Povežite se sa nama

MONITORING

Mugošino posljednje ljeto

Objavljeno prije

na

Čitavu deceniju je SDP koalicioni partner Miomira Mugoše, podgoričkog oligarha. Proljetos su esdepeovci istakli samostalnu izbornu listu Čiste ruke i osvojili pet odborničkih mandata. Iz SDP-a tvrde da Mugošu neće glasati ukoliko ga DPS do 10. septembra – kada mu ističe mandat gradonačelnika – predloži za budućeg predsjednika SO Podgorica. U teoriji je dokinuta Mugošina većina, jer koalicija DPS-a, Bošnjačke i Liberalne partije ima 28 od ukupno 57 odborničkih mjesta. U praksi, stvari su još ni na nebu ni na zemlji; Mugoša je osigurao odborničku većinu glasovima tri autsajdera, odbornika NS, DSS i Stranke penzionera, koji su u podgoričku skupštinu ušli preko opozicione liste Za bolju Podgoricu.

No, depeesovska vladavina u Podgorici na duže staze nije održiva uz pomoć prebjega. Mugoša je 2001. iskoristio dva prebjega iz NS-a da osigura nekoliko mjeseci vladavine do potom raspisanih lokalnih izbora.

Opcija da DPS manjinski vlada u Podgorici bila bi neprihvatljiva za najjaču crnogorsku partiju. DPS i SDP su koalicioni partneri na državnom nivou i u većini opština gdje drže vlast. Ukoliko bi došlo do raspada vladajuće koalicije u Podgorici, glavnom gradu sa približno trećinom ukupnog biračkog tijela, bio bi to možda uvod u kraj partnerstva DPS-SDP koje u kontinuitetu traje od 1998.

Mugoša posljednjih mjeseci ubrzanim tempom gubi moć. Vrhovni sud je pravosnažno presudio da je Glavni grad Podgorica, u slučaju Carine, njegovom odlukom oštećena za oko 2,5 miliona eura.

Mugoša nije uspio da zaštiti bivšeg šefa gradske građevinske inspekcije i njegovog glavnog saradnika, Vlatka Vučinića i Vladimira Juretića, koji su po tužbi vlasnika KIPS-a Rista Drekalovića u prvostepenom postupku su osuđeni na robiju – to je upozoravajući primjer raznim opštinskim inspekcijama, preko kojih je Mugoša selektivnom primjenom „zakona” sprovodio samovolju, da nemaju više imunitet. Opoziciona inicijativa za smjenu predsjednika SO Podgorica Raška Konjevića iz SDP-a nije uspjela, jer je za nju potrebna podrška odbornika DPS-a koja je izostala. Nešto se krupno iza brda valja…

Na prijesto u Podgorici Mugošu, kao ministra zdravlja, 2000. godine je postavio tadašnji premijer Filip Vujanović – bio je vršilac dužnosti predsjednika SO, skupa sa druga dva „povjerenika”, Dragišom Burzanom (SDP, sada Vujanovićev savjetnik, ubrzo ga zamijenio partijski kolega Dušan Simonović) i Draganom Šoćem (NS, sada advokat). NS je 2001. otpala, ostala je SDP.

Mugoša je – uz saučesničku ulogu SDP-a – svoju moć izgradio kroz instrumente širokih „diskrecionih ovlašćenja” u oblasti urbanizma, tokom perioda kada su cijene nekretnina u Podgorici dostizale astronomske iznose. Na taj način je stvorio ono što zli jezici definišu „građevinskom mafijom” (vidi boks). Glasovi protesta iz SDP-a su se pojavili nakon dugih godina tokom kojih su netransparentno dijeljeni i opštinski stanovi. Brojni funkcioneri SDP-a su dobili stanove od Mugošine administracije.

Uz podgoričkog SDP-a su Mugoši asistirali da obavi jednu od prvih sumnjivih transakcija. Naime, 2001-2002. su sa njegove kuće i okućnice u naselju Tološi izbrisani tereti uzurpacije i gradnje bez dozvole. Koristio je uzurpirano opštinsko zemljište, izgradio kuću bez građevinske dozvole a potom je napravljena razmjena Mugošinog i državnog zemljišta „pod propisanim uslovima”.

Posljednjih godina unutar SDP-a je raslo neraspoloženje prema Mugoši, no gradonačelnik je nalazio načina da ga sasiječe u korijenu. Na meti je bio predsjednik SO i odborničke grupe SDP-a dr Đorđije Suhih. Kada se glasalo ili prijetilo glasanjem o njegovom nepovjerenju, Mugoša je slao građevinsku inspekciju da kontroliše Suhihove nelegalno sagrađene objekte u naselju Gornja Gorica ili je preko portirske službe provjeravano njegovo odsustvo s posla tokom radnog vremena.

U međuvremenu, SDP je na bazi postizbornog saveza sa DPS-om zauzela funkcije u gradskoj administraciji. Raško Konjević, poslanik SDP-a, izabran je za predsjednika SO. I drugi esdepeovci su zaposjeli važne gradske resore. Tomica Paović (ranije zaposlen u UNDP-u) sekretar je za planiranje i uređenje prostora, Boris Mugoša (bio menadžer u jednoj kompaniji) je sekretar za razvoj preduzetništva a Goran Miranović sekretar za socijalno staranje.

Konjević, Paović i Boris Mugoša su bivši studenti dr Vujice Lazovića, jednog od dvojice vicepremijera i predsjednika OO SDP-a Podgorice, koji je proljetos bio nosilac liste Čiste ruke. SDP je godinama žmurio, čak podržavao, Mugošino divljanje gradskom građevinskom inspekcijom. Nekoliko godina Lazović, zapravo, njegov otac ima problem iz prostog razloga što mu Nada Mugoša, bivša sekretarka za planiranje i uređenje prostora, nije izdala urbanističko-tehničke uslove za rekonstrukciju kuće u podgoričkom naselju Masline. Uslijedili su nadzori opštinske građevinske inspekcije nad kućom Lazovića u Maslinama. Još je otvorena opcija podnošenja krivične prijave.

Privatna nezadovoljstva nekih od čelnika SDP-a postupcima Mugošine administracije dobila su na širem značaju promjenama konstelacije u vrhu DPS-a. A sporovi u DPS-u sa Mugošom nijesu od juče. Počeli su odmah nakon parlamentarnih izbora septembra 2006, kada je tvrdio da je izigran jer ga nijesu na vrijeme obavijestili o namjerama da Milo Đukanović demisionira sa funkcije premijera.

Mugoša je, tvrde izvori izvještača Monitora, u pozi alfa mužjaka, bio jedan od onih koji su 2006. blokirali izbor Igora Lukšića za premijera. Pozivao se na svoj rekordni trijumf na lokalnim izborima, kada je osvojio 56.000 glasova (62,9 odsto) a koalicija DPS-SDP u Podgorici čitavih 12.000 glasova manje i tvrdio da je kvalifikovaniji Đukanovićev nasljednik od Lukšića.

Moć su mu dokidali postepeno. Krajem 2009. usvojeni su zakoni o državnoj imovini i o svojinsko-pravnim odnosima. Inicijator donošenja ovih zakona je bilo Lukšićevo Ministarstvo finansija. Mugoša je, u svojstvu poslanika, tada optužio kolege iz DPS-a da su zakoni upereni protiv Glavnog grada. U Skupštini je odbijeno njegovih svih osam amandmana. Potom su usvojene izmjene Zakona o lokalnoj samoupravi kojim se predviđa da predsjednika opštine biraju lokalni parlamenti a ne neposredno građani.

Na zvaničnom sajtu Glavnog grada Mugoša u biografiji, kao važnu činjenicu, navodi da je „član DPS-a od osnivanja”. To što je Lukšić na funkcijama u DPS-u od početka 2000-ih, te da je bez dovoljno referentnih „partijskih zasluga”, Mugoša je 2006. koristio da mu ospori kandidaturu za premijera. U međuvremenu – u svijetlu ispunjavanja uslova radi otpočinjanja pregovora o prijemu u Evropsku uniju – mana je postala prednost, jer Lukšić nema dosije iz ratno-švercerskih 1990-ih.

Misija smjene Mugoše je bila teško izvodljiva prije isteka njegovog petogodišnjeg mandata iz 2006, jer podrazumijeva ne samo izglasavanje nepovjerenja u opštinskom parlamentu, već i organizovanje posebnog referenduma.

„Milo Đukanović i Ranko Krivokapić su ljetos, nakon lokalnih izbora, dogovorili da će Mugoša biti uklonjen. Da Mugoša ne bi dotad pravio probleme, te da bi se pospremile stvari unutar DPS-a, taj se dogovor čuva u najvećoj tajnosti”, tvrde naši izvori.

I Mugoša i Lukšić su članovi Predsjedništva DPS-a, 16-članog tijela unutar kojeg se debatuje i odlučuje o najbitnijim partijskim pitanjima. Na kongresu, koji je zakazan za 21. maj, doći će do rokada u Predsjedništvu, od koji će najkrupnija biti izbor Lukšića za potpredsjednika DPS-a – ta partijska funkcija ga sljeduje jer je premijer.

Prema procjeni izvora Monitora, biće to početak kraja epohe Mugošinog upravljanja Podgoricom, jer će Lukšić formalizovati svoj uticaj unutar partije koja, na bazi koalicionog sporazuma DPS-SDP, odlučuje o prijedlogu kandidata za predsjednika SO Podgorica.

RAŠKO KONJEVIĆ, PREDSJEDNIK SKUPŠTINE GLAVNOG GRADA PODGORICE
Bilo je grešaka…

MONITOR: Zbog čega ste, kao partija, godinama podržavali Miomira Mugošu uprkos upozorenjima medija i civilnog sektora na njegovu samovolju i protivzakonita postupanja?
KONJEVIĆ: Koalicija SDP-a i DPS-a je dala vidljive rezultate u Glavnom gradu. Podgorica se izrazito promijenila na bolje. Sigurno da je, u tom periodu, bilo i propusta i grešaka, ali je teško poreći argumente koje su vidljivi građanima. Posljednjih godina saradnja na nivou koalicije nije bila najbolja. To je i bio razlog samostalnog nastupa SDP-a na posljednjim izborima. Nakon izbora sklopljen je, uz posredovanje vrha dvije partije, postizborni koalicioni sporazum na novim osnovama. Sve postupke ljudi koje se bave javnim poslom, bili oni iz SDP-a ili DPS-a, treba da cijene za to nadležni organi u skladu sa zakonom i njihovim ovlašćenjima. Vladavina prava je i osnovni zahtjev Evropske unije za otpočinjanje pregovora za članstvo.

MONITOR: Kako je Mugoša uspio da pridobije glasove par „opozicionih” poslanika da glasaju za njegove prijedloge na posljednjim sjednicama SO?
KONJEVIĆ: Čuo sam dosta spekulacija na tu temu. Želim da vjerujem da svaki odbornik glasa na bazi svog uvjerenja i političkih stavova koje je prezentirao građanima tokom predizborne kampanje.

MONITOR: Ima li nezvaničnih najava DPS-a što će biti sa Mugošom, gdje će sa njim ako ga ne podrže u septembru za predsjednika SO Glavnog grada?
KONJEVIĆ: Ne bih to komentarisao.

MONITOR: Sada ste član opštinske Komisije za rješavanje stambenih pitanja. Da li će biti objavljena imena osoba koje su godinama unazad dobijala opštinske stanove?
KONJEVIĆ: Predsjednik Komisije još nije zakazao konstitutivnu sjednicu. Ako Vlada, odnosno njena stambena komisija, više puta, na upite poslanika, saopštava podatke o svom radu, ne vidim razloga zašto i opštinska komisija te podatke ne bi dala onima koji su za to zainteresovani.

Mugoša – porijeklo moći

Kako je Miomir Mugoša razradio šeme pa izrastao u velikog vezira Mugilenda?

Planove višeg reda (GUP) je mijenjao u skladu sa potrebama planova nižeg reda (DUP). Građevinski preduzimači su bivali upućeni na Mugošu jer je od njega zavisilo donošenja odluke o izradi plana.

U slučajevima kada su DUP-om planirane veće izmjene u prostoru koje nijesu usklađene sa GUP-om ili prostornim planom lokalne samouprave, Mugoša je mogao donijeti odluku istovremenom mijenjanju dva planska dokumenta različite hijerarhije. Imao je opciju da postavi iste članove komisije za stručnu ocjenu planskog dokumenta, pa ih je dovodio u konflikt interesa, pošto članovi komisije za svoj dupliraju honorare ako se pristupi izradi oba plana.

Oko 80 odsto svih objekata na teritoriji Podgorice bilo je bespravno izgrađeno kada je Mugoša 2000. pristupio selektivnoj legalizaciji objekata, sprovođenoj na bazi njegovih zaključaka. Koji nijesu bili javni! Samo su njemu bliski ili privilegovani investitori bili upoznati sa zaključcima, pa su mogli legalizovati objekte, čak i bez obaveze plaćanja naknada.

Lično je Mugoša formirao komisije prije raspisivanja tendera procijene tržišne vrijednosti opštinskog građevinskog zemljišta. Na taj način je ima kontrolu nad procesom donošenja odluke koje uticale na interese i profite investitora. Jedan od ključnih parametara za određivanje zemljišta je njegova namjena definisana urbanističkim planom a Mugoša je donosio odluke o pristupanju izrada planskog dokumenta. Uticao je na promjenu namjene zemljišta kroz izmjene prostornog ili urbanističkog plana i investitorima je mogao obezbijediti značajan profit na osnovu tako nastale razlike u cijeni.

Kroz mistifikaciju obračuna komunalija (ugovori nijesu bili dostupni javnosti), Mugoša je faktički držao u pat-poziciji hiljade svojih sugrađana. Bili su bez pravoa žalbe na obračunati iznos, jer opštinska administracija nije donosila upravni akt, već samo obračun!

Jedno od ključnih pitanja glasi u kolikom je broju slučajeva, umjesto novca, Mugoša (SO Podgorica) kao „kompenzaciju” za obračun komunalija prihvatao stanove ili poslovne prostore?

Nema dostupnih, preciznih podataka o broju objekata ni o investitorima, privatnim građevinskim preduzimačima, koji su na taj način izmirili dug za opštinske komunalije, niti o broju stambenih i poslovnih jedinica čiji je vlasnik postala SO Podgorica, kao ni o svrsi njihovog korišćenja.

Kadrovi

Za novog glavnog opštinskog administratora je Miomir Mugoša jesenas izabrao Željka Vukovića koji je 2006-2007, kao pomoćnik ministra rada i socijalnog staranja, bio predsjednik odbora direktora Radoja Dakića.

Upravo je 2007. prodato zemljište ove bivše fabrike beogradskoj kompaniji Delta a investitore (Čelebić kompani i CMC) su navodno protivpravno oslobodili plaćanja naknade za uređenje gradskog građevinskog zemljišta u iznosu od dva miliona eura. Akcionari Radoja Dakića su zimus najavili krivičnu prijavu protiv Vukovića, dok je, po istom osnovu, protiv Mugoše SNP početkom 2007. podnio krivičnu prijavu.

Iz opozicije su objavili da kroz Agenciju za izgradnju i razvoj Podgorice d.o.o. cirkuliše „paralelni budžet”, jer gradski parlament nije kontrolisao njen završni račun. Posljednjih godina na njenom čelu su bili Goran Vuletić (kum Aca Đukanovića) i Vladan Vučelić (Mugošin bliski saradnik). Zimus je za direktorku Mugoša imenovao Nadu Mugošu. Ironijom sudbine ona je sada šefica svom mužu, Vladimiru Mugoši, rođaku gradonačelnika, koji je u Agenciji rukovodilac sektora za tehničke poslove.

Koliko su besprijekorni neki od kadrova SDP-a u podgoričkoj administraciji?

Imenovanje Gorana Miranovića, sekretara za socijalno staranje iz SDP-a, oboreno je 12. januara ove godine na Upravnom sudu (presuda U. br. 2822/2010) jer nije imao položeni stručni ispit. Postupak je poveden po žalbi jednog od učesnika konkursu. Miranović je prethodno godinama obavljao istu dužnost!

Zvonko Saveljić, dugogodišnji gradski sekretar za razvoj preduzetništva, zimus je preko novina objavio svoju ostavku na članstvo u SDP-u….

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

EKONOMIJA VLASTI: Državna preduzeća – partijsko vlasništvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju

 

 

Još ne postoji zvaničan podatak obroju preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države Crne Gore ili neke od ovdašnjih 25 opština. Iz Instituta alternativa potrudili su se i napravili svoju listu. Ona, u stvarnosti, ne može biti kraća. Samo duža. Prema njihovim podacima, imamo 55 državnih i 123 lokalna preduzeća sa, makar, 20.515 zapošljenih. Čiji broj u kontinuitetu raste.

Makar neki od donosioca odluka u prebrojanim državnim  preduzećima ne osjećaju se kao dio tog sistema. Odnosno, ne prihvataju pripadajuće obaveze o javnosti rada. Tako su iz pljevaljskog Rudnika uglja (dio sisetama EPCG) odbili da NVO MANS dostave podatke o zapošljavanju i poslovnim aranžanima vezanim za prodaju uglja kompanijama iz Srbije. Poslovna tajna, objasnili su.

„Kada smo tražili kopiju pravilnika o poslovnoj tajni, odgovoreno nam je da ova kompanija nije obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI), jer Rudnik nije u vlasništvu države“, objasnili su iz MANS-a novinarima Vijesti. I predočili dokument – odgovor koji su dobili iz Rudnika uglja. Tamo stoji: „U smislu citirane zakonske odredbe (dio Zakona o SPI, primjedba Monitora), a imajući u vidu činjenicu da je Rudnik uglja, kao jednočlano akcionarsko društvo u 100 odsto vlasništvu EPCG, a ne države Crne Gore, smatramo da ne postoji zakonska obaveza Rudnika uglja za postupanje“.

To što je EPCG skoro pa u sto postotnom vlasništvu države – nema veze. Da je važno, valjda bi neko od nadležnih iz izvršne vlasti ili regulatornih i nadzornih agencija reagovao na objavljene tvrdnje. Ovako, stvari su sada postavljene na sledeći način: Rudnik uglja nije državno nego vlasništvo Elektroprivrede, pa se na njega ne odnosi Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Pride, pošto im je resorni ministar Saša Mujović to završio, ubuduće će „sva nabavka uglja EPS-a od RUP-a ići na osnovu bilateralne saradnje dvije kompanije“. Tako će se, pojasnili su iz Ministarstva energetike dogovor Mujovića i izvršnog direktora EP Srbije Dušana Živkovića, „izbjegnuti nepotrebni troškovi trećih lica, posrednika u trgovini, smanjiti mogućnost manipulacija i postigli maksimalni benefiti za kompanije“. Možda. Ali će se tako takođe izbjeći i javno oglašavanje prodaje, nadmetanje potencijalnih kupaca koje bi moglo donijeti bolju cijenu prodavcu (iz perspektive Crne Gore to nam je u interesu) i bilo kakva kontrola poslova ugovorenih bilateralnom saradnjom. Čija se tajnost, vrlo je vjerovatno, podrazumijeva.

Već kada pominjemo EPCG i Srbiju, evo jedna, nazovimo je, zanimljivost. Izvori Monitora iz EPCG najavljuju kako će se narednog ponedjeljka, 15. aprila, u Beogradu održati sjednica Odbora direktora Elektroprivrede Crne Gore. Iz njihove perspektive to je ne samo (pre)skup izlet za kojim nema „ni povoda ni potrebe“, već i rizičan potez kojim se stvara mogućnost da podaci i odluke Odbora direktora EPCG, koji su u dobroj mjeri nedostupni javnosti kao poslovan tajna, dospiju u ruke inostrane konkurencije. Pa se pitaju šta će nadležni uraditi kako bi u konkretnom slučaju zaštitili državne interese.

Predsjednik Odbora direktora EPCG Milutin Đukanović u razgovoru za Monitor demantuje tu informaciju. Ali ne spori da će, skupa sa još nekoliko članova odbora direktora EPCG, izvršnim direktorom  i nekoliko zvaničnika kompanija koje su u njihovom vlasništvu (Rudnik uglja, CEDIS, EPCG-Solar, EPCG – Željezara i par manjih preduzeća) početkom naredne nedjelje službeno boraviti u Beogradu. Tamo će, predočio nam je Đukanović, održati više sastanaka sa potencijalnim partnerima u vezi mogućih zajedničkih projekata. Prvi čovjek EPCG je zamolio da ne iznosimo detalje, ali ne možemo odoljeti da ne pomenemo kako će jedna od tema biti potencijalna revitalizacija Rudnika uglja u Beranama.

Đukanović nam je, ipak, potvrdio da će se u ovdašnji članovi Odbora direktora EPCG (oni koji otputuju za Srbiju) u Beogradu sresti sa kolegama Jovicom Milanovićem (dekan ETF u Mančesteru) i Vladimirom Katićem (profesor FTN u Novom Sadu) koji su u aktuelni saziv Odbora direktora imenovani kao eksperti, na prijedlog resornog ministra. Dakle, većina članova borda EPCG okupiće se u Beogradu. „Iskoristićemo priliku“, kazao nam je Milutin Đukanović. A da li će to biti sjednica ili susret možda saznamo iz nekog od narednih kompanijskih saopštenja.

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju.

„EPCG osjeća potrebu da se, javnosti radi, oglasi povodom današnjeg istupa u Skupštini CG gospodina Dritana Abazovića (URA), koji vrlo tendenciozno i zlonamjerno opisuje izvršnog direktora naše kompanije, gospodina Ivana Bulatovića. U navedenim istupima se, naime, gospodin Bulatović dovodi u vezu sa nekim skrivenim centrima moći“, nedavno je saopšteno iz EPCG. „Kao predstavnici najvažnije kompanije u državi, dužni smo da ukažemo na jednu vrlo problematičnu praksu u dijelu koji se odnosi na potrebu nekih političkih aktera da, preko leđa EPCG, njenog poslovodstva i zaposlenih, stiču jeftine političke poene. Tako nešto ne samo da je neprofesionalno i nekorektno, nego se, kako vidimo, do sada nikome nije isplatilo u smislu stvarnog postizanja političkog efekta. Jer, i javnost i građani Crne Gore vrlo jasno uočavaju razliku između EPCG, kao ozbiljnog privrednog sistema, i političkog avanturizma.“

Nije bilo davno kada su Đukanović (DF) i Abazović (URA), skupa, ugovorali i proslavljali kupovinu imovine nekadašnje nikšićke Željezare. Sve pred TV kamerama, uz primjetno odsustvo tadašnjeg izvršnog direktora EPCG Nikole Rovčanina (Demokrate), koji je, u međuvremenu, podnio ostavku i preselio se u poslaničke klupe. Zajednički posao finansiran novcem poreskih obveznika nedavno je, od strane Agencije za zaštitu konkurentnosti (AZK), proglašen za nezakonitu državnu pomoć. To je naljutilo čelnike EPCG predvođene Đukanovićem, pa su nadležnom sudu uložili žalbu na odluku AZK. Abazović je ostao ravnodušan, pošto on više nije premijer a njegove partijske kolege su razriješene iz Odbora direktora EPCG.

„Tako smo bili svjedoci smjena članova Odbora direktora EPCG koji je ostavio na računu 80 miliona eura, a juče smo imali priliku da vidimo i smjenu članova Odbora direktora Aerodroma Crne Gore koji ostavljaju na računu preko 24 miliona eura”, saopštili su neki dan iz GP URA.

U tom saopštenju nije navedeno da je na čelu smijenjenog Odbora direktora Aerodoroma CG bio čovjek sa njihove kvote imenovanja po dubini. I da je taj Odbor, onog dana kada im je resorni ministar Filip Radulović saopštio da će njihov mandat sjutradan biti okončan, donio odluku o razrješenju tadašnjeg izvršnog direktora Aerodroma Vladana Draškovića. Imenujući za v.d. direktora sebi bližeg. Bez pomena miliona koji se nalaze na kompanijskom računu.

Toliko o principima. I obećanom otklonu od politika iz vremena vladavine DPS-a.

“Konkurisao za Željeznički prevoz?“, pita 2021. u svom kabinetu Andrija Mandić Beranca Momčila Jelića, ne znajući da njegov sagovornik, odlučan da se iz Srbije vrati u Crnu Goru (na kakvu direktorsku funkciju), snima njihov razgovor. A snimak je nedavno objavljne u Vijestima. Jelić mu odgovara “Da”.

“Za direktora, je l’? Željeznički prevoz je pripao Milanu Kneževiću tako da ovdje ti ne mogu…”, kaže Mandić. “Ali kažu Mandić je tamo”, odgovara Jelić. “To nije moje i mislim da je Milan Knežević već tamo odredio nekoga…“.

Kako se ono kaže: meritornost!?

Inače, prema objavljenim podacima Instituta alternativa  EPCG i Rudnik uglja Pljevlja su dvije od četiri državne kompanije sa najvećim brojem zaposlenih. Ispred njih je CEDIS (takođe dio EPCG grupe) a između Pošta Crne Gore. Aerodromi su na petom mjestu, dok je Željeznički prevoz, bio Milanov ili državni, na 12. mjestu. Ispred EPCG – Solar gradnja.

Iz iste baze podataka saznajemo da je najveća plata izvršnog direktora neke državne kompanije 5,5 hiljada eura (državna avio kompanija ToMontenegro) a najmanja prijavljena 515 eura (Montenegroturist Budva). Dok petnaestak izvršnih direktora državnih kompanija nijesu prijavili svoju zaradu. Valjda čekaju sud partije?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO VRIJEME, STARI NAČIN: Posao sa malim HE cvjeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasnici  33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja koju plaćaju građani ubiraju milionske profite. Oni kojima je spriječena gradnja traže od države milionski odštetu. Nacrtom zakona o obnovljivim izvorima predviđaju se brojne olakšice, pa se prekaljeni biznismeni već  organizuju da prigrabe nove subvencije

 

Deset firmi koje gazduju sa 22 male hidroelektrane (mHE), od biznisa prodaje struje u prethodnim godinama, pa do kraja prošle godine, prikazalo je dobit od preko 21,5 miliona eura, saopštili su iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP).

Iz ove organizacije podsjećaju da su biznis mHE razvile vlade Demokratske partije socijalista. Do poslova su došli uglavnom bliski vrhu te partije po političkom, rodbinskom, kumovskom-prijateljskom ključu.

Podsticaj za mHe, kao obnovljive izvore energije, plaćaju građani. Prema zvaničnim podacima na terenu imamo 33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja. Biznis šema je obuhvatala dodjelu koncesija za proizvodnju struje iz mHE na period od 27 do 30 godina, a koncesionar dobija pravo na subvencije u prvih 12 godina, koje plaćaju potrošači kroz račune na struju, a dio se izdvaja iz državne kase, naveli su iz ASP.

Male HE uglavnom se nalaze na nerazvijenom sjeveru, gdje mještani godinama ukazuju da su im uništile rijeke. Ilustrativan je primjer Andijevice na čijoj teritoriji se nalazi deset malih HE, devet privatnih i samo jedna opštinska. Godišnje vlasnici mHE sa područja ove opštine od njih zarade oko četiri miliona eura, a budžet Andijevice je 2,5 miliona. No u ovoj opštini su donekle zadovoljni jer su se izborili za procenat od šest odsto koje naplaćuju malim HE za koncesuju na vode. U drugim opštinama taj je procenat svega 0,5 odsto. Koncesije se naplaćuju preko Ministarstva finansija, a 70 odsto pripada lokalnim samoupravama, dok 30 odsto ide u državni budžet. Prema projekcijama mHE će u tri decenije, koliko će biti u privatnom vlasništvu, zaraditi oko 120 miliona eura. Opštini Andijevica će u tom periodu pripasti samo devet miliona eura.

U susjednim Beranama Hidroenergija Montenegro je razgranala posao sa  malim hidroelektranama. ,,Hidroenergija Montenegro, koja gazduje sa osam mHE, a do kraja prošle godine je nagomilala dobiti oko devet miliona eura“, navode iz ASP-a.

Ova kompanija je u vlasništvu Olega Obradovića i Ranka Radovića, kome su vlasništvo ustupili Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, nezvanični vlasnici kompanije Bemaks.

Iz ASP-a navode i da firma Kronor ima dvije mHE, a prikazala je nagomilani keš od oko 3,6 miliona. Konzorcijum Small Hydro Power Plant Mojanska ima dvije mHE i već 2,9 miliona nagomilane dobiti, a Igma Energy sa dvije mHE je prikazala dobit od 1,5 miliona.

Nakon što su prošle godine, usljed energetske krize,  porasle cijene struje Hidroenergija Montenegro i BB Hidro prestale su da koriste podsticaje. Počele su da prodaju cijenu po tržišnim uslovima i ostvarile rekordne profite. Hidroenergija Montenegro je imala 12 miliona dobiti 2022., da bi ta dobit prošle godine porasla na 2,8 miliona.

Kompanija BB hidro u vlasništvu Blaža Đukanovića, sina bivšeg predsjednika države Mila Đukanovića, i njegovog poslovnog partnera Ivana Burzanovića, je u 2022. godini imala neto dobit  25,8 hiljada eura, a lani 178 hiljada eura, što je sedam puta bolji rezultat.

Agencija za sprečavanje korupcije  2018. godine, nakon prijave nevladine organizacije KOD, presudila je  da Milo Đukanović nije bio u konfliktu interesa kada je sinu potpisao koncesiju za mHE nakon što je njegova Vlada verifikovala odluku.  Objašnjeno je da  premijer nije odlučivao o tome da li njegov sin ispunjava uslove već je samo potpisao odluku.

Đukanovićeva kompanija sada tuži državu i traži naknadu štete i izmaklu dobit, jer im je, kako tvrde, onemogućeno da grade svoju drugu malu hidroelektranu Slatina.

Bivša vlada Zdravka Krivokapića raskinula je 2021. godine deset ugovora o koncesijama za gradnju mHE zbog nepoštovanja ugovornih obaveza od strane investitora.

Oni sa kojima su ugovori raskinuti tuže državu. Tako, državljanin SAD, porijeklom sa Kosova, Fljorin Krasnići, od države Crne Gore traži 20 miliona odštete za navodnu izgubljenu dobit zbog toga što mu je 2016. godine onemogućeno da u Plavu izgradi malu hidroelektranu.

,,Tom gospodinu smo te godine lijepo pokušali da objasnimo da ne može praviti hidroelektranu na Đuričkoj rijeci, iznad koje je Jasenička rijeka, sa koje sa grad napaja vodom. Taj koji mu je obećao da može da gradi, u tadašnjoj Vladi i tadašnjoj lokalnoj upravi u Plavu, neka mu sada da odštetu”, saopštili su nedavno u plavskom pokretu građana Ne damo rijeke. Uz pozivanje Specijalnog državnog tužioca da se aktivnije uključi u sporove oko malih HE.

Krasnići je dozvolu za gradnju dobio u vrijeme dok je plavskom opštinom upravljao Orhan Šahmanović. Prošle godine, Krasnići je  posvjedočio da je od tadašnjeg premijera Duška Markovića dobio uvjerenje da će biti obeštećen.

Iako se prijetilo višemilionskim odštetama, za sada su prvostepene presude značajno manje. Privredni sud je zbog naknade štete i izgubljene dobiti za jednu malu HE dosudio iznos od 780.000 eura, a za drugu iznos nakade štete zbog aktiviranja bankarske garancije je oko 253.000 eura.

Ministarstvo energetike i rudarstva je u informaciji s kraja prošle godine navelo da u Crnoj Gori trenutno rade 33 mHE. U informaciji se navodi i da trenutno postoji 29 aktivna ugovora o koncesiji za izgradnju malih hidroelektrana i dvije energetske dozvole za rekonstrukciju mHE kojima je omogućena izgradnja i eksploatacija ukupno 42 objekta mHE, od kojih je završena izgradnja 33 mHE koje su trenutno u radu, četiri mHE u fazi projektovanja i pet mHE u fazi izgradnje.

Prema podacima o energetskom bilansu za prošlu godinu male HE imaju  5,5 odsto učešća u ukupnoj proizvodnji električne energije. ,,Male HE su proizvele 226 GWh električne energije, što je za 54 GWh ili 30,93% više od plana, a 31,87% više u odnosu na 2022. godinu”, navodi se u Energetskom bilansu koji je uradilo Ministarstvo energetike i rudarstva.

Termoelektrana Pljevlja tokom prošle godine učestvovala je u ukupnoj proizvodnji sa 37,6 odsto, dok su hidroelektrane ostvarile učešće od 54,3 odsto, vjetroelektrane 7,6, a solarne elektrane 0,31 odsto.

Crna Gora je sa preko 60 odsto energije iz obnovljivih izvora umnogome premašila prosjek EU koji iznosi 41 odsto.

Iz ASP-a kažu da osim struje iz mHE subvencije se u ovom času plaćaju i za dvije velike vjetroelektrane (Možura i Krnovo), kao i više solarnih elektrana. Upozoravaju na veoma štetni Nacrt zakona o korišćenju energije iz obnovljivih izvora, koji, kako tvrde, pakuje nove subvencije potrošačima, koje će plaćati za proizvedenu električnu energiju iz raznih obnovljivih izvora.

U Nacrtu zakona predviđaju se i dalje subvencije u roku od 12 godina a navedeni su i izvori obnovljive energije: solarna,  energija vjetra, hidroenergija, geotermalna, energija biomase, deponijski gas, energija talasa i mora.

Novi zakon bi po ASP-u mogao da otvori prostor da u biznis sa obnovljivim izvorima energije uđu novi-stari biznismeni koji bi izvukli korist na štetu građana i države.

Kao primjer navode firmu Čevo Solar u kojoj su osnivači Srđan Kovačević sa procentom udjela od 20 odsto, Dragoslav Damjanović sa 7 odsto, Radomir Kovačević sa 38 odsto, Momir Grbović sa 14 odsto, Zoran Đukanović sa 14 odsto i Aleksandar Tičić sa procentom udjela od 7 odsto.

Firma je osnovana jula 2022. godine, a krajem prošle godine je ozvaničila početak rada prve solarne elektrane na zemlji, na Čevu, na teritoriji Prijestonice Cetinje.

Srđan Kovačević je dugogodišnji predsjednik Odbora direktora Elektroprivrede Crne Gore (EPCG). ,,Najviše je ostao upamćen iz vremena prodaje dijela akcija EPCG italijanskoj kompaniji A2A, koja je tada predstavljana stateškim partnerom. Desetine miliona eura dobijenih od prodaje akcija Italijanima je, umjesto da se investiraju u razvoj mreže, držao po niskim kamatama u Prvoj banci većinskog vlasnika Aca Đukanovića, kako bi bila spašena od propasti. Iz tog vremena je i zaključenje suboordinisanog kredita sa istom bankom, koji je i danas na snazi, a koji je proizveo direktnu milionsku štetu EPCG”, ističu iz ASP.

Radomir Kovačević, navode, stoji iza privatne firme Mezon. ,,Ova firma je godinama dobijala od CEDIS-a poslove ugradnje brojila, vrijedne desetine miliona eura’. Analiza ASP-a od prije nekoliko godina pokazala je da je u samo jednoj javnoj nabavci te vrste, na analiziranom uzorku od desetak miliona eura, cijena bila preplaćena za preko dva miliona eura.

CEDIS je kćerka firma EPCG, a na njenom čelu je više godina bio Zoran Đukanović, koji je upravo dodjeljivao poslove Mezonu, a sudeći prema javnim evidencijama, sada je i on jedan od vlasnika u Čevo Solar, ističu iz ASP…

Nove firme za nove subvencije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST, ZAKON I LOGIKA: Čudesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije tuži Vladu zbog nezakonitih odluka. Sud poništava Vladina  rješenja koja, kažu, nijesu obrazložena. Predsjednik smatra da Vlada donosi odluke koje mogu dovesti do “narušavanja pravnog poretka i prave sigurnosti u zemlji”. Za sada sve ide po planu, kaže premijer

 

 

Ministar tužio Vladu.

Brojni domaći i strani mediji pod sličnim naslovima prenijeli su vijest da je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović Upravnom sudu podnio tužbu protiv Vlade čiji je član. Razlog je nedavno imenovanje Aleksandra Radovića za vršioca dužnosti direktora Uprave policije.

U tužbi ministar MUP-a ponavlja tvrdnje da je Vlada nezakonito ovlastila premijera Milojka Spajića da predloži v. d. direktora UP, nakon što su odbili njegov prijedlog da na to mjesto dođe Lazar Šćepanović. I od Upravnog suda traži da poništi, po njemu, nezakonito rješenje.

Mnogima se po glavi motala misao koju je Amer Smailović, poslanik Bošnjačke stranke, sažeo u jednu prostoproširenu rečenicu: „To je jedinstven slučaj u svijetu gdje ministar tuži Vladu, čiji je dio”. Onda je premijer nadogradio tu tezu. “Nekako je malo čudno da neko sam sebe tuži”, komentarisao je Spajić tužbu za koju je, navodno, saznao iz medija. Pošto, tvrdio je početkom nedjelje, nema informaciju da je njegova Vlada primila tužbeni zahtjev njegovog ministra unutrašnjih poslova.

Ne znamo da li je Spajić bio u prilici da na tu temu razgovara sa, recimo, potpredsjednikom Vlade za bezbjednost, unutrašnju politiku, evropske i vanjske poslove Aleksom Bečićem. Kako je Bećić, uz sve pomenuto, i predsjednik stranke iz koje dolazi ministar Šaranović (Demokrate), nije isključeno da je on o podnijetoj tužbi znao nešto više od premijera.

Danilo Šaranović je osjetio potrebu da pojasni : “Niti mogu, niti sam utužio samog sebe, već Rješenje o postavljenju v.d. direktora UP, protiv kog sam glasao zajedno sa još šest članova Vlade (među njima je bio i ministar pravde – prim. Monitora), a na čiju nezakonitost sam ukazao prije samog donošenja. U zemlji koja se zalaže za evropske vrijednosti, demokratiju i vladavinu prava, svaki član Vlade bi trebalo da afirmiše rješavanje sporova pred sudom.”

U takvoj zemlji bi, vjerovatno, imali jasniju ideju o tome treba li ministar da sjedi u vladi koju tuži zbog nezakonitog rada u njegovom resoru, ili se očekuje da u nekom takvom slučaju podnese ostavku. Odnosno, da li se od vlade koju je utužio njen ministar očekuje da pokaže političku toleranciju i ljudsku širinu, ili da pokrene postupak njegovog razrješenja. Dileme ne bi bilo po pitanju trenutne političke sudbine onoga kome sud ne bi dao za pravo. Taj bi spakovao stvari i krenuo kući. Prije nego ga spakuju oni kojima u uređenim demokratijama pripada pravo da imenuju i razrješavaju članove vlade.

Kako govorimo o današnjoj Crnoj Gori, možda je ipak najvjerovatnije da se ništa od pomenutog neće dogoditi. Moguće je, čak, da nikada ni ne saznamo šta sudije u Upravnom sudu misle o postupku imenovanja Aleksandra Radovića. Ova priča, naime, ima još jednu malu začkoljicu,   jer  je prethodno smijenjeni direktor Uprave policje Zoran Brđanin od suda zatražio ocjenu zakonitosti te odluke. Po treći put Brđanin tuži, sada drugu, Vladu. Sud mu je u dva ranija postupka dao za pravo, a pravnici kažu da ima elemenata da se isto ponovi i treći put. Ukoliko se Brđanin još jednom vrati na čelo UP, o (ne)zakonitosti imenovanja njegovog v.d. nasljednika bilo bi bepsredmetno raspravljati.

Upravni sud već je poništio rješenje Spajićeve Vlade kojim je Artan Kurti razriješen sa mjesta Generalnog inspektora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). U obrazloženju predsjednice sudskog vijeća Ljiljane Šoškić piše da Vlada nije navela ni jedan razlog za Kuritijevu smjenu. Samo je citarala član zakona kojim joj se daje za pravo za postavlja i razrješava Generalnog inspektora ANB-a. Premijer Spajić još od 2021. muku muči da nauči kako su pravni osnov i razlozi/valjano obrazloženje za nečiju smjenu dvije različite stvari. Ne ide mu da utuvi kako  poslu kojim se sada bavi, bez poštovanja forme nema ni suštine.

Kada se, citirajući ministra Šaranovića, dotakosmo evropskih vrijednosti, da zaokružimo priču: Od kako je Vlada odbila njegov prijedlog o imenovanju Lazara Šćepanovića za v.d. direktora Uprave policije, ministar Šaranović ne prisustvuje njenim sjednicama. Prisustvo je inače obavezno za sve ministre, izuzev kada su opravdano spriječeni da budu na sjednici. “Član Vlade dužan je da prisustvuje sjednici Vlade i učestvuje u njenom radu. Samo izuzetno, kad je član Vlade opravdano spriječen da prisustvuje sjednici Vlade, sjednici prisustvuje njegov pomoćnik ili sekretar ministarstva, uz prethodnu saglasnost predsjednika Vlade”, piše u jedinom postojećem propisu (Poslovnik) koji reguliše rad i ponašanje članova Vlade. Crna Gora nema zakon o vladi i, kako stvari stoje, neće ga ni dobiti u dogledno vrijeme.

Da slika bude kompletna – još jedna nezvanična informacija. Bolje rečeno javna tajna: od imenovanja Radovića ministar Šaranović ne komunicira sa prvim čovjekom Uprave policije. Kao što od svog imenovanja i povratka zakonitog direktora na čelo UP, nije komunicirao ni sa Zoranom Brđaninom.

Kao posljedicu takvog odnosa izvršne vlasti i Uprave policije imamo krajnje neobičnu, vanrednu situaciju. Prošlog ponedjeljka obaviješteni smo da su šumokradice kod Berana pucale na policajce koji su im oduzeli kamion sa bespravno posječenom oblovinom. Jedan policajac je, navodno, ranjen u tom obračunu. Premijer Spajić javno je zatražio kompletnu informaciju o tom događaju.

“Država će zaštititi svakog policajca, carinika, inspektora i bilo kojeg državnog službenika…”, napisao je Spajić na društvenoj mreži X, svom omiljenom kanalu komunikacije sa javnošću. I ministar Šaranović je, javno (opet preko X-a), naložio hitnu i temeljnu istragu “kako bismo razjasnili činjenično stanje i utvrdili istinu.”

Istog dana oglasio se i advokat Aleksandar Šćekić, iznoseći bitno drugačiju verziju spornog događaja. “Potpuna je neistina da je neko od građana pucao na policiju. Istina je obrnuta – policajac koji je čekao švercere, naišao je na grupu mladića koji su automobilom pretekli kamion. Za upravljačem je bio policajac koji je u tom momentu izvadio pištolj i ispalio ka njima pet ili šest metaka. Nakon toga svi su privedeni, a moj punomoćnik i momak koji je bio sa njim u automobilu pušteni su čim su dali izjave. Policajac je prvobitno zadržan u Odjeljenju bezbjednosti Berane, ali je i on pušten. Dakle, ne stoji premijerova opaska da moramo štiti policiju od građana, već obratno – u ovom slučaju treba da čuvamo građane od policije. Nadam se da će premijer, jer je obmanut, nakon sprovedene istrage donijeti zakonite odluke”, kazao je Šćekić.

Deset dana od tada, i još se ne zna ko je pucao na koga, da li je neko zaista ranjen u tom okršaju, sa koje strane obarača se nalazio eventualno povrijeđeni… Da li je crnogorski sistem bezbjednosti toliko nesposoban da ne može da dođe do osnovnih informacija o tom slučaju? Ili su neki od aktera obračuna toliko moćni da im ni Vlada ni UP ne smiju ići uz dlaku? Od koga tražiti neophodne odgovore?

Vlada ima preča posla. Kako saveznicima dokazati proklamovanu evroatlansku opredijeljenost vladajućih, kada Maja Vukićević (DNP) poslanica u Skupštini Crne Gore i Parlamentu Savjeta Evrope,  u ime Crne Gore glasa protiv prijema Kosova u tu organizaciju. A onda, dok ministarka evropskih integracija Maida Gorčević objašnjava kako to nije stav Vlade, potpredsjednik Vlade Vladimir Joković se glasne da kaže kako bi on isto glasao da je bio na mjesti poslanice Vukićević. Za kompletan utisak valja imati i, za sada nezvaničnu, informaciju da će, kada i ukoliko ukoliko dođe do najavljene rekonstrukcije vlade, upravo poslanica Maja Vukićević biti kandidatkinja partije Milana Kneževića za mjesto potpredsjednice Vlade zadužene za infrastrukturu. U čijem razvoju očekujemo ozbiljnu finansijsku  pomoć EU.

Još malo o domaćim nevoljama. Nekako u isto vrijeme svi su se dosjetili da lokalni izbori u Šavniku, započeti u jesen 2022. (dakle  prije 18 mjeseci) još nijesu završeni. Pošto bi taj posao valjalo privesti kraju, lokalne vlasti u tehničkom mandatu su, na elektronskoj sjednici, izmijenile sastav opštinske izborne komisije i donijeli odluku o skraćenju davno isteklog mandata odbornicima u lokalnom parlamentu. Očekujući da predsjednik Jakov Milatović utvrdi datum novih izbora, na koje bi oni izašli sa pozicija vlasti. Paralelno, Vlada je uvela privremene mjere u Šavniku i, takođe, donijela odluku o skraćenju mandata Skupštini SO Šavnik. Jednako očekujući da Milatović, kao što je to ovih dana uradio u slučaju SO Budva i Andrijevica, raspiše lokalne izbore i utvrdi datum njihovog održavanja. A da Šavnikom do izbora upravlja tim povjerenika naklonjen aktuelnoj većini u državnom parlamentu.

Potom je iz Vlade stiglo obavještenje da je donijeta odluka povučena, pošto je ona iz Šavnika prva stupila na snagu. Milatović je onda odbio da raspiše izbore ustvrdivši da mu odluka lokalne većine u Šavniku, predvođene DPS-om, “ne pruža pravno valjan osnov” za traženu odluku. Zatim je “povučena” odluka Vlade ipak izašla u Službenom listu i stupila na snagu. Predsjednik je ponovo odbio da postupi po njoj, analizirajući kako Vlada ne može lokalnom parlamentu skratiti mandat koji je već istekao. A i da on ne može raspisati nove izbore kad ni prethodni nijesu završeni.

Stručnjaci vijećaju kako izaći iz tog pravno-političkog galimatijasa. Laička javnost čeka ishod: da li će u Šavniku biti nijedan, jedan ili čak dva izborna procesa. Možda i oba istovremeno, pošto ne mogu donijeti veće nevolje od postojećih.

Milojko Spajić ostaje optimista. Čeka da sredinom juna dobijemo Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila (IBAR).”Za sada sve ide po planu. Postoje neke teškoće, ali ih u hodu rješavamo”, poručuje premijer, “Nadam se da će nas držati duh zajedništva i fokusa na evropske integracije.“

Ako je ovo “sve po planu”, možemo samo da zamislimo kakva bi nam se tek čuda dešavala da nešto skrene s puta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo