Povežite se sa nama

OKO NAS

Zavjet ćutanja

Objavljeno prije

na

Bivši policajac Oliver Bošković kazao je prošle nedjelje u Osnovnom sudu da pokojni bokser Aleksandar Pejanović nije mogao biti pretučen u betonjerci bez prethodnog znanja bivšeg načelnika podgoričkog Centra bezbjednosti Predraga Ašanina i bivšeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića.

Bošković je svjedočio na suđenju bivšim kolegama Ivici Paunoviću, Milanu Kljajeviću i Milanku Lekoviću, policajcima kojima se sudi zbog prebijanja Pejanovića u betonjerci, tačno prije pet godina – 31. oktobra 2008. godine. Proces protiv policajaca koji se terete za mučenje i zlostavljanje Pejanovića traje već četiri godine.

Bošković je u sudnici kazao da su ga starješine u crnogorskoj policiji još prije njegovog ranijeg svjedočenja pritiskale da ne otkrije da zna da je Pejanović pretučen. Bošković se oglušio o njihova upozorenja.

,,Morao sam da kažem istinu. Nijesam mogao to više da trpim. Dobio sam šećer od te muke. Zbog sigurnosti nijesam smio ranije da progovorim. Ja se ne bojim za sebe ali se bojim za svoju familiju jer znam da su oni spremni na sve”, kaže Bošković za Monitor.

Bošković se prisjeća da je njegovo prvo svjedočenje bilo zakazano dan pošto je sredinom decembra 2009. svjedočio policajac Goran Stanković . Stanković je prvi javno progovorio o tome da su petorica nepoznatih pripadnika interventne jedinice u više navrata u pritvorskoj ćeliji tukli Aleksandra Pejanovića.

,,Moje svjedočenje se onda odlaže za mart da bi imali vremena da me obrađuju do tada. U dva mjeseca bilo je pritisaka i prijetnji”, kaže Bošković. Nakon devet godina rada u policiji, Bošković je tada otpušten zbog uslovne kazne.

Prebijanje zatvorenika u službenim prostorijama crnogorske policije nije rijetkost, ali ovaj slučaj je po mnogo čemu znakovit. Sudski proces optuženim policajcima je svojevrsna storija o pritiscima i zavjetu ćutanja u jednoj kod nas još polutajnoj organizaciji kakva je policija.

Pejanović je iz pritvora pušten sa 29 teških povreda, konstatovano je u medicinskoj dokumentaciji. U maju 2011. Pejanovića je ubio pripadnik Interventne jedinice u kafiću u blizini stana u kom je živio. Prije nego je ubijen javno je saopštio da se plaši za svoj život. Bezbjednost mu je javno garantovao Veselin Veljović.

Stanković je sredinom ovog mjeseca ponovo svjedočio.

,,Godinu dana sam živio kao okrivljeni, sjedio sam na optuženičkoj klupi kao oni (pokazuje prema okrivljenim) i ni jednog sekunda se nijesam dvoumio da li ću da govorim laž kao oni ili istinu”, kazao je na suđenju Stanković.

Paunoviću, Lekoviću i Kljajeviću sudi se za prebijanje Pejanovića treći put. Osuđeni su na po sedam mjeseci zatvora, a presudu je, po drugi put, ukinuo Viši sud u junu ove godine. Optuženi policajci se od starta drže iste priče i nijesu mijenjali svoj iskaz.

Stanković je na suđenju ponovio da je nakon što je Pejanović priveden u pritvorske prostorije došao šef smjene Dušan Raičević, koji je ,,prosto rekao” da će da biju Pejanovića. Ponovio je i da mu je komandir Ratko Rondović ponovio da izađe ako ne može da gleda kako biju Pejanovića, rekavši da je za to došlo ,,naređenje odozgo”.

Zbog prebijanja Pejanovića optuženi su i bivši rukovodilac ekspoziture za poslove dežurstva u podgoričkoj policiji Ratko Rondović i njegov tadašnji pomoćnik Dušan Raičević, kojima se sudi za nesavjestan rad u službi.

Na pitanje Dalibora Kavarića, advokata oštećene porodice, kome se još obraćao zbog ovog slučaja, osim nadređenima, Stanković je kazao da je zbog toga do sada tri puta pisao Veselinu Veljoviću.

Monitor je već pisao da je Stanković u pismima Veljovića obavijestio i da je načelnik Predrag Ašanin više puta pozivao policajce koji su te večeri bili u smjeni, tražeći od njih da se svi drže istog iskaza – da nije bilo torture i da je Pejanović došao sa povredama, te da im je, ako to učine, obećao podršku Uprave policije i branioca. Stanković je Veljovića obavijestio i da ga je Rondović naknadno pozvao na razgovor tražeći da potpiše izjavu kako nije pozivan kod Predraga Ašanina više puta i da na njega nije vršen pritisak.

Veljoviću je u pismima pojasnio i da je Dušan Raičević naknadno svim koji su te večeri bili na poslu podijelio obrasce unutrašnje kontrole sugerišući im da svi napišu da je Pejanović u policiju došao sa povredama glave.

Odgovor od Veljovića nikad nije dobio.

„Samo treba vidjeti ko je nakon prebijanja Pejanovića nagrađen novcem”, kaže Bošković.

Monitor je pisao da se Predrag Ašanin i Ratko Rondović nalaze na spisku starješina koje je Veljović početkom 2009. godine, odmah nakon torture nad Pejanovićem obilato nagradio. Poznato je da je krajem 2008. iz sindikalne kase Veljović podijelio 668 hiljada eura. Specijalno tužilaštvo za borbu protiv organizovanog kriminala vodilo je istragu o tome ko je, kako i na osnovu kojih uredbi tada odobrio da se taj novac podijeli službenicima. Još se ne zna da li je ta podjela urađena po zakonu ili je neko mimo propisa ,,nagradio” odabrane službenike i starješine policije. Na „tajnom spisku” onih koji su nagrađeni iz sindikalne kase, nalaze se i Ašanin i Rondović. Tu su i trojica pripadnika interventne jedinice.

Oni koji su progovorili o policijskoj torturi kažnjeni su: ,,Ja sam zbog ovoga izopšten iz društva i to zbog toga što sam rekao istinu. Vrlo teško sa porodicom živim zato što sam rekao istinu”, rekao je tokom suđenja Stanković.

Oni koji nijesu prekršili ,,zavjet ćutanja” o nepočinstvu nagrađeni su raznim beneficijama. Ni prijetnja zatvorskim kaznama nije dovoljno moćna da pojedini progovore.

Nastavak suđenja policajcima zakazan je za 17. decembar. Zbog prebijanja Pejanovića vodi se proces i protiv Rondovića i Raičevića. Na svjedočenja o krivici Ašanina i Veljovića tužilaštvo još ne reaguje.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

IZMJENE ZAKONA O TUŽILAŠTVU: Odlučno ali ne ishitreno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužioci smatraju da je glavni cilj predloženih izmjena da se smijeni glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, predstavnici vlasti kažu da žele osloboditi tužilaštvo od političkih uticaja i korupcije, nevladin sektor preporučuje oprez

 

Način izbora vršioca dužnosti rukovodioca Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT), koji ne bi morao da bude tužilac, jedna je od ključnih zamjerki koju tužioci imaju na nacrt izmjena Zakona o državnom tužilaštvu. Među primjedbama su i zakonsko rješenje kojim je definisan prestanak funkcije rukovodioca tužilaštva „ispunjenjem uslova za penziju”, kao i to da bivši državni tužilac ne može biti član Tužilačkog savjeta.

„Ovakav pristup Vlada ima samo sa jednim ciljem – da smijeni glavnog specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića.“ To je izjavio v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivica Stanković na javnoj debati povodom nacrta zakona, zakazanoj na brzinu, u maniru prethodne vlasti. Potpredsjendik Vlade Dritan Abazović, koji je objelodanio da je nacrt pisan u njegovom kabinetu, tvrdi da predloženi dokument nije usmjeren personalno protiv bilo koga.

„Crnoj Gori treba veća vladavina prava. Ako neko budućnost Crne Gore i njenih integracionalnih procesa veže za sebe lično, pravi veliku grešku i državi veliku štetu. Niko ne može biti iznad nacionalnih interesa. Zakonska rješenja treba da tražimo u duhu sistematskih rješenja nagomilanih problema“, kazao je Abazović.

Iz nacrta zakona jasna je namjera za promjenama u državnom tužilaštvu, ali, ima upozorenja da promjenu prati potreba za većom kontrolom skupštinske većine nad tim državnim organom. Prošli nacrt tužilačkih zakona je kritikovala Venecijanska komisija. Uz stav da se ne može mijenjati tužilački sistem kako bi se smijenio pojedinac. Ni novi nacrt nije uvažio sve preporuke Venecijanske komisije. Abazović kaže da bi radije da rizikuje „packe“ od EU, ako to znači da će imati bolje rezultate u borbi protiv organizovanog kriminala. „Mi moramo da isporučimo rezultate. Ova zemlja se davi u procedurama“, kazao je Abazović.

Vlast tek treba da odluči o formi podnošenja ovog dokumenta na glasanje u Skupštini. Ukoliko predlagač nacrta bude Vlada, dužna je da zakaže javnu raspravu u trajanju od najmanje 20, a najviše 40 dana. Ukoliko bi Skupština bila predlagač – nije obavezna da organizuje javnu raspravu.

Nacrtom se predlaže se da se nakon izbora novog Tužilačkog savjeta, u kome tužioci više ne bi imali većinu, imenuje novi v.d. VDT-a koji ne mora biti iz Vrhovnog tužilaštva. VDT Ivica Stanković u maju stiče uslove za starosnu penziju, a nakon njegovog odlaska Tužilački savjet (TS) treba da imenuje nekoga iz VDT-a da bude vršilac dužnosti. Sve to do usvajanja novog zakona i izbora novog savjeta.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SDT SE SJETILO DRŽAVNIH GARANCIJA ZA KOMBINAT ALUMINIJUMA: Aprilske šale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nema istine o KAP-u bez saslušanja Đukanovića, Gvozdenovića, Lazovića, Lukšića, Vujanovića, Brkovića, Žugića, Jelića… Sve drugo je zabava za lakovjerne. I zataškavanje

 

Branko Vujović, nekadašnji ministar ekonomije u jednoj od vlada Mila Đukanovića i dugogodišnji direktor Agencije za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja, priveden je u ponedjeljak na saslušanje u Specijalno državno tužilaštvo (SDT). Vujović je sa još desetak bivših službenika Ministarstva ekonomije i Ministarstva finansija saslušan zbog izdavanja državnih garancija nekadašnjim vlasnicima Kombinata aluminijuma (KAP) za pet kredita ukupne vrijednosti 135 miliona eura.

Privedeni su nakon saslušanja otišli kući. SDT nije tražilo njihovo zadržavanje pošto su, prenose mediji, „tokom izviđaja prikupili sve dokaze”. Sumnjamo u istinitost tih navoda. Iako, zvanično, izviđaj o nezakonitim kreditnim garancijama za KAP traje od 2014, godine. A evo i zašto.

Sporni posao je osmišljen krajem 2009, kao dio Ugovora o poravnanju između Vlade  i tadašnjih vlasnika Kombinata, Centralno evropske aluminijske kompanije (CEAK), firme do danas nepoznate vlasničke strukture registrovana na Kipru, preko niza povezanih firmi u većinskom vlasništvu Olega Deripaske. Iako je njene interese u Crnoj Gori najčešće i najubjedljivije branio dugogodišnji Putinov ministar za vanredne situacije Sergej Šojgu.

Prethodno je, uoči prvomajskih praznika 2009, tadašnji premijer Đukanović izjavio da će o budućnosti KAP-a odlučivati radnici i Vlada, pošto većinski vlasnik nije u stanju da ispuni obaveze preuzete Ugovorom o privatizaciji iz 2005.  Isto je, sredinom maja, potvrdio i Branko Vujović: „Ispunjeni su uslovi da Vlada pokrene raskid kupoprodajnog ugovora”. Zapravo, to je bio nastavak priče iz marta iste godine, kada je potpredsjednik Vlade i potpisnik privatizacionog ugovora o prodaji KAP-a Branimir Gvozdenović saoštio kako je vladin ekspertski tim pripremio tužbu protiv CEAK-a i elektronskom poštom je uputio Arbitražnom sudu u Frankfurtu. Kao odgovor na tužbu koju su Deripaskini saradnici pripremili godinu ranije, zahtijevajući od Crne Gore odštetu od 300 miliona eura. Doduše, njegov kolega, potpredsjednik Vlade i predsjednik komisije koja je pripremala odštetni zahtjev,

Vujica Lazović tada je izjavio da je priprema tužbe tek „u završnoj fazi”. Ali i precizirao da je CEAK Crnoj Gori nanio štetu „od minimum 200 miliona eura”.

I sve je to palo u zaborav.

Zainteresovani su još tada znali kako nema priče o propasti Kombinata pod upravom CEAK-a bez svjedočanja pomenutog trojca – Đukanović, Gvozdenović, Lazović. Nakon čega bi se utvrdio i njihov status u predmetu (svjedoci ili optuženi). Plus Milan Roćen i Zoran Bećirović, kao najzaslužniji za dolazak Olega Deripaske u Podgoricu, na čuveni susret u kafeu Grand. Gdje je, kažu uz čivas, utanačena sudbina nekadašnje lokomotive industrijskog razvoja Crne Gore. Morali su toga postati svjesni i u SDT, u nekom momentu proteklih osam godina koliko, navodno, traje njihov izviđaj. Ipak, ništa.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA SE KANDIDUJE ZA EVROPSKU PRIJESTONICU KULTURE: Ambicija u (ne)skladu sa mogućnostima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnoge je iznenadila najava Marka – Bata Carevića o učešću Budve u trci za osvajanje titule EPK, ocjenjujući je populističkom, jer je Budva platila visoku cijenu periodu tranzicije, privatizacije i divlje  urbanizacije, u kojem je izgubila mnoge kulturne institucije i objekte

 

Budva će se kandidovati za titulu Evropska prijestonica kulture za 2028, odlučili su u lokalnoj upravi. Pripreme na inicijativu predsjednika Opštine, Marka – Bata Carevića, uveliko su počele. Ideja je da se u proces uključe i Kotor, Tivat i Herceg Novi, kako bi se na najbolji način svijetu predstavilo kulturno blago kojim raspolažu ovi primorski gradovi.

„Ukoliko grad Budva osvoji ovu laskavu titulu, otvaraju se velika vrata za dalji razvoj grada, ali i cijele primorske, odnosno Bokokotorske regije“  istaknuto je u tekstu postavljenom na sajtu Opštine.

Već je potpisan protokol o saradnji na ovom projektu sa opštinama Tivat i Herceg Novi. Carević se početkom mjeseca susreo sa ministarkom za kulturu, prosvjetu, nauku i sport, Vesnom Bratić, od čijeg Ministarstva očekuje da pripremi  informaciju  za Vladu Crne Gore, kako bi dobili  podršku države za projekat čiji je naziv izmijenjen u „Budva – Boka 2028 – Evropska prijestonica kulture“, kako bi i zvanično podnijeli kandidaturu. Ukoliko Vlada podrži ideju Carevića, bio bi to kulturni projekat od nacionalnog značaja.

Zamisao Carevića je da čitav proces vodi najbogatiji grad Boke, odnosno Opština Budva, procjenjujući da je za njegovu realizaciju u toku narednih šest godina potrebno oko 64 miliona eura, koliko je novca utrošio Novi Sad, koji je ovu prestižnu titulu ponio prošle godine.

Od navedene sume oko 35 miliona eura Novi Sad je utrošio na izgradnju infrasturkture a oko 30 miliona na kulturne programe, pojasnio je Carević u dopisu koji je dostavio ministarki Bratić. Prema propozicijama najveći dio finansiranja snosi grad organizator, država i regija na koju se odnosi.

Kako se nezvanično saznaje u lokalnoj upravi u Kotoru nisu raspoloženi da učestvuju u ovom projektu iz više razloga. Jedan je  nedostatak novca za tu vrstu priznanja i slave, za grad koji predstavlja elitu u pogledu kulture i graditeljskog nasljeđa  u odnosu na Budvu i Tivat, te nikako ne mogu biti zaleđina i pratnja u tom takmičenju. Kotor ima tri upisa na listu UNESCO-a, od kojih je 1979.  područje Kotora, kao jedinstvena univerzalna prirodna i kulturna vrijednost. Kotorski srednjevjekovni bedemi upisani su zasebno, 38 godina kasnije, odnosno 2017. Ove godine biće upisana Bokeška mornarica kao nematerijalna baština svjetskog značaja. Kotorani će pružiti svu vrstu podrške kandidaturi Budve, ali neće učestvovati u programu.

Mnoge je iznenadila najava Carevića o učešću Budve u trci za osvajanje titule EPK, ocjenjujući je populističkom, jer je Budva prepoznata kao grad u kome nema značajnije kulturne infrastrukture, nema prostora neophodnih za kulturna događanja i raznovrsne programe. Budva je platila visoku cijenu periodu tranzicije, privatizacije, i divlje  urbanizacije, u kojem je izgubila mnoge kulturne institucije i objekte, kao nijedan grad u zemlji.

Država je prodala Zeta film, filmsku kuću od nacionalnog značaja, radi zgrade u centru grada, koja je srušena i na njeno mjesto napravljen ružni soliter sa stanovima za prodaju od 11 spratova. Zgrada Zeta filma bila je dom i za gradski Dom kulture sa pozorišnom i bioskopskom salom, koje su nestale da bi ustupile mjesto diskoteci i kockarnici.

Država je prodala i gradsku tvrđavu Citadela, dio spomeničkog područja Starog grada, jedinu pozorišnu scenu na kojoj se održavao program festivala Grad teatar, koji je pledirao da dobije tretman kulturne manifestacije od nacionalnog značaja. Od tada se pozorišne predstave odigravaju po školskim dvorištima, brdima i zaravnima okolnih sela. Budva nema prostore za kulturu, nema sale, galerije, koncertne dvorane…

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo