Povežite se sa nama

OKO NAS

Neote, nego šute

Objavljeno prije

na

Najstariji stanovnik Beransela, i među najvremešnijima u Limskoj dolini, devedesetpetogodišnji Đorđije Tomović, nije dovoljno veliki kriminalac da bi bio pomilovan i oslobođen izdržavanja osmodnevne zatvorske kazne, za koju mu je poziv stigao ovih dana. To proizilazi iz odgovora koji je stigao iz kabineta predsjednika države Filipa Vujanovića, u kojem se pojašnjava da su Beranselci, među kojima je i Đorđije, kažnjeni prekršajno a ne krivično.

Iz tih razloga, navodno, Vujanović, koji je tokom svoja prva dva mandata pomilovao više zatvorenika nego svi predsjednici država regiona zajedno u posljednjih deset godina, ne može pomilovati još i nekoliko ,,prekršajaca javnog reda i mira iz Beransela”.

Starina Đorđije uvijek je bio među prvim mještanima ovog naselja na blokadi gradskog smetlišta na Vasovim vodama, nadomak njihovih kuća, i među prvim su mu stigli i pozivi za informativne razgovore u policiji, zatim za Sud za prekršaje, i sada i za zatvor. Zatvorske kazne čekaju još desetak mještana Beransela, dok je njih još sedamdeset kažnjeno opomenom ili novčano.

Vlasti pokušavaju tako da zaplaše pobunjene mještane ovog beranskog prigradskog naselja, i rastjeraju ih s barikada na deponiji, koju zaposjedaju već tri godine braneći pravo na zdravu životnu sredinu.

Upravo zbog ovog posljednjeg ekološki pokret Ozon, podržan sa pedeset dvije nevladine organizacije, zatražio je od predsjednika države Filipa Vujanovića da Beranselce pomiluje, jer su samo mirno protestvovali štiteći prava garantovana Ustavom, zakonima i međunarodnim ugovorima.

Direktor ekološkog pokreta Ozon Aleksandar Perović objašnjava za Monitor zašto je obrazloženje koje je stiglo iz Vujanovićevog kabineta neprihvatljivo.

,,To je apsurdno jer se u članu dva Zakona o pomilovanju jasno navodi da se pomilovanje daje poimenično određenom licu, kojem je izrečena krivična sankcija za krivično i drugo kažnjivo djelo određeno zakonima Crne Gore. Kako pored krivičnih, druga kažnjiva djela osim prekršaja u Crnoj Gori ne postoje, nijesmo mogli prihvatiti ovakvo tumačenje pravne osnovanosti inicijative za pomilovanje, pa smo pripremili i predsjedniku države poslali dopunjeni dopis s obrazloženjem opravdanosti inicijative”, kaže Perović.

Milan Joksimović, poznati advokat koji je zastupao Beranselce u mnogim sporovima, ocijenio je da je zatvorska presuda devedesetpetogodišnjem starcu najveća bruka za crnogorsko pravosuđe. Kao dugogodišnji sudija Višeg suda u Bijelom Polju, Joksimović kaže da sličan slučaj nije imao u praksi, niti je čuo da se nešto slično dogodilo u analima crnogorskog pravosuđa. „Nema nikakve sumnje da je ovaj slučaj bio prioritet i da se vjerovatno radi o borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala. Drugog objašnjenja za ovo nema”, kaže Joksimović ironično.

Do sličnog zaključka došao je i poslanik Pozitivne Crne Gore Goran Tuponja, koji je konstatovao da naša država sve više liči na državu apsurda.

,,Nadamo se da Đorđije Tomović neće biti prezentovan međunarodnoj zajednici kao krucijalni dokaz da je ova vlast najzad krenula u obračun s bezakonjem koje vlada u ovoj zemlji, kako bi se

‘kvalifikovali’ za otvaranje poglavlja 23 i 24. Nadamo se da će se neko makar malo postidjeti od ovakvih poteza vlasti, a gospodinu Tomoviću želimo da uživa svoje staračke dane slobodno, dostojanstveno i u zdravoj životnoj sredini”, navodi se u reagovanju poslanika Tuponje.

Monitor je pokušao da dobije komentar od predmetnog sudije, ali je iz Suda za prekršaje stiglo objašnjenje da je „sudiji Veselinu Kljajiću istekao mandat i da nije na poslu”. Predsjednik ovog suda Veselin Došljak nakon toga u pisanoj formi dostavio je hronologiju „slučaja Tomović”, u kojoj se podsjeća da je Đorđije još u junu kažnjen sa dvjesta eura „zbog počinjenog prekršaja iz čl. 11 stav 1 Zakona o javnom redu i miru”, i da je tu presudu Vijeće za prekršaje Crne Gore u septembru potvrdilo.

Navodi se i da Tomović nije u ostavljenom roku platio novčanu kaznu pa je Područni organ za prekršaje tu kaznu zamijenio u kaznu zatvora u trajanju od osam dana, o čemu ga je i obavijestio.

„Kažnjeni nije tražio odlaganje izvršenja kazne zatvora shodno odredbama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija” – piše u odgovoru predsjednika Suda za prekršaje.

Objašnjava se i da je u postupku izvršenja novčane kazne zatražen izvještaj od Fonda PIO Berane da li je kažnjeni korisnik penzije i utvrđeno je da nije.

„Ukoliko se eventualno pribave podaci da kažnjeni prima penziju iz inostranstva, Područni organ za prekršaje će na zahtjev podnosioca zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka (policije) ili na zahtjev kažnjenog odložiti izvršenje kazne zatvora, a radi izvršenja novčane kazne na penziji imenovanog” – zaključuje se u odgovoru predsjednika beranskog Suda za prekršaje.

Građanski aktivista i predstavnik Beranselaca Gojko Cimbaljević postavlja pitanje: ,,Koliko treba da bude nesposoban komunalni policajac, odnosno četvorica njih, pa da ih omete stogodišnji starac, i koje su to službene radnje oni radili”? Takođe pita: ,,Koliko treba da je bezobrazan Sud za prekršaje da osudi stogodišnjeg starca?”

„Zamislite kakvo je moralo biti to obrazloženje na koji je način jedan stogodišnji starac omeo četiri komunalna policajca u vršenju poslova. Sud je to prihvatio i na osnovu toga ga osudio. Mi to naravno ne možemo dozvoliti i zato smo s Ozonom uputili molbu za pomilovanje, i za čika Đorđija i za sve Beranselce koji su kažnjeni zatvorom. Naravno, ako bi porodica prihvatila, pošto tu molbu može samo porodica da podnese. Ali, oni to možda neće htjeti jer bi to značilo da prihvataju da je starac kriv”, kazao je Cimbaljević.

U porodici Tomović, ovo je, inače, treća kazna zbog protesta i učešća u blokadama gradskog smetlišta na Vasovim vodama.

„Moja supruga Tijana nije kažnjena zatvorski, već novčano. Ali zato mene čeka četrnaest dana zatvora, kada se novčane kazne, koje ne mogu da platim, pretvore u zatvorske dane. Zagrliću se sa tatom, i idemo zajedno u zatvor”, priča Đorđijev sin Svetislav, prosvjetni radnik.

On naglašava da se ne radi o grupici ljudi, kako to vlasti žele da predstave, već da je peticiju protiv smetlišta na Vasovim vodama potpisalo preko osamsto građana ovog naselja. „ Razmišljamo i o tome da sve kazne međusobno raspodijelimo, i da onda svako od nas odleži u zatvoru po tri-četiri sata. Organizovaćemo se jednog dana i svi zajedno poći autobusima u Bijelo Polje. Ako imaju toliko mjesta. Ali nas neće pokolebati u našoj borbi za zdravu životnu sredinu, što nam garantuju Ustav i sve međunarodne konvencije”, kaže Svetislav Tomović.

Porodica Tomović još nije donijela odluku da li starca poslati u zatvor ili prihvatiti eventualno Filipovo pomilovanje koje je uz to i pod znakom pitanja. Tako je još neizvjesno da li će Đorđije Tomović biti najstariji zatvorenik prekršajac u analima crnogorskog pravosuđa. On poručuje da je spreman da ide u zatvor. „Nijesam kriv, pa nek se čune da su zatvorili jednog starca na pravdi Boga. Vasove vode su dvjesta metara od prvih kuća. Božja priroda tako daje da svakoga dana od četiri sata poslije podne duva noćnik, koji dim, otrovne i neprijatne mirise sa deponije tjera najprije prema ovim kućama, pa onda prema naseljima i čitavom gradu. To je velika šteta, to ne treba samo ja da branim nego i čitav grad da skoči. Ali, ljudi neote, nego šute. Boje se od vlasti”, kaže Đorđije.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

POVEĆANJE SOCIJALNIH DAVANJA NA SJEVERU: Zaustavljanje odliva stanovništva ili borba za glasače

Objavljeno prije

na

Objavio:

Lokalne uprave na sjeveru kao da se utrkuju u broju uvođenja novih i povećavanju iznosa za finansiranje postojećih socijalnih davanja. Već na prvi pogled jasno je da je riječ o jednokratnim isplatama, koje će malo kome biti motiv da ostane u rodnom gradu ili poveća broj članova porodice

 

 

Nakon što su rezultati poslednjeg popisa potvrdili ono što su, uglavnom, svi već znali – da je sa sjevera, minulih 12 godina, pobjeglo 18.000 stanovnika, predstavnici lokalnih vlasti su, redom, izrazili zabrinutost i potencirali hitnost iznalaženja načina koji bi promijenili sumornu demografsku statistiku.  Koji su to dugoročni koraci još ni iz jedne opštine nijesu saopštili, ali su u mnogima pribjegli najlakšem načinu – da se za narednu godinu povećaju novčana davanja za novorođenu djecu, sklopljene brakove ili, na primjer, dodijeli mjesečna simbolična novčana podrška osnovcima na seoskom području.

Izostala je, bar za sada, precizna najava dugoročnih strategija, kojima bi se spriječila depopulizacija, u svakom smislu,  opustošenog sjevera, ali se u mnogim  opštinama krenulo na nesebično dijeljenje novca iz opštinskih kasa. Najčešće u obliku jednokratne podrške.

Tako će, već na narednoj sjednici lokalnog parlamenta u Mojkovcu, na dnevnom redu biti paket socijalnih mjera čija bi primjena trebalo da počne od januara 2025. godine. Predložile su ih Demokrate. Kako za Monitor objašnjava Marko Janketić, predsjednik Skupštine opštine (SO) iz te stranke, cilj je da se “osnaživanjem porodica podstiče demografska obnova i jačaju sela”. Janketić tvrdi da će, kroz predložene mjere, motivisati i mlade bračne parove da ostaju da žive u Mojkovcu. Taj grad je od 2011. do 2023. godine ostao skoro bez 2.000 stanovnika, pa ih je sada svega oko 6.800.

Janketić očekuje da će skupštinska većina prihvatiti prijedog da se jednokratna naknada za prvorođeno dijete uveća više od tri puta, to jest, sa 300 eura na 1.000 eura. Prijedlog je da ta vrsta naknade za drugorođeno dijete ubuduće bude petostruko veća u odnosu na dosadašnju. Tako će porodice koje dobiju drugo dijete jednokratno primiti 1.500 eura.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐALOVIĆA PEĆINA: Sve će to narod platiti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Speleološkog kluba Pauk tužilaštvo su uputili da krivca za nepopravljive štete koje su nastale dosadašnjim izvođenjem radova na valorizaciji Đalovića pećine, traže  u onima koji su inicirali projekat, nosiocu projekta, izvođaču, nadzornom organu i Opštini Bijelo Polje

 

 

Od projekta turističke valorizacije Đalovića pećine kod Bijelog Polja očigledno nema ništa, niti ima izgleda da će biti u dogledno vrijeme. Osim pojedinih speleologa, javnost o tome, uglavnom, ćuti.

Jedino iz Speleološkog kluba Pauk za Monitor kažu da se to može zaključiti na osnovu zatečenog stanja koje su nedavno zabilježili video zapisima na samom ulazu u pećinu, kao i na njenom prilazu gdje je trebalo da se završava žičara. “Ništa se skoro pet godina nije pomjerilo sa mrtve tačke. Od sanacije ništa, sve je zaraslo u travu i šipražje. Bruka i sramota”, kažu u ovom speleološkom klubu.

Oni ističu da ne bi bilo strašno to što su, kako kažu, uzete pare da je bilo šta urađeno, ali da je strašno što su pare uzete, a ništa nije realizovano. “Da je posao odrađen kako treba, ne bi nas interesovalo koliko se ko, što bi narod kazao, ‘ugradio’. Ali svi su se ‘ugradili’ da se ne bi ništa odradilo, a nemjerljiva šteta napravljena je na zaštićenom dobru Đalovića pećini i Đalovića klisuri”, ocjenjuju speloolozi.

Na snimicima koje su nam dostavili iz ovog speleološkog kluba mogu se vidjeti razmjere trenutne štete koja je napravljena i sve ostavljeno nezaštićeno, gomile građevinskog materijala, tone propalog cimenta, razni kablovi i drugi ne tako jeftini materijali. “Čak su i jednog čuvara, čija je kuća najbliža pećini, povukli sa posla jer neće da ga plaćaju, ili ne znaju ko treba da ga plaća. Nedavno smo vodili jednu ekipu speleologa iz Poljske u jedan drugi objekat iznad Đalovića pećine, za koji bi se lako moglo ispostaviti da je dio ovog jedinstvenog prirodnog sistema, i stranci su bili zapanjeni kada su vidjeli ovako stanje, oni čuvenu ceradu kojom su navodno zatvorili ulaz”, kažu u klubu Pauk.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POLOŽAJ OSOBA SA INVALIDITETOM: Briga samo u planovima

Objavljeno prije

na

Objavio:

U većini crnogorskih opština, uprkos solidnoj zakonskoj regulativi,  za OSI se malo šta promijijenilo tokom minule decenije.  Nepristupačne su im često čak i ustanove čiji su primarni korisnici. Uz nezaposlenost, to su samo su neki od problema koji im komplikuju svakodnevicu

 

 

Osobe sa invaliditetom (OSI) u većini crnogorskih opština i dalje su bez nesmetanog pristupa i uslova za kretanje, boravak i rad u objektima javne namjene.  Za taj dio populacije, uprkos unapređenju zakonske regulative, silnim državnim i lokalnim akcionim planovima i obavezama iz Konvencije UN o pravima OSI, stvarnost je ista kao i prije pet ili 10 godina.

Kako za Monitor kaže Duško Rakočević predsjednik Udruženja “Srce”, oni svakodnevno savladavaju i mnogo drugih prepreka – od niske svijesti sugrađana do nezaposlenosti, dikriminacije, neučestvovanja u donošenju odluka, i kad je riječ o oblasti koja ih se  neposredno tiče.

“Ja pomak ne vidim. Ni u svijesti ni na “terenu”.  Za svako pravo zagarantovano Ustavom, nama je višestruko teže da se izborimo. Teškoća je mnogo, nailazimo nekad i na potpuno ignorisanje  donosioca odluka. Podršku, koja nam je zagrantovana zakonom, često smo prinuđeni da ‘prosimo’. Kao da ne postoji institucija koja bi se bavila  našim pravima i našim izazovima i kao da se zakoni i propisi usvajaju samo reda radi”, kaže Rakočević.

U Crnoj Gori  ne postoji institucija koja nije nadležna za pitanja OSI, ako ne direktno, onda sa aspekta opštih obaveza. To je jedna od konstatacija iz nedavne analize Zaštitnika ljudskih prava i sloboda. U tom dokumentu sabrana su i iskustva  zatečenog stanja sa terenskih posjeta nekim crnogorskim opštinama na jugu, sjeveru i centralnom dijelu.

Država bi,  kao i njene institucije, podsjećaju u tom dokumentu, u skladu sa obavezama iz Konvencije trebale da imaju  obavezu da prilikom planiranja, pripreme i primjene politika i programa procijene njihov uticaj na OSI.  Međutim, Vlada do sada nije formirala čak ni  stalno tijelo ili više tijela nadležnih za primjenu Konvencije. Savjet za prava OSI, kao privremeno savjetodavno tijelo,  kako je ocijenjeno u Analizi ombudsmana, “ne  funkcioniše više od pet godina”. Od prestanka mandata nekadašnjeg Savjeta za brigu o licima sa invaliditetom koje je funkcinisalo pri Mnistarstvu rada i socijalnog staranja.

Tim, koji je obavio terenska istraživanja za potrebe Analize konstatovao je da u većini obiđenih opština, čak ni centri za socijalni rad nijesu pristupačni OSI, ne vodi se evidencija o njima, niti ima zaduženih službenika za tu kategoriju korisnika.

Na primjer, u Bijelom Polju,  osim ulazne rampe, Centar je u potpunosti nepristupačan za OSI.“Centar nema zaposlenih osoba sa invaliditetom, a jedna osoba je bila na stručnom osposobljavanju”, zapažanje je tima.

I kancelarije beranskog Centra za socijalni rad su u potpunosti nepristupačne za OSI –  u objekat ne mogu ući korisnici/ce kolica, do kancelarija na spratu vode stepenice, a nepristupačno je i za osobe sa oštećenjem vida. Ni u toj opštini Centar ne vodi registar OSI.  Prema zvaničnim podacima, blizu 15 odsto Beranaca i Beranki , suočava se  “sa smetnjom u samostalnom obavljanju svakodnevnih aktivnosti”.

Slično je i u Pljevljima, pa ni u toj opštini OSI ne mogu do Centra za socijalni rad, a evidentiran je, zaključio je monitoring tim,  i nedostatak stručnog kadra, kao i da sajt te ustanove ne sadrži informacije o načinu ostvarivarivanja prva i nije prilagođen za OSI. U Pljevljima takođe nema registra. U područnoj jedinici na Žabljaku, uz sve te probleme, nemaju ni službeno vozilo. Nešto bolje, ali i dalje nedovoljnio prilagođeno OSI je u  kancelarijama centara za socijalni rad opštine Kotor, Tivat i Budva.

“Ne iznenađuju takvi podaci. Čak i kad su pristupne rampe postavljene, one su izgrađene samo da se forma zadovolji i njima se ne može kolicima. Infrastruktura, uprkos brojnim obećanjima, ali i zakonskim obavezama, i dalje nije pristupačna. Stanje je gore na sjeveru. No, to je samo jedan dio teškoća, više  boli nepristupačnost institucijama, poslu, osnovnom dostojanstvu”, kažu u Udruženju Srce.

Objašnjavaju da u svom gradu ne mogu do   apoteke, Fonda zdravstava, jednog dijela osnovne škole, policije, vrtića, Biroa rada, Komunalnog preduzeća, Turističke organizacije… Nepristupačni  su im i gotovo svi mojkovački hoteli, hram Hristovog rođenja, pijaca, dva marketa, restorani…

Rakočević podsjeća da je na evidenciji Biroa rada u Mojkovcu je 227 OSI, dok su samo 32 osobe radno angažovane. Nezaposlenost je najveći problem OSI u toj opštini, konstatovano je u nacrtu Lokalnog akcionog plana (LAP) u oblasti invalidnosti.

“U Mojkovcu ne postoji dugoročno rješenje za zapošljavanje, već se OSI zapošljavaju preko projekata i javnih radova na kraći vremenski period, a samim tim ne mogu trajno da riješe svoja egzistencijalna pitanja. Lokalna uprava i druge institucije ne zapošljavaju OSI, kako bi dali primjer poslodavcima iz privrednog sektora, čiji je odaziv za zapošljavanje takođe slab. S druge strane, OSI koje nijesu radno sposobne, nemaju dovoljnu podršku od institucija i servisa tako da su prepušteni porodicama i zatvoreni u kućama”, zaključak je iz LAP-a.

Gotovo ista je situacija i u susjednom Kolašinu. Nezaposlenost i  nedostupnost su osnovni problem OSI i u tom gradu. Napori da se takvo stanje promijeni decenijama se svode samo na različite planove, koji ostaju na papiru. Za sve to vrijeme u gradu je izgrađeno svega par pristupnih rampi za OSI i obilježeno nekoliko parking mjesta. Međutim, i to malo izgrađenog ne zadovoljava standarde.

”Objekti koji su prilagođeni, u smislu pristupa, zapravo su zgrade i objekti koji su prizemni i pristupačnost u tom dijelu nije omogućena. Postojeće rampe, uglavnom, nijesu izgrađene po standardima. Nagib, širina i drugi parametri ne zadovoljavaju propise. Problem su i parking mjesta, jer nije usaglašena vertikalna i horizontalna signalizacija”, objašnjavaju u kolašinskom Udruženju djece i omladine sa teškoćama i smetnjama u razvoju “Zvijezda”.

Prema istraživanju Saveza slijepih, čak blizu 53 odsto OSI smatra da su najugroženija i najmarginalizovanija grupa, a 44 odsto da su im manja prava nego ostalim građanima.

                                                                                                Dragana ŠČEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo