Njemačka i pola Evrope bruje o još jednoj epizodi iz afere koju je proljetos spektakularno otkrio bivši saradnik američke tajne službe Edvard Snouden. Američka Nacionalna bezbjednosna agencija (NSA) nije sistematski prisluškivala samo hiljade Njemaca, već i mobilni telefon kancelarke Angele Merkel.

Nju špijunirati, prema većini njemačkih komentatora, jednako je neprijateljskom aktu. U Njemačkoj niko ne bi bio iznenađen kada bi do njenih političkih i ekonomskih planova pokušavali da dođu Moskva ili Peking. “Mi čak prećutno polazimo od toga da je to zapravo tako. Ali ponašanje Bijele kuće pogađa,” napisao je jedan od njemačkih komentatora.

Prije svega, špijuniranje građana predstavlja čistu povredu pravne države. Njemačka, zatim, spada među najbliže saradnike SAD i Njemci žele da tako budu i tretirani. Treće, u Njemačkoj se već mjesecima smanjuju simpatije prema predsjedniku SAD Baraku Obami zbog afere oko NSA. A sada još i novi udarac: Predsjednik Obama je dozvolio kontrolu kancelarkine komunikacije, vjeruju Njemci, uprkos njegovim tvrdnjama da nije bio sa time upoznat.

Amerikanci se ne uzbuđuju mnogo zbog bijesa Njemaca. Sve je to normalno, kažu. I Evropljani špijuniraju u SAD.

„Obavještajna služba NSA se i profilisala u Njemačkoj – udarnoj zemlji u Hladnom ratu”, napominju analitičari. NSA do danas ima svoje institucije u Njemačkoj, na primjer u Vizbadenu.

Tragajući za korijenima najnovijih djelatnosti NSA, njemački mediji idu do terorističkih napada od 11. septembra 2001. u Njujorku i ocjenjuju kako su ti događaji ostavili veliki trag na bezbjednosnu politiku SAD. Između ostalog i špijuniranjem svih i svačega po čitavom svijetu.

,,Tokom 1990-ih je u SAD važio primat ekonomije”, kazao je Martin Tunert, politolog iz Centra za američke studije u njemačkom gradu Hajdelbergu. To se poslije napada naglo promijenilo. ,,Zavladao je primat sigurnosti, i tako je, uz neke izuzetke, ostalo i danas”, naveo je Tunert.

Otkako je tadašnji američki predsjednik Džordž V. Buš ubrzo poslije napada 11. septembra objavio ,,rat protiv terora”, tajne službe su značajno proširene. Budžet za ukupno 16 tajnih službi se, kako navodi dnevnik Vašington Post, od 2001. udvostručio na 52,6 milijardi dolara. A zahvaljujući otkrićima Snoudena, svijet je saznao da tajne službe nadgledaju komunikaciju svuda po kugli Zemaljskoj.

Ustanovljavanjem Ministarstva za unutrašnju zaštitu 2002, nastao je treći najveći državni ured SAD. Glavni zadatak oko 200.000 službenika je zaštita američkih građana od terorističkih prijetnji. Izdaci za američku vojsku su se od 2001. sa 312,74 milijardi dolara popeli na 682,45 milijardi u 2012. To je, prije svega, posljedica ratova u Afganistanu i Iraku koje su SAD tamo vodile pod parolom borbe protiv terora.

SAD poslije 11. septembra nisu povećale samo svoje tajne službe, isljedničke urede i borbene jedinice te ih međusobno bolje povezale, već su i uveliko proširile njihova ovlašćenja. Jedan od temelja za to bio je Patriotski zakon koji je Kongres izglasao 25. oktobra 2001. pod uticajem napada iz prethodnog mjeseca. Patriotski zakon je trebalo da bude vremenski ograničen. No, Kongres ga je kasnije više puta produžavao. Značajni djelovi tog zakona, koji u velikoj mjeri ograničava građanska prava, i dalje su na snazi.

U većini demokratskih ustava postoji pravo na privatnu sferu, a upravo to pravo američke i druge tajne službe sasijecaju u korijenu – ne birajući sredstva.

„Imali ste svoju zabavu, a sad želimo te stvari nazad”, navodno je izjavio ljetos predstavnik britanske vlade u telefonskom razgovoru s Alanom Rusbridžerom, glavnim urednikom londonskog liberalnog dnevnika Gardijan. Taj list je objavio povjerljive informacije kako američke tajne službe masovno prisluškuju i nadziru komunikaciju građana cijelog svijeta.

To je potom izazvalo globalno zgražanje, a američka vlada našla se na udaru kritika. Materijali su potekli opet od Edvarda Snoudena. Onda je glodur Rusbridžer objavio da je uredništvo Gardijana na kraju popustilo višestrukim pritiscima vlade.

Tada je reakcija u njemačkim medijima bila žestoka. Osnovna poruka je bila kako se „ne treba zavaravati: Vladavina zakona ima svoje granice, kojima smo u ovim vremenima uznemirujuće sve bliži. Otkrića Edvarda Snoudena o nezaustavljivoj kontroli zapadnih tajnih službi demaskira vlade, jednu za drugom”. Citiran je i 83-godišnji pisac Hans Magnus Encensberger koji je poslije Snoudenovih objelodanjivanja zaključio: živimo u postdemokratskim uslovima. Jer u većini demokratskih ustava postoji pravo na privatnu sferu. Upravo to pravo američke i britanske tajne službe sasijecaju u korijenu – ne birajući sredstva. Po tim medijima, činjenica da su napadnute i redakcije, predstavlja dramatičan vrhunac ovih zbivanja – jer mediji su ti koji treba da nadgledaju ono što političari rade.

Tada je komentator lista Minhner merkura napisao kako baš vlade koje rado upiru prstom u nedemokratske režime, pokušavaju sada u vlastitim zemljama da ograniče slobodu medija. ,,Na osnovu čega (Barak) Obama i (premijer Velike Britanije Dejvid) Kameron insistiraju na ljudskim pravima i slobodama u Kini, Rusiji i Sjevernoj Koreji, kada ta prava gaze u sopstvenoj domovini”, upitao se komentator lista.

,,Država uhvaćena u špijunaži ne pokazuje razboritost, štaviše uzvraća udarac. U samoproklamovanoj kolijevci slobode medija postaje mračno”, zaključeno je, pak, u Štutgarter nahrihtenu.

Natrag na slučaj prisluškivanja kancelarke Merkel. Njemački mediji primjećuju kako bi među prijateljima takvo narušavanje povjerenja predstavljalo ili kraj prijateljstva – što bi u političkom svijetu bilo besmislica – ili bi za posljedicu imalo oluju. Baš prijatelji imaju puno pravo da na sto iznesu teške teme.”U ovom slučaju to bi značilo dati savjet Americi da konačno počne da liječi svoju paranoju nastalu nakon terorističkih napada 2001. A to liječenja je najbolje obaviti transparentnim ponašanjem i vezivanjem razmahanih krakova NSA-hobotnice,” ocijenio je komentator DW.

Na zadnja vrata

Prema njemačkim medijima, u inostranstvu je NSA dospjela na posebno loš glas zbog ključne uloge koju ima u vansudskom ubijanju navodnih (osumnjičenih) terorista – što je uobičajena praksa administracije predsjednika Obame. Te preventivne egzekucije ciljnih osoba i njihovih pratilaca obavljaju se uglavnom raketama ispaljenim sa američkih bespilotnih letilica. Neophodne koordinate ciljeva obezbjeđuje NSA. Inače NSA gradi u američkoj saveznoj državi Juti gigantski centar za obradu podataka koji košta oko dvije milijarde dolara. Centar, prema izjavama bivših saradnika NSA, treba da ima kapacitet koji omogućava skladištenje cjelokupne elektronske komunikacije čovječanstva u narednih 100 godina. NSA je, vjeruju analitičari, imala mogućnost da utiče na proizvođače rasprostranjenih sistema za šifriranje, tako da su, zajedno sa partnerima iz softverske industrije, u te programe ugrađena zadnja vrata. Na taj način omogućen je pristup informacijama prije nego što ih je korisnik šifrirao i poslao putem interneta, navodi se dalje u izvještajima.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari