Povežite se sa nama

MONITORING

Naredbodavci – jedan centar moći

Objavljeno prije

na

Direktor Dan-a, Duško Jovanović ubijen je automatskom puškom sa urezanim natpisom Piljak, koja je pripadala crnom fondu oružja za specijalne potrebe crnogorske Službe državne bezbjednosti, tvrdi beogradski dnevnik Blic. Ta puška je bila glavni dokaz na osnovu koga je Damir Mandić osuđen na 18 godina zatvora za saučesništvo u ubistvu počinjenom u maju 2004. godine. Prema Blicu, puška sa Mandićevim otiscima, pronađena dva dana poslije zločina u golfu 3 po nalogu rukovodstva crnogorske DB je navodno 1990-ih data Damirovom ujaku Samiru Usenagiću, čuvenom karatisti, ubijenom 2001. Usenagić je bio pripadnik MUP-a Crne Gore.

Usenagić je tvrdi Blic, bio sumnjičen za napad na Jovanovića 2000, kada su direktora Dana pretukla trojica napadača. Slučaj nikad nije rasvijetljen. Kako navodi Blic, taj napad na Jovanovića i korišćenje puške iz crnog fonda nijesu jedini podaci koji su u istrazi ubistva ostali sakriveni.

,,Šokantna saznanja jasno upućuju na pravac kojim je istraga trebalo da bude vođena, na opstrukciju kojom je crnogorski DB zaštitio osumnjičene i spriječio otkrivanje naručilaca, kao i na veze kriminalnih grupa na relaciji Crna Gora – Srbija,” piše dnevnik.

Blic tvrdi kako dešavanja poslije zločina ukazuju da je crnogorska DB imala aktivnu ulogu u obezbjeđivanju logističke i finansijske podrške osumnjičenima. Podrška je, prema saznanjima lista, dogovorena na najsigurnijoj i najopasnijoj relaciji – vezi pripadnika Službe sa saradnicima u crnogorskom i srpskom podzemlju.

Zastupnici porodice Jovanović u postupku koji je trajao pet godina su ukazivali na namještene alibije osumnjičenih Vuka Vulevića i Armina Muše Osmanagića, koji zahvaljujući tome nijesu procesuirani.

Vuk Vulević, osumnjičen za ubistvo Duška Jovanovića, godinu dana poslije zločina, 21. maja 2005, uhapšen je u Beogradu gdje je navodno planirao novu likvidaciju – atentat na osobu čiji identitet policija nije otkrila. Vuleviću je, kako saznaje Blic, prva veza za planirano ubistvo bio Cvetko Simić, čije je raskomadano tijelo prošle godine nađeno u zagrebačkom jezeru Jarun.

„Nabavljene su perike”, izgovorio je Simić kumu Luki Bojoviću, jednom od vodećih kriminalnih bosova u Beogradu u telefonskom razgovoru. Poslije tog razgovora je u MUP Srbije naređeno hapšenje Vulevića.

Akciju je sprovela specijalna grupa UBPOK koja je ušla u trag razgovorima Simića i Bojovića, koji je u to vrijeme, pod pokroviteljstvom crnogorske Službe bezbjednosti, u Podgorici pod zaštitom držao odbjegle pripadnike zemunskog klana Sretka Kalinića i braću Miloša i Aleksandra Simovića, osumnjičene za ubistvo premijera Srbije Zorana Đinđića u martu 2003. Bojović je iz Crne Gore u Srbiju sa nalogom za ubistvo poslao i Simića i Vulevića.

,,Simić je sa Bojovićem koji je bio u Podgorici razgovarao iz govornice u centru Beograda u unaprijed dogovoreno vrijeme i u šiframa. Uspeli smo da lociramo govornicu i otkrijemo telefonske kartice, a onda je Simić izgovorio da je sve spremno i da su nabavljene perike. Prethodno smo evidentirali kontakte Simića i Vulevića,” kazao je za Blic izvor iz srpske policije koja je 2004. i 2005. bila uključena u istragu ubistva Jovanovića.

Vulević je, ubrzo poslije presretnutog razgovora, lociran u poznatoj beogradskoj piceriji Njujork u društvu Milana-Čila Šćekića i Ljuba Bigovića, koji su tri mjeseca kasnije u Podgorici ubili inspektora crnogorske policije Slavoljuba Šćekića. Prema informacijama do kojih je došao Blic, crnogorski MUP je Šćekića povezivao i sa ubistvom Duška Jovanovića.

Crnogorska policija je sumnjala da je Milan Šćekić, pored Vulevića i Mandića, treći čovjek iz golfa 3 iz koga je na direktora Dana u maju 2004. ispaljeno 16 hitaca. Prema toj pretpostavci, Armin Osmanagić, četvrti učesnik atentata, bio je logistička podrška ubicama, na par stotina metara dalje.

Srpsko podzemlje, navodno je bilo zaduženo da poslije zločina zaštiti Osmanagića i Mandića. Finansijsku i logističku podršku Osmanagiću je 2005, navodi Blic, pružio Ratko Buturović.

Vulević je poslije hapšenja u Beogradu izručen Crnoj Gori, gdje je bio u zatvoru do decembra 2009. Jedna za drugom padale su optužbe protiv njega – za ubistvo Jovanovića, za krijumčarenje 200 kilograma kokaina, šverc kafe, utaju poreza… U zatvoru su ga službeno posjećivali najuticajniji funkcioneri Službe. Podaci Blica ukazuju da su opstrukcije istraga koje su vođene protiv Vulevića bile najsloženije jer je on jedina osoba koja bi prstom mogla da upre u naručioce atentata na Jovanovića.

Blic navodi da je za Mandićevu ekipu koja je poslije zločina aktivnost prebacila u Beograd bio zadužen rakovički klan Nebojše Stojkovića Stojketa. Ovaj klan bio je razbijen u Sablji, ali je u vrijeme ubistva Jovanovića i dalje imao moć na beogradskim ulicama.

Isti zadatak rakovički klan dobio je i kasnije u novom zločinu, u ubistvu inspektora Slavoljuba Šćekića. Po naredbi Stojkovića, oženjenog sestrom Baranina Ljube Bigovića, kasnije optuženog za ubistvo policijskog inspektora, rakovički klan skrivao je i drugog učesnika zločina Milana Šćekića Čilu.

Policijska saznanja koja otkriva Blic ukazuju da je Vulević prije ubistva direktora Dana u Podgorici imao sastanak sa nekoliko uticajnih osoba, i to u lokalu u blizini zgrade ANB. Pretpostavka policije bila je da je Vuleviću na tom sastanku i dat nalog za atentat. Uprkos opstrukciji istrage, inspektori crnogorske policije su Vulevića sa ubistvom povezali dva dana kasnije, kada je u Podgorici nađen golf 3 iz kog je pucano na Jovanovića.

U to vrijeme Vulević je iz Crne Gore tajno prebačen na Kosovo, gdje ga je 4. juna 2004. policija locirala u hotelu Grand u Prištini, i to u društvu sugrađana Beranaca Branislava-Nana Ivanovića i njegovog rođaka Vuka Ivanovića. Istog dana za Vulevićem je raspisana potjernica, ali Kosovu, UNMIK-u, niko nije poslao zahtjev za njegovo hapšenje…

Potjernica je tog 4. juna raspisana i za Nanom Ivanovićem. Dva dana ranije Mandić je uhapšen na surčinskom aerodromu, a 14. juna crnogorska policija povukla je potjernicu za Ivanovićem. Njegova eventualna saznanja o ubistvu Jovanovića i odnos sa Vulevićem ostali su tako neispitani.

Zašto i po čijem nalogu, nije poznato ali je u to vrijeme policiji bila poznata veza Ivanovića sa pripadnicima Službe, posebno sa jednim funkcionerom koji je u momentu Jovanovićevog ubistva viđen u blizini mjesta zločina. Nekoliko stotina metara od parkinga redakcije Dana u momentu zločina naveo je Blic, navodno je viđen je i Nenad Mićunović, najbliži saradnik Brana Mićunovića.

Cvetko Simić, koji je sa Vukom Vulevićem u maju 2005. pripremao atentat u Beogradu, imao je ulogu i u ubistvu inspektora Slavoljuba Šćekića. Prema saznanjima Blica, Simić je nakon zločina dvojicu Šćekićevih ubica izvukao iz Crne Gore po nalogu kuma Luke Bojovića. Prikaz zločina ukazuje na to da je ubistvo Šćekića posljedica opstrukcije istrage atentata na Duška Jovanovića.

Način organizacije i izvršenja ubistva Jovanovića i Šćekića, kao i pripremani atentat u Beogradu ukazuju na to da je naređenje za svako ubistvo poteklo iz istog centra moći koje je potom 2008. donijelo odluku i o ubistvu Ive Pukanića.

U istrazi ubistva Jovanovića srpska policija pomagala je kolegama iz Crne Gore. Izvor Blica koji je sa srpske strane učestvovao u rasvjetljavanju ubistva kaže da se saradnja odvijala u telefonskim razgovorima, ali i na tajnim sastancima, kojima su prisustvovali inspektori Holandije i Danske.

,,Vulević je bio glavna tema svih sastanaka zbog zločina u zemlji i inostranstvu i veza sa crnogorskom SDB. Bilo je jasno da crnogorska policija sumnjiči kolege iz svoje službe za organizaciju ubistva. Između crnogorske policije i Službe vladalo je veliko nepovjerenje. Zato smo podatke razmjenjivali tajnim kanalima preko čovjeka koji je službena dokumenta u Podgoricu prenosio avionom Montenegro erlajnsa na ruke inspektorima”, otkriva izvor Blica.

U to vrijeme Luka Bojović počeo je seriju ubistava po Beogradu, atentate na Andriju Draškovića i Zorana Nedovića, ubistvo Branka Jevtovića. U oktobru 2008. u Zagrebu su u organizaciji Sretena Jocića ubijeni Ivo Pukanić i Niko Franić.

Uslijedili su novi zločini: ubijeni su Goran Marić i Ilija Novović, nađeno je raskomadano tijelo Cvetka Simića, poslije međusobnog obračuna u Zagrebu uhapšeni su Sretko Kalinić i Miloš Simović. Dva dana poslije Simovićevog hapšenja u Frankfurtu je priveden Vulević i izručen Crnoj Gori, gdje ga čeka suđenje za ubistvo u Švajcarskoj.

Prema podacima Blica, Vulević je u Njemačkoj koristio lažna dokumenta koja mu je navodno obezbijedio Vuksan Cemović. Tim dokumentima nastavljena je zaštita koju je Vulević dobijao od ubistva Faiza Kadrića u Cirihu 1999, zatim u istragama likvidacija Darka Raspopovića i Miška Krstovića 2001. u Podgorici.

Veza sa Cemovićem, tvrdi Blic, dio je Vulevićevog pokrića u crnogorskoj DB. Vuksanov brat Danilo Cemović bio je prva saradnička veza Vulevića u DB. Upravo je, prema ovoj novini, Cemović, koji je iz Službe sklonjen kada je izbila afera o njegovim vezama sa rožajskim narko-klanom, Vuleviću dao alibi za ubistvo Krstovića. Uslijedile su nove saradničke veze, zločini, nove posjete u zatvoru…

,,Ne mogu da me osude koliko mogu da robijam”, nedavno je navodno cimerima u zatvoru rekao Vulević.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

A šta tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?…
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!

Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)

 

Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali  rušilačkom  pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.

U agresiji na  jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.

Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.

Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok građani  i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku

 

Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.

,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.

Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.

Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.

Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.

Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to  polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.

No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani

 

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.

,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.

U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.

CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.

Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…

Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.

Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.

Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.

Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.

Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.

Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.

Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.

Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.

Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.

Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“,  istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.

CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.

 

Iskustvo Rječnika

Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.

Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.

Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.

Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….

Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo