Povežite se sa nama

OKO NAS

Igre gluvih telefona

Objavljeno prije

na

Njemačka i pola Evrope bruje o još jednoj epizodi iz afere koju je proljetos spektakularno otkrio bivši saradnik američke tajne službe Edvard Snouden. Američka Nacionalna bezbjednosna agencija (NSA) nije sistematski prisluškivala samo hiljade Njemaca, već i mobilni telefon kancelarke Angele Merkel.

Nju špijunirati, prema većini njemačkih komentatora, jednako je neprijateljskom aktu. U Njemačkoj niko ne bi bio iznenađen kada bi do njenih političkih i ekonomskih planova pokušavali da dođu Moskva ili Peking. “Mi čak prećutno polazimo od toga da je to zapravo tako. Ali ponašanje Bijele kuće pogađa,” napisao je jedan od njemačkih komentatora.

Prije svega, špijuniranje građana predstavlja čistu povredu pravne države. Njemačka, zatim, spada među najbliže saradnike SAD i Njemci žele da tako budu i tretirani. Treće, u Njemačkoj se već mjesecima smanjuju simpatije prema predsjedniku SAD Baraku Obami zbog afere oko NSA. A sada još i novi udarac: Predsjednik Obama je dozvolio kontrolu kancelarkine komunikacije, vjeruju Njemci, uprkos njegovim tvrdnjama da nije bio sa time upoznat.

Amerikanci se ne uzbuđuju mnogo zbog bijesa Njemaca. Sve je to normalno, kažu. I Evropljani špijuniraju u SAD.

„Obavještajna služba NSA se i profilisala u Njemačkoj – udarnoj zemlji u Hladnom ratu”, napominju analitičari. NSA do danas ima svoje institucije u Njemačkoj, na primjer u Vizbadenu.

Tragajući za korijenima najnovijih djelatnosti NSA, njemački mediji idu do terorističkih napada od 11. septembra 2001. u Njujorku i ocjenjuju kako su ti događaji ostavili veliki trag na bezbjednosnu politiku SAD. Između ostalog i špijuniranjem svih i svačega po čitavom svijetu.

,,Tokom 1990-ih je u SAD važio primat ekonomije”, kazao je Martin Tunert, politolog iz Centra za američke studije u njemačkom gradu Hajdelbergu. To se poslije napada naglo promijenilo. ,,Zavladao je primat sigurnosti, i tako je, uz neke izuzetke, ostalo i danas”, naveo je Tunert.

Otkako je tadašnji američki predsjednik Džordž V. Buš ubrzo poslije napada 11. septembra objavio ,,rat protiv terora”, tajne službe su značajno proširene. Budžet za ukupno 16 tajnih službi se, kako navodi dnevnik Vašington Post, od 2001. udvostručio na 52,6 milijardi dolara. A zahvaljujući otkrićima Snoudena, svijet je saznao da tajne službe nadgledaju komunikaciju svuda po kugli Zemaljskoj.

Ustanovljavanjem Ministarstva za unutrašnju zaštitu 2002, nastao je treći najveći državni ured SAD. Glavni zadatak oko 200.000 službenika je zaštita američkih građana od terorističkih prijetnji. Izdaci za američku vojsku su se od 2001. sa 312,74 milijardi dolara popeli na 682,45 milijardi u 2012. To je, prije svega, posljedica ratova u Afganistanu i Iraku koje su SAD tamo vodile pod parolom borbe protiv terora.

SAD poslije 11. septembra nisu povećale samo svoje tajne službe, isljedničke urede i borbene jedinice te ih međusobno bolje povezale, već su i uveliko proširile njihova ovlašćenja. Jedan od temelja za to bio je Patriotski zakon koji je Kongres izglasao 25. oktobra 2001. pod uticajem napada iz prethodnog mjeseca. Patriotski zakon je trebalo da bude vremenski ograničen. No, Kongres ga je kasnije više puta produžavao. Značajni djelovi tog zakona, koji u velikoj mjeri ograničava građanska prava, i dalje su na snazi.

U većini demokratskih ustava postoji pravo na privatnu sferu, a upravo to pravo američke i druge tajne službe sasijecaju u korijenu – ne birajući sredstva.

„Imali ste svoju zabavu, a sad želimo te stvari nazad”, navodno je izjavio ljetos predstavnik britanske vlade u telefonskom razgovoru s Alanom Rusbridžerom, glavnim urednikom londonskog liberalnog dnevnika Gardijan. Taj list je objavio povjerljive informacije kako američke tajne službe masovno prisluškuju i nadziru komunikaciju građana cijelog svijeta.

To je potom izazvalo globalno zgražanje, a američka vlada našla se na udaru kritika. Materijali su potekli opet od Edvarda Snoudena. Onda je glodur Rusbridžer objavio da je uredništvo Gardijana na kraju popustilo višestrukim pritiscima vlade.

Tada je reakcija u njemačkim medijima bila žestoka. Osnovna poruka je bila kako se „ne treba zavaravati: Vladavina zakona ima svoje granice, kojima smo u ovim vremenima uznemirujuće sve bliži. Otkrića Edvarda Snoudena o nezaustavljivoj kontroli zapadnih tajnih službi demaskira vlade, jednu za drugom”. Citiran je i 83-godišnji pisac Hans Magnus Encensberger koji je poslije Snoudenovih objelodanjivanja zaključio: živimo u postdemokratskim uslovima. Jer u većini demokratskih ustava postoji pravo na privatnu sferu. Upravo to pravo američke i britanske tajne službe sasijecaju u korijenu – ne birajući sredstva. Po tim medijima, činjenica da su napadnute i redakcije, predstavlja dramatičan vrhunac ovih zbivanja – jer mediji su ti koji treba da nadgledaju ono što političari rade.

Tada je komentator lista Minhner merkura napisao kako baš vlade koje rado upiru prstom u nedemokratske režime, pokušavaju sada u vlastitim zemljama da ograniče slobodu medija. ,,Na osnovu čega (Barak) Obama i (premijer Velike Britanije Dejvid) Kameron insistiraju na ljudskim pravima i slobodama u Kini, Rusiji i Sjevernoj Koreji, kada ta prava gaze u sopstvenoj domovini”, upitao se komentator lista.

,,Država uhvaćena u špijunaži ne pokazuje razboritost, štaviše uzvraća udarac. U samoproklamovanoj kolijevci slobode medija postaje mračno”, zaključeno je, pak, u Štutgarter nahrihtenu.

Natrag na slučaj prisluškivanja kancelarke Merkel. Njemački mediji primjećuju kako bi među prijateljima takvo narušavanje povjerenja predstavljalo ili kraj prijateljstva – što bi u političkom svijetu bilo besmislica – ili bi za posljedicu imalo oluju. Baš prijatelji imaju puno pravo da na sto iznesu teške teme.”U ovom slučaju to bi značilo dati savjet Americi da konačno počne da liječi svoju paranoju nastalu nakon terorističkih napada 2001. A to liječenja je najbolje obaviti transparentnim ponašanjem i vezivanjem razmahanih krakova NSA-hobotnice,” ocijenio je komentator DW.

Na zadnja vrata

Prema njemačkim medijima, u inostranstvu je NSA dospjela na posebno loš glas zbog ključne uloge koju ima u vansudskom ubijanju navodnih (osumnjičenih) terorista – što je uobičajena praksa administracije predsjednika Obame. Te preventivne egzekucije ciljnih osoba i njihovih pratilaca obavljaju se uglavnom raketama ispaljenim sa američkih bespilotnih letilica. Neophodne koordinate ciljeva obezbjeđuje NSA. Inače NSA gradi u američkoj saveznoj državi Juti gigantski centar za obradu podataka koji košta oko dvije milijarde dolara. Centar, prema izjavama bivših saradnika NSA, treba da ima kapacitet koji omogućava skladištenje cjelokupne elektronske komunikacije čovječanstva u narednih 100 godina. NSA je, vjeruju analitičari, imala mogućnost da utiče na proizvođače rasprostranjenih sistema za šifriranje, tako da su, zajedno sa partnerima iz softverske industrije, u te programe ugrađena zadnja vrata. Na taj način omogućen je pristup informacijama prije nego što ih je korisnik šifrirao i poslao putem interneta, navodi se dalje u izvještajima.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

NOVI POŽARI I STARE PRIČE: Nemoć pred stihijom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svake godine isti alarmantni podaci – Crna Gora ima pet aviona na raspolaganju  za gašenje požara. Nekada ni oni ne mogu da lete jer nemaju licence, kao ni piloti koji ih gube  jer nemaju dovoljan broj letova… Crna Gora još nije nabavila ni specijalizovan helikopter za gašenje požara. Takva letjelica bi državu koštala deset miliona eura

 

Turisti koji posjete Herceg Novi, iznad Njivica,  imaće priliku da vide predio nemoći pred vatrenom stihijom. Požar je iza sebe ostavio crni ožiljak koji će još dugo ,,krasiti” Novi.

Da požari nijesu nehat već da se radi o namjeri javno je izjavio Ratko Radošević iz Službe zaštite i spašavanja Herceg Novi. Požar u Njivicama je pod kontrolom, a Radošević kaže da su vatrogasci branili 15 kuća i da su im životi bili ugroženi.

Ljudska solidarnost u ovakvim situacijama nije upitna. U gašenju požara učestvovali su vatrogasci iz cijele Boke, na terenu je bilo više od 50 vatrogasaca i preko 10 cisterni, u logistiku su se uključili i privatnici.

Ono što nedostaje je oprema, i pomoć iz vazduha. Iz Službe zaštite i spašavanja Herceg Novog zahtjev za pomoć Direktoratu za vanredne situacije uputili su neposredno nakon što je požar izbio u 9:30 ujutru. Iz Direktorata su im odgovorili da su dva aviona prizemljena, jedan je neispravan, a da drugi ne može da poleti zbog vjetra. Pomoć je stigla tek popodne oko 15 sati.

Pomoć je tražena i iz Hrvatske, ali i kod njih je bio aktivan požar u zaleđu Dubrovnika tako da nijesu mogli da pomognu kanaderima. Tokom gašenja poginuo je vatrogasac, a u utorak je zbog toga u Dubrovniku proglašen dan žalosti.

Novljanin Antonije Pušić (Rambo Amadeus) se na Fejsbuku zapitao koliko koštaju ,,nedostižni kanaderi” i ,,odvaja li se na protivpožarnu zaštitu neki dinar od ogromnih profita koje poslovna elita pravi od turizma”.

Naravno da ne. Svake godine isti alarmantni podaci – Crna Gora ima pet aviona na raspolaganju, pojedinih sezona ni oni ne mogu da lete jer nemaju licence, kao ni piloti koji gube licence jer nemaju dovoljan broj letova… Crna Gora još nije nabavila ni specijalizovan helikopter za gašenje požara. Takva letjelica bi državu koštala deset miliona eura, a jedan novi ‘air traktor’ košta tri miliona eura.

,,Biće sve većih požara  dok se funkcioneri voze u limuzinama čak od nekoliko stotina hiljada eura, a sve veći broj vatrogasnih vozila su stara preko 30 godina, u fazi raspada, ugrožavaju živote vatrogasaca od kojih ovih dana najviše zavisi hoćemo li moći slobodno udahnuti vazduh i prespavati jer opet su nam gradovi i sela u plamenu”, napisao je na svom FB profilu biolog Vuk Iković. On je opomenuo da stalno slušamo kako nema para za kanadere i postavio pitanje kako ima novca za  preko 4.000 službenih vozila? ,,Slovenija ima preko 100 puta manje površina koje stradaju u požarima, ali zato njihova Vlada ima samo oko 20 službenih vozila, manje nego pojedina naša ministartva”.

Nemar i nemanje strategije nas više košta. Iz Organizacije KOD izračunali su da je samo tokom prošle godine u Crnoj Gori izgorjelo oko 143 km2 šuma što su uporedili sa površinom od blizu 24.000 fudbalskih terena. Prema evropskom modelu ,,ukupne štete” procjenjuje se da je 2021. godine šteta usljed šumskih požara u Crnoj Gori iznosila oko 280 miliona eura. U prevodu, samo jedne godine izgori nam 28 kanadera, koji bi štetu značajno smanjili.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEGATIVAN PRIRODNI PRIRAŠTAJ U SJEVERNOM REGIONU: Zabrinjavajuća statistika 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema podacima Monstata, svi gradovi na sjeveru države, osim Rožaja, bilježe veći broj umrlih od novorođenih

 

Prema svim pokazateljima, postoji jasan trend negativnih demografskih kretanja na sjeveru države, odnosno izražene migracije i negativni prirodni priraštaj u gradovima tog siromašnog crnogorskog regiona.

Prema podacima Monstata, svi gradovi na toj teritoriji države, osim Rožaja, bilježe veći broj umrlih od novorođenih.

Na drastičan pad nataliteta na sjeveru Crne Gore ukazuje i sve manji broj đaka u školskim klupama. Tako je prošle godine u tri beranske gradske škole, sa svim područnim odjeljenjima, upisano oko 2.500 đaka, od čega 257 prvaka, što je duplo manje nego u ranijem periodu.

Nastavu u pet seoskih škola u ovoj opštini pohađalo je 296 učenika, dok je taj broj prije nekoliko decenija bio deset puta veći, dok je u svih pet seoskih škola prošle godine bilo samo 28 prvaka.

Stanje nije bolje ni u ostalim opštinama. O tome govore i nesporna činjenica da je Osnovnu školu Bajo Jojić u Andrijevici ove godine pohađalo 338 đaka, od čega svega 38 prvaka. Nekoliko decenija ranije, u ovoj školi je bilo preko hiljadu učenika.

U ovoj opštini, u pojedinim mjestima kao što su Кuti, Cecuni i Jošanica, područna odjeljenja su odavno zatvorena. Tamošnje škole u prosjeku su brojale po 40 učenika.

Alarmantno stanje kada je broj učenika u pitanju nije zaobišlo ni područje Bihora, o čemu svjedoči i podatak da je ove godine na cijeloj teritoriji opštine Petnjica, na kojoj ima pet osnovnih škola, upisano  53 đaka prvaka, što je četiri puta manje u odnosu na period od prije samo pet godina.

Broj učenika u odnosu na period od prije dvije decenije prepolovljen je i na području opština Plav i Gusinje. Osnovna škola u Murini je prošle godine zajedno sa područnim odjeljenjima u Velici i Gornjoj Ržanici brojala svega 12 prvaka, dok je taj broj prije pet decenija bio blizu stotinu.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

U PETNJICI ORGANIZOVANA PROJEKCIJA FILMA O OSMANU RASTODERU: Pokušaj rehabilitacije proglašenog ratnog zločinca

Objavljeno prije

na

Objavio:

Projekcija kontroveznog dokumentarnog filma „Osman ef. Rastoder, oslobađanje od zaborava” organizovana je prošle sedmice u Petnjici. Događaj je propraćen negodovanjem dijela javnosti, za sada je izostala reakcija političkih partija i državnih institucija

 

Projekciju dokumentarca, autora Avda Huseinovića, u Petnjici je organizovao Bošnjački kulturni centar Sandžak. Plakate sa likom proglašenog ratnog zločinca iz Drugog svjetskog rata, danima su sa raznih mjesta u varoši pozivale stanovnike na promociju.

Na dan održavanja projekcije oglasili su se boračke organizacije Berana i Petnjice, predstavnici beranske Mjesne zajednice Polica i Opštinski odbor SNP Berane, osuđujući namjeru da se film prikaže, ukazujući da se time čini krivično djelo veličanja ratnih zločina. Naknadno je to učinio i DPS koji je pozvao nadležne organe da utvrde da li je projekcijom filma došlo do kršenja zakona.

Predsjednik beranske Organizacije boraca NOR Berane (OBNOR) Petar Labudović, kazao je da je neprihvatljivo veličanje nekoga ko je proglašen ratnim zločincem i ko je, kako je rekao, „činio zulum po petnjičkom i beranskom kraju”.

„Mi osuđujemo organizovanje projekcije filma o ratnom zločincu i podgrijavanje tenzija i novih podjela oko stvari oko kojih je istorija kazala svoju riječ”, rekao je Labudović. On navodi da su snage kvislinškog pokreta Muslimanske milicije, kojima je u Bihoru komandovao Osman Rastoder, 1944. godine, u zaseoku Krake, kod Vrbice, likvidirale 55 partizana, među kojima i dvadeset pripadnika italijanske partizanske divizije Garibaldi. Oni su, poslije rata, prenešeni i sahranjeni u zajedničkoj grobnici u Beranama.

I predsjednik Udruženja boraca i antifašista opštine Petnjica Faik Adrović, negoduje zbog projekcije spornog filma. Ovaj devedesešestogodišnjak je među rijetkim živim učesnicima Drugog svjetskog rata. Adrović kaže da je lično poznavao Osmana Rastodera, i slaže se da se radi o ratnom zločincu. „On je bio imam u Petnjici prije rata i odmah po formiranju odreda muslimanske milicije postavljen je za komandanta te fomacije koja je sarađivala sa fašističkim okupatorima. Naravno da osuđujem prikazivanje tog filma, kao što isto tako osuđujem i ideju da se u Petnjici podigne spomenik proglašenom ratnom zločincu”, rekao je Adrović.

Predsjednik Savjeta MZ Polica Novak Zekić je apelovao na institucije Crne Gore da preduzmu adekvatne korake kako bi se prekinulo sa praksom promocije, odnosno slavljenja ratnih zločinaca, upozoravajući da se na taj način vrijeđaju žrtve.

Slične stavove iznijeli su i iz Opštinskog odbora Socijalističke narodne partije u Beranama, pozivajući državne organe na raekciju. Ostale partije, pa ni one sa nacionalnim predznakom, Stranka pravde i pomirenja, kao i Bošnjačka stranka, nisu se do danas oglašavale.

Osman Rastoder je rođen krajem devetnaestog vijeka u, za tadašnje prilike, imućnoj porodici. Školovao se na medresama u Novom Pazaru i Đakovici, a kasnije i u Istanbulu. Njegova porodica se poslije povlačenja Turaka sa ovih prostora, odselila za Istanbul, ali se Osman vratio u Novi Pazar, gdje se po drugi put oženio. Sa obje žene i sedmoro djece vratio se u Petnjicu gdje je imenovan za imama u selima Petnjica i Savin Bor, nakon toga i u mjesnoj džamiji u Petnjici.

U junu 1941. godine Osman Rastoder je imenovan za komandanta odreda Muslimanske milicije Sandžaka za Gornji Bihor. Tokom Trinaestojulskog ustanka, njegov odred je napao ustanike oko Berana. Njegove snage su zapalile nekoliko pravoslavnih sela na području Police. Podržana od albanskih neregularnih snaga, kao i njemačkih okupatora, Muslimanska milicija je pobila crnogorske i italijanske partizane u blizini sela Vrbica. Saradnja Osmana Rastodera sa okupatorskim snagamna je nesporna.

Nakon što je pred kraj rata proglašen za ratnog zločinca, Osman Rastoder je ubijen 1946. godine. Istoričar Šerbo Rastoder je jednom prilikom za lokalni radio u Petnjici izjavio da, usljed činjenice da je Osman štitio muslimanski živalj tog kraja od četnika, „pokušava da ga razumije”, kao i da Muslimanska milicija nije pokret niti vojska, već skupina ljudi koji su branili svoj prag. „Gornji Bihor je sačuvan zahvaljujući tome što je postojala neka naoružana organizovana sila koja je branila te ljude. To je bila muslimanska milicija na čelu sa Osmanom” – kazao je tada Rastoder. Šerbo Rastoder nikada nije sporio da je Osman Rastoder proglašen za ratnog zločinca, i da svako treba da odgovara za svoja djela, a da oni koji smatraju da njegovo proglašenje za ratnog zločinca nije utemeljeno na činjenicama, mogu to da pokušaju da ospore samo pred nadležnim sudovima.

Bošnjačka kulturna zajednica Luksemburg, koja njeguje i nastavlja da slijedi djelo nedavno preminulog muftije Muamera Zukorlića, finansirala je snimanje ovog dokumentarnog filma i taj zadatak povjerila bosanskom dokumentaristi Avdu Huseinoviću.

Snimanje je trajalo dvije godine, da bi film premijerno bio prikazan 26. januara u Luksemburgu, na dan pogibije Osmana Rastodera. Toj promociji je prisustvovao i predsjednik Bošnjaškog kulturnog centra Sandžak iz Petnjice Almir Muratović, i njemu je uručena novoustanovljena nagrada koja nosi ime Osmana Rastodera. Sa tog skupa je poručeno da se traži njegova rehabilitacija.

Tada je najavljeno da će uslijediti promocije tog filma, prvo u Petnjici, a potom i u Rožajama i Novom Pazaru. Muratović je, tako, ovih dana organizovao projekciju u Petnjici, kojoj je prisutvovao i autor filma.

Predsjednik Bošnjačkog kulturnog centra Sandžak iz Petnjice Monitoru je kazao da „razumije i jedne i druge”.

„Nemamo namjeru da podgrijavamo tenzije, već upravo da pokrenemo da se ispitaju istorijske činjenice. Treba pogledati taj dokumentarni film i vidjeti da u njemu nema slova mržnje. Želja je samo da se dođe do istine iz Drugog svjetskog rata”, rekao Muratović.

On tvrdi da Stranka pravde i pomirenja (SPP) na čelu čijeg je Opštinskog odbora u Petnjici, nema nikakve veze sa promocijom dokumentarnog filma „Osman ef. Rastoder, oslobađanje od zaborava”.

Još 2015. godine tadašnji predsjednik lokalne skupštine u Petnjici, i u tom trenutku predsjednik Opštinskog odbora Bošnjačke stranke Adnan Muhović, postavio je, navodno samoinicijativno, u jednom sokaku tablu sa imenom Osmana Rastodera i izjavio da se radi o značajnoj ličnosti za Bošnjake. Sve je prošlo u tišini.

Na upit Monitora, iz Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju saopšteno je da je, nakon informacija u medijima, formiran predmet i od policije zatraženo prikupljanje podataka u vezi sa prošlonedjeljnom projekcijom, kako bi utvrdili da li je u Petnjici počinjeno neko krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo