Bivši policajac Oliver Bošković kazao je prošle nedjelje u Osnovnom sudu da pokojni bokser Aleksandar Pejanović nije mogao biti pretučen u betonjerci bez prethodnog znanja bivšeg načelnika podgoričkog Centra bezbjednosti Predraga Ašanina i bivšeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića.

Bošković je svjedočio na suđenju bivšim kolegama Ivici Paunoviću, Milanu Kljajeviću i Milanku Lekoviću, policajcima kojima se sudi zbog prebijanja Pejanovića u betonjerci, tačno prije pet godina – 31. oktobra 2008. godine. Proces protiv policajaca koji se terete za mučenje i zlostavljanje Pejanovića traje već četiri godine.

Bošković je u sudnici kazao da su ga starješine u crnogorskoj policiji još prije njegovog ranijeg svjedočenja pritiskale da ne otkrije da zna da je Pejanović pretučen. Bošković se oglušio o njihova upozorenja.

,,Morao sam da kažem istinu. Nijesam mogao to više da trpim. Dobio sam šećer od te muke. Zbog sigurnosti nijesam smio ranije da progovorim. Ja se ne bojim za sebe ali se bojim za svoju familiju jer znam da su oni spremni na sve”, kaže Bošković za Monitor.

Bošković se prisjeća da je njegovo prvo svjedočenje bilo zakazano dan pošto je sredinom decembra 2009. svjedočio policajac Goran Stanković . Stanković je prvi javno progovorio o tome da su petorica nepoznatih pripadnika interventne jedinice u više navrata u pritvorskoj ćeliji tukli Aleksandra Pejanovića.

,,Moje svjedočenje se onda odlaže za mart da bi imali vremena da me obrađuju do tada. U dva mjeseca bilo je pritisaka i prijetnji”, kaže Bošković. Nakon devet godina rada u policiji, Bošković je tada otpušten zbog uslovne kazne.

Prebijanje zatvorenika u službenim prostorijama crnogorske policije nije rijetkost, ali ovaj slučaj je po mnogo čemu znakovit. Sudski proces optuženim policajcima je svojevrsna storija o pritiscima i zavjetu ćutanja u jednoj kod nas još polutajnoj organizaciji kakva je policija.

Pejanović je iz pritvora pušten sa 29 teških povreda, konstatovano je u medicinskoj dokumentaciji. U maju 2011. Pejanovića je ubio pripadnik Interventne jedinice u kafiću u blizini stana u kom je živio. Prije nego je ubijen javno je saopštio da se plaši za svoj život. Bezbjednost mu je javno garantovao Veselin Veljović.

Stanković je sredinom ovog mjeseca ponovo svjedočio.

,,Godinu dana sam živio kao okrivljeni, sjedio sam na optuženičkoj klupi kao oni (pokazuje prema okrivljenim) i ni jednog sekunda se nijesam dvoumio da li ću da govorim laž kao oni ili istinu”, kazao je na suđenju Stanković.

Paunoviću, Lekoviću i Kljajeviću sudi se za prebijanje Pejanovića treći put. Osuđeni su na po sedam mjeseci zatvora, a presudu je, po drugi put, ukinuo Viši sud u junu ove godine. Optuženi policajci se od starta drže iste priče i nijesu mijenjali svoj iskaz.

Stanković je na suđenju ponovio da je nakon što je Pejanović priveden u pritvorske prostorije došao šef smjene Dušan Raičević, koji je ,,prosto rekao” da će da biju Pejanovića. Ponovio je i da mu je komandir Ratko Rondović ponovio da izađe ako ne može da gleda kako biju Pejanovića, rekavši da je za to došlo ,,naređenje odozgo”.

Zbog prebijanja Pejanovića optuženi su i bivši rukovodilac ekspoziture za poslove dežurstva u podgoričkoj policiji Ratko Rondović i njegov tadašnji pomoćnik Dušan Raičević, kojima se sudi za nesavjestan rad u službi.

Na pitanje Dalibora Kavarića, advokata oštećene porodice, kome se još obraćao zbog ovog slučaja, osim nadređenima, Stanković je kazao da je zbog toga do sada tri puta pisao Veselinu Veljoviću.

Monitor je već pisao da je Stanković u pismima Veljovića obavijestio i da je načelnik Predrag Ašanin više puta pozivao policajce koji su te večeri bili u smjeni, tražeći od njih da se svi drže istog iskaza – da nije bilo torture i da je Pejanović došao sa povredama, te da im je, ako to učine, obećao podršku Uprave policije i branioca. Stanković je Veljovića obavijestio i da ga je Rondović naknadno pozvao na razgovor tražeći da potpiše izjavu kako nije pozivan kod Predraga Ašanina više puta i da na njega nije vršen pritisak.

Veljoviću je u pismima pojasnio i da je Dušan Raičević naknadno svim koji su te večeri bili na poslu podijelio obrasce unutrašnje kontrole sugerišući im da svi napišu da je Pejanović u policiju došao sa povredama glave.

Odgovor od Veljovića nikad nije dobio.

„Samo treba vidjeti ko je nakon prebijanja Pejanovića nagrađen novcem”, kaže Bošković.

Monitor je pisao da se Predrag Ašanin i Ratko Rondović nalaze na spisku starješina koje je Veljović početkom 2009. godine, odmah nakon torture nad Pejanovićem obilato nagradio. Poznato je da je krajem 2008. iz sindikalne kase Veljović podijelio 668 hiljada eura. Specijalno tužilaštvo za borbu protiv organizovanog kriminala vodilo je istragu o tome ko je, kako i na osnovu kojih uredbi tada odobrio da se taj novac podijeli službenicima. Još se ne zna da li je ta podjela urađena po zakonu ili je neko mimo propisa ,,nagradio” odabrane službenike i starješine policije. Na „tajnom spisku” onih koji su nagrađeni iz sindikalne kase, nalaze se i Ašanin i Rondović. Tu su i trojica pripadnika interventne jedinice.

Oni koji su progovorili o policijskoj torturi kažnjeni su: ,,Ja sam zbog ovoga izopšten iz društva i to zbog toga što sam rekao istinu. Vrlo teško sa porodicom živim zato što sam rekao istinu”, rekao je tokom suđenja Stanković.

Oni koji nijesu prekršili ,,zavjet ćutanja” o nepočinstvu nagrađeni su raznim beneficijama. Ni prijetnja zatvorskim kaznama nije dovoljno moćna da pojedini progovore.

Nastavak suđenja policajcima zakazan je za 17. decembar. Zbog prebijanja Pejanovića vodi se proces i protiv Rondovića i Raičevića. Na svjedočenja o krivici Ašanina i Veljovića tužilaštvo još ne reaguje.

Predrag NIKOLIĆ