Povežite se sa nama

MONITORING

Kaljenje fleksibilnosti

Objavljeno prije

na

Vlada Igora Lukšića je, krajem prošle nedjelje, jednoglasno – kako tvrdi ministar Suad Numanović – usvojila Prijedlog o izmjenama i dopunama Zakona o radu. Tako bi Crna Gora mogla dobiti zakon o radu kome se protive samo – sadašnji i budući zapošljeni. Nakon godinama stvaranog, makar prividnog, konsenzusa u Socijalnom savjetu (čine ga predstavnici poslodavaca, sindikata i Vlade) premijer Lukšić i njegova družina su predloženim promjenama ignorisali sve ono što je prethodno usaglašeno. Ne manje važno, suprotno ranijem dogovoru, zapošljavanje na određene vrijeme (30, 60, 90 dana, 6, 12 mjeseci…) ostaje u Zakonu kao ravnopravna alternativa radu na neodređeno (,,za stalno”), kao što to predviđa Zakon o radu iz 2008. godine.

Podaci pokazuju kako se zagovarana ravnopravnost u propisima ova dva modela zapošljavanja, u stvarnom životu pretvorila u potpunu dominaciju jednog. Onog koji više odgovara poslodavcima. Prema podacima sindikalnih aktivista, približno devet od deset ugovora o radu sklopljeni su na određeno vrijeme nakon donošenja Zakona iz ‘08. godine.

Sindikalci su pokušali da taj trend ograniče normom da ista osoba na istom radnom mjestu može raditi najduže dvije godine sa ugovorom na određeno vrijeme. Poslodavci su se, makar zvanično, saglasili sa tom idejom. A onda je Vlada minirala dogovor.

Čast i obavezu da brane neodbranjivo pripala je Suadu Numanoviću, ministru rada i socijalnog staranja, i Miloradu Katniću, ministru finansija. Kako i dolikuje ovakvoj vlasti, ministar socijalnog staranja bavio se pravima poslodavaca, dok je ministar finansija brinuo o radničkim pravima.

„Svaka zaštita u krajnjem šteti upravo većini radnika”, vizionarski nam je predočio Katnić, ,,Ukoliko preduzeća u lošim godinama ne mogu da smanje broj radnika i racionališu svoju proizvodnju onda obično imamo da se ta preduzeća gase i da svi radnici ostaju bez posla”. Potom nam je ministar ispričao kako mali Perica zamišlja tržište rada: ,,Ovako, poslodavci će biti motivisani da zapošljavaju nove ljude, a ovako ih teško mogu otpustiti jer imaju rigidne ugovore o radu, pa ih oni neće ni zaposliti. I zato smo mi za novo zapošljavanje, a nismo da ne čuvamo radnike”.

Katnić se, prema nazvaničnim izvorima iz Vlade, na lični zahtjev premijera Lukšića, pojavio na sjednici Socijalnog savjeta da bi srušio ranije postignuti dogovor o izmjenama Zakona. Činjenica da predstavnici Unije poslodavaca nijesu imali previše zamjerki na njegov angažman možda govori o tome da je ministrov nastup prethodno uslaglašen na nekom drugom nivou.

,,Usvojene izmjene Zakona o radu i verzija koju su potpisali svi socijalni partneri se razlikuju kao noć i dan”, kaže profesorica radnog prava Vesna Simović, član radne grupe koja je radila na usaglašavanju izmjena Zakona. I konstatuje: ,,Čini se da je socijalna pravda u ovom trenutku u Crnoj Gori nedosanjani san”.

Priča o socijalnoj (ne)pravdi se, izgleda, ne dotiče resornog ministra. Numanović je, zato, odlučio da kao specijalista interne medicine da teorijski doprinos naučnoj disciplini tranziciona ekonomija.

,,Crna Gora još nije spremna da Zakonom o radu obaveže poslodavce da sa zaposlenima po pravilu potpisuju ugovor o radu na neodređeno vrijeme”, predočio nam je Numanović, ne otkrivajući gdje je i kako došao do ovih saznanja. ,,Takvo insistiranje sindikata možda ima opravdanja u nekim znatno boljim ekonomskim uslovima, ali u našoj zemlji nijesu sazreli uslovi”. Zato se ministar socijalnog staranja zalaže za “stvaranje fleksibilnijeg tržišta rada”. Što bi trebalo da znači – idealan je onaj zapošljeni koji radi za minimalnu platu i iz svog angažmana, ma koliko on trajao, ne stiče nikakva prava ili benefite.

,,Ponuđena rješenja će obezbijediti da se tržište rada prilagodi promjenama, koje će u praksi doprinijeti rastu ekonomskog razvoja i produktivnosti u dugom roku”, tvrdi ministar.

Pošto su to rješenja koja su na snazi već tri godine, nema ništa jednostavnije nego sagledati koliko je postojeći Zakon o radu od 2008. do danas pomogao ekonomski razvoj i rast zapošljenosti u Crnoj Gori. Sami sebi odgovorite na pitanje da li je među vašim rođacima i prijateljima više nezaposlenih bilo danas ili 2008. godine.

Potom svi složno zahvalimo Vladi i ministru Numanoviću što su odlučili da zaposlene u Crnoj Gori zaštite od mobinga, pruže im punu zaštitu u slučaju prijavljivanja korupcije i garantuju institut porodiljskog odsustva. Dakle, radnici i radnice koji nijesu spremni da žmure na kriminal i ispunjavaju sve želje svojim poslodavcima ne moraju da strahuju od otkaza. Sačuvaj bože. Samo im neće biti produžen postojeći ugovor u radu na određeno vrijeme. Ili neko misli da crnogorski poslodavci nijesu dovitljivi makar koliko i Veselin Veljović, koji tako izlazi na kraj sa previše pričljivim policajcima.

A premijer je dugo ćutao i onda odlučio da stavi šlag na ovu tortu. ,,Mislim da moramo konačno shvatiti da nema oporavka crnogorske ekonomije ukoliko ne podstaknemo preduzetništvo, a preduzetništvo nije moguće podstaći ukoliko je tržište rada rigidno”, kazao je premijer. Potom nam je premijer Lukšić predočio na krajnje jasan način da on radnike i njihova zakonom garantovana prava doživljava kao biznis barijeru. ,,U Zakonu o radu treba reducirati barijere preduzetništvu kako bi se firme prilagodile novonastalim okolnostima na tržištu”, kaže Lukšić, ne objašnjavajući koje su to okolnosti. Ako nije to što Vlada, državne firme i povlašćeni preduzetnici ne vraćaju dugove i ne plaćaju svoje račune, praveći tako dužničku krizu koja prijeti ukupnoj crnogorskoj privredi.

Zašto bi, uostalom, bilo ko u ovoj zemlji – a posebno Vlada i Skupština – podsticali biznis i preduzetništvo po cijenu gaženja stečenih prava građana Crne Gore. Zar su naplata PDV-a i statistička simulacija rasta i ekonomskog razvoja važniji od stvarnog života?

,,Kakvo je dobro koje donosi industrija ako se njom tako nevješto upravlja da ne stvara prihod od kojeg bi mogli da žive svi koji rade u njenim okvirima? Nema važnijeg pitanja od onog koje se tiče plata. Merilo njihovog načina života (misli se na radnike – pr. M.) – određuje prosperitet zemlje.” Ovo nije citat iz nekog od danas sve popularnijih djela Karla Marksa. Citat, star skoro sto godina, je preuzet iz autobiografije Henrija Forda, jednog od opštepriznatih velikana svjetskog biznisa. A osnivač čuvene američke automobilske industrije postavlja jednostavno pitanje: ,,Nijedan proizvođač koji ispravno razmišlja ne bi tvrdio da je kupovina isključivo najjeftinijih materijala najpouzdaniji način da se proizvede najbolji artikal. Zašto onda toliko priče o likvidaciji radne snage ili o koristi koju će zemlja da uživa od smanjivanja plata?”

Ima li nešto da nije jasno?

,,Moramo kreirati određena rješenja koja bi se testirala sa sindikatima i na osnovu kojih bi se vidjelo da li se oko toga može postići kompromis” kazao je Lukšić, nakon što je shvatio da je njegova Vlada uspjela nemoguće. Da u borbi za prava radnika ujedini nepomirljive sindikalce iz Unije i Saveza sindikata. Malo li je za prvih sto dana?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMJENA MILENE POPOVIĆ – SAMARDŽIĆ: Kritika i kazna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemiološkinja je smijenjena jer je, kao i za vrijeme prošle vlasti, nastavila da kritikuje ono što je za kritiku. Kompromis sa koronom pred Novu nazvala je polumjerama. Ministarka ove nedjelje kaže da su takve ,,mjere” dale pozitivne rezultate. U praksi imamo rekordan broj oboljelih

 

Dok novi soj korona virusa prouzrokuje rekordna oboljenja, zdravstvenim vlastima je sve više stalo do toga da se javnosti pokažu kao bezgrešni.

,,Potpuno je evidento da su mjere koje smo imali pred Novu godinu dale odgovarajuće pozitivne rezultate”, kazala je, ove srijede, ministarka zdravlja Jelena Borovinić – Bojović.

Podsjetimo, pred Novu je napravljen kompromis pa nije ispoštovan zahtjev stuke – Instituta za javno zdravlje da se zatvore ugostiteljski objekti i zabrane sva okupljanja. To je pravdano time da i pored očekivanog cunamija omikrona mora nešto da se zaradi.

Kao i mnogo puta do sada, bez dlake na jeziku, o tome da se radi o polumjerama javno je progovorila Milena Popović – Samardžić. Upozorila je i na scenario kojem sada pristustvojemo: svaki dan rekordni broj zaraženih.

,,U Crnoj Gori postoje dva paralelna svijeta – jedan je u bolnicama a drugi u Vladinom savjetu koji prekraja mjere. Ako to rade, a da ne dođu u bolnice i da vide kako to izgleda”, istakla je Popović – Samardžić.

To iskakanje iz sveopšte samohvale zdravstvenih vlasti, izgleda  je morala da plati. Početkom godine smijenjena je sa mjesta načelnice Odjeljenja za imunoprofilaksu, pripremu i kontrolu putnika u međunarodnom saobraćaju u Institutu za javno zdravlje. Utješno, ostala je da radi kao epidemiološkinja u Institutu. Odluku je donio direktor IJZ Igor Galić.

Smjena je uslijedila nakon što je portal CdM pisao da je doktorka Doma zdravlja Budva radila sa pacijentima uprkos tome što je kovid pozitivna, a to je odobrila Popović – Samardžić. 

Ona je objasnila da izolaciju uvodi i prekida sanitarni inspektor na preporuku epidemiologa nadležnog za zdravstvenu ustanovu, ali i da ona sanitarnom inspektoru nije uputila zahtjev za prekid izolacije koleginice te da to ne spada u njenu nadležnost.

Popović za Monitor kaže da je predložila da se inovira zastarjeli protokol za pacijente inficirane omikron sojem virusa, a po uzoru na protokol Centra za zarazne bolesti SAD-a, prema kome se vrijeme izolacije smanjuje na 5 dana, uz obavezno nošenje maske narednih 5 dana. Istakla je da koleginica koja je radila isključivo sa kovid pozitivnim pacijentima, osmoga dana od svog inficiranja, bez ijednog simptoma bolesti i sa tri primljene doze vakcine, nije mogla predstavljati epidemiološki rizik ni po sebe ni po već inficirane pacijente.

Navodi, Popović – Samardžić i da su Francuska, Kanada, SAD i još neke zemlje napravile izuzetak od pravila izolacije za medicinsko osoblje koje nema ili ima blaže simptome. Ta vanredna mjera ima za cilj da ublaži nedostatak osoblja u bolnicama i drugim medicinskim ustanovama izazvan dosad neviđenim rasplamsavanjem epidemije.

I u Crnoj Gori je od ove srijede samoizolacija skraćena sa deset na sedam dana.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SELEKTIVNA REAKCIJA AGENCIJE ZA ELEKTRONSKE MEDIJE: „Kabal“ diraju samo kada odgovara politici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predstavnici AEM-a dugo su govorili da nemaju velike nadležnosti da reaguju prema televizijama koje crnogorski građani gledaju posredstvom kablovskih operatera, ali skorašnje promptne reakcije pokazuju da mogu – ukoliko hoće ili ako nekome tako odgovara

 

Otkad se u crnogorskim domovima rasprostranila upotreba kablovskih televizija, građani sve više uživaju u stranim zabavnim TV programima. Najviše u emisijama koje se proizvode u Srbiji. A baš preko takvih programa sve se češće  plasira seksistički sadržaj i govor mržnje upakovan u smijeh i zabavu.

Sve je kulminiralo rijaliti programima. S druge strane, pojavile su se emisije koje se gledaocima predstavljaju kao informativni program, ali se kroz njih crtaju mete različitim „izdajnicima“ određenih ideologija, politika i nacija. Pritom se brutalno vrijeđaju pojedinci i širi govor mržnje prema određenim skupinama ljudi, koje vežu ista uvjerenja ili pripadnost.

Agencija za elektronske medije (AEM) kod nas je nadležna za poštovanje programskih standarda i principa, koju u našim zakonima i podzakonskim aktima zabranjuju „podsticanje na mržnju, netrpeljivost i diskriminaciju“. Agencija ima nadležnost da reaguje prema svim televizijama koje svoj program emituju u Crnoj Gori posredstvom nacionalnih frekvencija ili kablovskih operatera.

Njihova valjana reakcija dugo je izostajala. Tek povremeno su sankcionisane televizije sa nacionalnom frekvencijom kod kojih bi uočili kršenje programskih principa. Ubjedljivo najviše prigovora imala je televizija Pink, koja je nacionalnu frekvenciju imala i u Crnoj Gori. Kažnjavana je uglavnom nakon prigovora pojedinaca koji su vrijeđani i blaćeni u tzv. informativnim programima ove televizije. Pink je u većini slučajeva sankcionisan samo opomenom.

Agencija je imala još ležerniji pristup kada je riječ o programima koji emituju kablovske televizije. Tadašnji čelnici AEM-a pravdali su se kako zakoni daju više slobode „kablovskim televizijama“. Dok su pojedini članovi Savjeta AEM-a objašnjavali kako Agencija ne smije izigravati cenzora.

„Kada govorimo o kablu, to je obilje slobodnih programa koji su pod nadzorom Agencije ali uz nešto što se zove slobodni segmenti njihovog izbora od strane kablovskih operatora. To, međutim, ne znači beskrajnu slobodu i to znači da u određenim momentima regulator može da ukaže na problematične sadržaje i da od kablovskih operatora traži njihovo skidanje sa programskih kataloga“, govorio je  bivši direktor Agencije Abaz Džafić.

Međutim, u par navrata je regulatorna institucija ipak reagovala. Posljednji put  prije nekoliko dana kada je na pola godine sa crnogorskih kablovskih televizija skinut dio programske šeme srbijanske televizije Happy. To je bio drugi put da AEM reaguje „u kablu“.

Osuđeni ratni zločinac i dokazani huškač Vojislav Šešelj u jutarnjem programu sankcionisane televizije iznio je niz mizoginih uvreda na račun Cetinja i Cetinjanki. Šovinizmu ratnog zločinca pridružio se voditelj, ujedno i glavni urednik TV Happy Milomir Marić. Prethodno je AEM privremeno zabranio emitovanje programa TV Pink i TV Happy zbog anticrnogorske propagande uoči lokalnih izbora u Nikšiću.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo