Povežite se sa nama

MONITORING

Biznismen i dragulji

Objavljeno prije

na

belvi

Hotel Belvi u Bečicima našao se protekle sedmice u žiži interesovanja domaće i inostrane javnosti kada je objelodanjeno da je oko 25 kilograma poludragog kamena opal deponovano u sefu poznatog turističkog kompleksa kojim upravlja španska hotelska grupa Iberostar. Ova bizarna vijest iznova pokazuje kako nema te pošasti koja će mimoići Budvu, turističku metropolu Crne Gore. Do istrage i otkrivanja onolikih kilograma dragog kamenja u Bečićima, došlo je, kako navode Vijesti, nakon zahtjeva policije druge države da se izvrši provjera da li je dio dragulja koji je plijen međunarodnih švercera završio u Crnoj Gori.

Pokazalo se da je itekako završio, pohranjen na više tajnih lokacija.

Prema saznanjima Monitora dio blaga otkriven je i u Podgorici a istragu o ovom nesvakidašnjem otkriću vodi specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal.

U okviru istrage saslušan je vlasnik hotela Belvi, Branko-Brano Čupić, kontroverzni biznismen, junak burazerske privatizacije crnogorske privrede.

Čupić je saopštio kako su tridesetak kila dragog kamenja u sefu njegovog hotela deponovali inostrani gosti. Ko je skrivao pokradene dragulje po Podgorici za sada nije poznato.

Veoma zanimljivu priču o otkriću skupocjenog kamenja u Crnoj Gori, sasvim neočekivano, pokrio je veo misterije. Ne zna se vrijednost otkrivenog plijena ni vrsta plemenitog minerala. Inspektori budvanske policije tvrde da se radi o poludragom kamenu opal, koji kao mineraloid spada u grupu dragog kamenja, dok neki izvori govore da su u Belviju pronađeni nebrušeni dijamanti mnogo veće vrijednosti.Vrijedni plijen je oduzet i odnijet na sigurno u Podgoricu, u trezor sa zaplijenjenim umjetninama i dragocjenostima.

Nije poznato ni protiv koga se vrši istraga i da li je ona dio međunarodne akcije Interpola protiv pripadnika poznate kriminalne grupe Pink Panter, koju čine mahom Crnogorci i Srbi, koja se širom svijeta bavi krađom dragulja, zlata i vrijednih umjetnina.

Lider PzP-a Nebojša Medojević optužio je vršioca dužnosti direktora Uprave policije Božidara Vuksanovića za postupanje policije i „zataškavanje tajnog šefa bande kradljivaca dijamanata Pink Panter u Budvi u slučaju pronalaženja oko 20 kg brušenih dijamanata vrijednih preko 300 miliona eura”.

Slučaj 25 kila dragog kamenja u hotelskom sefu bacio je medijsko svjetlo na lik i biznis pomenutog Brana Čupića. Ogromno bogatstvo stekao je u periodu tranzicije povoljnom kupovinom niza vrijednih državnih nekretnina, vila, fabrika, tvrđava, zemljišnih kompleksa…

Lista nekretnina Brana Čupića zaista je impozantna i pažnje vrijedna. Kupovao je atraktivne nepokretnosti duž Crnogorskog primorja od koje je gotovo svaka vrijedan istorijski spomenik ili biser srednjovjekovne arhitekture primorskih gradova.

U vlasništvu njegove firme Imobilia Doo nalaze se čak četiri palate u zalivu Boke.

Pazario je čuvenu baroknu palatu Tripković u Dobroti, najznačajniji spomenik stambene arhitekture na području Kotora iz 17. i 18. vijeka.

Vlasnik je palaca Zmajević u Perastu, poznatog pod imenom Biskupija jer su u njoj stolovali biskupi. Palata posjeduje porodičnu kapelu posvećenu Gospi od Rozarija, i predstavlja najizrazitiji dio pejzaža Perasta.

Međutim, kupovinom fabrike konfekcije Jadran Perast odnosno zgrada koje su joj pripadale, biznismen Čupić postaje vlasnik gotovo pola Perasta.

Palata Smekja iz 18. vijeka najveća u Perastu sazidana od korčulanskog kamena sastoji se od dvije zgrade površine preko 2.500 kvadrata.

Kompleksu pripada i nova zgrada zidana za potrebe fabrike od 2.440 m2 sa raznim pratećim objektima. Kupovinom 74 odsto akcija Jadran Perasta na vladinom tenderu za 5,1 milion eura Čupić je pored navedenih palača dobio bonus, plac u gradu površine oko 3.800 m2, stara kućišta u zaleđu i 12 lokala, prodavnica peraške konfekcije u Perastu, Kotoru, Vrbasu, Bečeju i Beogradu.

Izuzetno nepovoljnu prodaju ogromne imovine fabrike Jadran Perast koja spada u jedno od izrazito podcijenjenih preduzeća u procesu privatizacije, potpisao je ondašnji ministar turizma Predrag Nenezić u svojstvu predsjednika Savjeta za privatizaciju.

Hotel Belvi kupljen je 2003. od Budvanske rivijere za iznos od 2,2 miliona eura. Za te pare otišlo je i atraktivno zemljiše u zaleđu bečićke plaže površine preko 25.000 kvadrata!

Čupić njeguje dobre odnose sa budvanskom lokalnom upravom od koje je dalekih devedesetih po niskoj cijeni otkupio neurbanizovanu zemljišnu parcelu od 3,64 hektara na Crvenoj glavici nadomak Svetog Stefana. Ova prodaja ostala je upamćena po novogodišnjem koncertu Lepe Brene za koji je, pored isplate plata, otišao prihod od prodaje. Izmjenom Prostornog plana Opštine Budva Čupiću je na toj parceli omogućeno ucrtavanje turističkog naselja sa zgradama od četiri do osam spratova, brojnim vilama, apatmanima za prodaju, garažama koje sežu i do šest nivoa ispod zemlje, kojim se na drastičan način devastira ovaj priobalni predio.

Tako urbanizovanu i sređenu lokaciju vlasnik sada prodaje po višestruko višoj cijeni što je i poslovni kredo Čupićeve Imobilije istaknut na sajtu www.imobilia.net.

Kupovina nekretnina u vlasništvu države pod iznimno povoljnim uslovima, investiranje i prodaja po basnoslovnim cijenama.

Brano Čupić je pravi kolekcionar građevina koje predstavljaju dio kulturne i istorijske baštine Crne Gore. Pokazao je prefinjen ukus u njihovom odabiru.

Pod nejasnim okolnostima, uz podršku lokalnog DPS-a, došao je u posjed Citadele, srednjovjekovnog kastela grada Budve sa bedemima, koja predstavlja jedan od najznačajnijih fortifikacionih objekata srednjeg vijeka na Crnogorskom primorju. Citadela je javnosti poznata po sceni na kojoj su održavane pozorišne predstave Grada teatra. Od kada je prešla u Branove ruke kamena scena koja je namjenski izgrađena nakon zemljotresa postala je nedostupna. Festival je istjeran sa budvanske tvrđave koja je otvorila vrata za ugostiteljstvo, restoran i kafane.

Kompanija Imobilia proširila se i do Herceg Novog u kome posjeduje Gradsku kafanu, simbol ovog turističkog grada. Na površini od preko 2.500 kvadrata smješteni su restoran kafei, terase sa kojih se pruža neponovljiv pogled na ulaz u zaliv, ali i nezaobilazni apartman omiljen kod tajkuna i novobogataša, luksuzno opremljen Penthaus.

Finansijski uspon Brana Čupića za period od dvadesetak godina je zapravo još jedna „uspješna” priča pripadnika crnogorske biznis elite koja se u godinama rata, sankcija i tranzicije, po riječima bivšeg premijera Mila Đukanovića – dobro snašla. Kakvog je porijekla kapital kojim su privatizovana crnogorska bogatstva nije poznato kao ni biznis lika iz ove priče.

U knjizi Pravila ćutanja Momira Bulatovića tada malo poznati Čupić pominje se kao učesnik šverca cigareta tokom devedesetih iako njegovog imena nema na optužnici tužioca iz Barija.

„Upravo mi je Milica (novoizabrana ministrica odbrane Milica Pejanović-Đurišić) obezbijedila dokumente SDB-a iz kojih se nepobitno vidjelo da je Marović (Svetozar) omogućio izvjesnom Čupiću, biznismenu iz Budve, da bez plaćanja bilo kakvih državnih dažbina, 40 šlepera natovarenih cigaretama prođe kroz Crnu Goru i uđe u Srbiju. Po tim papirima nadoknada koja mu je zbog toga isplaćena bila je 40.000 DM po šleperu”, zapisao je Bulatović. Zahvaljujući opalima, „izvjesni” Ćupić je, bar za kratko, stekao ogromnu medijsku slavu. Koliko se vidi, sve se čini da i ovaj slučaj što prije padne u zaborav.

Branka PLAMENAC

Kamen varljivih nada

Opal, poludragi kamen koji je prošle nedjelje nađen u sefu poznatog hotela Iberostar Belvi u Bećićima, po predanju, to je najnepredvidljiviji kamen, simbol promjenljive sreće.

Postoji više od 100 raznovrsnih boja opala. Ukoliko su zaronjeni u vodu, neki varijeteti opala postaju poluprovidni. Ljudima je opal bio poznat najkasnije od 250 godine prije nove ere. Opal je umetnut u krunu Rimskog imperatora Konstantina I (272-337 n.e.) koji je tvrdio da ovaj kamen svijetli u mraku, a vjerovao je da štiti carsku vlast i njegov život. Konstantin je u mnogobrojnim pričama o opalu pomenuo čarobno svojstvo ovog kamena koje omogućava onome ko ga nosi da postane nevidljiv.

Možda i zato opal je postao amajlija lopova. Opal je kao kamen simpatije i saosjećanja zaštitnik medicinskih sestara i doktora. Neki su smatrali da je opal kamen „uzaludne nade”. Drugi vjerovali da njegov sjaj čisti svijest, daje jasne misli i tjera strah. Na Istoku opal je cijenjen kao kamen vjere i ljubavi, dok je u Evropi predstavljao simbol nade i sreće. Astrolozi smatraju opal mjesečevim kamenom.

Prema Delfijskom proročanstvu, opal je simbol nedosljednosti, karakteristične za lijepe žene. I Šekspir je dijelio to mišljenje.

Uglavnom, opal je kamen varljivih nada i iluzija, skrivenih strasti, sujeverja, omiljeni kamen mađioničara i alhemičara. Zaslužio je da se nađe u sefu bečićkog hotela.

M. B.

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo