Đukanovićev poredak nije demontiran, ali je demaskiran. Car je go – otvoreno štiti jedan od najjačih narko klanova u Evropi. Pravosudni sistem je zarobljen i nesposoban da se uhvati u koštac sa kriminalom. Ekonomska kriza je duboka, sve je teže zaustaviti socijalne nemire. Stvari se ubrzavaju. Svaki ishod je moguć: promjene, ali i nastavak unutrašnjeg urušavanja, propadanje ekonomije i truljenje zemlje u kriminalu.
Vođini podržavaoci pokušavaju da skrenu pažnju sa glavnih stvari, pričaju o aspiracijama Beograda i Srpske crkve, traže Vujanovićevu političku glavu, upiru prstom samo u Veljovića i Markovića. I dok kriminal ubija državu proglašavaju Nebojšu Medojevića državnim neprijateljem.
Uzaludno je crtanje mete. Iz aviona se vidi – najveći problem ove zemlje je njen premijer i sistem organizovanog kriminala, koji je Crnu Goru preimenovao u Narkonegro: državu čija je glavna privredna grana trgovina kokainom i drugim nelegalnim robama.
Đukanović više i ne krije – potragu za Darkom Šarićem i njegovom grupom predstavlja kao napad na državu. Na slobodi drži više osumnjičenih iz akcije Balkanski ratnik. Šarić se, prema različitim izvorima, krije nadomak Budve, kod šefa klana Amerika, svemoćnog crnogorskog biznismena. Demantiji da je Pljevljak pobjegao u neku od evropskih zemalja, blijedi su. Da bi neko bježao, prvo ga morate juriti.
Đukanović ima razloga da štiti članove organizacije Amerika. Zadužili su oligarhiju. Privredna grana kojom se bavi donosila je ekstra profite, kojima su finansirane kampanje, nelikvidne banke i život elite na visokoj nozi. Koliki je procenat po svakom tovaru od latinoameričkih i avganistanskih tranzita išao za punjenje budžetskih rupa, a koliko braći. Naši izvori govore da bi se mogli pojaviti transkripti Šarićevih telefonskih razgovora u kojima se kriju i ovi detalji.
Kako da Đukanović okrene leđa pljevaljskom biznismenu? Za dvadeset godina, koliko vlada, premijer je uspio da uništi industriju aluminijuma, željeza, boksita. Rasturi poljoprivredu. Sahrani pomorsku privredu, željeznicu, luku, drvnu i duvansku industriju, razori obalu, poveća spoljnotrgovinski deficit… A, opet čarobnjak je na tim ruševinama doskora uspijevao da podiže zaposlenost, investicije, GDP… Na kolumbijskom i avganistanskom optimizmu vjerovatno su izrađeni i oni veliki infrastrukturni planovi – od Bar-Boljara do Morače.
Razorna moć prljavog novca naših preduzetnika iz Budve, Pljevalja, Rožaja, nije samo uništila živote ljudi kojima je prodavala narkotike, već je promijenila strukturu privrede. Tek kada je američka DEA stala na put prvoj ekonomskoj grani Crne Gore, konstrukcija se počela raspadati.
Đukanović je nesposoban da u ovakvim uslovima obuzda krizu i izvrši promjene. On ne zna kako da posluje u legalnim prilikama i sa legalnim privrednim granama. Takav kakav je ne može da izvede nepopularne reformske zahvate, koje od njega traže MMF i EU, ni u pravnoj ni u ekonomskoj sferi.
Pa šta da se radi? Đukanović mora da se povuče sa položaja. To je uslov za održanje države, za rušenje našeg berlinskog zida. Tek onda može da uslijedi hapšenje i izručivanje kriminalaca koji su zarobili i našu privredu i naše pravosuđe. I, naravno, konstituisanje prelazne vlade, uvođenje elementarnog reda, donošenje seta ekonomskih mjera. Održavanje sistema uz podršku međunarodnih organizacija da bi se spriječio potpuni kolaps privrede i sačuvala minimalna socijalna sigurnost.
Đukanoviću je sa više zapadnih adresa saopšteno da mora da se povuče. Priča je krenula iz Vašingtona, tek kad je Amerikance šokirala količina kokaina i veze crnogorskog klana koji je, prema nekim informacijama, poslovao direktno sa
FARC-om, revolucionarnom kolumbijskom organizacijom. FARC je u Vašingtonu na spisku terorističkih grupa, kao Al kaida.
Samo može li naš premijer kao Sanader da ode na mig Zapada? Ili će, braneći sopstvenu vlast i slobodu partnera, svojim policijskim i propagandnim aparatom proizvoditi sukobe i povući sve još dublje u ambis.
Milka TADIĆ MIJOVIĆ