Povežite se sa nama

INTERVJU

Napad na Dubrovnik je bio besmislica

Objavljeno prije

na

mamula

Nakon burne vojno-političke karijere, Branko Mamula (89 godina), admiral flote (četiri generalske zvjezdice), provodi penzionerske dane u Tivtu. Mamula je Srbin, porijeklom iz Hrvatske. Kao mladić je bio partizan a nakon 1945. profesionalni oficir, napredovao do načelnika Generalštaba JNA (1979-1982). Nakon Titove smrti je od 1982. do 1988. jugoslovenski ministar odbrane.

Admiral Mamula je za Monitor objasnio svoje viđenje tzv. dubrovačke operacije iz 1991, AB revolucije, ratne pripreme SFRJ…

MONITOR: I nakon što ste se maja 1988. penzionisali, ostali ste u kontaktima sa vojnim vrhom. Da li ste 1991. diskutovali sa Veljkom Kadijevićem (1988. ste ga preporučili za svog nasljednika) o napadu na Dubrovnik?

MAMULA: O napadu na Dubrovnik ništa nisam prethodno znao. Sa Kadijevićem sam se razišao na važnim pitanjima upotrebe JNA i oružanih snaga u odbrani ustavnog poretka.

MONITOR: Što mislite o osvrtu na tzv. dubrovačku operaciju u Kadijevićevoj knjizi Moje viđenje raspada?

MAMULA: U svojoj knjizi Kadijević negira gotovo cjelokupno političko i vojno djelo građeno u Jugoslaviji. U svemu tome je sudjelovao, bezrezervno se slagao i na kraju preuzeo čelni položaj u vojsci izgrađenoj na konceptu koji negira. Borislav Jović u svom dnevniku Poslednji dani SFRJ 5. jula 1991. bilježi „kategoričke zahtjeve vojsci”. Kadijeviću zahtjeve nalažu Slobodan Milošević i Jović, a „Veljko ih bez ikakve diskusije prihvata”, da se glavne snage JNA trebaju koncentrirati na linijama: Karlovac – Karlobag na zapadu, Baranja – Osijek – Vinkovci – Sava na istoku i Neretva na jugu, kako bi se pokrile teritorije gdje žive Srbi, do konačnog raspleta. Da bi se izvršili postavljeni operativno-strategijski zahtjevi vojsci, Kadijević, u ideji manevra, predviđa da glavnim snagama JNA oslobodi Istočnu Slavoniju i produži napad k Zagrebu, Varaždinu i granici Slovenije. Na jugu zemlje „jakim snagama iz rejona Herceg Novi – Trebinje blokirati Dubrovnik s kopna i izbiti u dolinu Neretve”, da bi sadjejstvovao snagama na pravcu Mostar – Split. Kako je poznato, napad JNA prema Varaždinu, Zagrebu i granici Slovenije nikada nije izveden. Operacija Mostar – Split bila je, u samoj zamisli, nerealna i besmislena. Došlo je do borbi kod Dubrovnika, što nije bila prvobitna namjera JNA. Plan je izmijenjen, trebinjsko-hercegnovska grupacija JNA je dobila zadatak da oslobodi Prevlaku i blokira širi rejon Dubrovnika. Stvarni objekat bila je Prevlaka, koja kontrolira ulaz u Boku kotorsku. Na Prevlaci su se nalazila glavna raketna skloništa i suvremena poligonska oprema za ispitivanje novih raketnih oruđa. Sve drugo, uključivo Dubrovnik, služilo je kompromitaciji JNA, Srbije i Crne Gore, koje su stajale iza nje.

MONITOR: Iz crnogorskoga rukovodstva su, naknadno, rekli kako ih je JNA obmanula tvrdnjom da se, prije ratnih sukoba, na Debelom brijegu nalazi „20.000 ustaša”. Ispade da su bili „naivni”. Što mislite o tome?

MAMULA: Kako je došlo do napada na Dubrovnik dijelom je otkriveno u presudama izrečenim pred Tribunalom u Hagu. Otvaraju se novi postupci. Predmeti su pred sudstvom i moraće se dalje raščišćavati slika događaja oko Dubrovnika. Među ostalim, odgovornost i drugih struktura rukovođenja i komandovanja, a ne samo vojske. U kritičnim ratnim uslovima u komandovanju JNA je bilo različitih utjecaja i situacija. Odluke su se donosile i na drugim mjestima složenog sistema rukovođenja i komandovanja a ne samo u vojnim štabovima i Generalštabu.

Neuvjerljiva je bila informacija da će Hrvatska napasti Crnu Goru i da se pripremaju jake vojne snage za operaciju na Boku kotorsku. Poznato je da Franjo Tuđman tokom ljeta 1991. još uvijek izbjegava šire sukobe sa JNA, da je sužavao front.

MONITOR: Crnogorsko rukovodstvo je 1991. objavilo kako bezrezervno podržava JNA. Da li bi se mogla desiti tzv. dubrovačka operacija da JNA nije imala takvu podršku zvaničnika Crne Gore?

MAMULA: Za utvrđivanje činjeničnog stanja i odgovornosti – sudske i političke – samovolje vojske i nesposobnosti da upravlja i komanduje svojim sastavima, biće neophodno objelodaniti dokumente koji će dokazati tko je odlučivao, naređivao na svim nivoima a ne samo borbenim sastavima. To je jedini put da se odgovori na pitanje: tko je donio odluku za napad na Dubrovnik. Vjerujem da ti dokumenti postoje. Danas JNA nema tko braniti, ali to ne bi smio biti razlog da samo ona ponese teret odgovornosti za događaje 1991.

Raspoloženje većine Crnogoraca bilo je za odbranu avnojevske Jugoslavije. Crnogorci su sudjelovali u njezinom stvaranju, u njoj su povratili državnost oduzetu 1918. a 13. jula 1941. mala Crna Gora digla je 35.000 boraca u odbranu od fašizma, više od bilo koje druge nacionalne zajednice u Jugoslaviji.

Kada je 1991. doveden u pitanje opstanak Jugoslavije, Crnogorci nisu mogli ostati mirni. Odziv na mobilizaciju bio je vrlo visok, jednako tako su se javljali dobrovoljci. Vrše se pritisci na političko rukovodstvo da se donese odluka. Dolazi i do nediscipline, raspojasanosti, čak i pobune. U toj situaciji izvršen je pokret jedinica JNA iz Crne Gore septembra 1991.

MONITOR: Da li je JNA, preko svojih moćnih političkih i obavještajnih poluga, dala podršku prevratu u Crnoj Gori u AB revoluciji 1988/89. godine?

MAMULA: JNA nikada nije dala podršku AB revoluciji. Od početka se cijenilo da je ona antijugoslavenska, bez obzira što su o njoj mogli misliti i od nje očekivati njeni nosioci u Srbiji i Crnoj Gori i drugdje. Promjene u SKJ bile su potrebne. Dolazeće, mlađe generacije, željele su to ishitreno i vrlo improvizirano izvesti. Milošević i ljudi oko njega u Srbiji vraćali su jugoslavensko društvo nazad sve do velikosrpskog programa. Vodeći crnogorski državni i partijski rukovodioci toga vremena u razgovoru s predsjednikom CK SKJ Stpom Šuvarom, dogovorili su se podržati Miloševića upravo očekujući od njega da se politički obračuna s Memorandumom SANU. No, Milošević je krenuo drugim putem, na izvoz AB revolucije. Floskulama o „jagnjećim brigadama” podigao je velike radne kolektive u Crnoj Gori i oborio uspješne i provjerene ljude. Crna Gora je pala u zagrljaj Miloševićeve Srbije. Mladi kadrovi, „junoše” kako su ih nazivali, ušli su u vrzino kolo a da najvjerojatnije nisu znali kuda ih to vodi. Trebalo im je vremena i gorko iskustvo, Jugoslavije i Crne Gore i vlastito, da to shvate. Zablude iz mladosti vodeće političke garniture, koje u historiji Crne Gore nisu bile ni prve ni jedine, završile su državnom pobjedom Crne Gore i otvorile novi stranicu njezinog razvoja.

MONITOR: Sredinom 1980-ih, za Vašeg mandata na čelu SSNO-a, promijenjen je prioritet odbrambenih priprema; sa plana S-1, odbrana od Varšavskoga ugovora i SSSR-a, na plan S-2, odbrana od NATO-a. Lako je uočiti da su se koncentracija i borbeni raspored snaga JNA iz Crne Gore i TO Crne Gore odigrali u 1991. na identičan način (iako u različitim okolnostima od planiranih) predviđenim u planu S-2. Kako to objašnjavate?

MAMULA: Informacija da smo sredinom 1980-ih mijenjali prioritete u ratnom planiranju, odbranu od Zapada (NATO-a) stavili u prvi plan umjesto Istoka (Varšavskoga ugovora), sasvim je netačna. Poslije 1968, kad su se za vrijeme intervencije Varšavskoga ugovora u Čehoslovačkoj uočile manjkavosti našeg ratnog planiranja, to se nikad nije ponovilo. Planovi su rađeni prema stvarnim opasnostima po bezbjednost zemlje. Sredinom 1980-ih napisao sam knjigu Savremeni svijet i naša odbrana i otvoreno izložio geostrategijski studij naše odbrane. Ovo se razmatralo na skupovima aktivnih i bivših vojnih izaslanika oba vojna bloka. Knjiga je ocijenjana kao temeljita analiza jedne specifične vojne doktrine kakva je bila naša jugoslavenska.

MONITOR: Prema onom što je dosad poznato, teritoriju NR/SR Crne Gore nije realno ugrožavao niti jedan spoljni agresor. Upotreba regruta i rezervista Crne Gore je bila predviđena samo za ratna djejstva na teritorijama drugih republika SFRJ. Molim za veoma precizan odgovor – da li je to tačno ili ne?

MAMULA: Ne može se govoriti o upotrebi vojnika i rezervista Crne Gore „samo za ratna djejstva na teritorijama drugih republika”. Vojni obveznici iz Crne Gore sudjelovali su u vojnim vježbama i manevrima na prostoru čitave Jugoslavije.Granice republika nisu bile ograničenje u vojnom planiranju u miru i odbrane zemlje u ratu. Ako se govori o ograničenjima, onda se to odnosi na prostornu strukturu Teritorijalne odbrane, ali ne i na njenu manevarsku strukturu. Ne može se tvrditi da Crnu Goru ne bi zahvatila ratna djejstva jednog ili drugog vojnog bloka. Na primjer, Varšavskoga ugovora u prodoru na Jadran i Sredozemlje iz Bugarske. Ili NATO-a u borbama na Balkanu da se što dublje obezbijedi od sovjetskih namjera prema Sredozemlju i Bliskom istoku, koje se povremeno bile vrlo aktualne.

 

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo