Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Naše pare za njihove zločine

Objavljeno prije

na

Sedmorica bivših zatočenika logora Jugoslovenske narodne armije (JNA) Morinj kod Kotora, dobili su parnice protiv Crne Gore i obeštećeni su ukupnim iznosom od oko 200.000. eura. Presude su zavisno od stepena invalidnosti i broja dana provedenih u logoru, a na osnovu propisa Međunarodnog crvenog krsta. Obeštećeni i drugih 13 bivših logoraša, koji su takođe podnijeli tužbe, su državljani Bosne i Hercegovine.

Iz jedne od pravosnažnih presuda, koju je po žalbama izrekao Vrhovni sud (VS) Crne Gore (Rev.br.532/12 od 29. juna ove godine, Vijeće sudije Radoja Orovića), doznaje se da je oštećeni D.Š. iz Mostara, civil, bio zarobljenik JNA. Uhapsili su ga 4. aprila 1992, zatvorili u logoru Bileća, zatim od 23. maja 1992, „kada se JNA povukla iz BiH”, do 14. avgusta 1992. u Morinju.

„Za vrijeme boravka u zarobljeništvu u logoru Morinj D.Š. je bio izložen svakodnevnom fizičkom i psihičkom maltretiranju”, piše u presudi.

Prema tumačenju VS-a, pravni osnov obeštećenja je da je država Crna Gora „pasivno legitimisana u ovom sporu, a time i odgovorna da nadoknadi predmetnu štetu, jer je ista prouzrokovana nezakonitim postupanjem njenog organa”.

Naime, „štetu je počinila Vojska Jugoslavije zašto je bila odgovorna tadašnja Savezna Republika Jugoslavije”. Nakon proglašenja nezavisnosti, ocijenio je VS, Vojska Crne Gore i Ministarstvo odbrane – „odnosno država Crna Gora” je osim prava na vojnu imovinu „preuzela sve obaveze, kao i obavezu naknade eventualne štete koja je počinjena od strane bivše Vojske Jugoslavije na teritoriji Crne Gore, što istu čini odgovornim za naknadu predmetne štete”.

Pravosnažna obeštećenja zbog zatočeništva u Morinju tek treba očekivati. Najveći broj ratnih zarobljenika i civila, koji su od oktobra do avgusta 1992. prošli kroz taj logor, su državljani Hrvatske.

Proces protiv načelnika Službe bezbjednosti Komande pozadinske mornaričke baze i isljednika Mlađena Govedarice, isljednika Zlatka Tarlea, rezervnog oficira zaduženog za administrativne i intendantske poslove Iva Gojnića, vojnog policajca Špira Lučića, kuvara Iva Menzalina i stražara Bora Gligića nije pravosnažno okončan.

Optuženi se terete da su, kršeći pravila međunarodnog prava, naređivali i sprovodili mučenja, nečovječna postupanja i povrede tjelesnog integriteta, prema 169 ratnih zarobljenika i civila, koji su dovedeni sa dubrovačkog područja. Govedarica i Tarle su oslobođeni optužbi, dok su Gojnić, Lučić, Menzalin i Gligić osuđeni na ukupno 12 godina zatvora.

Kao i u drugim predmetima za ratne zločine, Vrhovno državno tužilaštvo (VDT) i sudstvo su i za Morinj krivotvorili činjenice i aktivno i pasivno radili na „amnestiranju” glavnih krivaca. Najmarkantniji je apsurd da je najteža kazna zatvora izrečena kuvaru Menzalinu.

Likom i djelom, u slučaj je upleten vrh pravosuđa. Vesna Medenica je 2007, u svojstvu šefice VDT-a, odobrila zahtjev za sprovođenje svega dan uoči posjete tadašnje glavne haške tužiteljke Crnoj Gori. Ispostavilo se da je Medenica, prema tvrdnjama branilaca optuženih, nakon što je izabrana za predsjednicu VS-a, Morinj oduzela sudiji Lazaru Akoviću i bez obavezujuće metode slučajne dodjele predmeta ga dala na postupanje Milenki Žižić.

Odbrana je bezuspješno tražila izuzeće sutkinje Žižić, koja sada sudi i u postupku za krivično djelo gdje je Medenica, zbog rodbinske veze sa ubijenim, zainteresovana za presudu optuženom za ubistvo. Žižićeva je, prije preuzimanja Morinja, kao i predmeta deportacija, prijedlogom Medenice, 7. oktobra 2009. od Vlade dobila službeni stan na korišćenje.

Zahtjev za sprovođenje istrage Višem sudu u Podgorici za Morinj je 7. jula 2007. podnijela tadašnja viša državna tužiteljka, Ranka Čarapić, koja za trojicu osumnjičenih kod hrvatskog tužilaštva „nije moglo ocijeniti da u odnosu na njih postoji osnovana sumnja”.

Čarapićeva nije preduzela ništa zbog teškog propusta postupajuće tužiteljke u Morinju, Lidije Vukčević, koja je izostavila u žalbi Apelacionom sudu da se žali na jedan dio presude, pa se optuženima u ponovljenom suđenju uopšte i ne sudi za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

Presuda Apelacionog suda od 6. jula o.g. predsjednice Vijeća Radmile Mijušković, kao da je pisana u vrijeme najcrnje propagande „rata za mir”. Navodi se da je Sabor Hrvatske 25 juna 1991, nakon sprovedenog referenduma, donio Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske „od kada se JNA tretira kao okupatorska vojska”.

U pomenutoj Deklaraciji ništa o tome ne piše. Čak i da piše, JNA na području Dubrovnika, s kojeg je najveći broj morinjskih zatočenika, nije ni mogla biti „tretirana kao okupatorske vojska”, jer se tamo 1991. nije ni nalazila – područje je još početkom 1970-ih bilo potpuno demilitarizovano.

Mijuškovićeva i članovi Vijeća u nastavku presude pišu da je Deklaracijom Hrvatska „sa najvećeg mogućeg tadašnjeg nivoa, praktično pozvala na sukob sa JNA”. Iz presude proizilazi da JNA, ni tadašnja vlast u Crnoj Gori, nemaju nikakvu odgovornost za rat u Hrvatskoj, pa je, po toj logici, npr. krivica za bombardovanje Dubrovnika na Hrvatskoj. Kao i u predmetu deportacija, potpuno je ignorisano obavezujuće međunarodno pravo – presude Tribunala u Hagu protiv oficira JNA zbog odgovornosti za bombardovanje Dubrovnika.

VDT nikada nije ni pokušalo da utvrdi što je u stvari bio Morinj i ko snosi komandnu odgovornost za ratni zločin?

U optužnici Morinj se benigno opisuje kao „centar za prihvat zarobljenika” ili „sabirni centar”, dok je za jednog od optuženih „centar za ispitivanje zarobljenika”.

Niti jednu od ovih ili sličnih formulacija ne poznaje tadašnje zakonodavstvo SFRJ. Područje naselja Morinja kod Kotora nije 1991. i kasnije tokom 1992. bilo ratom zahvaćeno područje i na njemu JNA nije imala ingerencije da sprovodi propise vojske i dovlači, ispituje i nezakonito drži svoje zarobljenike – za takve poslove su u to vrijeme postojali redovni vojni pritvori i zatvori, vojna tužilaštva i sudovi sa sjedištima na prostorima koji takođe nijesu bili zahvaćeni ratnim sukobima.

I vojno i civilno zakonodavstvo SFRJ je priznavalo kao krivična djela povrede protiv čovječnosti i međunarodnog prava, uključujući surovo postupanje sa zarobljenicima kakvo se odigralo u Morinju – koje je priznato pravosnažnim presudama za odštetu građanima BiH.

Zarobljenici JNA su mogli biti zadržani bez podizanja optužnice najduže do tri mjeseca, no u Morinju su ostajali i znatno duže. Nije poznato da je nekom od zatočenika Morinja suđeno pred vojnim pravosuđem.

Obavezujuća Naredba o primjeni odredbi međunarodnog ratnog prava u oružanim snagama SFRJ iz 1988. navodi odgovornost nadređenih i podređenih pripadnika JNA za pridržavanje zakona i običaja ratovanja. Za primjenu pravila su odgovorni komandanti jedinica – dakle, propisana je i utvrđena komandna odgovornost.

Vesna Medenica se ispred VDT-a još 2007. vajkala kako ima probleme sa dokumentacijom koja joj je u vojnim arhivima u Beogradu navodno nedostupna. Objasnila je da je dobila službeno objašnjenje da „vojna mornarica ističe da logor u Morinju nije bio pod njenom, već pod ingerencijom vojne komande u Beogradu”. Navodno, to su razlozi zbog kojih VDT nije moglo da utvrdi komandnu odgovornost.

Kako činjenično stoje stvari? Morinj je bio divlje mučilište u kojem je JNA – njena služba bezbjednosti (KOS), uz saučesništvo vlasti Crne Gore, držala svoje zarobljenike i s njima radila što je htjela: osim što su ih fizički i psihički maltretirali, takođe su ih vrbovali.

Optuženi i oslobođeni Mlađen Govedarica je na suđenju izjavio da su ispitivanje zarobljenika obavljali uz pomoć tehničara KOS-a, radi kompromitujućeg materijala. Isljednici su pravili „zapisnike sa saslušanja”.

,,Vrbovanje je težak posao, vrlo težak posao”, objasnio je Govedarica.

Status zarobljenika najslikovitije je, prije početka suđenja, opisao optuženi i oslobođeni Zlatko Tarle. „Mi smo ih tada zvali ,,lica u vlasništvu JNA” (neđeljnik Vreme, 7. februar 2008). Hrvatski izvori tvrde da su samo petina zatočenih bili pripadnici nekih od hrvatskih oružanih formacija – većina njih su bili civili.

„Najveći broj ljudi koji su dovedeni u Morinj”, kazao je Tarle Vremenu, „bili su zatečeni na licu mjesta, ili su kod njih prilikom pretresa ili legitimisanja nađeni članska iskaznica HDZ-a, predizborni plakat i sličan materijal, da ne kažem konzerva na kojoj je pisalo ‘čist hrvatski zrak’. Jako je mali broj onih ljudi koji su dovedeni u taj sabirni centar, a koji su zaista bili pripadnici neke regularne, tadašnje hrvatske vojne strukture”.

Tarle je, po ocjeni Višeg suda kojoj, kako piše „Apelacioni sud nema šta dodati”, potpuno nevin u pogledu terećenja od strane svjedoka B.D.-a „u vezi radnje ispitivanja”. Navodno, primoravao je svjedoka da prizna da je on na nekoj fotografiji, govorio da mu je poginuo otac „iako to nije bio slučaj, da bi od njega navodno iznudio iskaz”, ali za sve to Apelacioni sud tvrdi da se „ne može cijeniti torturom i prinudom primijenjenom radi pribavljanja informacija tokom ispitivanja”.

Apelacioni sud je i za M.Đ.-a, drugog svjedoka koji je teretio Tarlea, utvrdio da „nema dokaza”. M. Đ. je kazao da ga je Tarle ćerao da čupa travu, liježe na zemlju i tuče se sa bratom, udarao ga nogom i pendrekom po leđima, itd.

Tarle je, poput onih koje je „ispitivao”, nedavno takođe najavio tužbu zbog odštete – i njemu će, po svemu sudeći, platiti crnogorski poreski obveznici…

U međuvremenu, diskretno je najavljeno kako će, osim državljana BiH, takođe i hrvatski zatočenici Morinja od Crne Gore dobiti odštetu i van sudskog procesa. To im je usmeno obećao 2010. predsjednik Filip Vujanović tokom posjete Kotoru njegovog kolege Iva Josipovića i gradonačelnika Dubrovnika Andra Vlahušića.

Josipović je kazao da je tada „prvi put neki visoki crnogorski dužnosnik, predsjednik Vujanović izrazio spremnost na obeštećenje logorašima” i kako „treba sada pronaći model na koji način platiti odštetu”.

Filip Vujanović je 1992-1995. bio ministar pravde u Vladi Crne Gore. Tokom njegovog mandata nije pokrenuta istraga za Morinj, kao ni za deportacije i Bukovicu – premda su činjenice bile poznate.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ALARMANTNO ZAGAĐENJE VAZDUHA U PLJEVLJIMA: Kontinuitet neodgovornosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rekonstrukcija TE Pljevlja, koja je koštala preko 70 miliona eura, trebalo je da riješi problem zagađenja jednim od najštetnijih zagađivača – sumpor-dioksidom. Umjesto toga, nakon što je TE puštena u rad, njegove koncentracije  bile su šest puta veće od dozvoljenih

 

 

Nekoliko stotina građana okupilo se u srijedu na centralnom gradskom trgu u Pljevljima, gdje je održan ekološki protest protiv enormnog zagađenja vazduha u ovom gradu.  Iako naviknuti na zagađen vazduh,  u Pljevljima ipak nijesu očekivali da zagađenje i emisija sumpor-dioksida bude rekordna nakon ,,ekološke rekonstrukcije” Termolektrane (TE) u ovom gradu.

Rekonstrukcija TE Pljevlja, koja je koštala preko 70 miliona eura, trebalo je da riješi problem zagađenja jednim od najštetnijih zagađivača – sumpor-dioksidom. Umjesto toga, nakon što je TE puštena u rad, njegove koncentracije  bile su šest puta veće od dozvoljenih.

Protest je održan uprkos tome što je Jasmin Ajanović pozvan u Odjeljenje bezbjednosti Pljevlja na informativni razgovor, a nakon što je putem društvenih mreža pozvao građane na protest, prenosi PV Portal.  Na protestu se, između ostalog, zatražilo i zaustavljanje rada TE do potpune ekološke rekonstrukcije. Zatražena je hitna reakcija državnih i lokalnih vlasti.

Kako su vlasti reagovale kada je izmjereno rekordno zagađenje?

Nakon što je Pljevacima preporučeno da ne izlaze iz kuća, sastao se Opštinski operativni tima za vanredne situacije, kojim je predsjedavao predsjednik Opštine Dario Vraneš. Na sastanku je službenica lokalne službe za zaštitu životne sredine Dana Krezović saopštila da je glavni uzročnik naglog porasta zagađenja stavljanje u pogon rada TE Pljevlja bez pogona za odsuporavanje.

Načelnica Odjeljenja pedijatrije u Opštoj bolnici u Pljevljima Maja Terzić rekla je da je situacija alarmantna i da obolijevaju djeca najmlađeg uzrasta, od dva do tri mjeseca.  ,,Bebama starim svega 15 dana potrebna je hospitalizacija, a neka su upućena u Podgoricu. Smatramo da je kombinacija ekstremnog zagađenja i prisustva virusa dodatno zakomplikovala kliničku sliku. Odjeljenje je prepuno, oko 50 odsto djece je na kiseoniku i to je danonoćna borba”, saopštila je ona zabrinjavajuće činjenice.

Reagovao je i predsjednik Crne Gore Jakov Milatović – ,,Neko u Podgorici mora da čuje šta se dešava u Pljevljima, da je prije neko veče  više djece završilo u bolnici upravo zbog ekološke katastrofe koja se desila”.

Milutin Đukanović, predsjednik Odbora direktora EPCG,  demantovao je  navode Milatovića i Vraneša. Kazao je da je broj djece sa respiratornim tegobama, kao i broj hospitalizovane djece, znatno veći u odnosu na prošlu godinu u svim opštinama širom Crne Gore, usljed pika respiratorne virusne epidemije. ,,Ova pojava nije u direktnoj korelaciji sa zagađenjem vazduha”,  tvrdio je Đukanović. Za pravo mu je dao i ministar zdravlja Vojislav Šimun koji je saopštio da se situacija u Pljevljima, kada je riječ o broju oboljele i hospitalizovane djece sa respiratornim tegobama, na razlikuje od situacije u drugim opštinama u Crnoj Gori.

Da se u Pljevljima ipak nešto dešava, potvrdio je ministar ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Damjan Ćulafić, koji je povodom rekordnog zagađenja inicirao sastanak kojem su prisustvovali ministar energetike i rudarstva Admir Šahmanović, generalni direktor Direktorata za zdravstvenu zaštitu u Ministarstvu zdravlja Ognjen Delić i predstavnica Ministarstva prosvjete Jasna Jovanović.

Iz Ministarsva prosvjete, nauke i inovacija najavili su  da su obrazovno-vaspitne ustanove već započele aktivnosti na organizaciji nabavke prečišćivača vazduha za sve prostorije u kojima borave učenici i zaposleni, uključujući učionice, kabinete, biblioteke i druge zajedničke prostorije.

Sa državnog nivoa obrušili su se na Toplanu u Pljevljima. Ekološka inspekcija je zatražila njeno zatvaranje, a ministar Ćulafić je izjavio da kotlarnica zagađuje vazduh i da ne može da radi. On je za takvo stanje optužio predsjednika opštine Pljevlja, navodeći da „nije bio u stanju da duže od godinu ugradi dva dodatna filtera”.

Prije početka sezone grijanja, Ćulafićevo ministarstvo je poništilo rješenje Agencije za zaštitu životne sredine iz jula ove godine, kojim je bio zabranjen rad gradske kotlarnice.

Vraneš je uzvratio tvrdnjom kazao da je to ,,klasična ucjena ekološke inspekcije kako bi građani Pljevalja ćutali”. On je naveo da se u Termoelektrani neuporedivo više izgori uglja, ali da ekološki inspektori do sada nisu tražili njeno zatvaranje. ,,Na dnevnom nivou kotlarnica potroši šest do sedam tona uglja, a inspekcija traži zatvaranje.Termolektrana dnevno trošti 6.000 tona uglja i inspekcija ne traži zatvaranje”, rekao je Vraneš. Upozorio je da „nezvanično čuje“ da se građani spremaju da samoinicijativno blokiraju rad Termoelektrane ako se zatvori kotlarnica.

Vlada žrtvuje Pljevlja i pljevaljsko stanovništvo zbog potrebe da se obezbijede dovoljne količine električne energije za čitavu Crnu Goru, ustvrdio je odbornik Nove srpske demokrtije  u pljevaljskom parlamentu Božidar Jelovac.

,,Termoelektrana ovih dana, bez sistema za odsumporavanje, na dnevnom nivou sagorijeva od pet do šest hiljada tona uglja. Gradska kotlarnica, odnosno Toplana, u prošloj grejnoj sezoni potrošila je, za pet mjeseci, 1.455 tona uglja. Zamislite koliko su ozbiljni oni koji tvrde da je gradska Toplana krivac, a ne Termoelektrana, koja za jedan dan tri puta više sagori uglja nego Toplana za čitavu godinu”, sračunao je Jelovac, čiji je partijski kolega Đukanović na čelu EPCG.

Zanimljivo je da je ekološka inspekcija, kada je u nedjelju izašla na teren, utvrdila da automatska mjerna stanica na dimnjaku Termoelektrane ne funkcioniše. Naložili su da se kvar otkloni. Indikativno je i da je baš u jeku najvećeg zagađenja, mjerna stanica za praćenje kvaliteta vazduha u Pljevljima na servisu.

EPCG je  najavila da će Pljevljacima umanjiti račune za 50 odsto tokom naredna tri mjeseca. Na protesnom skupu su im odgovorili da ,,zdravlje građana nema cijenu i da se ne može kupiti subvencijama koju je ta kompanija dala svojim korisnicima u Pljevljima u iznosu od 50 odsto na aktivnu električnu energiju to, kako tvrde, iznosio 10 do 15,00  eura po računu”.

EPCG  je i ranije pribjegavala sličnim rešenjim, pa je 2023. godine Pljevljacima u jeku zagađenja ponudila besplatan prevoz do Žabljaka. Jednodnevni izlet da se nadišu.

Lider URA Dritan Abazović je saopštio da je zbog krivičnog djela zagađenje životne sredine i zloupotrebe službenog položaja, odnosno, zbog ekološke katastrofe u Pljevljima, podnio  krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) protiv predsjednika Odbora direktora Elektroprivrede Crne Gore Milutina Đukanovića i članova Odbora, kao i izvršnog direktora Zdravka Dragaša i ministra energetike i rudarstva Admira Šahmanovića.

On je objavio dokumenta koja ukazuju da je Odbor direktora na predlog šest rukovodilaca TE Pljevlja pustio u probni rad Termoelektranu bez odobrenja nadležnih inspekcija. U obrazloženju krivične prijave se navodi  da je nakon puštanja Termoelektrane u probni rad 1.12.2025., porasla zagađenost vazduha u tom gradu sumpor-dioksidom.

Opozicionom lideru je podršku dao i lider NSD Milan Knežević nasuprot svojih koalicionih kolega iz vlasti: ,,Pozivam SDT da odmah uđe u Termoelektranu Pljevlja. Tako bi sanirali i bazen Crvenog mulja. Ekocid, ubijaju ljude u Pljevljima, đeca su na respiratorima, i prijete im ako izađu da se bune”.

U srijedu kada je održan protest, vazduh u Podgorici je, prema podacima međunarodmog sajta IQAir, bio zagađeniji nego u Pljevljima. A  otrov već danima udišu i građani Bijelog Polja i Nikšića. Preciznih podataka nema, a međunarodne procjene govore da broj prijevremenih smrti zbog zagađenja vazduha u Crnoj Gori oko hiljadu godišnje.

Građani Pljevalja su sa protesta prozvali državu da odgovori na brojna pitanja. Poručili su da je – u Pljevljima ljudski život jeftiniji od kilovata električne energije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZAKUP SVETOG STEFANA I MILOČERA – PARAVAN ZA GRADNJU: Planski dokumenti o izgradnji 41.000 kvadrata i dalje na snazi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pokazalo se da je ugovor o zakupu elitnih hotela, o navodnom podizanju turizma Crne Gore na viši nivo, bio paravan za državni projekat urbanizacije bisera crnogorske obale, izveden pod pokroviteljstvom dvije Vlade. Bila je angažovana i čitava plejada saizvršilaca –  ministara i poslanika, državnih institucija i dvorskih arhitekata uz prateću korupciju najvišeg nivoa

 

 

U osnovnom ugovoru o dugoročnom zakupu elitnih crnogorskih hotela Sveti Stefan i Miločer sa imanjem koje zauzima 35 hektara parkova i šuma, zaključenim krajema januara 2007., nije bilo odrednica o investicionim poduhvatima i gradnji velikog broja objekata turističke ili komercijalne namjene. Ili su samo sakrivene od javnosti.

Ugovorom između Vlade Crne Gore sa jedne, kompanije Aidwey Investments Ltd kao zakupca i hotelske  kompanije Aman Rizort, hotelskog operatera, sa druge strane, nije predviđena gradnja objekata u miločerskom parku i maslinjaku Svetog Stefana. Glasine o investicijama koje su na ovim lokalitetima dogovorene prije izdavanja hotela pod zakup, oštro su demantovane.

Pokazalo se ipak da je ugovor o zakupu elitnih hotela, o navodnom podizanju turizma Crne Gore na viši nivo bio paravan za državni projekat urbanizacije bisera crnogorske obale, izveden pod pokroviteljstvom dvije Vlade, na kome je bila angažovana čitava plejada saizvršilaca, ministara i poslanika, državnih institucija i dvorskih arhitekata uz prateću korupciju najvišeg nivoa.

U godinama koje su uslijedile pažljivo su izvođene pravne krivine, izmjene zakona i propisa, kako bi se vlasnicima misteriozne of-šor kompanije Aidwey, registrovane na Britanskim  Djevičanskim Ostrvima, omogućila izgradnja novog hotela Kraljičina plaža, mnogo većih gabarita od starog koji je porušen, kao i gradnja stanova za tržište u stoljetnoj šumi Miločera i na parcelama ispred grada-hotela Sveti Stefan.

Nekadašnji premijer Igor Lukšić tokom dvogodišnjeg staža na čelu Vlade postavio je temelje zloupotreba državnih institucija i kršenja zakona u korist jedne internacionalne grupe investitora koja se skriva iza ugovora o zakupu poznatih hotela.

Svoj dvogodišnji mandat Lukšić je krunisao  Zaključkom Vlade, donijetom na poslednjoj sjednici kojom je predsjedavao, održanoj 30.11.2012., u kojem su navedene brojne povlastice koje će država odobriti zakupcu, od smanjenja ugovorenog iznosa godišnjeg zakupa Svetog Stefana, Miločera i hotela Kraljičina plaža za 30 odsto, preko povećanja dužine ugvorenog zakupa na dodatnih 12 godina, oslobađanja od plaćanja dugova, taksi i poreza državi, pa sve do odobrenja po kome zakupci iz kompanije Aidwey mogu u srcu miločerskog parka graditi stanove za prodaju za odabranu VIP klijentelu.

Lukšićeva Vlada pripremila je one čuvene anekse na osnovni ugovor o zakupu. Zakupcima se odobrava prodaja 66 stanova koji će se u skladu sa DUP-om Chedi-Kraljičina plaža, koji nikada nije usvojen, izgraditi na parceli u miločerskom parku koja se prostire od hotela Kraljičina plaža do granice naselja Pržno.

Zemljište na kojem  je gradnja u međuvremenu započeta, vlasništvo je Vladinog preduzeća HTP Miločer, pa je odlučeno da se izda pod zakup na rok od 90 godina. Kako je zakup hotela produžen na 42 godine, nakon isteka tog roka, u narednih 48 godina investitor će plaćati tržišnu cijenu zakupa zemljišta koje će se naći ispod izgrađenih i rasprodatih stambenih zgrada.

To praktično znači da je taj dio Miločera privatizovan i otuđen zauvijek.

Sve je dogovoreno na čuvenom putešestviju premijera Lukšića i ministrima ekonomije i finansija, Vladimira Kavarića i Milorada Katnića, skupa sa porodicama i boravku u luksuznom hotelskom kompleksu Amanjena u kraljevini Maroko, na račun  kompanije Aman Rizort.

Aneks Ugovora o zakupu hotela Sveti Stefan i Miločer i posebni Aneks Ugovora o zakupu hotela Kraljičina plaža potpisao je tadašnji ministar održivog razvoja i turizma, Predrag Sekulić.

Kontroverzni aneks br.1 ugovora o zakupu hotela Kraljičina plaža usvojen je u Skupštini CG u decembru 2015. sa 43 glasa poslaničke većine u parlamentu, uz presudnu podršku poslanika opozicione Pozitivne CG, čiji lider Darko Pajović za te zasluge nagrađen ambasadorskim mjestom u Pekingu.

Godinu ranije, premijer Lukšić i ministar Sekulić nezakonitim odlukama omogućili su izgradnju SPA centra u zaleđu male Kraljičine plaže. Po nalogu Lukšića ministar Sekulić izdaje UTU uslove kojima se vrši prenamjena prostora za gradnju na Kraljičinoj plaži, a kasnije i građevinsku dozvolu, bez zakonskog osnova i bilo kakvog planskog dokumenta.

Na taj način izgrađeno je oko 4.500 kvadrata na Kraljičinoj plaži, na najskupljoj lokaciji u državi.

Nakon Lukšića na scenu stupa Vlada Mila Đukanovića i ministar održivog razvoja i turizma Branimir Gvozdenović, koji pripremaju uslove za realizaciju usvojenih aneksa i gradnju na cijelom području zakupljenog ljetovališta. Prvi korak u tom pravcu bio je izmjena Zakona o uređenju prostora 2013. godine, dodavanjem novog člana 60a, kojim je Vladi omogućeno da u slučajevima kada za određeni prostor nije pokriven planskom dokumentacijom, sama, odnosno Ministarstvo uređenja prostora, daje UT uslove za gradnju objekata od opšteg interesa. Što se direktno odnosilo na kompleks Miločer – Sveti Stefan.

U martu 2015. Vlada donosi Odluku o određivanju lokacije za hotelski rizort Miločer i Programski zadatak za raspisivanje javnog konkursa za projekat urbanističko-arhitektonskog rješenja za prostor koji obuhvata površinu od 35 hektara. Posao je obavilo odjeljenje za razvojne projekte, kojim je rukovodila arhitektica Dijana Vučinić, u ministarstvu održivog razvoja i turizma ministra Gvozdenovića.

Dugo planirani zločin protiv prirode, devastacija prirodno-istorijskog i kulturnog nasleđa time je bila ozvaničena. Zakupcu turističkog kompleksa Sveti Stefan i Miločer omogućeno je da izgradi 41.000 kvadrata prostora različitih namjena na atraktivnijoj lokaciji. Ako se tome doda 4.500 kvadrata izgrađenog SPA centra pored male plaže, može se govoriti o svojevrsnoj betonizaciji najljepšeg dijela crnogorske obale.

Prema UP turistički rizort Miločer planirana je izgradnja hotela, više luksuznih vila, apartmanskog kompleksa, ugostiteljskih objekata, poslovnih prostora, heliodroma, dječjeg igrališta, dva teniska terena, garaža, trafostanica.., i drugih objekata na 17 lokacija u prostoru Miločera i Svetog Stefana.

Prostor ispred hotela Sveti Stefan napadnut je objektima na više lokacija. Stara administrativna zgrada  pretvara se u apartmansko-poslovni centar sa 5.000 m2. Planiran je red samostalnih vila u maslinjaku, projektovanih kao replike starih crnogorskih kamenih kuća ukupne površine oko 13.000 kvadrata. Nadograđuju se divlje podignute administrativne zgrade u maslinjaku sa preko 3.000 kvadrata. Planirana je i nova garaža na četiri nivoa sa 4.500m2. Gradiće se i direktno na pijesku istočne svetostefanske plaže, na lokaciji restorana Pod murvom.

Kompanija Adriatic properties dobila je u aprilu 2019. UT uslove od Ministarstva održivog razvoja za gradnju objekata na pomenutih 17 lokacija.

Što znači da može graditi na svakoj od navedenih lokacija ukoliko to želi.

Zaključivanjem arbitražnog sporazuma između Vlade Milojka Spajića i zakupca, ostaje otvoreno pitanje sudbine planskog dokumenta UP Turistički rizort Miločer. Da li će biti stavljen van snage, da li će izdati UT uslovi za izradu tehničke dokumentacije za gradnju po ljetnikovcu biti povučeni, ili će zakupac i kompanije oko njega nastaviti sa betoniranjem Sveca i Miločera.

Urbanistički projekat Miločer u međuvremenu je postao sastavni dio regionalnog Prostornog plana obalnog područja.

Ekipi Vladinih poslušnika u projektu degradacije Svetog Stefana i Miločera pridružila se i Uprava za zaštitu kulturnih dobara. Sastavni dio UT uslova koje je zakupac dobio, predstavlja i kontorverzno Rješenje o konzervatorskim  uslovima  za gradnju objekata na prostoru koji je zakonom zaštićen kao kulturno dobro. Rješenje  je potpisao tadašnji direktor Božidar Božović.

„Nove gradnje i dogradnje na parcelama oko Svetog Stefana predvidjeti tako da se maksimalno uklope u ambijentalne karakteristike i da budu maksimalno podređene ambijentu Svetog Stefana“, skandalozna je preporuka institucije koja je morala da zaštiti kulutrno dobro sa okolinom.

Osam parcela na kojima je predviđena gradnja na desetine hiljada kvadrata, predstavljaju integralni dio zaštićene okoline nepokretnog kulturnog dobra Sveti Stefan.

Sveti Stefan je stavljen pod zaštitu kao spomenik kulture 06. decembra 1949. godine, odmah nakon osnivanja Zavoda za zaštitu spomenika kulture. Pravna zaštita grada-hotela traje u kontinuitetu iako se Uprava za zaštitu kulturnih dobara poziva isključivo na sopstveno rješenje  od 28.septembra 2017. godine kojim je Sveti Stefan proglašen za nepokretno kulturno dobro od nacionalnog značaja.

 

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BUDVA: BUDŽET, POLITIKA I CRKVA: Razlaz dva predsjednika – Jovanovića i Odžića?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakonski rok za usvajanje  budžeta ističe 31. decembra, do kada mora biti održana sjednica lokalnog parlamenta. Prema nezvaničnim informacijama  Nikola Jovanović je upozorio predsjednika parlamenta  Petra Odžića da će biti isključen iz vlasti ukoliko ga ne podrži u namjeri da SPC donira milion eura za gradnju najvećeg pravoslavnog hrama na Jadranu.  Od  glasova odbornika DPS-a  zavisi prolaznost Jovanovićevog dobročinstva

 

 

Milion eura koje je predsjednik Opštine Budva, Nikola Jovanović, na Cetinju obećao mitropolitu SPC Joanikiju, u vidu donacije za izgradnju hrama Svetog Marka u Budvi, naći će se u budžetu grada za narednu 2026. godinu. Iako je bilo dvoumljenja oko toga na koji način će se iz gradske kase izdvojiti ova pozamašna suma, kako bi se obezbijedio potreban broj glasova za podršku donaciji, ipak će se sprovesti kao budžetska stavka na strani rashoda, oko koje treba da se izjasne 32 odbornika budvanskog parlamenta.

Zakonski rok za usvajanje novog budžeta istiće 31. decembra, do kada mora biti održana sjednica lokalnog parlamenta. Predsjednik Jovanović nije odustao od donacije uprkos protivljenju predsjednika Skupštine, Petra Odžića.

Prema nezvaničnim informacijama Jovanović je ozbiljno upozorio Odžića, lidera Evropskog saveza da će biti isključen iz vlasti ukoliko ga ne podrži u namjeri da SPC donira milion eura za gradnju najvećeg pravoslavnog hrama na Jadranu.

Okosnicu vlasti koju je projektovao Jovanović, upravo čini njegov savez sa Odžićem, koji je na ime dva odbornička mandata zauzeo poziciju predsjednika budvanskog parlamenta i niz funkcija u lokalnoj upravi na koje je doveo kadrove svoje koalicije sa SD i Liberalnom partijom.

Jovanovićeva i Odžićeva vlast u Budvi sa 11 mandata uz mandat GP URA, temelji se na podršci koju dobijaju od Demokratske partije socijalista i njihovih 7 odbornika, koja je zauzvrat zaposjela gotovo 50 odsto ključnih funkcija u gradu.

Ukoliko dođe do razlaza između Jovanovića i Odžića, kadrovi ES izgubiće novostečene pozicije. Ali do krize vlasti neće doći jer je osigurana lojalnost odbornika DPS.

Zanimljivo je da će upravo DPS u Budvi omogućiti da SPC dobije najmanje milion eura iz opštinske kase na ime pomoći za izgradnju hrama, uz ostale troškove za izradu projektne dokumentacije, gradnje garaža i drugih ulaganja. Od njihovih glasova zavisi prolaznost Jovanovićevog dobročinstva.

DPS je značajno pomogao izgradnju Sabornog hrama Hristovog Vaskresenja u Podgorici, pa zašto ne bi podržao i izgradnju hrama u Budvi, obrazloženje je članova ove partije, na pitanje da li će glasati za budžet. Prethodni antagonizmi i burni događaji oko rješavanja statusa SPC u Crnoj Gori i usvajanja Zakona o slobodi vjeroipovijesti, koji su doprinijeli rušenju trodecenijske vlasti DPS, ostavljeni su u prošlosti.

DPS Budve i Jovanovićeva politička grupa Budva naš grad iz dana u dan unapređuju međusobne odnose i političku saradnju nesebičnom podjelom funkcija i privilegija u najbogatijem primorskom gradu. Na to ukazuju pojedine odluke poput one o zatvaranju korupcionaških afera iz vremena vladavine koalicija DPS-SDP-SD, projekta desalinizacije morske vode, takozvane Osmoze i projekta prečišćavanja otpadnih voda, zaključivanjem poravnanja sa povjeriocima koja su opštinu stajala oko 3 miliona eura.

Opštinska kasa turističke prijestonice prepuna je. Milioni se prelivaju na poslove sa nekretninama koje inicira Jovanović. Na čudne kupovine zemljišnih parcela i otkup starih zgrada i poslovnih prostora.

Budžet opštine Budva za 2025. godinu definisan je na iznos nešto viši od 69 milione eura. To je najveći budžet među opštinama u Crnoj Gori, poslije budžeta Glavnog grada. Ogromna sredstva u gradskoj kasi kojima suvereno raspolaže predsjednik Jovanović, jer rasprava u parlamentu oko načina trošenja novca građana gotovo  i nema. Svi njegovi predlozi i rebalans budžeta usvajaju se ekspresno i jednoglasno. Izostaju kritike na okolnost da budžet u cjelini nije realizovan.

Značajna budžetska sredstva ostaju neiskorišćena pa se prenose iz godine u godinu. Oko 17 miliona eura iz budžeta 2024. opredijeljenih za kapitalne investicije, nisu utrošene jer veće investicije nisu sprovedene. U lokalnoj upravi nema stručnih i sposobnih kadrova za realizaciju opštinskih infrastruktunih projekata koji nedostaju građanima Budve. Vlast nema viziju razvoja grada, nema ideja kako i na šta da utroši milione eura. Na ključne pozicije dovode se nestručne osobe iz drugih mjesta.  Poput mlade sociološkinje iz Mojkovca koja će upravljati finansijama primorskog grada. U zapošljavanju partijskih kadrova sa strane jednako učestvuju i Jovanović i Odžić.  Iz drugih opština angažuju se i predsjednikovi savjetnici koji ničim ne doprinose ostvarenju ciljeva i obećanja iz izborne kampanje partija koje vrše vlast.

Zaboravljen je tako  projekat gradnje šetališta od Starog grada do Bečića. Konkurs za izradu idejnog rješenja je završen ali Opština ne preduzima potrebne mjere da obezbijedi izradu glavnog projekta. Zbog toga što predstavnici vlasti ne žele saradnju sa političkom konkurencijom iz državnog preduzeća JP Morsko dobro, uključenim u projekat.

Građani najbogatije opštine u Crnoj Gori u odnosu na broj stanovnika, (oko 27.000), žive kao da je najsiromašnija. Nemaju osnovne pretpostavke za gradski život, dostojan poznatog turističkog grada. Budvi nedostaju bolnica, porodilište, pozorište, zdanje gradskog kulturng centra, bioskop, garaže i parking mjesta, prave ulice i trotoari, parkovi, uređena zelena pijaca, šetalište uz more i mnogi drugi sadržaji od značaja za društvenu zajednicu. Sve je pretvoreno u beton, solitere, stanove i apartmane, restorane i kafane, kao da je Budva u cjelini jedan veliki preizgrađeni turistički rizort.

Od februara, kada je formirana aktuelna vlast, pa do kraja ove godine, nije započet ni jedan infrastrukturni projekat u Budvi. Zato je otvoren veći prostor za enormnu tekuću potrošnju i razne donacije.

Iz opozicije upozoravaju da Skupština Opštine radi u krnjem sastavu, da im se ne dozvoljava zamjena odbornika.

“Onemogućava nam se da izvršimo zamjenu odbornika. Nosilac liste Mladen Mikijelj, podnio je ostavku na odborničko mjesto zbog konflikta interesa.  Njegovo mjesto je ostalo upražnjeno djelovanjem predsjednika SO Petra Odžića, koji ne dozvoljava da se imenuje drugi kandidat sa naše izborne liste. Zbog toga Skupština opštine radi nezakonito, nema puni kapacitet. Po Zakonu o lokalnoj samoupravi na osnovu broja stanovnika SO Budva mora da ima 33 odbornika.  Ona međutim funkcioniše sa odbornikom manje“, navodi Nemanja Kuljača, odbornik koalicija Za budućnost Budve, koja ima 9 odborničkih mandata dok u radu parlamenta učestvuje sa njih osam.

Neobična je pozicija opozicije u budvanskom parlamentu. Ona ne može istjerati pravdu u  lokalnoj upravi iako je dio državne vlasti i upravlja nadležnim ministarstvima i institucijama koje moraju navodno nezakonito ponašanje sankcionisati.

U medijima se plasiraju teze o mogućoj podršci koju će odbornici koalicija Za budućnost Budve dati Jovanoviću i glasati za usvajanje budžeta i spornu donaciju za izgradnju hrama. Računa se na njihov dobar odnos sa SPC,  zbog kojeg će preći preko ranijih uvreda predsjednika opštine. Koalicija koju čine NSD, SNP i DNP, nedavno je formirala tri odbornička kluba od jednog zajedničkog. Svaka partija je sa istim izbornim sloganom, uz obrazloženje da će na taj način efikasnije nastupati u parlamentu, na kolegijumu kod predsjednika Skupštine imati tri predstavnika umjesto jednog i dobiti više vremena za izlaganja.

Ova podjela otvara put Jovanoviću da ponovo pokuša razjediniti koaliciju Za budućnost Budve i obezbijedi glasove za svoje projekte makar budvanskog SNP.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo