Povežite se sa nama

MONITORING

Biznismen i dragulji

Objavljeno prije

na

Hotel Belvi u Bečicima našao se protekle sedmice u žiži interesovanja domaće i inostrane javnosti kada je objelodanjeno da je oko 25 kilograma poludragog kamena opal deponovano u sefu poznatog turističkog kompleksa kojim upravlja španska hotelska grupa Iberostar. Ova bizarna vijest iznova pokazuje kako nema te pošasti koja će mimoići Budvu, turističku metropolu Crne Gore. Do istrage i otkrivanja onolikih kilograma dragog kamenja u Bečićima, došlo je, kako navode Vijesti, nakon zahtjeva policije druge države da se izvrši provjera da li je dio dragulja koji je plijen međunarodnih švercera završio u Crnoj Gori.

Pokazalo se da je itekako završio, pohranjen na više tajnih lokacija.

Prema saznanjima Monitora dio blaga otkriven je i u Podgorici a istragu o ovom nesvakidašnjem otkriću vodi specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal.

U okviru istrage saslušan je vlasnik hotela Belvi, Branko-Brano Čupić, kontroverzni biznismen, junak burazerske privatizacije crnogorske privrede.

Čupić je saopštio kako su tridesetak kila dragog kamenja u sefu njegovog hotela deponovali inostrani gosti. Ko je skrivao pokradene dragulje po Podgorici za sada nije poznato.

Veoma zanimljivu priču o otkriću skupocjenog kamenja u Crnoj Gori, sasvim neočekivano, pokrio je veo misterije. Ne zna se vrijednost otkrivenog plijena ni vrsta plemenitog minerala. Inspektori budvanske policije tvrde da se radi o poludragom kamenu opal, koji kao mineraloid spada u grupu dragog kamenja, dok neki izvori govore da su u Belviju pronađeni nebrušeni dijamanti mnogo veće vrijednosti.Vrijedni plijen je oduzet i odnijet na sigurno u Podgoricu, u trezor sa zaplijenjenim umjetninama i dragocjenostima.

Nije poznato ni protiv koga se vrši istraga i da li je ona dio međunarodne akcije Interpola protiv pripadnika poznate kriminalne grupe Pink Panter, koju čine mahom Crnogorci i Srbi, koja se širom svijeta bavi krađom dragulja, zlata i vrijednih umjetnina.

Lider PzP-a Nebojša Medojević optužio je vršioca dužnosti direktora Uprave policije Božidara Vuksanovića za postupanje policije i „zataškavanje tajnog šefa bande kradljivaca dijamanata Pink Panter u Budvi u slučaju pronalaženja oko 20 kg brušenih dijamanata vrijednih preko 300 miliona eura”.

Slučaj 25 kila dragog kamenja u hotelskom sefu bacio je medijsko svjetlo na lik i biznis pomenutog Brana Čupića. Ogromno bogatstvo stekao je u periodu tranzicije povoljnom kupovinom niza vrijednih državnih nekretnina, vila, fabrika, tvrđava, zemljišnih kompleksa…

Lista nekretnina Brana Čupića zaista je impozantna i pažnje vrijedna. Kupovao je atraktivne nepokretnosti duž Crnogorskog primorja od koje je gotovo svaka vrijedan istorijski spomenik ili biser srednjovjekovne arhitekture primorskih gradova.

U vlasništvu njegove firme Imobilia Doo nalaze se čak četiri palate u zalivu Boke.

Pazario je čuvenu baroknu palatu Tripković u Dobroti, najznačajniji spomenik stambene arhitekture na području Kotora iz 17. i 18. vijeka.

Vlasnik je palaca Zmajević u Perastu, poznatog pod imenom Biskupija jer su u njoj stolovali biskupi. Palata posjeduje porodičnu kapelu posvećenu Gospi od Rozarija, i predstavlja najizrazitiji dio pejzaža Perasta.

Međutim, kupovinom fabrike konfekcije Jadran Perast odnosno zgrada koje su joj pripadale, biznismen Čupić postaje vlasnik gotovo pola Perasta.

Palata Smekja iz 18. vijeka najveća u Perastu sazidana od korčulanskog kamena sastoji se od dvije zgrade površine preko 2.500 kvadrata.

Kompleksu pripada i nova zgrada zidana za potrebe fabrike od 2.440 m2 sa raznim pratećim objektima. Kupovinom 74 odsto akcija Jadran Perasta na vladinom tenderu za 5,1 milion eura Čupić je pored navedenih palača dobio bonus, plac u gradu površine oko 3.800 m2, stara kućišta u zaleđu i 12 lokala, prodavnica peraške konfekcije u Perastu, Kotoru, Vrbasu, Bečeju i Beogradu.

Izuzetno nepovoljnu prodaju ogromne imovine fabrike Jadran Perast koja spada u jedno od izrazito podcijenjenih preduzeća u procesu privatizacije, potpisao je ondašnji ministar turizma Predrag Nenezić u svojstvu predsjednika Savjeta za privatizaciju.

Hotel Belvi kupljen je 2003. od Budvanske rivijere za iznos od 2,2 miliona eura. Za te pare otišlo je i atraktivno zemljiše u zaleđu bečićke plaže površine preko 25.000 kvadrata!

Čupić njeguje dobre odnose sa budvanskom lokalnom upravom od koje je dalekih devedesetih po niskoj cijeni otkupio neurbanizovanu zemljišnu parcelu od 3,64 hektara na Crvenoj glavici nadomak Svetog Stefana. Ova prodaja ostala je upamćena po novogodišnjem koncertu Lepe Brene za koji je, pored isplate plata, otišao prihod od prodaje. Izmjenom Prostornog plana Opštine Budva Čupiću je na toj parceli omogućeno ucrtavanje turističkog naselja sa zgradama od četiri do osam spratova, brojnim vilama, apatmanima za prodaju, garažama koje sežu i do šest nivoa ispod zemlje, kojim se na drastičan način devastira ovaj priobalni predio.

Tako urbanizovanu i sređenu lokaciju vlasnik sada prodaje po višestruko višoj cijeni što je i poslovni kredo Čupićeve Imobilije istaknut na sajtu www.imobilia.net.

Kupovina nekretnina u vlasništvu države pod iznimno povoljnim uslovima, investiranje i prodaja po basnoslovnim cijenama.

Brano Čupić je pravi kolekcionar građevina koje predstavljaju dio kulturne i istorijske baštine Crne Gore. Pokazao je prefinjen ukus u njihovom odabiru.

Pod nejasnim okolnostima, uz podršku lokalnog DPS-a, došao je u posjed Citadele, srednjovjekovnog kastela grada Budve sa bedemima, koja predstavlja jedan od najznačajnijih fortifikacionih objekata srednjeg vijeka na Crnogorskom primorju. Citadela je javnosti poznata po sceni na kojoj su održavane pozorišne predstave Grada teatra. Od kada je prešla u Branove ruke kamena scena koja je namjenski izgrađena nakon zemljotresa postala je nedostupna. Festival je istjeran sa budvanske tvrđave koja je otvorila vrata za ugostiteljstvo, restoran i kafane.

Kompanija Imobilia proširila se i do Herceg Novog u kome posjeduje Gradsku kafanu, simbol ovog turističkog grada. Na površini od preko 2.500 kvadrata smješteni su restoran kafei, terase sa kojih se pruža neponovljiv pogled na ulaz u zaliv, ali i nezaobilazni apartman omiljen kod tajkuna i novobogataša, luksuzno opremljen Penthaus.

Finansijski uspon Brana Čupića za period od dvadesetak godina je zapravo još jedna „uspješna” priča pripadnika crnogorske biznis elite koja se u godinama rata, sankcija i tranzicije, po riječima bivšeg premijera Mila Đukanovića – dobro snašla. Kakvog je porijekla kapital kojim su privatizovana crnogorska bogatstva nije poznato kao ni biznis lika iz ove priče.

U knjizi Pravila ćutanja Momira Bulatovića tada malo poznati Čupić pominje se kao učesnik šverca cigareta tokom devedesetih iako njegovog imena nema na optužnici tužioca iz Barija.

„Upravo mi je Milica (novoizabrana ministrica odbrane Milica Pejanović-Đurišić) obezbijedila dokumente SDB-a iz kojih se nepobitno vidjelo da je Marović (Svetozar) omogućio izvjesnom Čupiću, biznismenu iz Budve, da bez plaćanja bilo kakvih državnih dažbina, 40 šlepera natovarenih cigaretama prođe kroz Crnu Goru i uđe u Srbiju. Po tim papirima nadoknada koja mu je zbog toga isplaćena bila je 40.000 DM po šleperu”, zapisao je Bulatović. Zahvaljujući opalima, „izvjesni” Ćupić je, bar za kratko, stekao ogromnu medijsku slavu. Koliko se vidi, sve se čini da i ovaj slučaj što prije padne u zaborav.

Branka PLAMENAC

Kamen varljivih nada

Opal, poludragi kamen koji je prošle nedjelje nađen u sefu poznatog hotela Iberostar Belvi u Bećićima, po predanju, to je najnepredvidljiviji kamen, simbol promjenljive sreće.

Postoji više od 100 raznovrsnih boja opala. Ukoliko su zaronjeni u vodu, neki varijeteti opala postaju poluprovidni. Ljudima je opal bio poznat najkasnije od 250 godine prije nove ere. Opal je umetnut u krunu Rimskog imperatora Konstantina I (272-337 n.e.) koji je tvrdio da ovaj kamen svijetli u mraku, a vjerovao je da štiti carsku vlast i njegov život. Konstantin je u mnogobrojnim pričama o opalu pomenuo čarobno svojstvo ovog kamena koje omogućava onome ko ga nosi da postane nevidljiv.

Možda i zato opal je postao amajlija lopova. Opal je kao kamen simpatije i saosjećanja zaštitnik medicinskih sestara i doktora. Neki su smatrali da je opal kamen „uzaludne nade”. Drugi vjerovali da njegov sjaj čisti svijest, daje jasne misli i tjera strah. Na Istoku opal je cijenjen kao kamen vjere i ljubavi, dok je u Evropi predstavljao simbol nade i sreće. Astrolozi smatraju opal mjesečevim kamenom.

Prema Delfijskom proročanstvu, opal je simbol nedosljednosti, karakteristične za lijepe žene. I Šekspir je dijelio to mišljenje.

Uglavnom, opal je kamen varljivih nada i iluzija, skrivenih strasti, sujeverja, omiljeni kamen mađioničara i alhemičara. Zaslužio je da se nađe u sefu bečićkog hotela.

M. B.

Komentari

Izdvojeno

SELEKTIVNO PAMĆENJE 1999.: Vide se NATO bombe ali ne i Miloševićevi masovni zločini

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori  i Srbiji obilježen je početak NATO  udara  na SRJ.  Zvaničnici su pominjali žrtve, pale u odbrani SRJ.   Niko nije pomenuo albanske žrtve niti činjenicu da je rat na Kosovu bio četvrti Miloševićev rat devedesetih i da je njegov režim dugo 90-tih prizivao vojnu intervenciju sa strane svojim postupcima i ratnom politikom

 

U nedjelju 24. marta se navršilo 25 godina od intervencije NATO pakta protiv Miloševićeve krnje Jugoslavije koju su činile Srbija i Crna Gora. Do ove godine nijedna zvanična vlast u Crnoj Gori nije obilježavala godišnjice, niti je otvarala vrata kasarni u Danilovgradu , Maslinama i Podgorici, kako bi delegacije Nove srpske demokratije (NSD) i drugih sličnih stranaka položile vijence nastradalima tokom 78-dnevnog sukoba sa Alijansom. Vlada Milojka Spajića takođe nije organizovala zvanične ceremonije, akademije i skupove, ali je napravila malu promjenu. Ovaj put je lider NSD-a Andrija Mandić, sada u svojstvu predsjednika Skupštine Crne Gore, prošao kapiju kasarne u Danilovgradu i položio vijenac u prisustvu garde. Na vijencu je pisalo „Herojskim braniocima Crne Gore 1999. godine“ dok je u saopštenju kabineta navedeno da se predsjednik Mandić poklonio prvoj žrtvi NATO bombardovanja – vojniku Saši Stajiću, i da je ovo prvi put da visoki državni funkcioner Crne Gore odaje poštovanje nevinim žrtvama i herojima odbrane zemlje 1999. god. Vijenac sa malo drugačijim natpisom – „Herojima odbrane naše zemlje 1999. godine“ i bez pominjanja Crne Gore, je položen i u Maslinama. Ova put je to urađeno u „znak sjećanja na nevine žrtve i junake koji su prije 25 godina branili nebo, kopno i more Savezne Republike Jugoslavije“. Mandić je istakao  da se sa ponosom sjeća junaka koji su dali sve, uključujući i vlastiti život „u odbrani naše zajedničke zemlje“.

Vijence u obje kasarne je položio,  u odvojenoj ceremoniji, i ministar odbrane Dragan Krapović. Krapovićeva poruka je bila značajno drugačija od Mandićeve. Rekao je da je Crna Gora , premda kroz bol i patnju, pronašla put ka boljoj budućnosti. „Odbili smo da dozvolimo da nas mržnja i strah parališu, birajući umjesto toga put mira, i put saradnje“ rekao je Krapović uz naglasak da smo „postali kredibilna članica Sjevernoatlantske alijanse, uzimajući u svoje ruke kormilo sudbine“. Za njega je članstvo afirmacija odlučnosti da se gradi „društvo, utemeljeno na univerzalnim vrijednostima, multietničkom skladu, bezbjednosti, miru i prosperitetu za sve“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podgorica, Budva, sukob u Vladi zbog bezbjednosnog sektora, optužbe na relaciji predsjednik države premijer. Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost

 

 

Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost.  Na državnom nivou Spajićev Pokret Evropa Sad (PES)  optužuje svog doskorašnjeg potpredsjednika i predsjednika CG Jakova Milatovića da radi protiv njih.  Sukob oko bezbjednosnog sektora zahladio je odnose između Demokrata i PES-a.  U Budvi se naširoko optužuju dva krila nekadašnjeg DF-a, pa DF i Demokrate. U Podgorici rascjep  PES-a ostavlja posljedice.

Da krenemo od posljednje vijesti. PES je nakon kritike Milatovića na račun ekonomskih reformi, optužio predsjednika države da radi protiv dojučerašnje partije, te da se udružio sa Građanskim pokretom URA i Pokretom za promjene (PzP) .

“Kampanja koju predsjednik države Jakov Milatović nastavlja da vodi protiv izvorne ideje svoje nekadašnje partije vidljivija je svakog dana”, saopštili su iz PES-a. “Nekadašnji zamjenik predsjednika PES-a se sada udružio sa Nebojšom Medojevićem, koji je najviše kritikovao program Evropa Sad 1 i sa Dritanom Abazovićem koji najviše osporava program Evropa Sad 2”.

Milatović je, navode dalje njegovi politički saborci, kritike  usmjerio “isključivo na formalno svoju partiju i 44. Vladu, čak i zbog imenovanja Predraga Drecuna koga je uključio u svoju kampanju i sa kojim je zajedno proslavljao izborne pobjede.”

Milatović je prethodno saopštio da smatra da je, bez dodatnih reformi u administraciji i obrazovanju, kao i smislenih razvojnih politika utemeljenih na sređenoj planskoj dokumentaciji i unaprijeđenom investicionom ambijentu, dugoročni održiv ekonomski razvoj, koji sa sobom donosi povećanje plata i penzija –  upitan.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

USVOJEN BUDŽET ZA 2024. GODINU: Više novca, manje koristi za proizvođače

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivrednici kažu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova

 

 

Vlada je 14. marta usvojila agrobudžet za 2024. godinu. Konačno, kažu poljoprivrednici navodeći kako je samo jednom, 2001. godine, agrobudžet usvojen kasnije. U julu. Što je značajno doprinijelo da to, po ostvarenim rezultatima, za crnogorsku poljoprivredu bude najgora godina u ovom vijeku.

“Agrobudžet je donešen u zakonskom roku i nije bilo kašnjenja”, odgovara na primjedbe ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković. Ministar insistira da je u pitanju rekordan iznos izdvojen za mjere agrarne politike što bi, po njegovom mišljenju, “trebalo da dodatno unaprijedi ovaj sektor”.

“Ovim budžetom zadovoljni su samo ministri poljoprivrede i finansija”, kaže  za Monitor Budimir Mugoša, inženjer agronomije, proizvođač hrane, bivši ministar (2016.) i državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede. Agrobudžet je usvojen sa velikim zakašnjenjem, u martu umjesto u decembru, dok se predviđene premije i subvencije isplaćuju još kasnije, u novembru i decembru, obrazlaže Mugoša.

Prema njegovom mišljenju, problematičan je i rekordan iznos agrobudžeta. “Tu su uračunata i sredstva koja nijesu dio agrarne nego socijalne, zdravstvene  ili neke treće politike. Na primjer: staračke naknade, bezbjednost hrane i obavezna zdravstvena zaštita životinja, ispunjenje mjerila za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 12, projekti razvoja ruralne i putne infrastrukture, program besplatne distribucije voća, povrća i mliječnih prizvoda u školama… Oni, suštinski, nijesu dio agrobudžeta. Ali s njima on izgleda veći…”, navodi Mugoša uz ocjenu da agrobudžet vlastima, sadašnjim i bivšim, služi kao alat za “najjeftinije legalno kupljeni glas u Crnoj Gori”.

Iz Vlade se zaklanjaju iza brojeva. Ukupno, ovogodišnji  agrobudžet iznosi 75 miliona. Iz državne kase opredijeljeno je 51,35 miliona eura (“to je pravi agrobudžet”, tvrde kritičari), donacije donose još 15,55 a krediti 8,15 miliona eura. Samo što se pokazalo kako njih nije tako lako “zaraditi” i iskoristiti.

Imamo primjer programa IPARD II kroz koji je iz budžeta EU 2015. izdvojeno 37 miliona za crnogorsku poljoprivredu. Uz uslov: šta se ne potroši u dogovorenom roku vraća se. Iako je trajanje programa dva puta produžavano, još nije opredijeljeno više od trećine dostupnog novca (14,3 miliona). “Crna Gora će do kraja godine prema projekcijama Ministarstva poljoprivrede, unutar IPARD II programa potrošiti oko 11,7 miliona eura, dok će ostatak vratiti u budžet EU”, saopštio je ministar Joković krajam januara u parlamentu. Sada kaže da će EU biti vraćen “minimalan dio sredstava”, iako program ističe ove godine. Direktor Direktorata za plaćanje u Ministarstvu poljoprivrede Marko Radonjić još je veći optimista, pa očekuje da će do kraja godine biti utrošena sva preostala sredstva.

Kad već pominjemo EU, tamo postoje računice koje kažu da primarna poljoprivredna proizvodnja na svaki euro subvencija njihovoj ekonomiji vraća tri puta više. Naš ministar poljoprivrede je iznio podatak da nam  poljoprivreda donosi  preko 600 miliona godišnje. Tu nije uračunat  kumulativni efekat kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima. Po tome ispada kako, na svaki euro kojim poljoprivreda doprinese crnogorskoj ekonomiji, država kroz subvencije, podsticaje, staračke naknade i sva druga davanja, proizvođače pomogne sa osam centi (12 ako računamo donacije i kredite uključene u agrobudžet). Ili 3-4 puta manje od EU.

Može i ovako: mada poljoprivreda donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, crnogorski proizvođači hrane jedini su u regionu i zemljama EU koji državi plaćaju punu cijenu za gorivo koje pokreće njihovu mehanizaciju. Nije isključeno da tako, plaćajući akcizu na dizel gorivo, državi ne obezbijede najveći dio prihoda koji ona, kasnije, izdvaja za agrobudžet.

“Mislim da nema poljoprivrednika koji vjeruje da će akcize na gorivo biti vraćene za 2024. godinu jer od 2016. godine kada su poslednji put vraćene akcize, iako se svake godine obećava i najavljuje ista mjera”, ubijeđen je Mugoša. Naš sagovornik upozorava kako se, u potpunosti, ne može vjerovati ni onome što je zapisano u agrobudžetu. “Za livade i pašnjake prošle godine je obećano do 60, odnosno, 80 a isplaćeno – četiri eura”.

Jednako je nelogično da je PDV na mliječne proizvode veći od stope koja se naplaćuje na mlijeko. Time se,    zapravo, suprotno proklamovanim ciljevima, destimuliše prerada poljoprivrednih proizvoda. Potrošači se, faktički, primoravaju da kupuju i jedu uvezene proizvode.

Komentarišući ovogodišnji agrobudžet ratari ističu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova. Stočari se nadovezuju na priču. “Nekad sam sa 37 centi otkupne cijene mlijeka i premijom od devet centi mogao da zaradim. Sada, sa otkupnom cijenom od 48 centi i premijom od 20 poslujem sa gubitkom, pošto su troškovi rasli brže i više”, kaže jedan od sagovornika Monitora, vlasnik farme krava. Napominjući kako se u tom poslu “neće zadržati još dugo”. Nema računice.

Ministar Joković i te podatke komentariše iz druge perspektive: “Ovogodišnje premije uvećane su za gotovo sve pojedinačne stočarske kategorije. Tako je sada osnovna naknada za priplodne krave i junice, za one koji najmanje sedam mjeseci drže jedno i više grla te vrste, po grlu 100 eura, dok je prethodno bila 85. Na 150 eura je uvećana premija u sistemu držanja krava-tele…”. Ipak, već u susjednoj Srbiji premije su neuporedivo veće. Za kvalitetnu mliječnu kravu vlasnik od države dobija godišnju premiju veću od 360 eura (40.000 dinara). Farmeri traže da se ona poveća na makar 450 eura (55.000 dinara). U Srbiji su veće i premije po litru mlijeka. Pa, ko izdrži.

Listajući Agrobudžet za 2024. godinu lako je primijetiti da se neke stavke ponavljaju iz godine u godinu iako je riječ o jednokratnim troškovima. To znači da se posao ne završava. Tako opet – drugu, treću ili četvrtu godinu za redom – čitamo o kućama poljoprivrede u Beranama i Pljevljima, pogonu za zbrinjavanje životinjskih konsfikata (hrana isteklog roka trajanja, uginule životinje, nejestivi ostaci zaklanih životinja…) kome se još uvijek traži lokacija, izgradnji dvije ribarske luke na primorju (ulcinjska Porto Milena i Boka).

Iz agrobudžeta, na razočarenje zainteresovanih poljoprivrednika, isključene su makar tri mjere: podrška za preradu na gazdinstvu (mali pogoni za proizvodnju sira, džemova, sokova…); finansijska pomoć za nabavku junica tovnih rasa i podrška za nabavku traktora. Negdje je, nezvanično, razlog slabo interesovanje poljoprivrednika, a negdje zaključak da su pojedinci zloupotrebljavali taj vid pomoći. Pa su kažnjeni svi.

“Farmeri plaćaju nesposobnost države”, zaključuje Mugoša. Crna Gora je prošle godine uvezla hrane u vrijednosti 750 miliona eura. Deset ovogodišnjih agrobudžeta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo