Povežite se sa nama

MONITORING

Mugošino posljednje ljeto

Objavljeno prije

na

Čitavu deceniju je SDP koalicioni partner Miomira Mugoše, podgoričkog oligarha. Proljetos su esdepeovci istakli samostalnu izbornu listu Čiste ruke i osvojili pet odborničkih mandata. Iz SDP-a tvrde da Mugošu neće glasati ukoliko ga DPS do 10. septembra – kada mu ističe mandat gradonačelnika – predloži za budućeg predsjednika SO Podgorica. U teoriji je dokinuta Mugošina većina, jer koalicija DPS-a, Bošnjačke i Liberalne partije ima 28 od ukupno 57 odborničkih mjesta. U praksi, stvari su još ni na nebu ni na zemlji; Mugoša je osigurao odborničku većinu glasovima tri autsajdera, odbornika NS, DSS i Stranke penzionera, koji su u podgoričku skupštinu ušli preko opozicione liste Za bolju Podgoricu.

No, depeesovska vladavina u Podgorici na duže staze nije održiva uz pomoć prebjega. Mugoša je 2001. iskoristio dva prebjega iz NS-a da osigura nekoliko mjeseci vladavine do potom raspisanih lokalnih izbora.

Opcija da DPS manjinski vlada u Podgorici bila bi neprihvatljiva za najjaču crnogorsku partiju. DPS i SDP su koalicioni partneri na državnom nivou i u većini opština gdje drže vlast. Ukoliko bi došlo do raspada vladajuće koalicije u Podgorici, glavnom gradu sa približno trećinom ukupnog biračkog tijela, bio bi to možda uvod u kraj partnerstva DPS-SDP koje u kontinuitetu traje od 1998.

Mugoša posljednjih mjeseci ubrzanim tempom gubi moć. Vrhovni sud je pravosnažno presudio da je Glavni grad Podgorica, u slučaju Carine, njegovom odlukom oštećena za oko 2,5 miliona eura.

Mugoša nije uspio da zaštiti bivšeg šefa gradske građevinske inspekcije i njegovog glavnog saradnika, Vlatka Vučinića i Vladimira Juretića, koji su po tužbi vlasnika KIPS-a Rista Drekalovića u prvostepenom postupku su osuđeni na robiju – to je upozoravajući primjer raznim opštinskim inspekcijama, preko kojih je Mugoša selektivnom primjenom „zakona” sprovodio samovolju, da nemaju više imunitet. Opoziciona inicijativa za smjenu predsjednika SO Podgorica Raška Konjevića iz SDP-a nije uspjela, jer je za nju potrebna podrška odbornika DPS-a koja je izostala. Nešto se krupno iza brda valja…

Na prijesto u Podgorici Mugošu, kao ministra zdravlja, 2000. godine je postavio tadašnji premijer Filip Vujanović – bio je vršilac dužnosti predsjednika SO, skupa sa druga dva „povjerenika”, Dragišom Burzanom (SDP, sada Vujanovićev savjetnik, ubrzo ga zamijenio partijski kolega Dušan Simonović) i Draganom Šoćem (NS, sada advokat). NS je 2001. otpala, ostala je SDP.

Mugoša je – uz saučesničku ulogu SDP-a – svoju moć izgradio kroz instrumente širokih „diskrecionih ovlašćenja” u oblasti urbanizma, tokom perioda kada su cijene nekretnina u Podgorici dostizale astronomske iznose. Na taj način je stvorio ono što zli jezici definišu „građevinskom mafijom” (vidi boks). Glasovi protesta iz SDP-a su se pojavili nakon dugih godina tokom kojih su netransparentno dijeljeni i opštinski stanovi. Brojni funkcioneri SDP-a su dobili stanove od Mugošine administracije.

Uz podgoričkog SDP-a su Mugoši asistirali da obavi jednu od prvih sumnjivih transakcija. Naime, 2001-2002. su sa njegove kuće i okućnice u naselju Tološi izbrisani tereti uzurpacije i gradnje bez dozvole. Koristio je uzurpirano opštinsko zemljište, izgradio kuću bez građevinske dozvole a potom je napravljena razmjena Mugošinog i državnog zemljišta „pod propisanim uslovima”.

Posljednjih godina unutar SDP-a je raslo neraspoloženje prema Mugoši, no gradonačelnik je nalazio načina da ga sasiječe u korijenu. Na meti je bio predsjednik SO i odborničke grupe SDP-a dr Đorđije Suhih. Kada se glasalo ili prijetilo glasanjem o njegovom nepovjerenju, Mugoša je slao građevinsku inspekciju da kontroliše Suhihove nelegalno sagrađene objekte u naselju Gornja Gorica ili je preko portirske službe provjeravano njegovo odsustvo s posla tokom radnog vremena.

U međuvremenu, SDP je na bazi postizbornog saveza sa DPS-om zauzela funkcije u gradskoj administraciji. Raško Konjević, poslanik SDP-a, izabran je za predsjednika SO. I drugi esdepeovci su zaposjeli važne gradske resore. Tomica Paović (ranije zaposlen u UNDP-u) sekretar je za planiranje i uređenje prostora, Boris Mugoša (bio menadžer u jednoj kompaniji) je sekretar za razvoj preduzetništva a Goran Miranović sekretar za socijalno staranje.

Konjević, Paović i Boris Mugoša su bivši studenti dr Vujice Lazovića, jednog od dvojice vicepremijera i predsjednika OO SDP-a Podgorice, koji je proljetos bio nosilac liste Čiste ruke. SDP je godinama žmurio, čak podržavao, Mugošino divljanje gradskom građevinskom inspekcijom. Nekoliko godina Lazović, zapravo, njegov otac ima problem iz prostog razloga što mu Nada Mugoša, bivša sekretarka za planiranje i uređenje prostora, nije izdala urbanističko-tehničke uslove za rekonstrukciju kuće u podgoričkom naselju Masline. Uslijedili su nadzori opštinske građevinske inspekcije nad kućom Lazovića u Maslinama. Još je otvorena opcija podnošenja krivične prijave.

Privatna nezadovoljstva nekih od čelnika SDP-a postupcima Mugošine administracije dobila su na širem značaju promjenama konstelacije u vrhu DPS-a. A sporovi u DPS-u sa Mugošom nijesu od juče. Počeli su odmah nakon parlamentarnih izbora septembra 2006, kada je tvrdio da je izigran jer ga nijesu na vrijeme obavijestili o namjerama da Milo Đukanović demisionira sa funkcije premijera.

Mugoša je, tvrde izvori izvještača Monitora, u pozi alfa mužjaka, bio jedan od onih koji su 2006. blokirali izbor Igora Lukšića za premijera. Pozivao se na svoj rekordni trijumf na lokalnim izborima, kada je osvojio 56.000 glasova (62,9 odsto) a koalicija DPS-SDP u Podgorici čitavih 12.000 glasova manje i tvrdio da je kvalifikovaniji Đukanovićev nasljednik od Lukšića.

Moć su mu dokidali postepeno. Krajem 2009. usvojeni su zakoni o državnoj imovini i o svojinsko-pravnim odnosima. Inicijator donošenja ovih zakona je bilo Lukšićevo Ministarstvo finansija. Mugoša je, u svojstvu poslanika, tada optužio kolege iz DPS-a da su zakoni upereni protiv Glavnog grada. U Skupštini je odbijeno njegovih svih osam amandmana. Potom su usvojene izmjene Zakona o lokalnoj samoupravi kojim se predviđa da predsjednika opštine biraju lokalni parlamenti a ne neposredno građani.

Na zvaničnom sajtu Glavnog grada Mugoša u biografiji, kao važnu činjenicu, navodi da je „član DPS-a od osnivanja”. To što je Lukšić na funkcijama u DPS-u od početka 2000-ih, te da je bez dovoljno referentnih „partijskih zasluga”, Mugoša je 2006. koristio da mu ospori kandidaturu za premijera. U međuvremenu – u svijetlu ispunjavanja uslova radi otpočinjanja pregovora o prijemu u Evropsku uniju – mana je postala prednost, jer Lukšić nema dosije iz ratno-švercerskih 1990-ih.

Misija smjene Mugoše je bila teško izvodljiva prije isteka njegovog petogodišnjeg mandata iz 2006, jer podrazumijeva ne samo izglasavanje nepovjerenja u opštinskom parlamentu, već i organizovanje posebnog referenduma.

„Milo Đukanović i Ranko Krivokapić su ljetos, nakon lokalnih izbora, dogovorili da će Mugoša biti uklonjen. Da Mugoša ne bi dotad pravio probleme, te da bi se pospremile stvari unutar DPS-a, taj se dogovor čuva u najvećoj tajnosti”, tvrde naši izvori.

I Mugoša i Lukšić su članovi Predsjedništva DPS-a, 16-članog tijela unutar kojeg se debatuje i odlučuje o najbitnijim partijskim pitanjima. Na kongresu, koji je zakazan za 21. maj, doći će do rokada u Predsjedništvu, od koji će najkrupnija biti izbor Lukšića za potpredsjednika DPS-a – ta partijska funkcija ga sljeduje jer je premijer.

Prema procjeni izvora Monitora, biće to početak kraja epohe Mugošinog upravljanja Podgoricom, jer će Lukšić formalizovati svoj uticaj unutar partije koja, na bazi koalicionog sporazuma DPS-SDP, odlučuje o prijedlogu kandidata za predsjednika SO Podgorica.

RAŠKO KONJEVIĆ, PREDSJEDNIK SKUPŠTINE GLAVNOG GRADA PODGORICE
Bilo je grešaka…

MONITOR: Zbog čega ste, kao partija, godinama podržavali Miomira Mugošu uprkos upozorenjima medija i civilnog sektora na njegovu samovolju i protivzakonita postupanja?
KONJEVIĆ: Koalicija SDP-a i DPS-a je dala vidljive rezultate u Glavnom gradu. Podgorica se izrazito promijenila na bolje. Sigurno da je, u tom periodu, bilo i propusta i grešaka, ali je teško poreći argumente koje su vidljivi građanima. Posljednjih godina saradnja na nivou koalicije nije bila najbolja. To je i bio razlog samostalnog nastupa SDP-a na posljednjim izborima. Nakon izbora sklopljen je, uz posredovanje vrha dvije partije, postizborni koalicioni sporazum na novim osnovama. Sve postupke ljudi koje se bave javnim poslom, bili oni iz SDP-a ili DPS-a, treba da cijene za to nadležni organi u skladu sa zakonom i njihovim ovlašćenjima. Vladavina prava je i osnovni zahtjev Evropske unije za otpočinjanje pregovora za članstvo.

MONITOR: Kako je Mugoša uspio da pridobije glasove par „opozicionih” poslanika da glasaju za njegove prijedloge na posljednjim sjednicama SO?
KONJEVIĆ: Čuo sam dosta spekulacija na tu temu. Želim da vjerujem da svaki odbornik glasa na bazi svog uvjerenja i političkih stavova koje je prezentirao građanima tokom predizborne kampanje.

MONITOR: Ima li nezvaničnih najava DPS-a što će biti sa Mugošom, gdje će sa njim ako ga ne podrže u septembru za predsjednika SO Glavnog grada?
KONJEVIĆ: Ne bih to komentarisao.

MONITOR: Sada ste član opštinske Komisije za rješavanje stambenih pitanja. Da li će biti objavljena imena osoba koje su godinama unazad dobijala opštinske stanove?
KONJEVIĆ: Predsjednik Komisije još nije zakazao konstitutivnu sjednicu. Ako Vlada, odnosno njena stambena komisija, više puta, na upite poslanika, saopštava podatke o svom radu, ne vidim razloga zašto i opštinska komisija te podatke ne bi dala onima koji su za to zainteresovani.

Mugoša – porijeklo moći

Kako je Miomir Mugoša razradio šeme pa izrastao u velikog vezira Mugilenda?

Planove višeg reda (GUP) je mijenjao u skladu sa potrebama planova nižeg reda (DUP). Građevinski preduzimači su bivali upućeni na Mugošu jer je od njega zavisilo donošenja odluke o izradi plana.

U slučajevima kada su DUP-om planirane veće izmjene u prostoru koje nijesu usklađene sa GUP-om ili prostornim planom lokalne samouprave, Mugoša je mogao donijeti odluku istovremenom mijenjanju dva planska dokumenta različite hijerarhije. Imao je opciju da postavi iste članove komisije za stručnu ocjenu planskog dokumenta, pa ih je dovodio u konflikt interesa, pošto članovi komisije za svoj dupliraju honorare ako se pristupi izradi oba plana.

Oko 80 odsto svih objekata na teritoriji Podgorice bilo je bespravno izgrađeno kada je Mugoša 2000. pristupio selektivnoj legalizaciji objekata, sprovođenoj na bazi njegovih zaključaka. Koji nijesu bili javni! Samo su njemu bliski ili privilegovani investitori bili upoznati sa zaključcima, pa su mogli legalizovati objekte, čak i bez obaveze plaćanja naknada.

Lično je Mugoša formirao komisije prije raspisivanja tendera procijene tržišne vrijednosti opštinskog građevinskog zemljišta. Na taj način je ima kontrolu nad procesom donošenja odluke koje uticale na interese i profite investitora. Jedan od ključnih parametara za određivanje zemljišta je njegova namjena definisana urbanističkim planom a Mugoša je donosio odluke o pristupanju izrada planskog dokumenta. Uticao je na promjenu namjene zemljišta kroz izmjene prostornog ili urbanističkog plana i investitorima je mogao obezbijediti značajan profit na osnovu tako nastale razlike u cijeni.

Kroz mistifikaciju obračuna komunalija (ugovori nijesu bili dostupni javnosti), Mugoša je faktički držao u pat-poziciji hiljade svojih sugrađana. Bili su bez pravoa žalbe na obračunati iznos, jer opštinska administracija nije donosila upravni akt, već samo obračun!

Jedno od ključnih pitanja glasi u kolikom je broju slučajeva, umjesto novca, Mugoša (SO Podgorica) kao „kompenzaciju” za obračun komunalija prihvatao stanove ili poslovne prostore?

Nema dostupnih, preciznih podataka o broju objekata ni o investitorima, privatnim građevinskim preduzimačima, koji su na taj način izmirili dug za opštinske komunalije, niti o broju stambenih i poslovnih jedinica čiji je vlasnik postala SO Podgorica, kao ni o svrsi njihovog korišćenja.

Kadrovi

Za novog glavnog opštinskog administratora je Miomir Mugoša jesenas izabrao Željka Vukovića koji je 2006-2007, kao pomoćnik ministra rada i socijalnog staranja, bio predsjednik odbora direktora Radoja Dakića.

Upravo je 2007. prodato zemljište ove bivše fabrike beogradskoj kompaniji Delta a investitore (Čelebić kompani i CMC) su navodno protivpravno oslobodili plaćanja naknade za uređenje gradskog građevinskog zemljišta u iznosu od dva miliona eura. Akcionari Radoja Dakića su zimus najavili krivičnu prijavu protiv Vukovića, dok je, po istom osnovu, protiv Mugoše SNP početkom 2007. podnio krivičnu prijavu.

Iz opozicije su objavili da kroz Agenciju za izgradnju i razvoj Podgorice d.o.o. cirkuliše „paralelni budžet”, jer gradski parlament nije kontrolisao njen završni račun. Posljednjih godina na njenom čelu su bili Goran Vuletić (kum Aca Đukanovića) i Vladan Vučelić (Mugošin bliski saradnik). Zimus je za direktorku Mugoša imenovao Nadu Mugošu. Ironijom sudbine ona je sada šefica svom mužu, Vladimiru Mugoši, rođaku gradonačelnika, koji je u Agenciji rukovodilac sektora za tehničke poslove.

Koliko su besprijekorni neki od kadrova SDP-a u podgoričkoj administraciji?

Imenovanje Gorana Miranovića, sekretara za socijalno staranje iz SDP-a, oboreno je 12. januara ove godine na Upravnom sudu (presuda U. br. 2822/2010) jer nije imao položeni stručni ispit. Postupak je poveden po žalbi jednog od učesnika konkursu. Miranović je prethodno godinama obavljao istu dužnost!

Zvonko Saveljić, dugogodišnji gradski sekretar za razvoj preduzetništva, zimus je preko novina objavio svoju ostavku na članstvo u SDP-u….

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

MITROPOLITI I ANDRIJA MANDIĆ NA ZADATKU U SLOVENIJI: Četništvo kao svetosavska dogma

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve zapaljivija retorika SPC-ovih episkopa se ne zasniva ni na jednom novom dokumentu ili drugom izvoru kojim bi se potrkijepili pokušaji revidiranja istorije. Nema ni jedan novi dokaz kojim bi se naučno mogli osporiti autentičnost naredbi i izvještaja “komandanta Pavla”, “čiča Draže” i drugih o pokoljima nesrpskog civilnog stanovništva i srpskih neistomišljenika od strane “krstonosnih” i SPC-u vjernih “ratnika čista obraza”

 

Evropski parlament je u srijedu usvojio u formi rezolucije izvještaj o Crnoj Gori u kome je opet pozdravio njen napredak u sprovođenju reformi na putu ka članstvu u Evropskoj Uniji (EU). Međutim, rezolucija upozorava na opasnosti političkog revizionizma, “koji iskrivljuje istorijske činjenice u političke svrhe”. Najoštrije se osuđuje veličanje ratnih zločinaca i javno negiranje međunarodnih presuda za ratne zločine. Ponovo su pomenute i vjerske institucije kao sredstvo vanjskog uticaja i osuđeno svako neprimjereno miješanje Srpske pravoslavne crkve (SPC). Rezolucija je došla nakon nove komemoracije i veličanja velikosrpskih fašista i njihove ideologije iz Drugog svjetskog i ratova iz 90-tih godina.

Izvjestilac za Crnu Goru, slovenački parlamentarac Marijan Šarec, koji je pripremio rezoluciju, se samo nekoliko dana prije toga se sreo s predsjednikom Skupštine Andrijom Mandićem u Ljubljani. Na sastanku se govorilo “o napretku naše države na evropskom putu” i “do kraja godine očekivanom zatvaranju sedam pregovaračkih poglavlja” rečeno je iz Mandićevog kabineta uz navođenje silnih projekata i boljitaka koji navodno čekaju crnogorske građane.

Međutim, samo dan kasnije, u nedjelju, Mandić se zajedno sa dvojicom crnogorskih titularnih mitropolita našao u Kamniškoj Bistrici čiji gradonačelnik je ranije bio Šarec. Mandić je položio vijenac stradalim četnicima i civilima pri kraju Drugog svjetskog rata koji su zajedno s ustašama i nacistima pokušali pobjeći u Austriju. Veliki dio njih, od kojih daleko najviše ustaša i domobrana, je nakon zarobljavanja likvidiran od strane Titove Jugoslavenske Armije kao odmazda za dotadašnje ratne zločine.

Sa Mandićem su došle i partijske kolege iz Nove srpske demokratije (NSD) – ministar prostornog planiranja i urbanizma Slaven Radunović, potpredsjednik Vlade Crne Gore Budimir Aleksić i dvojica poslanika. Po Mandiću oni su se povlačili “u nadi da će se povezati sa zapadnim saveznicima i izbjeći staljinistički teror koji je tada pratio kraj bratoubilačkog rata i komunističku revoluciju”. Rekao je da su se navodno “okupili ne da oživljavamo bilo kakvu mržnju, što će neminovno nedobronamjerni i neznaveni ljudi reći”. Mandić je rekao da navodno želi “da u molitvi i tihoj muci, u ime istine i pravde, odamo počast žrtvama, da sačuvamo njihova imena i ponovo ih upišemo u kolektivno pamćenje našeg naroda” kako bi svaki “stradalni (crnogorski) građanin dobio pravo na grob i ispisano vlastito ime na tom grobu”. Po njemu je tu na slovenačkoj zemlji “prolivena nevina krv” te da se tamo “časni krst uzdiže iznad borbe za vlast, iznad ideologija, partija, dioba … da se ne zaboravi i zlo nikada više u istoriji našeg naroda ne ponovi”.

Istovremeno, Mandić i njegova partija ne žele da “sačuvaju imena” ni da se “upišu u kolektivno pamćenje…” oni koje su sljedbenici njihove ideologije pobili od 1918. pa na dalje, samo zbog imena, vjere, nacije i uvjerenja. NSD i ostale vučićevske partije i navodno građanske Demokrate su odbili da se se u parlamentu donese rezolucija na 100. godišnjicu mirnodopskog pokolja desetina i stotina golorukih muslimana u Šahovićima (današnje Tomaševo) kod Bijelog Polja 1924. godine u organizaciji tadašnjih velikosrpskih vlasti u Beogradu.

Preskočene su i rezolucije o osudi četničkog genocida nad muslimanskim civilnim stanovništvom Sandžaka i istočne Bosne od strane upravo istih četnika kojima se održao parastos u Sloveniji. O pokoljima Crnogoraca koji su se usprotivili nasilnom “bratskom” ujedinjenju sa Srbijom Mandić i njegovi ne žele ni da čuju. Mandić se ipak zahvalio Šarecu jer je kao bivši gradonačelnik “pomogao da pronađemo tačna mjesta pogubljenja ljudi iz Crne Gore i sagradimo ovu malu pravoslavnu kapelu”. U Kamniškoj Bistrici, “samo u jednoj od više grobnica zatrpano je oko 3500 učesnika zbjega iz Crne Gore” saopštava cetinjska Mitropolija.

Nakon Mandića podijum je uzeo crnogorski mitropolit Joanikije Mićović koji je, zajedno sa novoproglašenim mitropolitom i lojalistom porodice Vučić Metodijem Ostojićem, u punoj ofanzivi ove godine. Njegova zapaljiva retorika i veličanje ratnih zločinaca su dobili novi zalet nedavnom odlukom Višeg državnog tužilaštva (VDT). Naime, u njegovim govorima “nema elemenata bića prijavljenog djela (izazivanje rasne, nacionalne i vjerske mržnje), niti drugog krivičnog djela za koje se gonjenje preuzima po službenoj dužnosti” kaže VDT. Joanikije je u Sloveniji rekao da je među nekoliko hiljada pobijenih (od kojih je znatan broj bio nesumnjivo nevin, pogotovo malodobni civili) bilo “naravno i grešnih, ali niko se od njih nije odrekao svoje vjere niti svoje crkve”. Ovo je u saglasju sa Metodijevom besjedom nedavno u manastiri Podmalinsko, opština Šavnik. Ostojić je rekao da su četnici “istrajali na krstonosnom i krstovaskrsnom putu Hristovom do kraja čista obraza i svijetla lika, i generala Dragoljuba, i Pavla komandanta …ratnika i vojnika…čista obraza”. Po njima četnici, koje oni nazivaju Jugoslovenska vojska u otadžbini (JVuO) , nisu činili zločine već je za sva zla kriva “titoističko-ustaška koalicija” koja do dan danas sprovodi genocid nad srpskim narodom, iako su ogromna većina tada pobijenih u Sloveniji bili Hrvati.

Činjenica da se srpski kralj Petar II Karađorđević odrekao četnika i pozvao narod da se priključi partizanima nema nikakvog uticaja na srpske arhijereje, koji i dalje tvrde da su ti četnici tada dali život “za kralja”. Nakon završetka rata član štaba Pavla Đurišića, Mihailo Minić je u svojim knjigama štampanim u Americi optuživao Dražu Mihailovića da je od Pavelića tražio da likvidira zarobljenog Đurišića. Tvrdio je da je i Sekula Drljević likvidiran od četnika i ustaša zajedno u novembru 1945. jer je htio objaviti detalje o saradnji Anta Pavelića i čiča Draže. Slično je pisao i ljotićevac Borivoje M. Karapandžić.

Odmah nakon Slovenije, proslavljena je i slava crkve Svetog sveštenomučenika Joanikija (Lipovca) na Pardusu, u Lješanskoj nahiji. Lipovac je bio crnogorski mitropolit i vatreni pristalica nacista i Hitlera. Lipovca su partizani likvidirali zbog saradnje s okupatorom. SPC tvrdi da je on stradao zbog vjere u Hrista , iako u prilog tome ne postoji ni jedan dokument. Čak i crkveni online kalendar navodi da je Lipovac bio saradnik okupatora i podržavalac domaćih kvislinga. Liturgiju na Pardusu je vodio protojerej Predrag Šćepanović koji je prije toga bio sa  sadašnjim mitropolitom u Sloveniji. Tokom besjede je opet pominjana “bezgrobna kraljeva vojska predvođena Mitropolitom Joanikijem”. Četnici su tobože krenuli na “krstovaskrsni put, jer ne može biti zli put kad je na njegovom čelu svetac mitropolit Joanikije…”

Sve zapaljivija retorika SPC-ovih episkopa se ne zasniva ni na jednom novom dokumentu ili drugom izvoru kojim bi se potrkijepili pokušaji revidiranja istorije. Nema niti jedan novi dokaz kojim bi se naučno mogli osporiti autentičnost naredbi i izvještaja “komandanta Pavla”, “čiča Draže” i drugih o pokoljima nesrpskog civilnog stanovništva i srpskih neistomišljenika od strane “krstonosnih” i SPC-u vjernih “ratnika čista obraza”. Sam Draža na suđenju 1946. godine nije osporavao autentičnost Đurišićevih izvještaja o tome koliko je žena, djece i starih pobio već se pravdao da “svi znaju koliko Crnogorci mrze muslimane” i da je Pavle “malo preterivao”.

Joanikije i Metodije se ne bave samo metodičnom revizijom istorije. Oni napadaju i mijenjaju učenje ranoapostolske Crkve sugerirajući da zlo nije zlo i da se pojam zla može relativizirati. Svemu tome imunitet pruža sakrivanje iza oltara, ikona i raspela kako se obični plebs ne bi dosjetio lukavstva nečastivog.

Stradali simpatizeri partizana i komunista u Pivi i Velici se proglašavaju za Srbe koju su doživjeli genocid za vjeru pravoslavnu – politički narativ kakav odgovara vrhu SPC-a.  Kada se ciljano laže da bi se podstrekivalo na mržnju i podjele, kao pokojni patrijarh Irinej koji je 2018. uporedio položaj Srba u Crnoj Gori sa položajem Srba u NDH, onda to nije grijeh po shvatanju vučićevskih episkopa SPC-a. Za neke episkope nije grijeh ni kada se koljači i inspiratori ubistava žena i djece nazivaju “krstonosnim svetiteljima…do kraja čista obraza i svijetla lika” jer se to radi u ime tobožnjeg svetosavskog srpstva. Isto čine i ustašofili i dio njima bliskog hrvatskog biskupata u tobožnje ime hrvatstva.

I za jedne i za druge Drugi svjetski rat traje i dalje jer “puta mirnoga ne poznaše, (i) nema straha Božijega pred očima njihovima” – napisa apostol Pavle.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR, CRNE TROJKE  I PRAVOSUĐE: Istina za političko potkusurivanje 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Komprimitovanje svjedoka nepočinstava iz doba prethodnog režima, kao što je sada slučaj sa policijskim insajderom Brajuškom Brajuškovićem i bivšim visokim policijskim funkcionerom Milanom Paunovićem, nije novina. Kao što ni crne trojke nijesu novost crnogorskoj javnosti.   Pitanje je šta su dometi  Anketnog odbora u slučaju crne trojke, ukoliko tužilaštvo nema mehanizme da ga procesuira

 

 

Skupštinski Anketni odbor nastavlja sa saslušanjima svjedoka o slučaju crne trojke, iako je tužilaštvo ranije ocijenilo da je za taj slučaj nastupila apsolutna zastara i da se ne može procesuirati. Tužilaštvo je to saopštilo nakon svjedočenja Milana Paunovića, visokopozicioniranog policijskog funkcionera u vrijeme prethodnog režima, koji je u parlamentu potvrdio postojanje tzv crnih trojki,  parapolicijskih odreda sačinjenih mahom od pripadnika Specijalne antiterorističke jedinice  (SAJ), zaduženih da zastrašuju i batinaju protivnike režima Mila Đukanovića. To je ujedno bilo i prvo takvo insajdersko svjedočenje visokopozicioniranog policajca.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ocijenilo je da se  slučaj, bez obzira na svjedočenje Paunovića, ne može procesuirati.

“Zbog protoka vremena postoji trajna procesna nemogućnost da se pokrenu  postupci u vezi ovog što je bivši policajac govorio”, kazao je portparol SDT Vukas Radonjić u emisiji Načisto na TV Vijesti.  SDT je saopštio da to ne isključuje mogućnost da tužilaštvo, ukoliko se pojave dokazi o izvršenju nekog drugog krivičnog djela za koje zastarjelost nije nastupila, preduzme zakonom propisane radnje.

Anketni odbor je  nastavio  saslušavanje svjedoka u slučaju crne trojke. Ove sedmice saslušan je  Brajuško Brajušković, policajac insajder, koji je prvi, 2013. godine,  javno progovorio o slučaju.

Brajušković je tada tvrdio, a sada ponovio,  da su organizatori crnih trojki  – Veselin Veljović, bivši šef Uprave policije i svojevremeno komandant Specijalnih jedinica i Miljan Perović, bivši upravnik ZIKS-a i zamjenik Veljovića, dok je ovaj bio komandant SAJ-a.

Ove sedmice dodao je da je crne trojke formirao “neko iznad njega  (Veljovića)”, ali nije precizirao o kome govori.  Milan Paunović je u svom svjedočenju takođe označio Veljovića kao organizatora crnih trojki, ali je ukazao da je o saznanjima i operativnim podacima o njihovom postojanju  obavijestio tadašnjeg ministra policije Vukašina Maraša, te premijera Mila Đukanovića.

Brajušković je na Odboru sada saopštio i  da mu je Veljović „dao 2000 eura   da ponese Slavku Đuroviću i Draganu Kaleziću za prebijanje Duška Jovanovića“. Đurović i Kalezić su bili pripadnici SAJ-a, koje je Brajušković još ranije označio kao neke od pripadnika crnih trojki.

Brat Duška Jovanovića dostavio je 2013. medijima  pismo  upućeno Dušku Jovanoviću od strane osobe koja se predstavila kao anonimni specijalac. U pismu se navodi da su Jovanovića prebili pripadnici SAJ 2000. godine –  Kalezić, Đurović i Vlado Lazović.  Brajušković je ranije tvrdio da je Jovanovića upozorio da mu se sprema prebijanje.Tvrdio je i da je druge opozicionare obavještavao da će biti napadnuti, upozoravajući ih da se sklone. To su pojedini  javno potvrdili, poput Duška Sekulića, nekadašnjeg predsjednika Srpske radikalne stranke za Crnu Goru.

Brajušković je u parlamentu kazao i da je u svojoj kući  krio nekadašnju novinarku Dana Draganu Bećirović.  Ispričao je da je prvo pokušao da je sakrije kod mosta u Rogamima, ali da se prepao da je ne bace u vodu. Novinarka  Bećirović  je 2013. navela je da je  bila meta napada, zbog čega ju je čuvao  Brajušković.

Brajušković je ranije tvrdio da je bio dio crnih trojki, ali da je spasao mnoge kritičare. Ove sedmice u Skupštini kazao je  da nikada nije nikog tukao.  Sopštio je i da mu je Veljović naloge davao dok ga je vozio.

Sve navode iz ovonedeljnog Brajuškovićevog svjedočenja demantovali su Miljan Perović, Veselin Veljović i Dragan Kalezić.   „Svoj lični i profesionalni integritet štitiću  pred nadležnim pravosudnim institucijama“ najavio je Perović.

Veljovićev advokat Mihailo Volkov saopštio je da je “podla neistina da je Veljović platio 2000 eura za prebijanje Duška Jovanovića”.  Prethodno je demantovao i Paunovićevo svjedočenje.

Nakon što je Brajušković o postojanju crnih trojki svjedočio 2013, godine, tadašnji bezbjednosni vrh lansirao je objašnjenje da je afera iskontruisana, u režiji  srpske obavještajne službe. I politički vrh, odnosno Đukanović, tvrdio je da se radi o iskonstruisanoj aferi. Uslijedilo je javno kompromitovanje Brajuškovića.  Tadašnje tužilaštvo, kontrolisano od strane vrha DPS,  okončalo je istragu i prije nego je krenula, saopštivši u jesen te godine da ne postoje dokazi koji bi potvrdili Brajuškovićeve tvrdnje.

Ove sedmice na Brajuškovićevo svjedočenje reagovao je i Veselin Mujović, čije je ime pominjano od strane poslanika opozicije tokom parlamentarnog saslušanja. Poslanik SD Nikola Zirojević pitao je  Brajuškovića da li je od Veljovića pokušao da iznudi novac preko Veselina Mujovića.  „Tog prevaranta nikad u životu nijesam vidio“, kazao je  Brajušković.

Mujović sada tvrdi: „  Brajušković je 2013. godine predložio da se od  Veljovića traži 600 hiljada eura, kako ne bi prijavio navodna nepočinstava Veljovića”. On je kazao da će o tome , ukoliko ga pozovu, svjedočiti  pred Anketnim odborom.

Protiv Mujovića se pred sudom od 2017. godine vodi proces zbog prevare bivšeg visokog funkcionera SCG i DPS Svetozara Marovića, kome je prema navodima tužilaštva Mujović uzeo oko 900 hiljada eura.  Prema optužnici Mujović je  prevario Marovića za veliki novac tako što mu je zauzvrat ponudio blažu kaznu i svoje navodne kontakte u tužilaštvu i pravosuđu, kada je protiv Marovića podignuta optužnica. Proces se odugovlači zbog toga što Marović nije dostupan crnogorskim organima. Svetozar Mrović bi međutim,  uskoro  mogao postati slobodan čovjek, nakon što njegov predmet zastari. To bi moglo oživjeti i proces protiv Mujovića.

Monitor je ranije pisao da je Mujović imao ozbiljne konekcije u vlasti u Crnoj Gori  ali i u Srbji.

Javno komprimitovanje svjedoka nepočinstava iz doba prethodnog režima, nije novina. Kao što ni crne trojke nijesu novost crnogorskoj javnosti.  Policijski svjedoci samo su potvrdili pisanje medija koje Đukanović nije kontrolisao. Pitanje je -šta može donijeti Anketni odbor u ovom slučaju, ukoliko tužilaštvo nema mehanizme da ga procesuira.

Milan Knežević, lider DNP  izjavio je da  tužilaštvo,  ukoliko ne sasluša svjedoke crnih trojki pred Anketnim odborom, postaje saučesnik u zataškavanju ovog zločina.  . „Tužilaštvo ne može da postupa po željama funkcionera ili bilo koje političke partije, već u skladu sa zakonom“, prokomentarisao je advokat Veselin Radulović. On je potvrdio da je u ovim slučajevima nastupila zastara.

“Anketni odbor je formiran, čini mi se da se to svakim danom i potvrđuje, iz političkih interesa da bi se ta priča držala aktuelnom i da bi određeni pojedinci i političke partije ubirale političke poene”, ocijenio je Veselin Radulović. .

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUŽBE SELEKTIVNO PROTIV EKSTREMIZMA: Vehabije stop – spremte se četnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neuobičajeno dugo saopštenje tajne službe opisuje kako i gdje se indoktriniraju mladi muslimani uz “uočavanje međunarodnih komponenti u aktivnostima …(i) pokušaja širenja radikalnih ideologija”. ANB-ovo saopštenje i drugi nezvanični izvori došli su svega tri dana nakon zadušnica u manastiru Podmalinsko u opštini  Šavnik za pokoj dušama “pripadnicima 1. i 2. durmitorske četničke brigade i žrtvama komunističkog progona, generalu Dragoljubu Mihailoviću i pripadnicima (JVuO)

 

 

U utorak je u Vijestima objavljeno,  pozivajući se na neformalni izvor iz vrha bezbjednosnog sektora, da su Agencija za nacionalnu sigurnost (ANB) i Uprava policije (UP) spriječile pokušaj uspostavljanja radikalne islamske mreže u Crnoj Gori. Izvor je naglasio prisutnost većeg broja ekstremnih propovjednika koji djeluju van Islamske zajednice (IZ). Tokom vremena su, navodno, ostvarili veliki utjecaj, posebno u BiH, Sjevernoj Makedoniji i na Kosovu. Iz Crne Gore je protjeran državljanin BiH Haris Šundo , jer je u Plavu pokušavao formirati zajednicu mimo zvanične Islamske zajednice.

U odgovoru Vijestima ANB navodi se da do sada nije bilo terorističkih napada u ime religije.  “U Crnoj Gori postoji nekoliko radikalnih selafijskih grupa podijeljenih u više frakcija, koje se nalaze na različitim razinama radikalizacije”, ističe ANB kojom rukovodi nedavno postavljeni Ivica Janović . Novi šef tajne službe slovi za osobu blisku Pokretu Evropa sad (PES) i nema prethodno, makar formalno, iskustvo u branši. Za tajnu službu neuobičajeno dugo saopštenje opisuje kako i gdje se indoktriniraju mladi muslimani uz “uočavanje međunarodnih komponenti u aktivnostima …(i) pokušaja širenja radikalnih ideologija”. Neformalni izvor bio je još širi pomenuvši i dva borca ​​tzv. Islamske države (ISIL) iz Plava od kojih je jedan poginuo.

Zanimljivo je da su ANB-ovo saopštenje i drugi nezvanični izvori došli svega tri dana nakon zadušnica (parastosa) u manastiru Podmalinsko u opštni  Šavnik. Liturgija je služena za pokoj dušama “pripadnicima 1. i 2. durmitorske četničke brigade i žrtvama komunističkog progona, generalu Dragoljubu Mihailoviću i pripadnicima Jugoslovenske vojske u otadžbini (JVuO)”.

U saopštenju Eparhije budimljansko-nikšičke (EBN) navodi se da je služilo sveštenstvo “iz obje Mitropolije”, crnogorsko-primorske (MCP) i njihove. Besjedu je održao novoproglašeni mitropolit i novi član Sinoda (crkvene vlade) Metodije Ostojić . Nakon uvodnih pokrivalica i fraza o navodnoj vjeri u Hrista i ljubavi prema Bogu i ljudima, Metodije je prešao na ono što metodično radi od postavljenja za episkopa 2001.  Kaže da su se okupili zbog “velikih i najvećih vitezova i heroja Drugog svjetskog rata…koji su istrajali na krstonosnom i krstovaskrsnom putu Hristovom do kraja čista obraza i svijetla lika, i generala Dragoljuba, i Pavla komandanta i svih…vojnika koje su branili…svoju vjeru i obitelj i narod od one pošasti mračne koja se nadvila.” Ta pošast je i “dalje nadvijena, stoji nad našim glavama”. Kasnije se u zapaljivom govoru objašnjava da je ta pošast “titoističko-ustaške koalicije” koja caruje od 1945. godine i “koja gazi i ubija i najveći genocid pravi nad srpskim narodom”. Prije toga je izrazio žaljenje što saveznička avioni “nisu dirali (fašistički) Zagreb”.

U neistinitosti ove tvrdnje, lako se uvjeriti na Youtube-u gdje postoje filmski snimci nakon teškog bombardovanja Zagreba i mnogih drugih hrvatskih gradova. Metodije se osvrnuo i na spomenik Josipu Brozu Titu u Podgorici koji je za njega “najveći monstrum” i čije ponovno podizanje je “šizofrenija”. Usput su ponovljene  priče o Draži Mihailoviću kao prvom gerilcu Evrope i borbi protiv fašista. Niko ne spori da su se četnici borili protiv okupacije  do zime 1941-42 godine kao što ni Crkva ne spori da je Juda bio Hristov apostol do trenutka izdaje. Metodije se požalio i da “nemamo groba Svetog Save, ni Njegoševog ni Dragoljubovog”.

Metodije ne veliča prvi put velikosrpske fašiste i koljače (po njihovim vlastitim priznanjima i izvještajima) djece, žena i starih samo zbog toga što su pogrešne vjere, nacije ili ideologije. Međutim, prošlosubotnji govor izgleda kao apoteoza ostrašćenosti i etnofiletističkog sljepila znatnog dijela episkopata vjernog režimu Aleksandra Vučića . Kolika je doza netrpeljivosti i mržnje prema svemu crnogorskom govori i činjenica da je mitropolija koja nosi crnogorsko ime,  još u doba Amfilohija Radovića izbacila iz pravoslavne liturgije molitve za vlast i državu u kojoj žive, iako je to apostolska zapovjed. I sadašnji titularni mitropoliti Joanikije i Metodije preskaču taj dio liturgije. Vladika Kirilo Bojović, administrator Zagrebačko – ljubljanske mitropolije se na pravoslavni Božić ove godine pred tv kamerama na liturgiji pomolio “za ovaj grad (Zagreb), državu (Hrvatsku) i vojsku njenu, da pomene Gospod Bog u carstvu svome, svagda i uvijek…”.

Pokojni patrijarh Irinej Gavrilović je 2018. u sabornom hramu u Podgorici rukopoložio Metodija u vikarnog episkopa dioklijskog. Irinej je tada rekao da bi položaj Srba u Crnoj Gori “uporedio s položajem Srba u Hrvatskoj, u doba endehazije (NDH)”. Istog dana kada i Metodije, i sadašnji episkop dioklisijski Pajsije Đerković je održao besjedu u Dolima u Pivi, kao “najvećem stratištu…svih Pivskih novomučenika postradalih tokom Drugog svjetskog rata”. Stradalnici iz 1943. godine opisani su kao “srpski mučenici” koji su “postradali…za vjeru pravoslavnu”. Arhijerejski sabor SPC-a ih je kanonizirao maja 2017. kao mučenike za vjeru. Radi se o nekoliko stotina nevinih civila koji su u odmazdi ubijeni kao partizanski i komunistički simpatizeri od strane nacističkih jedinica i njihovih četničkih pomagača, koje SPC u drugim situacijama slavi kao heroje. Metodijeva klasifikacija “šizofrenije” bi se lako mogla primijeniti u ovom slučaju.

Ciljana i svjesno lažna tvrdnja patrijarha Irineja 2018. godine da su crnogorski Srbi tretirani isto kao i Srbi u doba ustaške NDH, prošla je  bez ikakvih posljedica i poslužila je kao ohrabrenje za sve drskije krečenje povijesti. Vjerovatno će i sadašnja Metodijeva retorika biti otćutana od tužilaštva iako je u Bijelom Polju formiran predmet nakon Metodijeve besjede. Mlitave reakcije premijera Milojka Spajića i predsjednika Jakova Milatovića koji se ne usuđuju da javno osude veličanje fašizma samo podstiču indolentnost. Obojica rado pričaju o građanskom karakteru i navodnom antifašističkom nasljeđu i tradiciji Crne Gore koja slijedi vrijednosti europskog sustava.

Antifašističko nasljeđe je uništeno upravo od strane nasljednice Saveza komunista – Demokratske partije socijalista (DPS) i njenog lidera Mila Đukanovića početkom 90-tih kada su se stavili u službu četničkog velikosrpskog projekta koji je preuzeo komunista Slobodan Milošević. Uništen je i komunistički moral nadovezan na ranije tradicionalno čojstvo. Od Crne Gore i Srbije napravljene su mafijaške narko države čijeg karaktera se Crna Gora ne može lako riješiti. Kriminalno nasljeđe braće Đukanović i Vučić nikada nije smetalo režimskim episkopima SPC. O ciljanom zaglupljavanju i duhovnom trovanju srpskog i crnogorskog naroda preko Vučićevih žutih televizija, tabloida i rijalitija ni sadašnji patrijarh,  ni Metodije ne smiju ni da pisnu.

Jednako ćute na restauraciju staljinizma u njima miloj Rusiji gdje svako malo idu na poklonjenje KGB-ovcima obučenim u episkopske odore Ruske crkve (RPC). Dan prije Zadušnice – 6. juna, Arhijerejski sinod Ruske crkve u inostranstvu, poznatije kao Ruska zagranična crkva, oštro je osudio obnovu sovjetskih ideoloških praksi u  Rusiji. Sinod je ukazao na “očiglednu tendenciju da se opravdaju zločini bogoboračke vlasti XX vijeka” pod predsjednikom Vladimirom Putinom . Podizanje spomenika Staljinu i Džeržinskom  Sinod Zagranične crkve je nazvao “užasavajućim” kao i izjave o restauraciji “idolopokloničkog mauzoleja na Crvenom trgu”. Osuđena je i “derehabilitacija (na hiljade slučajeva) nepravedno osuđenih pod komunistima uključujući i sveštenoslužitelje”. Saopštenje ove crkve nije objavljeno na portalima SPC-a i mitropolija u Crnoj Gori. SPC je ranije redovito prenosila saopštenja ove crkve. Zagranična crkva je osnovana u Srbiji nakon Oktobarske revolucije, od strane izbjeglih tj. preživjelih vladika. Pokrovitelj joj je bio kralj Aleksandar Karađorđević.

Islamska zajednica Crne Gore,  političari i ogromna većina muslimana jasno su opredijeljeni protiv šačice islamskih radikala koji svoju ideologiju šire ispod radara medija i službi uz anonimnost društvenih mreža. Situacija s radikalnim pro-KGB svetosavljem je potpuno drugačija. Zapaljive poruke mržnje i veličanja teških ratnih zločinaca iz Drugog svjetskog i ratova 90-tih dolaze od čelnih ljudi Srpske crkve (SPC) u Crnoj Gori i njihovih nadređenih u Beogradu (bilo da se radi o Patrijaršiji ili Andrićevom vencu).

Ćutanju vučićevskog bloka partija (NSD-DNP-SNP-UCG) se ne treba čuditi. PES i Demokrate koje koordiniraju sigurnosnim sektorom kao da misle da će ta tema sama po sebi nestati.

Činjenica je da je retorika vladika i paracrkvenih bratstava sve zapaljivija i učestalija. Glavne mete su opet mladi ljudi, a država se drži po strani.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo