nikoga naravno ne čudi otkud Đukanovićima, Marovićima i njima bliskim toliko bogatstvo. Važno je da narodne mase shvataju da to što oni decenijama rade nije obična pljačka društvenih resursa i trpanje Crne Gore u vlastiti džep već domoljublje koje nema cijenu. Zato premijer Đukanović može da nas ubjeđuje da on ne bi ,,sjedio nijedan dan u Vladi zarad vlasti”. I da nam rastumači veleljepne motive: ,,Ostajem tu dok ne ostvarimo svoje nacionalne interese. Znam zašto sam tu i to ne moram nikome da objašnjavam”.
Kako premijer ostvaruje nacionalne interese mogli smo se uvjeriti i ovih dana. Međunarodni monetarni fond je ustanovio da je Crna Gora uz Albaniju najviše osiromašila od pojave globalne finansijske krize. Predsjednik Francuske Fransoa Oland poručio je da Crna Gora nije spremna da se pridruži NATO-u.
U vrhovima vlasti i dalje uživaju u samodovoljnosti. Crna Gora drži lidersku poziciju u regionu kada je riječ o visini stranih direktnih investicija, hvali se ministar održivog razvoja i turizma Branimir Gvozdenović na sajmu nekretnina u Kanu. U Štutgartu Milo Đukanović likuje da je Crna Gora ,,prepoznatljiva kao investiciona destinacija u cijelom svijetu”, da je ,,već godinama u vrhu evropskih ekonomija”, ,,najrazvijenija država Zapadnog Balkana…”
U preziru stvarnosti ne zaostaje ni Suad Numanović, koordinator Ministarstva zdravlja. Ljekar po struci hvališe se da ,,crnogorski sistem zdravstva funkcioniše maksimalno dobro” i da ,,ono što se desilo u Bijelom Polju sa infekcijom beba nije ništa spektakularno”.
Kad nam tako sve cvjeta, zašto iz ove zemlje masovno bježe mladi školovani ljudi i kako to da veliki dio njenog stanovništava živi u bijedi? Kad nam zdravstvo tako puca od zdravlja, zašto se onda crnogorski političari i njihove porodice liječe u inostranstvu?
Vjeruju li ovi ljudi u ovo što pričaju? Znaju li za stid? Što je strah – pouzdano znaju. Vide oni, sve se teže ukrivaju tragovi koji vode do napljačkanog blaga. Strah da će se sve urušiti pokucao je ove sedmice na vrata Svetozara Marovića. Neka se pripreme oni koji danas odlučuju o njegovoj sudbini. Klizište je krenulo.
Veseljko KOPRIVICA