Povežite se sa nama

SVIJET

Ne ponovila se

Objavljeno prije

na

Slike marinaca sa crvenobi jelim kapama Djeda Mraza kako u ,,božićnom duhu” granatiraju Avga nistance dočarava bolje nego tomovi riječi godinu 2008, koju ćemo za koji dan ostaviti iza sebe.
Početak 2008. davao je razloga za optimizam. Očeki vali smo uspostav ljanje reda i uvođe nje demokratije u Avganistanu i Iraku i širenje blagodeti kapitalizma putem globalnih slobodnih tržišta i finansijskih sistema.


Za dobrostojeće zapadnjake i bogataše širom svijeta je 2008. je trebalo da bude godina daljeg rasta. Dobar standard im je omogućio da rade ono u čemu su stručnjaci bez presedana – trošenju do posljednjeg daha.
Potrošnja se nije ograničila na domaći teren. Svjedoci smo i u Crnoj Gori ulaganja zapadnjaka i bogatih Rusa u sve što ne mrda. Čitave zemlje od Maroka do Dubaija su pretvorene u gradilišta, koje sada kriza prijeti da pretvori u betonske pustinje.
Kraj godine je doveo do suočavanja sa istinom da je osjećaj blagostanja bio u velikoj mjeri zasnovan na kupovnoj moći na kredit. Panika je nastupila kad su prije nekoliko mjeseci počeli kolapsi banaka, a onda lančana reakcija kolapsa tržišta nekretnina, bankrotstva firmi i pojedinaca. 
ne_ponovila_4Bernard Mejdof je čitavih 50 godina uživao povje renje da ulaže pro fitabilno milijarde dolara finansijskih fondova, dobrotvor nih društava i bogatih pojedinaca. Kada je nedavno objavljeno da je proćerdao 50 milijardi dolara ispo stavilo se da je nje gov fond bio obična ‘piramida’ u koja je funkcionisala dok je bilo novih ulagača da isplate debele profite onima koji su uložili prije njih. 
Tek treba da se rasvijetli kako je Mejdof uspio da mimoiđe kontrole i regulative i da dece nijama vodi posao za koji je sam rekao da je bio čista laž. 
Mejdof je i kreator i proizvod jednog u suštini kockarskog sistema na kome se u kapita lističkim društvima zanivaju operacije finansijskih institucija uključujući i banke i berze.
Globalizacija finansija učinila je to da su posljedice ‘špekulacija’ i kocka nja pogubne po čitavi svijet i da mogu dovesti do bankrotstva i bogate zapad ne zemlje. Posle Mejdofa i trenutne pogubne finansijske krize jasno je da će poslovanje banaka morati da bude izloženo mogo žešćoj regulativi. 
Osim Mejdofa koji će, bez sumnje, postati simbol propalog kapitalizma ranog 21. vijeka, koje su još ličnosti obelježile 2008? 
Jedna od njih je – Putin. U Rusiji ima gotovo apsolutnu vlast. Tamošnje medije strogo drži pod kontrolom, a svako ko mu se protivi se proglaša va ’anti-ruskim elementom’. Pokazao izizetnu vještinu u podgrijavanju mita da je zaslužan za očuvanje statusa Rusije kao velesile koja se uspješno odupire pokušajima podjarmljivanja od strane Zapada. Putin, sa manje uspijeha, tvrdi i da je Rusiju uveo u eru ekonomskog i političkog prosperiteta, što je u kontrastu sa statistikama koje kažu da 15 odsto Rusa žive u siromaštvu.
Na svjetskoj sceni Putin je uspijevao da done kle ograniči globalnu samovolju Amerike u institu cijama kao što je UN. Osim glasa u Savijetu bezbijednosti UN-a Rusija ima još po kojeg keca u rukavu. Rusija je najveći svjet ski proizvođač gasa i Putin ga otvoreno koristi kao političko oružje. Nedavno je Gazprom dao Britaniji oštro upozorenje da joj ne garantuje snabdijevanje, a na Forumu zemalja izvoznica gasa Putin je izjavio da je era jeftinog gasa prošla. Zemlje uvoznice strahuju da Putin planira da osnuje organizaciju sličnu OPEK-u koja okuplja izvoznike nafte i određuje njenu cijenu i time otpočne takozvani energetski hladni rat.
ne_ponovila_5Putin ima i svoje oligarhe koji mogu investirati, ali i kupiti politički uticaj gdje treba. Jedan od najbližih mu je Oleg Deripaska. Taj milijarder se sa svojom poslovnom imperijom našao na ozbiljnom udaru globalne finansijske krize. Izgubio je milijarde, zbog loma akcija na svjetskim berzama i pada cijena metala i ruda. 
To što se njemu dešava, mogao bi u velike nevolje uvući i Crnu Goru, gdje je proširio poslovno carstvo. Tu, kao što je poznato stvari ne idu kako treba. 
Vlasnik podgoričkog Kombinata aluminijumaCentralno-evropska kompanija (CEAC), iza koje stoji Deripaska, traži 300 miliona eura odštete od Crne Gore, jer tvrdi da joj vlada prilikom kupovine fabrike nije prikazala stvarno stanje i vrijednost imovine KAP-a i njegovih prerađi vačkih pogona. 
Rusi su KAP i Rudnike boksita preuzeli 2005. nakon što su za 65,4 odstotni udio aluminijske kompanije, i 32 odsto dionica Rudnika i koncesije za rudu platili 58,5 miliona eura. Analitičari vjeruju da je tužba pritisak kako bi se eventual no sklopio novi aranžman o subvencijama za struju. 
Nedavno je u pogonu Elektrolize ugašeno 150 od ukupno 528 ćelija, a po slovodstvo planira da do januara zaustavi još oko 250 proizvodnih ćelija. CEAC je donijela odluku da smanji proizvodnju na nivo do 60 hiljada tona godišnje. 
Deripaska je poznat po tome što dođe, iscrpi i ode. Po Africi je, tako, privatizovao fabrike i pošto bi ih izraubovao, odlazio bi i ostavljao bi zatvorovane predjele i ljude bez posla. Zbog poslovnih prevara tuže ga po Evropi i Americi.
Smjena vlasti u Americi i odlazak sa vlasti Buša i nje govih agresivnih neokonzervativaca će ublažiti anti-rusku retoriku koju je Putin koristio u svrhu zbijanja partiot skih redova iza svoje politike. Dolazak Obame bi mogao inicirati stvaranje opozicije Putinu što do sada Rusima nije pošlo za rukom. 
Dordž Buš je iskoristio teroristički napad na Ameriku 11. septemba 2001. sproveo spoljnu politiku baziranu na ostvarivanje američke ekonomske i po litičke dominacije. Milom ili silom. 
Ovo je imalo pogubne posljedice po svjetski poredak uz ignorisanje UN-a i korišćenje Međunarodnog monetarnog fonda i u manjoj mjeri Svjetske banke za sprovođenje ekonomske i političke globalizacije američkog tipa.
Buš je na vlast došao zahvaljujući podršci velikog biznisa i moćnih hri šćanskih fundamentalističkih zajednica koje razloge za političke poteze nalaze u interpretaciji Biblije. 
Bušov fundamentalizam doveo je do davanja pomoći zemljama koje ne praktikuju kontrolu rađanja čak ni u cilju zaštite od side a najočigled niji je u politici na Bliskom istoku. Bezrezervno je podržavao agresivnu politiku Izraela. 
ne_ponovila_3Buš je potpuno negirao fenomen globalnog zagrijavanja odbija jući da učestvuje u planiranju i spovođenju strategije za očuvanje planete. ,,Do vi đenja od najvećeg svjetskog zagađivača”, uz širok osmjeh se pozdravio sa britanskim premijerom Braunom i francuskim predsjednikom Sarkozijem, po završetku ljetošnjeg G 8 samita u Ja panu.
Buš ‘ratnik’ nije pokazao ništa više mudrosti. Ovo dokumentuje preko milion žrtava ratova u Iraku i Avgani stanu, razorene zemlje, institucije, školstvo i zdravstvo. 
Pozdravna posjeta razorenom Iraku po remetila mu je planove da mirno ode u penziju. Irački novinar Muntazar Al-Zaidi je iskoristio priliku da Bušu pošalje dvije pozdravne cipele u ime svih Iračana koji su iskusili bla godeti američke intervencije.
O tome što se trenutno dešava za Al- Zaidijem se ne zna puno, ali se strahuje da je maltretiran i da su vidljive povrede razlog što još nije izveden pred sud. Sa zebnjom se čeka informacija o tome kolika će biti cijena njegove intervencije.
Širom svijeta, a pogotovu na Bli skom istoku, otpočele su demostracije u kojima učesnici vitlaju cipele koje su postale simbol otpora protiv američke okupacije.
Kažu da se na internetu poja vila ponuda za otkup istorijskih cipela za šest miliona dolara, a turska fabrika koja ih proizvodi je morala da zaposli 100 novih radnika da bi podmirili narudžbe koje stižu iz svih krajeva svijeta. Da ne bi bilo zabune model cipe le nazvan je Baj, baj Buš.
Reakcija na Bušovu ekstre mnu politiku dovela do masovne politizacije u svijetu i političke mobilizacije u Americi oko ideje neizbježnosti promjene. Na scenu je stupio Barak Obama – vjesnik nove, bolje Amerike. 
Na Obaminim leđima je ogromni teret očekivanja da ispravi mnogo toga što ne valja u klimi žestoke ekonomske krize koja prijeti da Ameriku baci na koljena. Sve su indikacije da Obama nije samo sjajni i harizmatični govornik već i efikasan praktičar. Dosadašnji potezi pred preuzimanje vlasti uključu jući i izbor najbližih saradnika ukazuje da on ne planira kompromise za ključne elemente svoga programa.
Tim ljudi koje je izabrao da Amriku stavi na čelu ekološkog pokreta za očuvanje planete je impresivan. Obama je postavio Džona Holdena, proznatog fizičara sa Har vardskog univerziteta za savjetnika za nauku. Na čelo timova koji su zadu ženi za očuvanje okeana i atmosfere naimenovao je poznatog klimatologa Džejn Lubcenko. Nobelovac Stiven Cu, stručnjak za alternativne izvore energije će rukovoditi vladinim aktiv nostima u oblasti energetike. 
Godina 2008. je godina plaćanja računa i godina prekretnica. Svijet 2008. ne izgleda kao prijatno mjesto i valja se nadati da će se lekcije nau čiti i da će svijet spremnije dočekati ekonomske i druge tegobe koje će zasigurno donijeti 2009.

 

Radmila STOJANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

UZ DAN POBJEDE NAD FAŠIZMOM: Naši majski porazi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta je nama njihova borba dala? Poneki vijenac na memorijalima palim borcima više govori o licemjerju potomaka nego o slavi predaka, a iskazivanje vojne moći tokom invazije na susjeda daleko je od svijetle antifašističke istorije

 

Slavio je opet ovog vikenda Stari kontinent i Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom. Kokteli, vijenci, koncerti, vojna parada na Crvenom trgu, a u srcu Evrope – rat.

Ove godine Danom pobjede se obilježilo 77 godina od kraja Drugog svjetskog rata, a Danom Evrope pet godina manje od pokretanja inicijative za stvaranje Evropske unije. U zemljama EU posebna važnost se daje Danu Evrope i deklaraciji Roberta Šumana koja je udarila temelj evropskom pomirenju i otvorila vrata da stari neprijatelji, prije svih Francuska i Njemačka, krenu novim putem.

U Njemačkoj i Francuskoj danas – Emanuel Makron se sreo sa veteranima iz Drugog svjetskog rata na ceremoniji pod Trijumfalnom kapijom, da bi narednog dana govorio na konferenciji Budućnost Evrope u Strazburu. Predložio je i novu evropsku organizaciju koja bi omogućila demokratskim evropskim nacijama da pronađu novi prostor za političku saradnju. Naravno, centralni dio govora bila je aktuelna situacija u Ukrajini.

U  Rusiji tradicionalna vojna parada. I kod njih umjesto sjećanja na desetine miliona onih koji su dali živote za neki bolji svijet, sve puca od političkih poruka koje se vrte oko rata u Ukrajini. Slovo Z je tu da podsjeti, ako je neko imao nedoumica. Vladimir Putin je u govoru ponovio da se ruska vojska u Ukrajini bori za bezbjednost Rusije i da je razlog za invaziju to što NATO prijeti Rusiji na njenim granicama. „Rusija je pozvala Zapad na otvoreni dijalog, potragu za kompromisnim rješenjem uz međusobno uvažavanje interesa. Sve je bilo uzalud. Zemlje NATO-a nisu htjele da nas saslušaju, što znači da su imale potpuno drugačije planove. Bile su u toku pripreme za operaciju u Donbasu, invaziju na zemlju koja je istorijski naša, uključujući i Krim. U Kijevu su objavili potencijalnu nabavku nuklearnog oružja, a NATO je počeo da preuzima vojnu kontrolu na teritorijama sa kojima se graničimo“, govorio je Putin.

Na strazburškoj konferenciji ni Makron, a posebno Ursula van der Lejen nijesu ispustili da kontrastiraju događaje obilježavanja velikog praznika u Rusiji i Strazburu. Osvrćući se na ženu koja se pojavila sa svojom bebom na svečanosti u Strazburu, Lejenova je rekla da želi da 9. maj proslavi „ovu sliku, daleko moćniju od bilo koje vojne parade“.

Mi na Balkanu, Evropa u malom. Samo mnogo gori. Ne odričemo se zlog sjemena.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

EVROPA NAKON NOVOG KRUGA IZBORA: Svjesno, ne desno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvadeset četvrti april donio je Evropi dašak svježine. Dok su sve oči bile uprte u drugi krug izbora u Francuskoj i ono što oni mogu donijeti, narod jedne od najmlađih članica EU odlučio je da je bilo dosta. Zato i ne čudi što su neki mediji dali prioritet vijestima iz Slovenije u odnosu na one iz zemlje koja diktira tempo razvoja u evropskoj porodici

 

Iako su nedavno desne struje učvrstile svoje fortifikacije u Srbiji i Mađarskoj, u nekim drugim zemljama Evrope građani uspijevaju da skinu sa vlasti desene radikale i populiste, koji su ponekad i duže vrijeme uzurpirali vlast. U šest mjeseci zaključno sa silaskom sa trona Janeza Janše, poraze su pretrpjeli Bojko Borisov u Bugarskoj i Andrej Babiš u Češkoj.

Dvadeset četvrti april donio je Evropi dašak svježine. Dok su sve oči bile uprte u drugi krug izbora u Francuskoj i ono što oni mogu donijeti, građani jedne od najmlađih članica EU odlučili su da je bilo dosta. Zato i ne čudi što su neki mediji dali prioritet vijestima iz Slovenije u odnosu na one iz zemlje koja diktira tempo razvoja u evropskoj porodici.

Politički novajlija, liberal Robert Golob pobijedio je trostrukog premijera Slovenije konzervativca Janeza Janšu. Uz gotovo sve prebrojane glasove u zemlji od oko dva miliona ljudi, Pokret Sloboda (PS) je imao 34,5 odsto glasova dok su Janša i njegova SDS imali 23,6 odsto.

Pokret Sloboda, koji je osnovan 26. januara 2022, osvojio je 41 od 90 mjesta u slovenačkom parlamentu u kom će biti zastupljene još četiri stranke: Slovenska demokratska stranka (SDS) Janeza Janše s 27 mjesta, Demohrišćani (NSi) sa osam, Socijaldemokrate sa sedam i Ljevica sa pet. Iako su i SDS i Nsi – koji su bili dio prethodne koalicione vlade – poboljšali svoje rezultate sa prethodnih izbora, jasno je da biračko tijelo nije podržalo njihov način vladanja.

PS je izgradio pobjedu ne samo svježinom programa i osvajanjem povjerenja birača, već u velikom dijelu i na bijesu prema  Janšinom režimu. Opozicija je optuživala Janšu da je pokušao potkopati demokratske institucije i medijske slobode otkako se vratio na vlast 2020. Očigledno je, nakon izbora, da mu Slovenci nijesu oprostili ni približavanje i slične svjetonazore sa mađarskim kolegom Viktorom Orbanom. Poene mu nije donijela ni ukrajinska kriza i ponašanje Vladimira Putina.

„Naš cilj je postignut: pobjeda koja će nam omogućiti da u zemlju vratimo slobodu“, rekao je Golob, pedesetpetogodišnji bivši menadžer elektroenergetske kompanije, obećao je de će vratiti „normalnost“, nazivajući izbore „referendumom za demokratiju“.

Izgleda da su i građani tako doživjeli izbore. Sa visokom izlaznošću od oko 70 odsto prokrčili su put za Golobovu pobjedu. Izlaznost na posljednjim parlamentarnim izborima 2018. godine je bila 52 odsto.

Politički analitičar Miha Kovač rekao je da je ove godine mobilizovano civilno društvo, a posebno mlađi birači. Analitičari su očekivali povećan odziv i da će se birači okrenuti protiv Janšine politike. Ipak, ovakav rezultat je većinu iznenadio.

Golob se školovao za inženjera solarne energije i u tom sektoru je napravio zavidnu karijeru. Bio je slovenački državni sekretar za energetiku u vladi Janeza Drnovšeka, a potom osnovao energetsku kompaniju. Trenutak za njegov ulazak u politiku došao je prošle godine kada je država restruktuirala kompaniju u kojoj je radio, izbacivši ga sa posla. Golob je potom preuzeo malu ekološku stranku i preimenovao je. Zajedno sa nekoliko profesionalaca koji su izgubili ili napustili karijeru pod Janšinom vladom napravio je preokret na slovenačkoj političkoj sceni. Njihov program je usredsređen na ekologiju, otvoreno društvo, normalizaciju i modernizaciju socijalne države…

Iako je dobrim dijelom PS do pobjede došao sinhronizujući svoj program sa željama glasača sa jedne, te otklonom od opasnih desnih politika, ima onih koji na ovu pobjedu gledaju iz drugog ugla. Prema slovenačkom političkom analitičaru Aljaz Pengovu Bitencu pobjeda Golobove stranke je projekcija kompleksa slovenačkih glasača koji neprestano traže mesiju koji će riješiti sve probleme odjednom. On je za londonski Gardijan napomenuo da smo sličnu situaciju vidjeli i 2014. godine sa Mirom Cerarom.

Kovač je ukazao da je ovo bilo i glasanje protiv. „Protiv Slovenije na mađarskom putu, protiv neliberalne vladavine  u Sloveniji, protiv vladinog preuzimanja javne televizije, protiv kontrole pravosuđa”. Upozorio je da PS nema iskustva u vladi. „To je kao kompanija koja naglo raste”, kazao je. „Nema infrastrukturu, nema znanja, nema ljudi koji znaju raditi u parlamentarnim tijelima“.

Janša, poštovalac lika i djela Donalda Trampa, vodio je kampanju na obećanjima stabilnosti. Poznat scenario. Poslije poraza je izkazao skepsu kada je budućnost pobjednika i države u pitanju. „Lako je platiti bilborde, imati podršku svih medija i tzv. civilnog društva. Nakon toga dolaze naporan rad i izazovi, a ništa od toga vam ne može pomoći”.

Golob, koji je pobjedu proslavio u COVID izolaciji, bio je miran: „Danas ljudi plešu, ali sjutra počinje novi dan. Sjutra ćemo početi vrijedno da radimo”. Obećao je i da će spasiti odnose svoje zemlje sa EU, za koje smatra da su narušeni Janšinim koketiranjima sa mađarskim desničarskim populistima. „Ova zemlja je uvijek bila orijentisana ka Zapadnoj Evropi i uvjeren sam da ćemo se vratiti svojoj porodici“, rekao je za AFP tokom kampanje.

A na Zapadu?

Pobjeda centriste Emanuela Makrona ne odaje ni približno toliko optimizma vezanog za političku budućnost Francuske. Desničarska dinastija Le Pen i njihova politika u toj zemlji prisutni su skoro pedeset godina. I drugi krug izbora je pokazao – veoma su jaki. Iako je to nedovoljno da preuzmu kormilo jedne od najvažnijih država Evropske zajednice, prijetnja je tu. Uskoro stižu i parlamentarni izbori.

Marin Le Pen je ocijenila da rezultat od 43 odsto glasova predstavlja „veliku pobjedu“ i istakla da u ovom porazu ne može a da ne osjeća nadu.

Uglavnom, drugi krug je Makrona vratio u Jelisejsku palatu sa rezultatom od 58,5 odsto prema Le Peninih 41,5 odsto. Francuska je duboko podijeljena zemlja. Makron uglavnom uživa podršku u Parizu, na zapadu, jugozapadu i u središtu zemlje, dok je Le Pen pobijedila velikom većinom u dijelovima sjeverno i sjeveroistočno, te na mediteranskom jugu. Tradicionalno se Le Penova bolje snalazi u ruralnim oblastima i predgrađima, a Makron osvaja velike gradove.

Analize nakon izbora ukazuju na rascjepe po svim šavovima francuskog društva. „Najveće su podjele prije svega generacijske i društvene“, rekao je Matje Galjar, direktor istraživanja Ipsosa France. Prema Ipsosovim podacima „starija” Francuska je masovno podržala Makrona, dok je mlađa Francuska djelimično okrenula leđa glasanju. Podaci ukazuju da su bogatiji, obrazovaniji i zadovoljniji Francuzi glasali za aktuelnog predsjednika, a siromašniji, manje obrazovani i nezadovoljni za Le Pen. Prema anketarima Elabe, 59 odsto birača koji su rekli da se „bore spojiti kraj s krajem” glasalo je za kandidata krajnje desnice; 41 odsto se odlučilo za Makrona. Politički analitičari, vođe izbornih štabova i ostali zaduženi za istraživanje javnog mnjenja imaće pune ruke posla u narednom, jako kratkom periodu priprema za novo glasanje. Francuze 12. i 19. juna čekaju parlamentarni izbori. Do tada treba naći poveznicu koja će premostiti rascjepe u francuskom društvu.

Visok odziv birača od 72 odsto nije značio laganu pobjedu Makrona. Novog starog predsjednika je izabralo jedva 38,5 odsto biračkog tijela. Mnogi od onih koji su glasali za njega to su uglavnom uradili kako bi zaustavili pobjedu krajnje desnice. Sve to čini drugi mandat još izazovnijim od prvog. I predsjednik je svjestan toga, makar ako sudimo po pobjedničkom govoru. „Poslije pet godina transformacije, srećnih i teških trenutaka, izuzetnih kriza takođe, danas je većina vas odlučila da mi ponovo ukaže povjerenje u narednih pet godina. Znam šta vam dugujem“, izjavio je Makron u govoru na Marsovim poljima kod Ajfelove kule u Parizu. „Znam da su mnogi danas glasali za mene, ne da bi podržali moje ideje već da bi blokirali ideje ekstremne desnice. Želim da im zahvalim. Ovo glasanje me obavezuje za godine koje dolaze“, rekao je Makron. Obećao je da će njegov novi petogodišnji mandat biti drugačiji. „Niko neće biti ostavljen po strani“. Makron je naglasio da se mora pronaći odgovor na bijes i nesuglasice koje su mnoge Francuze navele da glasaju za ekstremnu desnicu. „To će biti moja odgovornost i odgovornost onih oko mene“, rekao je on. Vidjećemo.

Na posljednju turu evropskih izbora se gleda sa simpatijama iz evropskih centara. Možda više na priču koja dolazi iz male zemlje podno Alpa. Njemački list Tagescajtung je pobjedu Pokreta Sloboda označio kao lijevo zelenu nadu Evrope. Uredništvo se odlučilo da na naslovnicu umjesto reizabranog Makrona stavi fotografiju Roberta Goloba uz naslov: „Sjajna izborna pobjeda protiv desničara“.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

PREDSJEDNIČKI IZBORI U FRANCUSKOJ: Do posljednjeg glasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogi se nadaju da će Francuzi ostaviti razlike po strani i na izborima se ujediniti protiv kandidatkinje radikalne desnice. Za mnoge glasače, biranje manjeg zla nije pobjeda. Ipak, Francuska sa ekstremnom desničarkom na čelu države, u trenutno veoma kritičnom momentu po Stari kontinent, moglo bi uveliko pogoršati stvari i dati vjetar u leđa drugim radikalima koji vrebaju širom Evrope

 

Iza vijesti koje svakog minuta stižu sa ukrajnskih ratišta i korona brojki, provukao se i naslov o izborima u Francuskoj. Da rezultat prvog kruga tamošnjih predjsedničkih izbora nije bio tijesan, vijest bi možda prošla ispod radara. Sada je vrijeme i da se kandidati koji su ušli u drugi krug, sadašnji predsjednik Emanuel Makron i prvakinja desnice Marin Le Pen, razmašu sa izbornom kampanjom. Ko će se useliti u Jelisejsku palatu i u njoj boraviti narednih pet godina, Francuzi će odlučivati 24. aprila.

Makron je prvi krug završio sa 27,8 odsto glasova, dok je Le Penova iz Nacionalnog saveza skupila 23,1 odsto. Oboje su postigli više nego u prethodnom prvom krugu 2017. godine.

Oba kandidata treba da traže pomoć od 49 odsto birača koji u nedjelju nijesu podržali nijedno od njih, ali i od 25,1 odsto koji uopšte nisu glasali.

Izbori se mogu tumačiti i na drugi način: 70 odsto onih koji su glasali u prvom krugu izbora glasali su protiv aktuelnog predsjednika. Eto razloga za brigu. Makron će se truditi da pridobije i dio apstinenata i pokrene ih da se upute ka biralištima. Odziv birača je bio izuzetno nizak. Za ostanak kod kuće u prvom krugu izbora odlučilo je četiri procenta više ljudi u odnosu na 2017.  To je i blizu rekorda iz 2002. od 28,4 odsto, piše France24.

Iako prve ankete u drugom krugu pokazuju da je aktuelni predsjednik neznatno ispred, konačni rezultat je daleko od sigurnog. Le Penova će sigurno dobiti glasove ekstremno desnog Érika Zemoura i njegovih pristalica. Više od 3,2 miliona glasača koji su izabrali druge kandidate krajnje desnice, uključujući Érica Zemura, vjerovatno će svoju podršku prenijeti na Le Pen, smatraju svjetski mediji.

Makron očekuje podršku mainstream desnice i ljevice, kao i Zelenih. Stručnjaci kažu da će mu trebati podrška onih koji su glasali za radikalno lijevog Žan Luk Mélenšona. Čelnik La France Insoumise (Nepokorena Francuska) pozivao je svoje pristalice da ne glasaju za Le Pen, i odlučio da ih ne pozove direktno da daju glas njenom suparniku. Mélenšon je došao do značajnog trećeg mjesta i bio je prilično iznenađenje izbora. Dok su se prebrojavali glasovi iz velikih gradova, izgledalo je kao da bi mogao otići umjesto Le Penove u drugi krug. „Svaki glas za Marine Le Pen je jedan glas previše“, poručuje danas ovaj iskusni političar.

Što se tiče ostalih kandidata, najveća razočarenja su rezultati koje su zabilježile mejnstrim stranke koje su se decenijama smjenjivale u Jelisejskoj palati sve dok Makron nije došao na vlast. Valeri Pekres, kandidatkinja Republikanaca, osvojila je 4,8 odsto, a An Idalgo, predstavnica Socijalista, svega 1,7 odsto.

Makron je dobio najveću podršku od najstarijih glasača – onih od 70 i više godina, dok je Le Penova najviše glasova dobila među biračima u kategoriji od 50 do 59 godina. Melenšon je daleko najpopularniji među biračima od 18 do 34 godine. Grupacija koja je Melenšona prepoznala kao svoj glas, ima dosta slabu izlaznost.

Anketari Ipsosa su iznijeli neke zanimljive podatke. Prema njihovom istraživanju, 43 odsto glasača koji su rekli da su „vrlo zadovoljni“ svojim životom je glasalo za Makrona, u poređenju sa 21 odsto za Le Penovu. S druge strane, 46 odsto onih koji su rekli da „nijesu zadovoljni“ glasalo je za Le Pen, a samo 4 odsto za Makrona.

Sada je vrijeme za pun gas. Do izbora je desetak dana, pa se očekuje ne samo ubrzani tempo nego i pojačana retorika dvoje preostalih takmaca.

Da se francuski predsjednik okrenuo i desnim uporištima u potrazi za sigurnijom pobjedom, bilo je jasno kada je krenuo na sjever, ka Denainu, bivšem rudarskom gradu koji je nekad bio pod kontrolom socijalista. To je sada tvrdo uporište krajnje desnice. U prvom krugu izbora gotovo 42 odsto birača u ovom mjestu glasalo je za Le Penovu, a nešto manje od 15 odsto za Makrona.

Osim u direktnim susretima sa glasačima, Makron i Le Pen će svoje stavove i argumente prezentovati, ali i ukrstiti u televizijskoj raspravi četiri dana prije glasanja. Tada će imati više prilike da govore o svojim programima. Za Francusku ovo su bitne stavke predizbornog marketinga. Na prošlim izborima iz 2017. godine gotovo 16,5 miliona gledalaca ispratilo je kako varniči između ovo dvoje kandidata. Kraćih rukava te godine je ostala kandidatkinja desnice. Tako su na kraju odlučili i birači.

Makron se obratio i gubitnicima iz prvog kruga i rekao da je spreman pružiti ruku političkim suparnicima i razmotriti „novu metodu“, ali je odbio dati konkretnije objašnjenje ovih riječi. Takođe je rekao da će svoj program „razraditi” nakon što sasluša „bijes i očaj” onih koji nijesu glasali za njega, a posebno mladih zabrinutih za okolinu.

Ovakva retorika francuskog predsjednika mnoge nije iznenadila. Dok se u prvom krugu izbora fokusirao na spoljnopolitičke teme i Francusku na globalnoj sceni, prvenstveno kao posrednika u Ukrajini, sada je odlučio da okrene kartu. Razlog je jednostavan, kažu brojni analitičari. Biračima u Francuskoj su prioriteti kupovna moć, plate, cijena energije… Spoljnopolitičke teme su za njih daleke brige, pa se, vrlo moguće, dio njih osjetio zapostavljenim.

Davne 2017. godine sve je za njega bilo drugačije. Francuski portal France24 prenosi da je tada atmosfera bila takva da bi skoro svi priznali da je glasanje unaprijed zaključeno; suočavanje sa krajnjom desnicom na predsjedničkim izborima tada je još značilo praktično automatsku ubjedljivu pobjedu. Različite političke snage su imale tendencije da se udruže ispred glasačke kutije kako bi odagnali prijetnju bilo kog ekstremno desničarskog izazivača. Makron je tada osvojio 66,1 odsto i postao najmlađi predsjednik Francuske. Le Penova je imala duplo manji razultat.

Iako prednost daju aktuelnom predsjedniku, mnogi mediji upozoravaju na uspjeh Le Penove. Ova političarka je uspjela u posljednjih nekoliko sedmica da animira svoje birače i učini da oni zaborave njenu bliskost s Vladimirom Putinom. Osim toga, njen kontakt sa glasačkim tijelom je bio direktniji i konkretniji. Pričala je o cijenama rada, povećanju plata i sličnim temama koje su očigledno u prvom planu. Uz to, u proteklim godinama osjetna je umjerenija retorika ove političarke. I to je očigledno igralo ulogu u izbornim rezultatima.

Reklo bi se da je cilj oba predsjednička kandidata da glasačima prodaju nekog novog sebe. To će biti teže aktuelnom predsjedniku, koji je prije pet godina donio dozu svježine na političkoj sceni Francuske.

Nakon pet godina njegovog vladanja Francuskom, 53 odsto registrovanih birača, koji su glasali protekle nedjelje, glasalo je za antiestablišment kandidata, bilo sa desne ili lijeve strane. Makronov posao u drugom krugu biće težak. Uvjeriti dovoljan broj ovakvih birača da se priklone njemu umjesto kandidatkinji radikalne desnice.

Treba se podsjetiti da se sa Makronovim dolaskom na vlast 2017. godine umjesto klasične podjele lijevo-desno pojavio novi politički pejzaž sastavljen od mejnstrim bloka u centru koji je liberalan, proevropski i globalistički sa dvije krajnosti na desnoj i lijevoj strani. U konačnici, od tih polova će zavisiti izbori 24. aprila.

I u Evropi se nadaju da će Francuzi ostaviti razlike po strani i ujediniti se protiv Marin Le Pen. Za mnoge glasače, biranje manjeg zla nije pobjeda. Ipak, Francuska sa radikalnom desničarkom na čelu države u trenutno veoma kritičnom momentu po Stari kontinent je nešto što bi moglo uveliko pogoršati stvari. I dati vjetar u leđa drugim radikalima koji vrebaju širom Evrope.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo