Povežite se sa nama

PARALELE

Nehigijena u crnogorskoj vojsci

Objavljeno prije

na

Romantična predstava koju imamo o crnogorskoj vojsci u prošlosti, bazirana je uglavnom na guslarskoj mitologiji i narodnom predanju. Ta dva punkta, uticala su na istorijsku svijest i formirala sliku nedodirljivih Aresa i Marsova, koji svojom bezrezervnom hrabrošću i žrtvom kucaju na vrata Valhale. Tako da u našoj viziji Crnogorci – ratnici nijesu ljudi, a njihova etika izdignuta je na nivo idealnog. Jačina takvih dogmi, uticala je i na istoriografe, pa je nerijedak slučaj da akademski istoričari posegnu za konstrukcijama koje ulaze u sferu fantastike.

Kada spustimo loptu i oslobodimo se predrasuda, u istorijskim izvorima možemo pronaći i onu drugu stranu Mjeseca, pa vidjeti da su naši preci ipak bili ljudi sa prelijepim, velikim vrlinama i velikim manama. Gledajuć građu u fondu Ministarstva vojnog u Državnom arhivu na Cetinju, naišao sam na veoma zanimljive istorijske izvore koji bogate sliku o crnogorskoj vojsci uoči Balkanskih ratova. Ona je tada uveliko bila izašla iz svog herojskog doba i krenula putevima osavremenjenja. Crnogorska vojska uoči skadarske krvave kupke, pravi je teren za izučavanje crnogorskog odnosa prema higijeni (na što savremenija istoriografija stavlja poseban akcenat), jer se na taj način jasnije uočavaju naša materijalna civilizacija, životni standard i mentalitetske karakteristike. Jedan od najupečatljivijih dokumenata koji potvrđuje tadašnju crnogorsku svijest o higijeni svakako je dopis brigadira Milutina Nikolića Ministarstvu vojnom, u kojem kaže: „Šef administrativnog Odsjeka g. Komandir Ljumović, preko telefona, naredio je por. Nikčeviću, da potpisati prizove zastupnika vojnog ljekara i pita ga, da li bi on imao što-god protivu i je li škodljivo po zdravlje, da vojnici sami peru svoju bjankariju (podvukao autor) u logor Kapino Polje, njega sam ispitao, i odgovorio je – Da to ne kvari, nego na protiv zdravije je za to što se vojnik može: češće prati i mijenjati svoje rublje. Povodom čega, mišljenja sam, a predhodno sam isto učinio, da se izdava dovoljna količina sapuna, pa da se vojnici sami peru, dok stanuju u logor…”

Kao što vidimo, svijest o ličnoj higijeni bila je na nivou srednjevjekovne prakse! Iz jedne naredbe ministra vojnog Iva Đurovića iz 1911. godine, uočava se da smještaj regruta nije bio najuslovniji za njihovo zdravlje. Prilikom logorovanja regruta, uočio je da starješine ne vode mnogo računa o stalnom provjetravanju šatora, zbog čega vojnici borave u zagušljivom prostoru. Takođe, u šatorima nema dovoljno slame za prostirku, pa regruti veoma često obolijevaju. Najgori utisak na njega ostavila je atmosfera u vojničkim kuhinjama. Ne samo da ishrana vojnika nije bila kvalitetna, već je zapaženo da tamo vlada velika nemarnost i nečistoća: ,,…baš u doba kad je kolera gotovo sa svih strana, ipak, nigđe se u kužinama nije moglo primijetiti, da je što preduzimato za sprečavanje padanja muha po mesu, t.j. meso nije bilo pokriveno; u svim kužinama izrezane porcije stojale su onako otkrivene po stolovima, ali zato pokrivene muhama, koje su, kao što je poznato najbolji prenositelj svijeh bolesti”.

Uslove života u Vojnom stanu vidimo na osnovu dokumenta koji je uputio šef štaba Prve divizije, ministru vojnom: ,,Prostorije vojnoga stana u kojima se imaju smjestiti pozvati rekruti…suviše su zapuštene, usljed čega se umoljava to Ministarstvo za odobrenje da se pomenute prostorije ofarbaju, pošto su podovi tako nečisti, da se bojati od kakve zarazne bolesti.” Vrhunac o nehigijeni nalazimo u zapisu Nikolaja Potapova, ruskog vojnog agenta u Crnoj Gori, koji u svojim briljantnim dnevnicima, uz komentar da je nevjerovatna količina nehigijene među Crnogorcima, zapisuje: „nužnici nijesu određeni, sve unaokolo je zagađeno. Čak činovi štaba pogane direktno pored izlaznih vrata.” (!)

Ovo su samo djelići iz naše istorije svakodnevice i mentaliteta, koji se tiču institucije u kojoj bi higijena, s obzirom na njenu prirodu, trebala biti na najvišem mogućem nivou. Podaci iz dokumenata o higijenskim uslovima u crnogorskom društvu uopšte, još su porazniji. Ostao je zapis da se na podgoričkom pazaru velika nužda vršila neposredno uz pijacu. A samo četrdesetak godina kasnije, Podgorica je postala Glavni grad.

Boban BATRIĆEVIĆ

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Revolveri u naoružanju crnogorske vojske

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je bajonet itekako bio popularan početkom XX vijeka u vježbama za blisku borbu, crnogorski vojnici nijesu voljeli da se puno oslanjaju na njega jer im je smetao pri ciljanju. Zbog toga je u vojnim krugovima crnogorske vojske odlučeno da je za blisku borbu najbolje koristiti revolver. Time se računalo da jedan dobar strijelac može da savlada pet do sedam neprijatelja u borbi prsa u prsa. Mnogi izvještaji, naročito oni iz Drugoga balkanskoga rata kazuju nam da su Crnogorci upravo zbog toga bili izuzetno opasni u jurišima kad se približe neprijatelju, što su dobro ośetili bugarski vojnici. (više…)

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Njegoš na ratištu devedesetih

Objavljeno prije

na

Objavio:

O upotrebi velikog pjesnika u različite svrhe do sada je puno napisano. No, posebno zanimljivom čini se njegova epizoda u toku „rata za mir”. Slijepo slijedeći instrukcije Slobodana Miloševića, crnogorska vlast uzela je aktivnog učešća u raspadu Jugoslavije. Ljeta 1991. godine sprovedena je mobilizacija rezervnoga sastava JNA u Crnoj Gori, koja je septembra mjeseca raspoređena po istočnoj Hercegovini i okolini Dubrovnika. (više…)

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Crnogorski internirci

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavno je crnogorskoj javnosti prezentovana veoma zanimljiva knjiga istoričara Vukote Vukotića. Radi se o zborniku dokumenata Internacija stanovništva Crne Gore 1916 – 1918 u izdanju Državnoga arhiva Crne Gore koji predstavlja plod njegova višegodišnjeg studioznog i metodičnog istraživanja crnogorske ratne građe pohranjene u crnogorskoj riznici pamćenja. U njoj nalazimo pokušaj da se potomcima crnogorskih stradalnika, ali i čitavoj crnogorskoj javnosti prezentuju imena crnogorskih interniraca i okolnosti u kojima su proživljavali trenutke svoje povijesne drame. Spiskovi su sortirani prema izvještajima i heurističkoj bazi koja je ostala iza djelovanja Crnogorskoga Crvenoga krsta u Neiju, u Francuskoj, a koji je bio jedna od najznačajnijh naših institucija humanosti u toku Prvoga svjetskoga rata. Vukotić nastoji doći do konkretnih imena osoba koje su nasilno odvedene iz svoje domovine i rasute po tamnicama austrougarskoga okupatora. (više…)

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo