Povežite se sa nama

OKO NAS

Igre gluvih telefona

Objavljeno prije

na

Njemačka i pola Evrope bruje o još jednoj epizodi iz afere koju je proljetos spektakularno otkrio bivši saradnik američke tajne službe Edvard Snouden. Američka Nacionalna bezbjednosna agencija (NSA) nije sistematski prisluškivala samo hiljade Njemaca, već i mobilni telefon kancelarke Angele Merkel.

Nju špijunirati, prema većini njemačkih komentatora, jednako je neprijateljskom aktu. U Njemačkoj niko ne bi bio iznenađen kada bi do njenih političkih i ekonomskih planova pokušavali da dođu Moskva ili Peking. “Mi čak prećutno polazimo od toga da je to zapravo tako. Ali ponašanje Bijele kuće pogađa,” napisao je jedan od njemačkih komentatora.

Prije svega, špijuniranje građana predstavlja čistu povredu pravne države. Njemačka, zatim, spada među najbliže saradnike SAD i Njemci žele da tako budu i tretirani. Treće, u Njemačkoj se već mjesecima smanjuju simpatije prema predsjedniku SAD Baraku Obami zbog afere oko NSA. A sada još i novi udarac: Predsjednik Obama je dozvolio kontrolu kancelarkine komunikacije, vjeruju Njemci, uprkos njegovim tvrdnjama da nije bio sa time upoznat.

Amerikanci se ne uzbuđuju mnogo zbog bijesa Njemaca. Sve je to normalno, kažu. I Evropljani špijuniraju u SAD.

„Obavještajna služba NSA se i profilisala u Njemačkoj – udarnoj zemlji u Hladnom ratu”, napominju analitičari. NSA do danas ima svoje institucije u Njemačkoj, na primjer u Vizbadenu.

Tragajući za korijenima najnovijih djelatnosti NSA, njemački mediji idu do terorističkih napada od 11. septembra 2001. u Njujorku i ocjenjuju kako su ti događaji ostavili veliki trag na bezbjednosnu politiku SAD. Između ostalog i špijuniranjem svih i svačega po čitavom svijetu.

,,Tokom 1990-ih je u SAD važio primat ekonomije”, kazao je Martin Tunert, politolog iz Centra za američke studije u njemačkom gradu Hajdelbergu. To se poslije napada naglo promijenilo. ,,Zavladao je primat sigurnosti, i tako je, uz neke izuzetke, ostalo i danas”, naveo je Tunert.

Otkako je tadašnji američki predsjednik Džordž V. Buš ubrzo poslije napada 11. septembra objavio ,,rat protiv terora”, tajne službe su značajno proširene. Budžet za ukupno 16 tajnih službi se, kako navodi dnevnik Vašington Post, od 2001. udvostručio na 52,6 milijardi dolara. A zahvaljujući otkrićima Snoudena, svijet je saznao da tajne službe nadgledaju komunikaciju svuda po kugli Zemaljskoj.

Ustanovljavanjem Ministarstva za unutrašnju zaštitu 2002, nastao je treći najveći državni ured SAD. Glavni zadatak oko 200.000 službenika je zaštita američkih građana od terorističkih prijetnji. Izdaci za američku vojsku su se od 2001. sa 312,74 milijardi dolara popeli na 682,45 milijardi u 2012. To je, prije svega, posljedica ratova u Afganistanu i Iraku koje su SAD tamo vodile pod parolom borbe protiv terora.

SAD poslije 11. septembra nisu povećale samo svoje tajne službe, isljedničke urede i borbene jedinice te ih međusobno bolje povezale, već su i uveliko proširile njihova ovlašćenja. Jedan od temelja za to bio je Patriotski zakon koji je Kongres izglasao 25. oktobra 2001. pod uticajem napada iz prethodnog mjeseca. Patriotski zakon je trebalo da bude vremenski ograničen. No, Kongres ga je kasnije više puta produžavao. Značajni djelovi tog zakona, koji u velikoj mjeri ograničava građanska prava, i dalje su na snazi.

U većini demokratskih ustava postoji pravo na privatnu sferu, a upravo to pravo američke i druge tajne službe sasijecaju u korijenu – ne birajući sredstva.

„Imali ste svoju zabavu, a sad želimo te stvari nazad”, navodno je izjavio ljetos predstavnik britanske vlade u telefonskom razgovoru s Alanom Rusbridžerom, glavnim urednikom londonskog liberalnog dnevnika Gardijan. Taj list je objavio povjerljive informacije kako američke tajne službe masovno prisluškuju i nadziru komunikaciju građana cijelog svijeta.

To je potom izazvalo globalno zgražanje, a američka vlada našla se na udaru kritika. Materijali su potekli opet od Edvarda Snoudena. Onda je glodur Rusbridžer objavio da je uredništvo Gardijana na kraju popustilo višestrukim pritiscima vlade.

Tada je reakcija u njemačkim medijima bila žestoka. Osnovna poruka je bila kako se „ne treba zavaravati: Vladavina zakona ima svoje granice, kojima smo u ovim vremenima uznemirujuće sve bliži. Otkrića Edvarda Snoudena o nezaustavljivoj kontroli zapadnih tajnih službi demaskira vlade, jednu za drugom”. Citiran je i 83-godišnji pisac Hans Magnus Encensberger koji je poslije Snoudenovih objelodanjivanja zaključio: živimo u postdemokratskim uslovima. Jer u većini demokratskih ustava postoji pravo na privatnu sferu. Upravo to pravo američke i britanske tajne službe sasijecaju u korijenu – ne birajući sredstva. Po tim medijima, činjenica da su napadnute i redakcije, predstavlja dramatičan vrhunac ovih zbivanja – jer mediji su ti koji treba da nadgledaju ono što političari rade.

Tada je komentator lista Minhner merkura napisao kako baš vlade koje rado upiru prstom u nedemokratske režime, pokušavaju sada u vlastitim zemljama da ograniče slobodu medija. ,,Na osnovu čega (Barak) Obama i (premijer Velike Britanije Dejvid) Kameron insistiraju na ljudskim pravima i slobodama u Kini, Rusiji i Sjevernoj Koreji, kada ta prava gaze u sopstvenoj domovini”, upitao se komentator lista.

,,Država uhvaćena u špijunaži ne pokazuje razboritost, štaviše uzvraća udarac. U samoproklamovanoj kolijevci slobode medija postaje mračno”, zaključeno je, pak, u Štutgarter nahrihtenu.

Natrag na slučaj prisluškivanja kancelarke Merkel. Njemački mediji primjećuju kako bi među prijateljima takvo narušavanje povjerenja predstavljalo ili kraj prijateljstva – što bi u političkom svijetu bilo besmislica – ili bi za posljedicu imalo oluju. Baš prijatelji imaju puno pravo da na sto iznesu teške teme.”U ovom slučaju to bi značilo dati savjet Americi da konačno počne da liječi svoju paranoju nastalu nakon terorističkih napada 2001. A to liječenja je najbolje obaviti transparentnim ponašanjem i vezivanjem razmahanih krakova NSA-hobotnice,” ocijenio je komentator DW.

Na zadnja vrata

Prema njemačkim medijima, u inostranstvu je NSA dospjela na posebno loš glas zbog ključne uloge koju ima u vansudskom ubijanju navodnih (osumnjičenih) terorista – što je uobičajena praksa administracije predsjednika Obame. Te preventivne egzekucije ciljnih osoba i njihovih pratilaca obavljaju se uglavnom raketama ispaljenim sa američkih bespilotnih letilica. Neophodne koordinate ciljeva obezbjeđuje NSA. Inače NSA gradi u američkoj saveznoj državi Juti gigantski centar za obradu podataka koji košta oko dvije milijarde dolara. Centar, prema izjavama bivših saradnika NSA, treba da ima kapacitet koji omogućava skladištenje cjelokupne elektronske komunikacije čovječanstva u narednih 100 godina. NSA je, vjeruju analitičari, imala mogućnost da utiče na proizvođače rasprostranjenih sistema za šifriranje, tako da su, zajedno sa partnerima iz softverske industrije, u te programe ugrađena zadnja vrata. Na taj način omogućen je pristup informacijama prije nego što ih je korisnik šifrirao i poslao putem interneta, navodi se dalje u izvještajima.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo