Povežite se sa nama

MONITORING

Mica ratnica

Objavljeno prije

na

Vratila se Milica Pejanović-Đurišić. Tačno deceniju nakon što je, bez puno objašnjenja, rezignirala iz poslaničkih klupa DPS-a, nezadovoljna potpisivanjem Beogradskog sporazuma, koji je na četiri godine produžio agoniju zajednice Crne Gore i Srbije. Nakon toga, uplovila je u relativnu anonimnost odlično plaćenih ambasadorskih tezgi u Briselu i Parizu i nastavila sa profesurom na Univerzitetu. Sada je izabrana za ministarku odbrane.

Prije dvije i po decenije je otpočeo njen politički uspon, nakon što je doktorirala elektrotehničke nauke i prošla sve one inkubatore naprednih omladinki i omladinaca. Krajem 1980-ih, uoči AB revolucije, skupa sa Milom Đukanovićem, dogurala je do Centralnog komiteta SKJ. Favorizovala ih je stara garda crnogorskih komunista, no oboje su postali simpatizeri, kasnije i konfidenti Slobodana Miloševića.

U svojoj prvoj knjizi Manje od igre – više od života (1991) Momir Bulatović donosi podatak da je bila kuražnija od Đukanovića. Naime, Pejanović-Đurišić je javno ušla u „organizacioni odbor” koji je dirigovao rušenjem crnogorske vlasti januara 1989. godine, dok je oprezni Đukanović tamo delegirao Aca, potonjeg prvog brata Crne Gore.

„Kad sam Milicu”, pribilježio je Bulatović, „zapitao da li bi prihvatila da bude u odboru mitinga, bio sam spreman na njeno odbijanje. Ta mlada žena, sa brojnim obavezama, u jeku naučno-istraživačkog rada, majka malog djeteta i plus svega članica CK SKJ, imala je hiljadu razloga da odbije, a samo jedan da prihvati takvu ponudu”.

Njena tvrdnja, neposredno po izboru za ministarku odbrane da je, poslije decenija bavljenja politikom, tek sada postala „dio izvršne vlasti” bi bila tačna ukoliko se pod tim shvata samo Vlada. Jer, Milica Pejanović-Đurišić je, kao članica Predsjedništva SR Crne Gore, predsjedavao Momir Bulatović, već bila u izvršnoj vlasti i to u najkontroverznijem periodu – počecima ratova u Hrvatskoj i BiH.

Iz SDP-a su, da bi opravdali svoju podršku njenom izboru za ministarku, saopštili: „Iako bi za njeno političko iskustvo u periodu 1990-ih mogli dati primjedbe, ali ona se u tadašnjim dešavanjima ipak podosta držala po strani”.

Da li je baš tako? Iako je tačno da Pejanović-Đurišić nije davala ekstremističke izjave, kao članica Predsjedništva je bila saglasna sa nekim od najsramotnijih odluka „kolektivnog šefa” države koje su se odnosile na izvođenje napadnih operacija od strane republičke Teritorijalne odbrane i crnogorske policije na Hrvatsku i BiH.

S obzirom da je sada ministarka odbrane, vrijedi izdvojiti dva markantna primjera. Predsjedništvo je 8. jula 1991. izdalo saopštenje u kojem se obrušava na praksu dobrovoljnosti prihvatanja vojnih poziva, odnosno, zavedena je obaveznost učešća u pripremama za predstojeći napad na Dubrovnik; nakon tog saopštenja je pokrenuta kampanja stigmatizovanja „dezertera” na zborovima u matičnim preduzećima.

Pejanović-Đurišićeva je, takođe, 1. oktobra 1991. učesnica zajedničke sjednice Predsjedništva i Vlade Crne Gore (u prisustvu generala JNA), kada je objašnjeno da „oružane snage sprovode ofanzivnu operaciju na širem prostoru dubrovačkog područja u cilju razoružanja svih paravojnih formacija koje ustaška vlast već duže vrijeme usmjerava prema teritoriji Crne Gore i BiH”.

Ona je 1992. i godinama kasnije veoma agilno opravdavala stvaranje SRJ. Bila je uvjerena „da je nova savezna država zaista neminovnost” i nije uočavala „nijedan ozbiljan razlog za izbjegavanje tog vida i nivoa integracija”.

No, činjenica je da nakon 1992. nije bila dio izvršne vlasti, ali je fasovala uticajno mjesto, jedno od ukupno tri potpredsjednička u DPS-u; kolege po partijskom rangu su joj bili Milo Đukanović i Svetozar Marović.

To nas opet dovodi do svjedočenja Momira Bulatovića, iz njegove druge knjige (Pravila ćutanja, 2004) u kojoj Milicu Pejanović-Đurišić, kao 1991. ne opisuje nalik romantičnoj heroini koja iz čistog idealizma stavlja na kocku karijeru ili porodične obaveze.

Bulatović tvrdi da je prve konkretne podatke o kriminalnim aktivnostima Đukanovića i Marovića dobio upravo od Pejanović-Đurišićeve. Sredinom 1990-ih, izvještava Bulatović, „malo je reći da nije podnosila Đukanovića i ljude koji su se oko njega okupljali; grozila se njihovog bogatstva i primitivizma, posebno jer su ona i njen, tada nezaposleni suprug, jedva sastavljali kraj sa krajem”.

Navodno, nije bila jedina u vrhu jedinstvenog DPS-a, ali je, za razliku od ostalih, baratala preciznim informacijama, „jer je njen otac, svojevremeno, bio visoki funkcioner SDB-a, usljed čega je zadržao dosta ‘pozicija’ u Službi i imao informacije koje su bile van oficijelnih izvještaja”.

Njen animozitet je proširen na Marovića koji se, navodno, „ugradio” u švercersku zaradu. „Upravo mi je Milica obezbijedila dokumente SDB-a”, zapisao je Bulatović, „iz kojih se nepobitno vidjelo da je on omogućio izvjesnom Ćupiću, biznismenu iz Budve, da bez plaćanja bilo kakvih državnih dažbina, 40 šlepera natovarenih cigaretama prođe kroz Crnu Goru i uđe u Srbiju. Po tim papirima, nadoknada koja mu je zbog toga isplaćena, bila je 40.000 DM po šleperu. Papiri su mi uručeni gotovo slavodobitno, ali ni onda Milica nije htjela da se upliće u prljavi posao međusobnog razračunavanja”.

A kada je do obračuna došlo, početkom 1997, Pejanović-Đurišićeva je prvih mjeseci na strani Momira Bulatovića; ili je bila samo izvidnica? U Pravilima ćutanja on piše da je, „umorna od dana punog politike i obaveza koje nameće status supruge i majke”, bila među „desetak najbližih saradnika” koji su se okupljali u njegovom stanu „na piće i dogovor šta da se radi sjutra”.

Bulatović je, međutim, optužuje da je bila „Mata Hari u šlafroku”, jer je jedne večeri okupljenima saopštio što mu je glavna strategija – da zadrži prevlast u Glavnom odboru partije, jer ko vlada partijom, vlada i državom. „Nikada više”, jadao se Bulatović, „poslije te večeri, nije nazvala ni dobar dan, a kamoli ponovo navratila u staro društvo; priključila se Milu i Svetozaru”.

Ubrzo je imenovana za predsjednicu DPS-a, nakon što su Momira najurili. Povukla se nakon predsjedničkih i parlamentarnih izbora na kojima su DPS i Đukanović konsolidovali vlast.

Postala je predsjednica Upravnog odbora Telekoma. Iz opozicije su je optuživali da je navodno dobila nelegalnu proviziju za transformaciju ovog državnog preduzeća – što na sudu nije dokazano.

Prva privatizacija Telekoma sredinom 2001. nije bila uspješna. Tri godine kasnije, Pejanović-Đurišićeva je kritikovala rješenje Vlade kojim se odustalo od opcije da se ide na privatizaciju u fazama, jer bi se tako„u svakoj varijanti omogućilo državi da raspolaže određenim procentom akcija u tom preduzeću”. Imala je i druge primjedbe na poteze Vlade oko Telekoma.

Milo Đukanović je tim povodom kazao: „Milica Pejanović-Đurišić je učestvovala u pripremi privatizacione strategije. Znači, podrazumijevala je da Telekom treba privatizovati”.

O Telekomu se više nije oglašavala.

Kandidatkinja

Nakon obnove nezavisnosti, Milica Pejanović-Đurišić, uprkos ambasadorskoj distanci, često je pominjana u kontekstu povratka na veliku scenu, kao kandidatkinja za važne funkcije u Vladi. Niti jedan od ovih napisa nije demantovala.

6. oktobar 2006. List Dan prenosi demant Željka Šturanovića, tek imenovanog mandatara, na tvrdnju Milice Pejanović-Đurišić da u vladajućoj stranci postoje „klanovske podjele”.

7. oktobar 2006. List Republika je pominje kao glavnu kandidatkinju za ministra vanjskih poslova u Šturanovićevoj vladi; šef diplomatije, međutim, postao je Milan Roćen.

10. oktobar 2006. Pejanović-Đurišićeva je izabrana u članstvo Upravnog odbora Euro-atlantskog vijeća Crne Gore, ovdašnjeg NATO lobija čiji je predsjednik Veselin Vukotić, njen saborac iz AB revolucije.

20. jul 2010. List Vijesti piše da je Pejanović-Đurišić najozbiljnija kandidatkinja za mjesto Glavnog pregovarača o prijemu Crne Gore u Evropsku uniju; na tu dužnost krajem prošle godine izabran Aleksandar Pejović.

28. septembar 2010. List Dan, u sklopu najavljene demisije Mila Đukanovića s premijerske dužnosti, tvrdi da slijedi spajanje Ministarstva vanjskih poslova i Ministarstva evropskih integracija (što se i desilo) a da bi taj jedinstveni resor u Vladi Igora Lukšića mogla dobiti Milica Pejanović-Đurišić (što se nije desilo).

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTAR PRAVDE MARKO KOVAČ PREDLOŽIO ALBANSKI MODEL: Vetingom do reforme pravosuđa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarstvo pravde, na čijem čelu je u tehničkoj Vladi Marko Kovač,  predlaže veting sistem u reformi pravosuđa, koji bi podrazumijevao ispitivanje imovine nosioca pravosudnih funkcija, istraživanje njihovih veza sa kriminalnim grupama, provjeru njihovih kvalifikacija…

 

Crna Gora je više puta kretala u reformu pravosuđa. Nikada iskreno. Tome svjedoče slučajevi bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i bivšeg predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića.

Direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović više puta je kao argument o neiskrenosti navodila optužnice za pranje novca protiv kriminalnih grupa Safeta Kalića i Darka Šarića. Iako su zbog loših optužnica na kraju oslobođeni optužbi, svi koji su učestvovali u tom predmetu su napredovali u karijeri.

Izvještaji međunarodnih organizacija upozoravaju da su kriminalne strukture uvezane sa određenim državnim službama, dok nam korupcija nagriza cijeli sistem. Obje vlade formirane nakon parlamentarnih izbora najavile su zakone o porijeklu imovine i lustraciju. Mđutim, još nemamo nacrte tih zakona, niti javnu raspravu.

Ministar pravde u tehničkom mandatu Marko Kovač provukao je prošle sedmice da se razmišlja o uvođenju veting sistema u pravosuđu. Riječ je o sistemu reforme pravosuđa koji se pokazao uspješnim u susjednoj Albaniji. Državne službe bi provjeravale porijeklo imovine sudijama i državnim tužiocima, kao i njihove veze sa kriminalnim strukturama. Ukoliko bi pravosudni funkcioneri bili kompromitovani, razriješili bi se dužnosti, a njihov predmet bi preuzelo tužilaštvo. Međutim, cijelu provjeru mogli bi da spriječe ukoliko podnesu ostavku. U Albaniji je na ovaj način preko 45 odsto ljudi uklonjeno iz pravosudnog sistema. Većina njih je podnijelo ostavku kako bi se obustavio proces provjere.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE IZLAZ IZ POLITIČKE KRIZE: Šavnik, Otvoreni Balkan i druge priče

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbori u Šavniku još traju, kao i izbor sudija Ustavnog suda. Dijaloga nema, a osipa se i tehnička Vlada, i tako okrnjena rješava krupna politička pitanja, poput ulaska u inicijativu Otvoreni Balkan

 

Izbori u Šavniku još traju.  Trebalo je da se okončaju 23. oktobra. To je možda naslikovitiji prikaz političke i institucionalne crnogorske krize danas. Ni korak naprijed.

U međuvremenu, opozicija je u potpunosti napustila parlament, i djeluje vaninstitucionalno. Ustavni sud je i dalje blokiran, a izbor sudija tog suda odložen. Tehnička Vlada se osipa, i tako okrnjena i bez legitimiteta, rješava krupna politička pitanja, poput inicijative Otvoreni Balkan.  Upravo se ta incijativa vidi kao razlog nedavne ostavke ministarke evropskih integracija i potpredsjednice Vlade Jovane Marović, iako je ona zvanično kao razlog navela nemogućnost političkih partija da dođu do dijaloga i rješavanja ključnih pitanja, kao što je izbor Ustavnog suda.

Ostavka Marović uslijedila je nakon što je okončana Analiza o prednostima i manama potencijalnog učešća Crne Gore u inicijativi Otvoreni Balkan. Dokument, koji nije vidio opravdanost ulaska zemlje u tu regionalnu inicijativu, nije se dopao premijeru Dritanu Abazoviću. ,,Analiza ima određenih manjkavosti”, poručio je. U analizi MEP-a ističe se da je Otvoreni Balkan još u eksperimentalnoj fazi i da Crna Gora, bez konkretnih podataka o uspješnosti projekta, ne bi trebalo da donosi odluku o priključenju. Uslijedila je ostavka ministarke.  To je četvrto upražnjeno mjesto u Vladi, nakon što je premijer Abazović ranije smijenio ministre odbrane i vanjskih poslova Raška Konjevića i Ranka Krivokapića, nakon čega je ostavku podnio i ministar bez portfelja Adrijan Vuksanović.  Premijer Abazović i ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić preuzeli su rukovođenje  ministarstvima vanjskih poslova i odbrane, dok je rukovođenje Ministarstvom evropskih integracija preuzela ministarka ekologije i uređenja prostora Ana Novaković Đurović.

Neposredno pred objavljivanje Analize, ministar poljoprivrede i potpredsjednik Vlade Vladimir Joković saopštio je da „vjeruje da će aktuelni kabinet potpisati pristupanje toj inicijativi”.

Da argumentuje razloge za Otvoreni Balkan, Joković se pozvao na višu silu: ,,Neki u Crnoj Gori se tome suprotstavljaju. (Predsjednik Savjeta EU) Šarl Mišel nam je rekao da je to dobra ideja, da je Otvoreni Balkan dopuna Berlinskog procesa. (Specijalni američki izaslanik za Zapadni Balkan) Gabrijel Eskobar je rekao da je Otvoreni Bakan treći stub američke politike na Balkanu. (Evropski komesar) Oliver Varhelji je rekao da bi Crna Gora trebalo da pristupi toj inicijativi”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TRAGEDIJA U ROGAMIMA, BUJICA ODNIJELA TRI ŽIVOTA PORODICE KORUGA: Nadgornjavanje neodgovornih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Automobil, u kom je bila porodica Koruga sletio je, usljed nevremena i nabujale riječice, u Širaliju. Vlasti se nadgornjavaju ko je bio dužan da zatvori saobraćaj na tom dijelu puta

 

Od početka godine svjedoci smo više tragedija u Crnoj Gori, u kojima su stradale majke sa djecom. Često ne želimo da povjerujemo informaciji da je gotovo cijela porodica stradala u nesreći. Tako smo protekle sedmice u nevjerici čitali kako su se u potoku, nadomak Podgorice, utopili majka i dva sina.

Automobil, kojim su putovali, sletio je u potok Šaralije, u Rogamima. U ranim jutarnjim časovima, nakon obilnih padavina, bujica je odnijela automobil za čijim upravljačem je bio muškarac koji je isplivao i spasio se. Dva sata kasnije Širalija je bila kobna za tročlanu porodicu Koruga. Aleksandra Koruga (43) i njeni sinovi nijesu  uspjeli da se spasu iz nabujalog potoka.

Ronioci su više sati pretraživali dubine rječice, dok nijesu pronašli beživotna tijela stradalih.  Slična tragedija dogodila se i početkom oktobra kada su Jelena Vuković (27) iz Mojkovca i njeno dvoje djece smrtno  stradali u saobraćajnoj nesreći u kanjonu Tare na magistralnom putu Mojkovac – Pljevlja. Nakon nesreće iz provalije je izvučeno živo dijete, dok se danima tragalo za još dvoje djece. Majka je putovala sa svo troje djece, koja su bila uzrasta od dvije do šest godina.

U Rogamima se  po priči mještana, ,,samo čekala jedna ovakva nesreća”. Oni tvrde da je mostić preko potoka Širalija, u blizini drevnog grada Duklja, odavno ,,crna tačka” saobraćajne infrastrukture Rogama. Kažu i da gotovo svake godine, nakon jake kiše, neko sleti u potok, ali da se, srećom, nijedan nije završio ovako kobno.

Mještanin Radomir Šoškić kaže da u Rogamima živi 60 godina i pamti razne nezgode i i brojna auta koja su završila  u rijeci. Tvrdi da niko u most nije uložio, iako se stalno žale Glavnom gradu.

,,Da je most podignut dva metra u visinu ne bi bilo nikakvih problema i narod bi bezbjedno prolazio. Autobusi i kamioni jedva uspiju da uđu. Predsjednici mjesnih zajednica su se stalno mijenjali i mislim da o tome nijesu vodili računa. Da su vodili računa bar nešto bi se uradilo. Most je trebalo zatvarati za saobraćaj čim počnu veće kiše”, kaže Šoškić.

U Glavnom gradu istakli su da je u oktobru prošle godine komisija koju čine profesori Građevinskog fakulteta sačinila izvještaj o stanju mosta na Širaliji. Izvještajem je, tvrde, konstatovano da je opšte stanje puta preko rječice kod Duklje dobro, bez bitnih pojava koje bi negativno uticale na nosivost i trajnost objekta.

„Data je preporuka da se sljedeći glavni pregled organizuje nakon pet godina. Dana kada se desila nesreća nije došlo do negativnog uticaja na nosivost i trajnost objekta, a time ni do njegovog oštećenja, zbog čega stanje u kojem se most nalazi nije moglo uticati na tragičan ishod događaja, već je uzrok hidrometeorološkog porijekla (poplava, bujica)”, poručili su iz Glavnog grada.

Sudeći po vremenskim neprilikama tog jutra i smanjenoj vidljivosti, most je morao biti zatvoren za saobraćaj. Zašto to nije urađeno ne znaju ni u Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP). Iz Vlade kažu da će ispitati čija je odgovornost to što most na potoku Širalija nije bio zatvoren za saobraćaj, uprkos tome što je usljed nevremena dio puta bio neprohodan, a taj prelaz duboko pod vodom. U MUP-u su kazali da im, dok nije prijavljena nesreća, nije prijavljeno da je lokalni put u Rogamima zatvoren za saobraćaj.

,,Vezano za saobraćajnu nezgodu koja se dogodila 20. 11. 2022. godine u Podgorici, u mjestu Rogami, u kojoj su nažalost stradale tri osobe, želim da Vas upoznamo da OB Podgorica do momenta same nesreće nije dobilo bilo kakvu prijavu da je lokalni put u naselju Rogami zatvoren za saobraćaj, usljed izlivanja rijeke Širalije iz riječnog korita. Niti je prije iste prijavljena bilo koja druga saobraćajna nezgoda na ovom lokalnom putu”, odgovorili su iz MUP-a.

Pozivajući se na informacije Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju, iz Direktorata za saobraćaj (MUP) su 18. novembra saopštili da se ,,u predstojećim danima očekuju nepovoljne vremenske prilike”, zbog čega su sve učesnike u sistemu zaštite i spašavanja pozvali da podignu nivo operativne spremnosti.

,,Kako su zbog nepovoljne meteorološke situacije mogući određeni problemi na terenu, naročito u centralnim i južnim predjelima, Direktorat apeluje na građane i lokalne komunalne službe da svoje aktivnosti prilagode navedenoj situaciji”, naveli su tada.

Ipak, most preko Širalije nije bio zatvoren za saobraćaj. Međutim, dva dana kasnije Glavni grad je zatvorio most za saobraćaj. U kratkom saopštenju naveli su da će taj dio puta biti zatvoren za saobraćaj do poboljšanja vremenskih uslova. I pored zabrane, mediji su zabilježili da saobraćaj preko mosta nije prestao da se odvija.

Ko je bio nadležan da kobnog dana zabrani saobraćaj još se ne zna s obzirom na to da Glavni grad i Uprava policije spore svoju nadležnost. Iz Glavnog grada su saopštili da je Zakonom o bezbjednosti saobraćaja na putevima propisano da kontrolu i regulisanje saobraćaja na putevima vrši organ uprave nadležan za policijske poslove.  Iz policije, pak, tvrde da lokalni putevi nijesu u njihovoj nadležnosti, već u nadležnosti lokalne samouprave, odnosno da su oni obaveza Sekretarijata za saobraćaj.

 

Poplave širom Crne Gore

Desetine porodica na sjeveru Crne Gore zbog poplava u prethodnih dva dana napustile su svoje domove i nisu se još vratile, jer su kuće pune vode. Osim kiše, problem su i neočišćeni potoci koji tokom jakih kiša nadođu, pa voda i smeće prave blokade.

Najteža situacija je u Gusinju i Plavu, a u beranskim Talumima osim poplava imaju problem i sa izlivanjem kanalizacije. U Andrijevici još popisuju štetu na putevima i infrastrukturi.

Nabujali potoci i rijeke i klizišta oštetili su, u noći između subote i nedjelje, na desetine saobraćajnica i mostova u kolašinskim selima, a negdje ugrozili ili oštetili pomoćne i stambene objekte. Pored obilnih padavina, tvrde i mještani i u kolašinskoj lokalnoj upravi, tome je doprinijelo i to što su korita rijeka puna smeća i ostataka šumske sječe. Takođe, i totalna sječa na nekim lokacijama, što je prouzrokovalo veliki broj klizišta.

Stanovnici sjevera u strahu su od novih kiša, u susret nastupajućoj zimi, koja nosi drugu vrstu problema. Meteorolozi najavljuju da će naredna sedmica proći uz manje padavina.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo