Povežite se sa nama

FOKUS

NA TRAGU OPLJAČKANOG BLAGA: Svi njihovi tajni računi

Objavljeno prije

na

Svetozaru Maroviću se baš ne da. Osim što je jedini ovdašnji funkcioner čijim se porodičnim poslovima bavilo crnogorsko pravosuđe, sada je i jedini čiji su tajni računi u inostranim bankama postali – javna tajna.

MANS I OCCRP objavili su početkom sedmice da Marovićeva supruga Đina u švajcarskoj banci HSBC ima račun na kom je 2006. i 2007. godine imala 3,8 miliona eura. Podaci koje su iznijeli MANS i OCCRP tek su djelić velike afere Swissleaks, koja potresa svijet. Američki centar za istraživačko novinarstvo (ICIJ), u posjedu je liste klijenata te banke, među kojima su brojne poznate ličnosti i funkcioneri širom svijeta.

,,Povjerljivi dokumenti otkrivaju da se na tim računima nalazi preko 100 biliona eura. Oni pružaju rijedak uvid u unutrašnjost super-tajnog švicarskog bankarskog ustrojstva”, navodi ICIJ.

Dokumenti, čije je povjerljive informacije dobrim dijelom ICIJ plasirao preko francuskog lista Le Monde, pokazuju da je ta švajcarska banka u poslovanju sa klijentima napravila čitav spektar nezakonitosti. Posebno, sumnja se da je utajen porez za stotine miliona dolara. ,,Tajni dokumenti otkrivaju da je globalni bankarski div HSBC profitirao od poslovanja s oružjem dilera , diktatora, trgovaca krvavim dijamantima i drugim međunarodnim odmetnicima”, konstatuje ICIJ.

Račun supruge Svetozara Marovića, Đine Marović, prema tim podacima otvoren je 6. februara 1998. godine. Pristup računu imali su Svetozar Marović i njegov tada još maloljetni sin Miloš. ,,Iako je redovno podnosio izvještaje o svom imovnom stanju, Svetozar Marović nikada nije prijavio da ima račun u HSBC banci, a kamoli novčane iznose na njemu”, navode MANS I OCCRP u svom istraživanju. Izračunato je u da bi Marovićima trebalo 140 godina da od prijavljenih prihoda uštede taj novac.

MANS je podnio krivičnu prijavu tužilaštvu protiv Svetozara Marovića, njegove supruge i sina zbog, kako se navodi u prijavi, osnovane sumnje da su izvršili više težih krivičnih djela, uključujući i krivična djela sa elementima korupcije.

Državni tužilac Ivica Stanković saopštio je da se tužilaštvo prema ovom slučaju odnosi ,,maksimalno odgovorno” i da je dokumentaciju uputio Odjeljenju za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina. ,,Vrhovni državni tužilac je Specijalnog tužioca uputio na sprovođenje izviđaja u ovom slučaju”, navodi se u saopštenju.

Sve su prilike da će ova afera otkriti samo dio Marovićevog i tek djelić novca koji su sredinom devedesetih godina moćnici iznosili iz zemlje, da bi završio na tajnim računima.

Miranda Patrucić, novinarka koja je objavila priču saoštila je TV Vijestima da na listi klijenata HSBC banke ima još desetak osoba iz Crne Gore, ali da njihova imena nijesu objavljena jer za sada nije utvrđeno da je to u javnom interesu. ,,Imati račun u švajcarskoj banci nije samo po sebi krivično djelo”, podsjetila je.

Vrlo vjerovatno da se među preostalih devet imena neće pojaviti ime nekog od drugih visokih crnogorskih zvaničnika. Novac crnogorskog vrha iz duvanskih godina na nekim je drugim mjestima. Marović prosto nije imao sreće.

A baš ovako kao što Marović danas saopštava da su neistinite objavljene informacije o računu u HSBC banci, i najavljuje tužbe, tako je o optužbama da ima tajne račune sa ogromnim svotama novca od duvanskog posla, govorio i premijer Milo Đukanović pred skupštinskom Komisijom za ispitivanje pisanja hrvatskog Nacionala 2001.

Đukanović je između ostalog tada saopštio Komisiji: ,,Radi se o golim neistinama, izmišljotinama i podmetanjima, sračunatim na moju moralnu i političku diskreditaciju”. Kazao je da se nikada nije bavio biznisom, ni prije, ni poslije ulaska u politiku, da nije ničiji poslovni partner i da ni po kojem osnovu nije i ne može biti djelilac kakve dobiti.

Konačno je i ustvrdio: ,,Nemam nikakvih tajnih računa, ni u zemlji, niti u inostranstvu.”

Skupštinska komisija pokušala je da provjeri podatke sa kojima je tada raspolagala – da Đukanović posjeduje tri tajna računa: u USB banci u Zugu, gdje je gotovina bila deponirana na ime anonimnog društva, ali je Đukanović navodno bio jedini ovlašćen da raspolaže novcem, drugi račun navodno je bio u štedionici Atlanic Vermongsver Njaltung u Cirihu, a treći u banci BSI, gdje je pod šifrom Nume, prema podacima u posjedu Skupštine, u dosijeu banke bio deponiran Ðukanovićev potpis zajedno s kopijom njegovog pasoša. Ti računi su navodno naprasno zatvoreni nakon pisanja Nacionala. U snimljenim i objavljenim telefonskim razgovorima Dušanke Jeknić, jedne od osumnjičenih na italijanskoj optužnici, pominjali su se konkretni detalji o zatvaranju tih računa.

Ti navodi mogli su biti provjereni kod švajcarkskog javnog tužitelja Valentina Roschashera. Skupština, iako je pokušala, nije uspjela da ih provjeri. U odgovoru državnog tužioca Švajcarske pisalo je ,,da Crnogorska parlamentarna istražna komisija nije krivični pravosudni organ, koji sprovodi krivični postupak, te da se u postupku Crnogorske parlamentarne istražne komisije ne može pružiti pravna pomoć”. Istovremeno, nijedan nadležni državni organ Crne Gore nikada nije reagovao, niti je od tužilaštva Lihtenštajna i tužioca Švajcarske tražio provjeru podataka o postojanju tajnih računa.

Zagrebački Nacional pisao je tada da je Svetozar Marović mjesečno tokom devedesetih dobijao 100 hiljada maraka od šverca duvana. To nikada nije dokazano. Ukoliko je tačno, suma od 3,8 miliona eura u HSBC banci je samo njegova jednogodišnja zarada.

Nekoliko godina kasnije, opet su u centar pažnje došli Đukanovićevi milioni vani. Italijanska agencija ANSA objavila je u februaru 2004. godine da italijanski istražni organi imaju potvrdu da se na račune crnogorskih građana na Kipru slilo oko hiljadu milijardi lira, odnosno više od 500 miliona eura, zarađenih, izvještavala je ANSA, najvjerovatnije od šverca cigareta.

ANSA je tada objavila da Direkcija za borbu protiv mafije iz Barija smatra da je riječ o novcu prikupljenom za tri godine krijumčarenja. Uprkos činjenici da nijedan od računa ne glasi na ime crnogorskog premijera, pozivajući se na svoje izvore italijanska agencija je tih pola milijarde eura dovodila u vezu sa Đukanovićem. Novinar italijanske agencije Roberto Buonavolja tvrdio je da su vlasnici računa osobe od povjerenja Đukanovića, ali nije naveo njihova imena.

,,Zahvaljujući do sada sakupljenim podacima iz policijske i sudske istrage, kao i svjedočenju biznismena Srećka Kestnera, datog tužiocu Šelziju, otkriveni novac mogao bi biti povezan sa Đukanovićem i njegovim poslovnim partnerom Stankom Subotićem”, izvještavala je ANSA.

U svom arogantnom maniru Đukanović je ne samo negirao te navode, nego je italijanskog novinara nazvao ,,lažovom kome vjeruju glupani”.

Slično je odgovorio i kada su ga novinari pitali o optužbama koje je na njegov račun iznio njegov nekada blizak prijatelj Ratko Knežević, nekadašnji šef crnogorske misije u SAD. ,,Gluposti nikada ne komentarišem”, prokomentarisao je kratko Đukanović.

Knežević je više puta govorio o Đukanovićevim tajnim računima. Podsjetio je da je samo u 1999. i 2000. godini, preko računa firmi Codex iz Lihtenštajna i Dulwich sa Kipra, ,,oprano” oko 2,3 milijarde njemačkih maraka. Za ove firme istražitelji iz Barija sumnjali su da su ih kontrolisali upravo Đukanović i Subotić, a to su i dokumentovali u dijelu optužnice u Bariju

Prema optužnici novac je po prenosu na Kipar prebacivan na račune nekoliko firmi. Prema optužnici , lično je Subotić funkcionerima banke davao naloge o uplatama. Tako je najviše novca prebačeno na firme koje se i vezuju za njega: Codeks Limited, Maluk Limited, Dulwich, ali i na firme: Fan rik trejding, Seita, R.Y. Rejnols, Austria Tabak Skandinavia i Tvornice duhana Rovinj.

,,Koliko sam shvatio iz razgovora sa novinarom italijanskog Espresa i američkog Centra za javni integritet Leom Sistijem, italijanski istražitelji iz Barija smatraju da je račun firme Codex u Lihtenštajnu bio pod direktnom kontrolom gospodina Đukanovića”, saopštio je Knežević. ,,Ako ste pratili nedavnu javnu polemiku Caneta Subotića sa Aleksandrom Tijanićem, stigla je i ‘potvrda’ da je Tijanićev honorar za rad na Trećem kanalu Televizije Crne Gore došao sa tog računa”, tvrdio je on.

Velike sume novca dobijene od krijumčara cigareta su odnošene, kako se dodaje u izvještaju Regionalne direkcije za borbu protiv mafije, na bankarske račune Švajcarske, Monaka i Kipra.

Jedno vrijeme, prema inostranim optužnicama, većina novca od sumnjivih poslova nalazila se van Crne Gore na tajnim računima u Švajcarskoj, Lihtenštajnu, Kipru i drugim zemljama. Onda je, po svemu sudeći, dio toga vraćen u Crnu Goru, preko privatizacija i nekretnina. Čitav je niz sumnjivih privatizacija gdje se sumnjalo da se u stvari legalizuje novac od duvana.

Kada je nedavno Monitor objavio kako je of šor kompanija Weripo consulting Inc, koju zastupa saradnica Stanka Subotića Olivera Ilinčić , ponudila nedavno NLB Montenegro banci milion eura da otkupi dugovanja podgoričke kompanije Planet, povezane sa ministrom uređenja prostora Branimirom Gvozdenovićem, Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene, upozorio je da već duže postoji trend da se preko of-šor kompanija i sumnjivih fondova otkupljuju vrijedne nekretnine pod hipotekama banaka i pomaže bankrotiranim i prezaduženim crnogorskim biznismenima.

,,Ogroman novac, koji je vrh režima i mafije stekao od nelegalnih švercerskih aktivnosti, korupcije i narko biznisa godinama je dislociran na račune of-šor firmi širom svijeta. Najnoviji trendovi u reformama regulative of-šor rajeva primoravaju te zemlje da se otvaraju prema istražnim i poreskim organima, zbog čega je vrhu crnogorskog režima i mafije sve rizičnije poslovanje preko tih firmi”, kazao je on tada.

Tajne ipak cure.

Rašidovi milioni i švajcarski računi

Američki ICIJ objavio je da u HSBC banci tajni račun ima i Palestinac Muhamed Rašid, poslovni saradnik premijera Mila Đukanovića. Rašid je bivši finansijski savjetnik Jasera Arafata, za kojim je raspisana međunarodna potjernica, a aktuelne palestinske vlasti sumnjiče za višemilionsku pronevjeru i kriminalne novčane transakcije. Prema podacima ICIJ Rašid u švajcarskoj banci posjeduje račun na kom se nalazi 31 milion dolara. Rašid je bio jedan od najvećih dužnika Prve banke 2007. godine, kada je ova banka počela nekontrolisano da raste i tone istovremeno. Dok su Rašida procesuirale palestinske vlasti, u banci Đukanovića njegove firme su podigle 12,8 miliona eura. Monitor je prvi objavio da je Rašid u direktnim poslovnim vezama sa Milom Đukanovićem ne samo preko bankarskih transakcija. Direktorica Đukanovićeve kompanije Prajmari invest (Primary invest) Dragica Mrvaljević istovremeno je bila i direktorica firme Muhameda Rašida, Monte Mena investment. Ta firma je osnovana u Crnoj Gori 2007, baš kada je Rašid podigao milionske kredite. Prije ovoga Mrvaljevićeva je bila sekretar u nikšićkom AD Napredak, firmi koja je sada obrisana. Rašid je u Crnoj Gori najavljivao i ogromne investicije koje nije realizovao poput ,,turističkog kompleksa koji bi Crnu Goru pretvorio u Monte Karlo”- hotel sa 220 soba, 23 vile, kazinom, mega jaht klubom, spa i tržnim centrom, restoranima”, na Skočiđevojci nadomak Svetog Stefana.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo