Povežite se sa nama

MONITORING

Nama dugovi, njima profit

Objavljeno prije

na

Fahrudin Radončić i crnogorska Vlada, javili su mediji, blizu su dogovora. Radončić će sve su prilike preuzeti državnu novinu. Bosanski tajkun i političar, dugogodišnji prijatelj Mila Đukanovića, navodno je, kako su medijima nezvanično saopštili iz Vlade, svoju početnu ponudu od jednog eura za 86 odsto akcija Pobjede i dva miliona eura za investicije povećao na – 100 hiljada eura za akcije i oko 15 miliona eura za investicije. Radončić će tako po novom uložiti – dva i po miliona u štampariju, tri miliona eura za kratkoročne obaveze Pobjede, 1, 68 miliona za otpremnine i – devet miliona eura u izgradnju stambeno – poslovnog objekta.

Otkad se ulaganjem u Pobjedu zove ono što će Radončić uložiti u samog sebe? Jer od devet miliona eura koliko će vlasnik Avaza, ukoliko posao bude sklopljen, dati u izgradnju stambeno-poslovnog objekta dobit će imati samo vlasnik Avaza. Ne računajući porez koji će platiti državi.

Imaće od čega. Lokacija na kojoj bi gradio stambeno- poslovni kompleks, jedna je od najatraktivnijih u Podgorici. Prema podacima Uprave za nekretnine, državna Pobjeda tu ima preko 8 000 kvadratnih metara zemljišta i 2199 kvadratnih metara poslovnog prostora. U toj zoni se cijena stana kreće i do 2500 eura. Radončić je poznat po neimarstvu u Sarajevu. Toranj koji je sagradio u centru Sarajeva ima preko 13 000 kvadratnih metara poslovnog prostora. Takav toranj na mjestu današnje Pobjede vrijedio bi desetine miliona eura.

Iz Sekretarijata za urbanizam Podgorice do zaključenja ovog broja Monitora nije stigao odgovor na pitanje da li je prema DUP-u dozvoljena gradnja stambeno –poslovnog objekta na zemljištu gdje se danas nalazi Pobjeda. Istina, planovi se uvijek mogu izmijeniti. A to ne bi bila jedina izmjena planske dokumentacija koja je sasvim slučajno izmijenjena tako da ide na ruku Đukanovićevog prijatelja, kuma ili brata.

Zemljište i poslovna zgrada u centru Podgorice nijesu jedine nekretnine u posjedu državne novine. Pobjeda posjeduje nekretnine i u više crnogorskih gradova: na Žabljaku ima poslovni prostor od 231 kvadratnog metra, u Herceg Novom poslovni prostor površine 118 kvadratnih metara, dva stana u srcu Budve u Starom gradu od ukupno 100 kvadratnih metara i dva manja stana, u Nikšiću i u Baru.

Tokom 2009. godine nad nekretninama Pobjede u Podgorici bila je upisana hipoteka u korist Prve banke, a zbog milionskog kredita koji je državna novina uzela u banci braće Đukanović. Vlada je taj dug preuzela, pa su Pobjedine nekretnine danas bez hipoteke i tereta.

Ostali su dugovi državne novine prema Erste i Podgoričkoj banci, u iznosu od 6, 7 miliona eura. Taj dug, kako sada stvari stoje, vraćaće građani, jer Radončić ne želi da ga preuzme, a garancije za kredite izdala je Vlada Crne Gore.

Scenario je isti kako i u slučaju drugih crnogorskih pri(h)vatizacija: Đukanovićevim prijateljima profit, nama dugovi.

Ako se cifri od oko sedam miliona eura dodaju i milioni dugova koje je Vlada na sebe već preuzela, ispada da će privatizacija Pobjeda, i njeno nezakonito poslovanje još od 2004. godine, građane koštati preko 10 miliona eura. Kapital Pobjede krajem prošle godine iznosio je 18 miliona eura, a gubitak skoro 20 miliona.

Dok državni i paradržavni mediji na sve strane šire Đukanovićevu tezu o tabloidizaciji medija koje režim ne kontroliše, i straše crnogorske građane pričama o medijskoj mafiji koja prijeti da ugrozi slobodu govora, vlast te svoje uslužne medije pumpa desetinama miliona eura našeg novca. Da bi ugrožavali slobodu govora.

Dok su mediji javljali da je sve izvjesnija mogućnost da će Fahrudin Radončić preuzeti Pobjedu i njene vrijedne nekretnine, upaljene su bengalske vatre da pomognu kako bi prijateljska transakcija prošla što tiše. Najavljena je tužba, ovog puta u Sarajevu, protiv Slobodana Pejovića, penzionisanog policajca iz Herceg Novog koji je prvi javno progovorio o zločinu deportacija bosanskih izbjeglica. Ta tužba, koju su podnijele neke od porodica žrtava, proistekla je iz dokumentarnog filma Heroj našeg doba Šemsudina Radončića u kom je, za razliku od njegovog ranijeg filma Pejović predstavljen kao jedini krivac za zločin deportacija. O odgovornosti tadašnjeg premijera Mila Đukanovića ni riječ. Film je inače prikazan nakon svjedočenja Momira Bulatovića da se radilo o državnom zločinu, iz čega jasno proizilazi da je tadašnji premijer Milo Đukanović jedan od najodgovornijih za taj zločin.

Šemsudin Radončić je brat Fahrudina Radončića. On i Marko Vešović već duže vrijeme u državnoj Pobjedi bombarduju uvredama i neistinama sve one koji se usude da bivšeg premijera označe kao odgovornog za ratni zločin deportacija.

Spekulisalo se da je privatizacija Pobjede dogovorena direktno između Đukanovića i Fahrudina Radončića.

Dnevni Avaz Fahrudina Radončića više bosanskih i međunarodnih adresa označilo je kao medij koji Radončić koristi u borbi protiv neistomišljenika i drugih koji mu se nađu na putu, ne birajući sredstva.

Zarija Pejović iz Pokreta za promjene izjavio je nedavno da nema interesa da građani preuzimaju dug Pobjede. ,,Ukoliko preduzeće ne može da izmiri obaveze, treba sprovesti proceduru stečaja. Neće me iznenaditi da Igor Lukšić ipak odluči da izmiri dugove Pobjede na štetu građana. Tako bi interesni krugovi Đukanovića dobili potporu štampanog medija, koji bi moguće bio atraktivniji od sadašnje Pobjede”, kazao je.

Našim novcem ne uljepšava sliku režima samo Pobjeda. Na čelo državne televizije odnedavno je Rade Vojvodić, Đukanovićev prijatelj, sa kojim je bivši premijer bio u direktnim poslovnim vezama.

Vojvodić, nekadašnji direktor privatne Televizije IN tu je televiziju ostavio u dugovima. Bliske saradnike nezakonito je zaposlio na RTCG, a državnu televiziju pretvorio u odraz IN televizije u ogledalu.

Vojvodić je na čelo RTCG stigao nakon što je smijenjen prethodni direktor Branko Vojičić, zvanično zbog nesavjesnog vođenja finansija i velikih apanaža koje je dodjeljivao sebi i bliskim saradnicima. Kad Vojvodić dijeli visoke apanaže za saradnike, i pri tom ih nezakonito zapošljava, to se zove stimulacija zapošljenih i podizanje rejtinga Televiziji. Otkako je Vojvodić došao državna televizija uknjižila je još jedan višemilionski kredit , a ne štedi se kad su u pitanju komercijalni sadržaji – od Evrovizije do prenosa Lige šampiona. Da bi RTCG trebalo da bude servis građana a ne Pink, skoro da su svi zaboravili.

Još jedan Đukanovićev prijatelj, Duško Knežević, povezuje se sa državnom medijskom kasom. Fiesta investment limited, firma preko koje je uplaćen mito za privatizaciju Telekoma a koja se dovodi u vezu sa Kneževićem, godinama je nezakonito uzimala novac za prenos satelitskog programa, godišnje blizu milion eura. I te dugove vraćali su crnogorski građani.

Novac iz budžeta ne odlazi samo državnim medijima. Na braniku otadžbine i Đukanovićevog lika i djela odavno su i pojedini privatni mediji. I prema njima režim zna da bude darežljiv, pa je iz budžeta, o čemu je Monitor već pisao, otišlo oko 900 hiljada eura za dug privatne distributivne firme Bega press, čija je vlasnica supruga urednika Portala Analitika Draška Đuranovića.

Za svo to vrijeme režim uredno finansijski iscrpljuje medije koje ne kontroliše. S vremena na vrijeme nepodesne novinare stignu batine.

Primijetili ste, slučaj Olivere Lakić, polako pada u zaborov.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DPS FENOMENOLOGIJA: Između štitonoša i insajdera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. Brane ga, ako treba i “radikalno”, mladi nasljednici koji nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione. Ponašanje novih čelnika DPS  svjedoči da oni,  uprkos onom prividu neposrednih izbora, nijesu  izabrani  već – zaglavareni. Vođa je  i dalje vođa

 


Danijel Živković
, lider Demokratske partije socijalista zacementirao je ove sedmice mogućnost da ta stranka sa novim rukovodstvom krene putem reformi. U razgovoru za podgoričku Antenu M, Živković je poručio da će odgovor na eventualno hapšenje Đukanovića biti- “radikalan”.

“Ako postoji ta i takva namjera, i ako neko misli da će političkim uticajem ili instrumentalizacijom pravosuđa da pokrene i nastavi spiralu revanšizma ili da kroz iskazanu namjeru eventualno krene u takav naum, onda nemojte da imate dilemu da će odgovor biti radikalan. To znači da ćemo se organizovati dovoljno dobro da ćemo takve naume spriječiti”, saopštio je mladi Đukanovićev nasljednik.

I ranije se vidjelo da novo rukovodstvo DPS-a ne namjerava da napravi otklon od Đukanovićevog nasleđa i suštinski reformiše stranku. Jedan od nedavnih očiglednih znakova bio je i onaj kada je Živković  stao iza  Đukanovićevih opasnih poruka da  hapšenja bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića mogu rezultirati osvetama.  Istih dana mlado rukovodstvo DPS-a stajalo je uz Đukanovića i na sahrani Nikšićanina Brana Mićunovića, sa kojim je višedecenijski vođa svojevremeno dijelio međunarodnu optužnicu za šverc cigareta. To je onaj zvanični dio. Nezvanično, dijelili su još toga.

Živkovićeve najnovije poruke govore ne samo da ova stranka pod novim rukovodstvom institucije poštuje samo ako ih kontroliše, već i da se zarad bespogovorne lojalnosti Đukanoviću, odriče i svoje evropske maske.

Sa Živkovićem se slažu i ostali u stranci. Potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković saopštio da je Živkovićeva izjava primjerena i da je njom poslata poruka da “niko neće mirno posmatrati da se nešto dešava nezakonito, protivustavno i selektivno…, nego da želimo svim sredstvima da branimo ono što je u okvirima zakona i Ustava Crne Gore”.  Po Erakoviću je normalno da Đukanović bude izvan zakona. Nedodirljiv.  Po onoj, svi smo jednaki, samo su neki jednakiji.

Sve zajedno to svjedoči da novo vođstvo DPS- a, uprkos onom prividu neposrednih izbora, nije izabrano  već – zaglavareno. Vođa je  i dalje vođa.

Živkovićeva najava radikalnog odgovora na eventualno Đukanovićevo hapšenje  uslijedila je nakon prošlonedeljne objave hrvatskog Jutarnjeg lista  da bi Đukanović mogao biti lišen slobode “sljedećih dana”, i da su to saznali “iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih tom nekadašnjem crnogorskom lideru”.

„Dakle, kako se priča po Podgorici, državno tužilaštvo, koje je sada pod kapom vladajuće prosrpske koalicije, to bombastično hapšenje priprema nakon što se navodno dogovorilo s nedavno iz Velike Britanije izručenim ‘biznismenom’ Duškom Kneževićem koji je navodno pristao da sarađuje i bude ‘zaštićeni svedok pokajnik'”, navodi Jutarnji list.

Duško Knežević saslušan je u tužilaštvu povodom afera Ničija kuća i Prvi milion, koje se vezuju za Đukanovića,  a za koje Knežević tvrdi da ima dokaze. On je, međutim, odbio da ih iznese „dok mu se ne pruže određene garancije“.

Analitičari ukazuju  da posljednje izjave iz DPS-a nesporno predstavljaju prijetnje i pritisak na tužilaštvo, i da imaju za cilj da “delegitimizuju” rad te institucije. Takođe, smatraju da je u pozadini zebnja Đukanovića od Kneževićevih insajderskih informacija koje bi mogao saopštiti tužilaštvu. Specijalani tužilac Vladimir Novović je tako bio tema kritika poslanika DPS- a  na ovonedjeljnoj sjednici o IBAR zakonima.

“Prisutan je  narativ o Skaj tužiocu (Novoviću), ‘političkim tasterima’ i slično. Ovim se podriva povjerenje javnosti ili bar dijela javnosti u rad ovog organa, s jasnom porukom da su otvoreni postupci nepravedni i da će i ovo proći. Time se šalju i poruke kojima će se podići moral u svojim redovima, odnosno da politička snaga i dalje stanuje u ‘njihovim’ redovima”, ocjenjuje Sergej Sekulović, analitičar i bivši ministar unutrašnjih poslova.  

Direktorica Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je pozadina ovakvih izjava  uvijek ili pokušaj uticaja na tužilaštvo ili dodvoravanje onome kome se nudi zaštita. Ona smatra  da na tužilaštvo te prijetnje ne bi trebale da utiču. “Osim da se eventualno pripreme za procesuiranje svih tih najavljenih krivičnih djela ako ona budu izvršena”.

Većina vladajućih partija oštro je reagovla na poruke Živkovića, osim iz Nove srpske demokratije. Funkcioner te stranke Jovan Vučurović saopštio je da  ne vidi problem u tome i da „svi imaju pravo da brane svoje ljude“ . I od zakona valjda.

U svakom slučaju, zanimljiva je aktuelna  DPS fenomenologija.  Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. A brane ga, ako treba i “radikalno”, oni koji iza sebe nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione.

Neki od dugogodišnjih Đukanovićevih saboraca postaće i njegova politička konkurencija.  Bivši DPS premijer i dugogodišnji šef tajne policije u doba Đukanovića, Duško Marković bi u  narednih petnaestak dana, javili su mediji,  trebalo da objelodani program i osnivače partije koju osniva. Marković je nedavno podnio ostavku na članstvo u DPS-u.

Duško Marković se povezuje sa brojnim aferama prethodnog režima, između ostalog sa švercom cigareta i tzv. mojkovačkim kriminalnim klanom, što je on više puta negirao, tvrdeći da su te optužbe “najobičnija” glupost”. Markovićev kum Veselin Veljović, još jedan od stubova bivšeg režima čije se ime takođe vezivalo za mojkovački klan, uhapšen je u julu prošle godine. Tužilaštvo ga tereti ga da je povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete. Marković je bo na čelu tajne policije u vrijeme ubistva urednika Dana Duška Jovanovića.  Deceniju nakon ubistva saopštio je da je dok je bio na čelu tajne službe upozoravao MUP  da je Duško Jovanović  ugrožen.  Tadašnji urednik Dana Nikola Marković podnio je zbog te izjave krivičnu prijavu tražeći da se Duško Marković „ odrekne imuniteta i progovori o svemu što je kao načelnik Službe državne bezbjednosti znao, a što se tiče ubistva Duška Jovanovića, odnosno da nam kaže ko je to prijetio i od koga je bio ugrožen život tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku lista Dan.“  Marković se nije odrekao imuniteta i do danas na tu temu više nije rekao ništa. Zbog afere  trgovinom ženama S. Č, SDP je 2003. godine odbio da podrži njegovo imenovanje za ministra policije.

Marković se danas predstavlja kao budući lider nove partije koji nikad nije bio “ničije oruđe – pojedinaca, interesnih grupa, medija, pa ni DPS-a”, kako je napisao na mreži X.

Programski manifest i osnivači Markovićeve partije, biće, kako se najavljuje, predstavljeni na konferenciji za medije u narednih desetak dana. Stranka će se navodno temeljiti na evropskim vrijednostima i građanskom konceptu društva, a inicijativni odbor partije broji oko 50 članova koji su predstavljeni kao  – “doktori nauka, profesori, ljekari, inženjeri, ugledni pravnici, ekonomisti”. Za sada se samo zna da je među njima bivša ministarka nauke u Markovićevoj vladi  Sanja Damjanović.

Novo rukovodstvo DPS-a sa posljednjim izjavama pomaže  da  Duško Marković, „crna kutija“ Đukanovićevog režima, nastupa kao nekakav reformista. Baš kao što su za Đukanovićev rejting i dobre rezultate DPS-a na izborima najzaslužnije nove vlasti.  Prema nedavnom istraživanju DAMAR-a Đukanović je treći najpopularniji političar (iako to zvanično nije)u Crnoj Gori, odmah nakon Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Isto istraživanje pokazuje da bi u slučaju samostalnog nastupa partija na izborima PES imao  22,8 odsto glasova,a DPS – 21, 1 odsto. Na lokalnim izborima u Budvi DPS je osvojio sedam mandata, a u Andrijevici 11 mandata i najbolji pojedinačni rezultat, bolji nego na parlamentarnim izborima.

Srećne promjene.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo