Povežite se sa nama

INTERVJU

Napad na Dubrovnik je bio besmislica

Objavljeno prije

na

Nakon burne vojno-političke karijere, Branko Mamula (89 godina), admiral flote (četiri generalske zvjezdice), provodi penzionerske dane u Tivtu. Mamula je Srbin, porijeklom iz Hrvatske. Kao mladić je bio partizan a nakon 1945. profesionalni oficir, napredovao do načelnika Generalštaba JNA (1979-1982). Nakon Titove smrti je od 1982. do 1988. jugoslovenski ministar odbrane.

Admiral Mamula je za Monitor objasnio svoje viđenje tzv. dubrovačke operacije iz 1991, AB revolucije, ratne pripreme SFRJ…

MONITOR: I nakon što ste se maja 1988. penzionisali, ostali ste u kontaktima sa vojnim vrhom. Da li ste 1991. diskutovali sa Veljkom Kadijevićem (1988. ste ga preporučili za svog nasljednika) o napadu na Dubrovnik?

MAMULA: O napadu na Dubrovnik ništa nisam prethodno znao. Sa Kadijevićem sam se razišao na važnim pitanjima upotrebe JNA i oružanih snaga u odbrani ustavnog poretka.

MONITOR: Što mislite o osvrtu na tzv. dubrovačku operaciju u Kadijevićevoj knjizi Moje viđenje raspada?

MAMULA: U svojoj knjizi Kadijević negira gotovo cjelokupno političko i vojno djelo građeno u Jugoslaviji. U svemu tome je sudjelovao, bezrezervno se slagao i na kraju preuzeo čelni položaj u vojsci izgrađenoj na konceptu koji negira. Borislav Jović u svom dnevniku Poslednji dani SFRJ 5. jula 1991. bilježi „kategoričke zahtjeve vojsci”. Kadijeviću zahtjeve nalažu Slobodan Milošević i Jović, a „Veljko ih bez ikakve diskusije prihvata”, da se glavne snage JNA trebaju koncentrirati na linijama: Karlovac – Karlobag na zapadu, Baranja – Osijek – Vinkovci – Sava na istoku i Neretva na jugu, kako bi se pokrile teritorije gdje žive Srbi, do konačnog raspleta. Da bi se izvršili postavljeni operativno-strategijski zahtjevi vojsci, Kadijević, u ideji manevra, predviđa da glavnim snagama JNA oslobodi Istočnu Slavoniju i produži napad k Zagrebu, Varaždinu i granici Slovenije. Na jugu zemlje „jakim snagama iz rejona Herceg Novi – Trebinje blokirati Dubrovnik s kopna i izbiti u dolinu Neretve”, da bi sadjejstvovao snagama na pravcu Mostar – Split. Kako je poznato, napad JNA prema Varaždinu, Zagrebu i granici Slovenije nikada nije izveden. Operacija Mostar – Split bila je, u samoj zamisli, nerealna i besmislena. Došlo je do borbi kod Dubrovnika, što nije bila prvobitna namjera JNA. Plan je izmijenjen, trebinjsko-hercegnovska grupacija JNA je dobila zadatak da oslobodi Prevlaku i blokira širi rejon Dubrovnika. Stvarni objekat bila je Prevlaka, koja kontrolira ulaz u Boku kotorsku. Na Prevlaci su se nalazila glavna raketna skloništa i suvremena poligonska oprema za ispitivanje novih raketnih oruđa. Sve drugo, uključivo Dubrovnik, služilo je kompromitaciji JNA, Srbije i Crne Gore, koje su stajale iza nje.

MONITOR: Iz crnogorskoga rukovodstva su, naknadno, rekli kako ih je JNA obmanula tvrdnjom da se, prije ratnih sukoba, na Debelom brijegu nalazi „20.000 ustaša”. Ispade da su bili „naivni”. Što mislite o tome?

MAMULA: Kako je došlo do napada na Dubrovnik dijelom je otkriveno u presudama izrečenim pred Tribunalom u Hagu. Otvaraju se novi postupci. Predmeti su pred sudstvom i moraće se dalje raščišćavati slika događaja oko Dubrovnika. Među ostalim, odgovornost i drugih struktura rukovođenja i komandovanja, a ne samo vojske. U kritičnim ratnim uslovima u komandovanju JNA je bilo različitih utjecaja i situacija. Odluke su se donosile i na drugim mjestima složenog sistema rukovođenja i komandovanja a ne samo u vojnim štabovima i Generalštabu.

Neuvjerljiva je bila informacija da će Hrvatska napasti Crnu Goru i da se pripremaju jake vojne snage za operaciju na Boku kotorsku. Poznato je da Franjo Tuđman tokom ljeta 1991. još uvijek izbjegava šire sukobe sa JNA, da je sužavao front.

MONITOR: Crnogorsko rukovodstvo je 1991. objavilo kako bezrezervno podržava JNA. Da li bi se mogla desiti tzv. dubrovačka operacija da JNA nije imala takvu podršku zvaničnika Crne Gore?

MAMULA: Za utvrđivanje činjeničnog stanja i odgovornosti – sudske i političke – samovolje vojske i nesposobnosti da upravlja i komanduje svojim sastavima, biće neophodno objelodaniti dokumente koji će dokazati tko je odlučivao, naređivao na svim nivoima a ne samo borbenim sastavima. To je jedini put da se odgovori na pitanje: tko je donio odluku za napad na Dubrovnik. Vjerujem da ti dokumenti postoje. Danas JNA nema tko braniti, ali to ne bi smio biti razlog da samo ona ponese teret odgovornosti za događaje 1991.

Raspoloženje većine Crnogoraca bilo je za odbranu avnojevske Jugoslavije. Crnogorci su sudjelovali u njezinom stvaranju, u njoj su povratili državnost oduzetu 1918. a 13. jula 1941. mala Crna Gora digla je 35.000 boraca u odbranu od fašizma, više od bilo koje druge nacionalne zajednice u Jugoslaviji.

Kada je 1991. doveden u pitanje opstanak Jugoslavije, Crnogorci nisu mogli ostati mirni. Odziv na mobilizaciju bio je vrlo visok, jednako tako su se javljali dobrovoljci. Vrše se pritisci na političko rukovodstvo da se donese odluka. Dolazi i do nediscipline, raspojasanosti, čak i pobune. U toj situaciji izvršen je pokret jedinica JNA iz Crne Gore septembra 1991.

MONITOR: Da li je JNA, preko svojih moćnih političkih i obavještajnih poluga, dala podršku prevratu u Crnoj Gori u AB revoluciji 1988/89. godine?

MAMULA: JNA nikada nije dala podršku AB revoluciji. Od početka se cijenilo da je ona antijugoslavenska, bez obzira što su o njoj mogli misliti i od nje očekivati njeni nosioci u Srbiji i Crnoj Gori i drugdje. Promjene u SKJ bile su potrebne. Dolazeće, mlađe generacije, željele su to ishitreno i vrlo improvizirano izvesti. Milošević i ljudi oko njega u Srbiji vraćali su jugoslavensko društvo nazad sve do velikosrpskog programa. Vodeći crnogorski državni i partijski rukovodioci toga vremena u razgovoru s predsjednikom CK SKJ Stpom Šuvarom, dogovorili su se podržati Miloševića upravo očekujući od njega da se politički obračuna s Memorandumom SANU. No, Milošević je krenuo drugim putem, na izvoz AB revolucije. Floskulama o „jagnjećim brigadama” podigao je velike radne kolektive u Crnoj Gori i oborio uspješne i provjerene ljude. Crna Gora je pala u zagrljaj Miloševićeve Srbije. Mladi kadrovi, „junoše” kako su ih nazivali, ušli su u vrzino kolo a da najvjerojatnije nisu znali kuda ih to vodi. Trebalo im je vremena i gorko iskustvo, Jugoslavije i Crne Gore i vlastito, da to shvate. Zablude iz mladosti vodeće političke garniture, koje u historiji Crne Gore nisu bile ni prve ni jedine, završile su državnom pobjedom Crne Gore i otvorile novi stranicu njezinog razvoja.

MONITOR: Sredinom 1980-ih, za Vašeg mandata na čelu SSNO-a, promijenjen je prioritet odbrambenih priprema; sa plana S-1, odbrana od Varšavskoga ugovora i SSSR-a, na plan S-2, odbrana od NATO-a. Lako je uočiti da su se koncentracija i borbeni raspored snaga JNA iz Crne Gore i TO Crne Gore odigrali u 1991. na identičan način (iako u različitim okolnostima od planiranih) predviđenim u planu S-2. Kako to objašnjavate?

MAMULA: Informacija da smo sredinom 1980-ih mijenjali prioritete u ratnom planiranju, odbranu od Zapada (NATO-a) stavili u prvi plan umjesto Istoka (Varšavskoga ugovora), sasvim je netačna. Poslije 1968, kad su se za vrijeme intervencije Varšavskoga ugovora u Čehoslovačkoj uočile manjkavosti našeg ratnog planiranja, to se nikad nije ponovilo. Planovi su rađeni prema stvarnim opasnostima po bezbjednost zemlje. Sredinom 1980-ih napisao sam knjigu Savremeni svijet i naša odbrana i otvoreno izložio geostrategijski studij naše odbrane. Ovo se razmatralo na skupovima aktivnih i bivših vojnih izaslanika oba vojna bloka. Knjiga je ocijenjana kao temeljita analiza jedne specifične vojne doktrine kakva je bila naša jugoslavenska.

MONITOR: Prema onom što je dosad poznato, teritoriju NR/SR Crne Gore nije realno ugrožavao niti jedan spoljni agresor. Upotreba regruta i rezervista Crne Gore je bila predviđena samo za ratna djejstva na teritorijama drugih republika SFRJ. Molim za veoma precizan odgovor – da li je to tačno ili ne?

MAMULA: Ne može se govoriti o upotrebi vojnika i rezervista Crne Gore „samo za ratna djejstva na teritorijama drugih republika”. Vojni obveznici iz Crne Gore sudjelovali su u vojnim vježbama i manevrima na prostoru čitave Jugoslavije.Granice republika nisu bile ograničenje u vojnom planiranju u miru i odbrane zemlje u ratu. Ako se govori o ograničenjima, onda se to odnosi na prostornu strukturu Teritorijalne odbrane, ali ne i na njenu manevarsku strukturu. Ne može se tvrditi da Crnu Goru ne bi zahvatila ratna djejstva jednog ili drugog vojnog bloka. Na primjer, Varšavskoga ugovora u prodoru na Jadran i Sredozemlje iz Bugarske. Ili NATO-a u borbama na Balkanu da se što dublje obezbijedi od sovjetskih namjera prema Sredozemlju i Bliskom istoku, koje se povremeno bile vrlo aktualne.

 

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo