Povežite se sa nama

MONITORING

Nama dugovi, njima profit

Objavljeno prije

na

Fahrudin Radončić i crnogorska Vlada, javili su mediji, blizu su dogovora. Radončić će sve su prilike preuzeti državnu novinu. Bosanski tajkun i političar, dugogodišnji prijatelj Mila Đukanovića, navodno je, kako su medijima nezvanično saopštili iz Vlade, svoju početnu ponudu od jednog eura za 86 odsto akcija Pobjede i dva miliona eura za investicije povećao na – 100 hiljada eura za akcije i oko 15 miliona eura za investicije. Radončić će tako po novom uložiti – dva i po miliona u štampariju, tri miliona eura za kratkoročne obaveze Pobjede, 1, 68 miliona za otpremnine i – devet miliona eura u izgradnju stambeno – poslovnog objekta.

Otkad se ulaganjem u Pobjedu zove ono što će Radončić uložiti u samog sebe? Jer od devet miliona eura koliko će vlasnik Avaza, ukoliko posao bude sklopljen, dati u izgradnju stambeno-poslovnog objekta dobit će imati samo vlasnik Avaza. Ne računajući porez koji će platiti državi.

Imaće od čega. Lokacija na kojoj bi gradio stambeno- poslovni kompleks, jedna je od najatraktivnijih u Podgorici. Prema podacima Uprave za nekretnine, državna Pobjeda tu ima preko 8 000 kvadratnih metara zemljišta i 2199 kvadratnih metara poslovnog prostora. U toj zoni se cijena stana kreće i do 2500 eura. Radončić je poznat po neimarstvu u Sarajevu. Toranj koji je sagradio u centru Sarajeva ima preko 13 000 kvadratnih metara poslovnog prostora. Takav toranj na mjestu današnje Pobjede vrijedio bi desetine miliona eura.

Iz Sekretarijata za urbanizam Podgorice do zaključenja ovog broja Monitora nije stigao odgovor na pitanje da li je prema DUP-u dozvoljena gradnja stambeno –poslovnog objekta na zemljištu gdje se danas nalazi Pobjeda. Istina, planovi se uvijek mogu izmijeniti. A to ne bi bila jedina izmjena planske dokumentacija koja je sasvim slučajno izmijenjena tako da ide na ruku Đukanovićevog prijatelja, kuma ili brata.

Zemljište i poslovna zgrada u centru Podgorice nijesu jedine nekretnine u posjedu državne novine. Pobjeda posjeduje nekretnine i u više crnogorskih gradova: na Žabljaku ima poslovni prostor od 231 kvadratnog metra, u Herceg Novom poslovni prostor površine 118 kvadratnih metara, dva stana u srcu Budve u Starom gradu od ukupno 100 kvadratnih metara i dva manja stana, u Nikšiću i u Baru.

Tokom 2009. godine nad nekretninama Pobjede u Podgorici bila je upisana hipoteka u korist Prve banke, a zbog milionskog kredita koji je državna novina uzela u banci braće Đukanović. Vlada je taj dug preuzela, pa su Pobjedine nekretnine danas bez hipoteke i tereta.

Ostali su dugovi državne novine prema Erste i Podgoričkoj banci, u iznosu od 6, 7 miliona eura. Taj dug, kako sada stvari stoje, vraćaće građani, jer Radončić ne želi da ga preuzme, a garancije za kredite izdala je Vlada Crne Gore.

Scenario je isti kako i u slučaju drugih crnogorskih pri(h)vatizacija: Đukanovićevim prijateljima profit, nama dugovi.

Ako se cifri od oko sedam miliona eura dodaju i milioni dugova koje je Vlada na sebe već preuzela, ispada da će privatizacija Pobjeda, i njeno nezakonito poslovanje još od 2004. godine, građane koštati preko 10 miliona eura. Kapital Pobjede krajem prošle godine iznosio je 18 miliona eura, a gubitak skoro 20 miliona.

Dok državni i paradržavni mediji na sve strane šire Đukanovićevu tezu o tabloidizaciji medija koje režim ne kontroliše, i straše crnogorske građane pričama o medijskoj mafiji koja prijeti da ugrozi slobodu govora, vlast te svoje uslužne medije pumpa desetinama miliona eura našeg novca. Da bi ugrožavali slobodu govora.

Dok su mediji javljali da je sve izvjesnija mogućnost da će Fahrudin Radončić preuzeti Pobjedu i njene vrijedne nekretnine, upaljene su bengalske vatre da pomognu kako bi prijateljska transakcija prošla što tiše. Najavljena je tužba, ovog puta u Sarajevu, protiv Slobodana Pejovića, penzionisanog policajca iz Herceg Novog koji je prvi javno progovorio o zločinu deportacija bosanskih izbjeglica. Ta tužba, koju su podnijele neke od porodica žrtava, proistekla je iz dokumentarnog filma Heroj našeg doba Šemsudina Radončića u kom je, za razliku od njegovog ranijeg filma Pejović predstavljen kao jedini krivac za zločin deportacija. O odgovornosti tadašnjeg premijera Mila Đukanovića ni riječ. Film je inače prikazan nakon svjedočenja Momira Bulatovića da se radilo o državnom zločinu, iz čega jasno proizilazi da je tadašnji premijer Milo Đukanović jedan od najodgovornijih za taj zločin.

Šemsudin Radončić je brat Fahrudina Radončića. On i Marko Vešović već duže vrijeme u državnoj Pobjedi bombarduju uvredama i neistinama sve one koji se usude da bivšeg premijera označe kao odgovornog za ratni zločin deportacija.

Spekulisalo se da je privatizacija Pobjede dogovorena direktno između Đukanovića i Fahrudina Radončića.

Dnevni Avaz Fahrudina Radončića više bosanskih i međunarodnih adresa označilo je kao medij koji Radončić koristi u borbi protiv neistomišljenika i drugih koji mu se nađu na putu, ne birajući sredstva.

Zarija Pejović iz Pokreta za promjene izjavio je nedavno da nema interesa da građani preuzimaju dug Pobjede. ,,Ukoliko preduzeće ne može da izmiri obaveze, treba sprovesti proceduru stečaja. Neće me iznenaditi da Igor Lukšić ipak odluči da izmiri dugove Pobjede na štetu građana. Tako bi interesni krugovi Đukanovića dobili potporu štampanog medija, koji bi moguće bio atraktivniji od sadašnje Pobjede”, kazao je.

Našim novcem ne uljepšava sliku režima samo Pobjeda. Na čelo državne televizije odnedavno je Rade Vojvodić, Đukanovićev prijatelj, sa kojim je bivši premijer bio u direktnim poslovnim vezama.

Vojvodić, nekadašnji direktor privatne Televizije IN tu je televiziju ostavio u dugovima. Bliske saradnike nezakonito je zaposlio na RTCG, a državnu televiziju pretvorio u odraz IN televizije u ogledalu.

Vojvodić je na čelo RTCG stigao nakon što je smijenjen prethodni direktor Branko Vojičić, zvanično zbog nesavjesnog vođenja finansija i velikih apanaža koje je dodjeljivao sebi i bliskim saradnicima. Kad Vojvodić dijeli visoke apanaže za saradnike, i pri tom ih nezakonito zapošljava, to se zove stimulacija zapošljenih i podizanje rejtinga Televiziji. Otkako je Vojvodić došao državna televizija uknjižila je još jedan višemilionski kredit , a ne štedi se kad su u pitanju komercijalni sadržaji – od Evrovizije do prenosa Lige šampiona. Da bi RTCG trebalo da bude servis građana a ne Pink, skoro da su svi zaboravili.

Još jedan Đukanovićev prijatelj, Duško Knežević, povezuje se sa državnom medijskom kasom. Fiesta investment limited, firma preko koje je uplaćen mito za privatizaciju Telekoma a koja se dovodi u vezu sa Kneževićem, godinama je nezakonito uzimala novac za prenos satelitskog programa, godišnje blizu milion eura. I te dugove vraćali su crnogorski građani.

Novac iz budžeta ne odlazi samo državnim medijima. Na braniku otadžbine i Đukanovićevog lika i djela odavno su i pojedini privatni mediji. I prema njima režim zna da bude darežljiv, pa je iz budžeta, o čemu je Monitor već pisao, otišlo oko 900 hiljada eura za dug privatne distributivne firme Bega press, čija je vlasnica supruga urednika Portala Analitika Draška Đuranovića.

Za svo to vrijeme režim uredno finansijski iscrpljuje medije koje ne kontroliše. S vremena na vrijeme nepodesne novinare stignu batine.

Primijetili ste, slučaj Olivere Lakić, polako pada u zaborov.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo