Povežite se sa nama

PARALELE

Mržnja

Objavljeno prije

na

Od kada je metafizika prestala da „vlada” filozofijom, imaginacija mislilaca nije nudila sisteme koji bi objasnili svijet u rangu Kanta, Hegela, Kjerkegora ili Ničea. Duh i volja, bili su završnica jednog načina promišljanja, započetog još u Miletu, a potpuno izvrtanje Hegela naopačke, od strane dijalektičko-materijalističkog bradonje, značilo je disperziranje filozofske misli i njenu pragmatičniju primjenu. I više nijesmo mogli da se divimo filozofemama (esencijalnim rasadnicima za sve umjetničke pravce) koja su objašnjavala svijet preko: vode, aera, vatre, sperme, empirije, racia… već smo prateći trendove, bili uglavnom osuđeni na „profesionalizaciju” mišljenja. Posmatrajući današnju infamnost svijeta, čovjek se zaista zaželi stare dobre metafizike, koja u eri digitalne zombizacije dođe kao rokenrol u folkoteci.

Provincijalnost savremenog crnogorskog (ali i regionalnog) iskustva, anahronizam u rasuđivanju i iznad svega malograđanski soj našeg bića, preopterećenog tradicijom, mitologijom i čeličnim nacionalizmom, navode na pitanje – da možda Mržnja nije ono što nas učinjava? Ukoliko uzmemo da Fihteovo JA ne uspostavlja NE-JA, da bi prema kontrastu samo moglo da se konstituiše i odredi, već da ga u samom početku mrzi, onda nam je lakše da shvatimo funkcionisanje naših zemalja. Mi mrzimo jedni druge, snažnije nego što su se voljeli Romeo i Julijeta. Često se sjetim jednog Njemca koji je rekao da se ljudi nigdje neće klati sa većom slašću, nego oni na Balkanu. Pa Sartrov Žil kao da je rođen u Mostaru ili Vukovaru. I kako to pojašnjava Danilo Kiš u jednom intervjuu – propali Žil ne bi imao svrhu da nije mrzio Engleze. Istina.

Kakav bih ja bio Žil- Crnogorac da patološki(!) ne mrzim Srbe? Nikakav. Prosto je takva klima u međuljudskim odnosima. Latentna ili eksplicitna mržnja, ali mržnja. I u sukobu dvije mržnje nastaje istorija. Sistem žilizacije istorije paše sjajno: da Srbi nijesu mrzjeli muslimane, ne bi bilo Srebrenice; ali da nije bilo Turaka, ne bi bilo islamizacije; pa onda Srbi ne bi mrzjeli muslimane, jer bi današnji muslimani bili hrišćani, je l’ te? Da Ćirilo i Metodije nijesu mrzjeli germanske katolike, ne bi napravili novo pismo; ne bi nastala nešto kasnije ćirilica, što znači da Hrvati ne bi lomili table po Slavoniji koje se smatraju srpskim!? Da je kojim slučajem Šešelj normalan, on ne bi mrzio neSrbe, što znači da ne bi dobio orden od mitropolita crnogorskog – primorskog!? Da NATO nije mrzio Srbe, ne bi bacao bombe 1999. (vrhunac logike), a da je Pajović čovjek, ne bi pojašnjavao to bombardovanje. Kakav materijal za jedan parodični književni prosede.

Nego dosta je, oglibali smo se već. Šaptajući o dnevnim rasprama čovjek osjeti nevjerovatnu gadost, jer je upravo takav diskurs u javnom mnjenju rezervoar za novi rat. Mada, možda nije mržnja konačni definišući koncept? Možda je to paradoks!? Milo mrzi četničke vojvode iz Crne Gore, ali njegova partija glasa za četnike iz Srbije? Provjereni mrzitelji svega islamskog iz naše prošlosti, osvjedočeni borci protiv rezolucije o Srebrenici, patetično čestitaju ramazan muslimanima na društvenim mrežama!? Ne shvatam. Mržnja ili paradoks?

Jedno je sigurno – ta religijska (nazovimo) simbioza između novokomponovanih vjernika, nažalost ne ruši tezu o mržnji kao pokretaču, jer bi uz prve pucnje, čestitka Božića mogla biti kao ona u Nožu: ,,Koliko varnica, toliko odlećelo Jugovića glava”! Na koncu: oni koji se nijesu svrstali na ovu ili onu stranu mržnje… oni, pak… mrze sebe. Onda shvatiš da masa nudi dvije solucije: Da se ubiješ, Ili da kao Žil, živiš od mržnje. Prema sebi.

Boban BATRIĆEVIĆ

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Revolveri u naoružanju crnogorske vojske

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je bajonet itekako bio popularan početkom XX vijeka u vježbama za blisku borbu, crnogorski vojnici nijesu voljeli da se puno oslanjaju na njega jer im je smetao pri ciljanju. Zbog toga je u vojnim krugovima crnogorske vojske odlučeno da je za blisku borbu najbolje koristiti revolver. Time se računalo da jedan dobar strijelac može da savlada pet do sedam neprijatelja u borbi prsa u prsa. Mnogi izvještaji, naročito oni iz Drugoga balkanskoga rata kazuju nam da su Crnogorci upravo zbog toga bili izuzetno opasni u jurišima kad se približe neprijatelju, što su dobro ośetili bugarski vojnici. (više…)

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Njegoš na ratištu devedesetih

Objavljeno prije

na

Objavio:

O upotrebi velikog pjesnika u različite svrhe do sada je puno napisano. No, posebno zanimljivom čini se njegova epizoda u toku „rata za mir”. Slijepo slijedeći instrukcije Slobodana Miloševića, crnogorska vlast uzela je aktivnog učešća u raspadu Jugoslavije. Ljeta 1991. godine sprovedena je mobilizacija rezervnoga sastava JNA u Crnoj Gori, koja je septembra mjeseca raspoređena po istočnoj Hercegovini i okolini Dubrovnika. (više…)

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Crnogorski internirci

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavno je crnogorskoj javnosti prezentovana veoma zanimljiva knjiga istoričara Vukote Vukotića. Radi se o zborniku dokumenata Internacija stanovništva Crne Gore 1916 – 1918 u izdanju Državnoga arhiva Crne Gore koji predstavlja plod njegova višegodišnjeg studioznog i metodičnog istraživanja crnogorske ratne građe pohranjene u crnogorskoj riznici pamćenja. U njoj nalazimo pokušaj da se potomcima crnogorskih stradalnika, ali i čitavoj crnogorskoj javnosti prezentuju imena crnogorskih interniraca i okolnosti u kojima su proživljavali trenutke svoje povijesne drame. Spiskovi su sortirani prema izvještajima i heurističkoj bazi koja je ostala iza djelovanja Crnogorskoga Crvenoga krsta u Neiju, u Francuskoj, a koji je bio jedna od najznačajnijh naših institucija humanosti u toku Prvoga svjetskoga rata. Vukotić nastoji doći do konkretnih imena osoba koje su nasilno odvedene iz svoje domovine i rasute po tamnicama austrougarskoga okupatora. (više…)

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo