Povežite se sa nama

MONITORING

Naredbodavci – jedan centar moći

Objavljeno prije

na

Direktor Dan-a, Duško Jovanović ubijen je automatskom puškom sa urezanim natpisom Piljak, koja je pripadala crnom fondu oružja za specijalne potrebe crnogorske Službe državne bezbjednosti, tvrdi beogradski dnevnik Blic. Ta puška je bila glavni dokaz na osnovu koga je Damir Mandić osuđen na 18 godina zatvora za saučesništvo u ubistvu počinjenom u maju 2004. godine. Prema Blicu, puška sa Mandićevim otiscima, pronađena dva dana poslije zločina u golfu 3 po nalogu rukovodstva crnogorske DB je navodno 1990-ih data Damirovom ujaku Samiru Usenagiću, čuvenom karatisti, ubijenom 2001. Usenagić je bio pripadnik MUP-a Crne Gore.

Usenagić je tvrdi Blic, bio sumnjičen za napad na Jovanovića 2000, kada su direktora Dana pretukla trojica napadača. Slučaj nikad nije rasvijetljen. Kako navodi Blic, taj napad na Jovanovića i korišćenje puške iz crnog fonda nijesu jedini podaci koji su u istrazi ubistva ostali sakriveni.

,,Šokantna saznanja jasno upućuju na pravac kojim je istraga trebalo da bude vođena, na opstrukciju kojom je crnogorski DB zaštitio osumnjičene i spriječio otkrivanje naručilaca, kao i na veze kriminalnih grupa na relaciji Crna Gora – Srbija,” piše dnevnik.

Blic tvrdi kako dešavanja poslije zločina ukazuju da je crnogorska DB imala aktivnu ulogu u obezbjeđivanju logističke i finansijske podrške osumnjičenima. Podrška je, prema saznanjima lista, dogovorena na najsigurnijoj i najopasnijoj relaciji – vezi pripadnika Službe sa saradnicima u crnogorskom i srpskom podzemlju.

Zastupnici porodice Jovanović u postupku koji je trajao pet godina su ukazivali na namještene alibije osumnjičenih Vuka Vulevića i Armina Muše Osmanagića, koji zahvaljujući tome nijesu procesuirani.

Vuk Vulević, osumnjičen za ubistvo Duška Jovanovića, godinu dana poslije zločina, 21. maja 2005, uhapšen je u Beogradu gdje je navodno planirao novu likvidaciju – atentat na osobu čiji identitet policija nije otkrila. Vuleviću je, kako saznaje Blic, prva veza za planirano ubistvo bio Cvetko Simić, čije je raskomadano tijelo prošle godine nađeno u zagrebačkom jezeru Jarun.

„Nabavljene su perike”, izgovorio je Simić kumu Luki Bojoviću, jednom od vodećih kriminalnih bosova u Beogradu u telefonskom razgovoru. Poslije tog razgovora je u MUP Srbije naređeno hapšenje Vulevića.

Akciju je sprovela specijalna grupa UBPOK koja je ušla u trag razgovorima Simića i Bojovića, koji je u to vrijeme, pod pokroviteljstvom crnogorske Službe bezbjednosti, u Podgorici pod zaštitom držao odbjegle pripadnike zemunskog klana Sretka Kalinića i braću Miloša i Aleksandra Simovića, osumnjičene za ubistvo premijera Srbije Zorana Đinđića u martu 2003. Bojović je iz Crne Gore u Srbiju sa nalogom za ubistvo poslao i Simića i Vulevića.

,,Simić je sa Bojovićem koji je bio u Podgorici razgovarao iz govornice u centru Beograda u unaprijed dogovoreno vrijeme i u šiframa. Uspeli smo da lociramo govornicu i otkrijemo telefonske kartice, a onda je Simić izgovorio da je sve spremno i da su nabavljene perike. Prethodno smo evidentirali kontakte Simića i Vulevića,” kazao je za Blic izvor iz srpske policije koja je 2004. i 2005. bila uključena u istragu ubistva Jovanovića.

Vulević je, ubrzo poslije presretnutog razgovora, lociran u poznatoj beogradskoj piceriji Njujork u društvu Milana-Čila Šćekića i Ljuba Bigovića, koji su tri mjeseca kasnije u Podgorici ubili inspektora crnogorske policije Slavoljuba Šćekića. Prema informacijama do kojih je došao Blic, crnogorski MUP je Šćekića povezivao i sa ubistvom Duška Jovanovića.

Crnogorska policija je sumnjala da je Milan Šćekić, pored Vulevića i Mandića, treći čovjek iz golfa 3 iz koga je na direktora Dana u maju 2004. ispaljeno 16 hitaca. Prema toj pretpostavci, Armin Osmanagić, četvrti učesnik atentata, bio je logistička podrška ubicama, na par stotina metara dalje.

Srpsko podzemlje, navodno je bilo zaduženo da poslije zločina zaštiti Osmanagića i Mandića. Finansijsku i logističku podršku Osmanagiću je 2005, navodi Blic, pružio Ratko Buturović.

Vulević je poslije hapšenja u Beogradu izručen Crnoj Gori, gdje je bio u zatvoru do decembra 2009. Jedna za drugom padale su optužbe protiv njega – za ubistvo Jovanovića, za krijumčarenje 200 kilograma kokaina, šverc kafe, utaju poreza… U zatvoru su ga službeno posjećivali najuticajniji funkcioneri Službe. Podaci Blica ukazuju da su opstrukcije istraga koje su vođene protiv Vulevića bile najsloženije jer je on jedina osoba koja bi prstom mogla da upre u naručioce atentata na Jovanovića.

Blic navodi da je za Mandićevu ekipu koja je poslije zločina aktivnost prebacila u Beograd bio zadužen rakovički klan Nebojše Stojkovića Stojketa. Ovaj klan bio je razbijen u Sablji, ali je u vrijeme ubistva Jovanovića i dalje imao moć na beogradskim ulicama.

Isti zadatak rakovički klan dobio je i kasnije u novom zločinu, u ubistvu inspektora Slavoljuba Šćekića. Po naredbi Stojkovića, oženjenog sestrom Baranina Ljube Bigovića, kasnije optuženog za ubistvo policijskog inspektora, rakovički klan skrivao je i drugog učesnika zločina Milana Šćekića Čilu.

Policijska saznanja koja otkriva Blic ukazuju da je Vulević prije ubistva direktora Dana u Podgorici imao sastanak sa nekoliko uticajnih osoba, i to u lokalu u blizini zgrade ANB. Pretpostavka policije bila je da je Vuleviću na tom sastanku i dat nalog za atentat. Uprkos opstrukciji istrage, inspektori crnogorske policije su Vulevića sa ubistvom povezali dva dana kasnije, kada je u Podgorici nađen golf 3 iz kog je pucano na Jovanovića.

U to vrijeme Vulević je iz Crne Gore tajno prebačen na Kosovo, gdje ga je 4. juna 2004. policija locirala u hotelu Grand u Prištini, i to u društvu sugrađana Beranaca Branislava-Nana Ivanovića i njegovog rođaka Vuka Ivanovića. Istog dana za Vulevićem je raspisana potjernica, ali Kosovu, UNMIK-u, niko nije poslao zahtjev za njegovo hapšenje…

Potjernica je tog 4. juna raspisana i za Nanom Ivanovićem. Dva dana ranije Mandić je uhapšen na surčinskom aerodromu, a 14. juna crnogorska policija povukla je potjernicu za Ivanovićem. Njegova eventualna saznanja o ubistvu Jovanovića i odnos sa Vulevićem ostali su tako neispitani.

Zašto i po čijem nalogu, nije poznato ali je u to vrijeme policiji bila poznata veza Ivanovića sa pripadnicima Službe, posebno sa jednim funkcionerom koji je u momentu Jovanovićevog ubistva viđen u blizini mjesta zločina. Nekoliko stotina metara od parkinga redakcije Dana u momentu zločina naveo je Blic, navodno je viđen je i Nenad Mićunović, najbliži saradnik Brana Mićunovića.

Cvetko Simić, koji je sa Vukom Vulevićem u maju 2005. pripremao atentat u Beogradu, imao je ulogu i u ubistvu inspektora Slavoljuba Šćekića. Prema saznanjima Blica, Simić je nakon zločina dvojicu Šćekićevih ubica izvukao iz Crne Gore po nalogu kuma Luke Bojovića. Prikaz zločina ukazuje na to da je ubistvo Šćekića posljedica opstrukcije istrage atentata na Duška Jovanovića.

Način organizacije i izvršenja ubistva Jovanovića i Šćekića, kao i pripremani atentat u Beogradu ukazuju na to da je naređenje za svako ubistvo poteklo iz istog centra moći koje je potom 2008. donijelo odluku i o ubistvu Ive Pukanića.

U istrazi ubistva Jovanovića srpska policija pomagala je kolegama iz Crne Gore. Izvor Blica koji je sa srpske strane učestvovao u rasvjetljavanju ubistva kaže da se saradnja odvijala u telefonskim razgovorima, ali i na tajnim sastancima, kojima su prisustvovali inspektori Holandije i Danske.

,,Vulević je bio glavna tema svih sastanaka zbog zločina u zemlji i inostranstvu i veza sa crnogorskom SDB. Bilo je jasno da crnogorska policija sumnjiči kolege iz svoje službe za organizaciju ubistva. Između crnogorske policije i Službe vladalo je veliko nepovjerenje. Zato smo podatke razmjenjivali tajnim kanalima preko čovjeka koji je službena dokumenta u Podgoricu prenosio avionom Montenegro erlajnsa na ruke inspektorima”, otkriva izvor Blica.

U to vrijeme Luka Bojović počeo je seriju ubistava po Beogradu, atentate na Andriju Draškovića i Zorana Nedovića, ubistvo Branka Jevtovića. U oktobru 2008. u Zagrebu su u organizaciji Sretena Jocića ubijeni Ivo Pukanić i Niko Franić.

Uslijedili su novi zločini: ubijeni su Goran Marić i Ilija Novović, nađeno je raskomadano tijelo Cvetka Simića, poslije međusobnog obračuna u Zagrebu uhapšeni su Sretko Kalinić i Miloš Simović. Dva dana poslije Simovićevog hapšenja u Frankfurtu je priveden Vulević i izručen Crnoj Gori, gdje ga čeka suđenje za ubistvo u Švajcarskoj.

Prema podacima Blica, Vulević je u Njemačkoj koristio lažna dokumenta koja mu je navodno obezbijedio Vuksan Cemović. Tim dokumentima nastavljena je zaštita koju je Vulević dobijao od ubistva Faiza Kadrića u Cirihu 1999, zatim u istragama likvidacija Darka Raspopovića i Miška Krstovića 2001. u Podgorici.

Veza sa Cemovićem, tvrdi Blic, dio je Vulevićevog pokrića u crnogorskoj DB. Vuksanov brat Danilo Cemović bio je prva saradnička veza Vulevića u DB. Upravo je, prema ovoj novini, Cemović, koji je iz Službe sklonjen kada je izbila afera o njegovim vezama sa rožajskim narko-klanom, Vuleviću dao alibi za ubistvo Krstovića. Uslijedile su nove saradničke veze, zločini, nove posjete u zatvoru…

,,Ne mogu da me osude koliko mogu da robijam”, nedavno je navodno cimerima u zatvoru rekao Vulević.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo