Povežite se sa nama

OKO NAS

Krah vladajuće koalicije

Objavljeno prije

na

nazif-cungu

Za sada je izvjesno da će se početkom naredne godine izbori održati jedino u Ulcinju. Sigurno je da će i nakon toga grad voditi koalicija, jer niko ne može dobiti dovoljan broj mandata za samostalno vršenje vlasti, baš kao što je sigurno da za odlazećim vladajućim savezom ama baš niko neće zažaliti. Prosto je nevjerovatno da je jedna većina, na čelu sa Novom demokratskom snagom – FORCA, čiji je lider Nazif Cungu bio i predsjednik opštine Ulcinj, tako brzo i olako utrošila ogroman politički kapital, iznevjerila sva obećanja i došla u poziciju da čak ne može da dovede do kraja ni mandat koji je trebalo da se okonča u septembru naredne godine. Posljedice ove krajnje neuspješne vladavine dugo će se osjećati: u opštini se sprovodi Sanacioni plan (što praktično znači da je ona u stečaju), već devet mjeseci lokalna samouprava nije imenovala glavnog administratora, nije donijet (niti se uopšte o tome govori) strateški plan opštine, dvije godine Skupština opštine nije razmatrala izvještaj o radu trenutnog predsjednika opštine…

Na pragu vanrednih izbora kao da se sve nastoji prikriti i zaboraviti lansiranjem priča o investicijama, strateškim partnerima, milionima novih ulaganja… A baš u tom smjeru za protekle dvije godine ništa nije urađeno. Čak i one investicije za koje su potpisani ugovori, nikako da krenu. To se, prije svega, odnosi na početak gradnje razorenih ulcinjskih hotela Jadrana i Galeba.

Nakon još jednog u nizu sastanaka u opštini Ulcinj ovih su dana pominjani „novi rokovi” na poluostrvu Suka, jednoj od najljepših lokacija na čitavom Jadranu, gdje se hotel nalazio još 1936. godine. Posljednji aneks ugovora predviđao je da radovi na izgradnji hotela Jadran krenu 1. oktobra ove godine. Novi rok još nije poznat javnosti, osim da će biti „u najkraćem roku”. Ko još od Ulcinjana ne pamti da su upravo tu već 14 godina nicale table s precizno određenim rokovima početka gradnje pa i završetka hotela, s imenima investitora, konsultanata, izvođača radova… Zato je kolega iz Vijesti Samir Adrović konstatovao da je ,,vječiti investitor neobično zanimanje koje postoji isključivo u Ulcinju: on gradi, ali niko ne vidi ni temelje, a kamoli građevine, i ulaže, a ne troši ni centa”. Naravno da dugogodišnje, pa, evo već i decenijsko iskustvo govori da pri zdravom razumu i s očima u glavi obećanjima i riječima ,,vječitih investitora” ne treba vjerovati. Posebno ne ako se o tome govori u vrijeme izborne kampanje.

Prije nego što je naćeran pritiskom svojih partnera (Demokratske partije Fatmira Đeke, Socijaldemokratske partije Selima Resulbegovića i Građanskog pokreta Perspektiva Amira Holaja) i potom uskraćivanjem podrške Demokratske partije socijalista za njegovo tromjesečno soliranje da mora da ide na izbore, Cungu je pokušavao da ubijedi čelnike Đukanovićeve stranke u Podgorici i građanstvo da na jesen treba da krenu velike investicije u Ulcinju. ,,Ne možemo i nećemo da gubimo vrijeme”, govorio je sredinom septembra odbijajući i pomisao da građanima vrati mandat. No, kako je Đeka strateški partner DPS-a, pošlo mu je za rukom da odbije prijedlog potpredsjednika te stranke Svetozara Marovića za pravljenje široke koalicije u Ulcinju do novih izbora u koju bi ušao i DPS, a potom i da upravo DPS pokrene zahtjev da se skrati mandat odbornicima postojećeg saziva lokalnog parlamenta. Sada je veliko pitanje da li će Đeka sa svojim partnerima uspjeti da ubijedi čelnike DPS-a, koji je u Ulcinju opoziciona stranka, ali je trenutno tas na vagi sa svojih sedam odbornika, da Cunguu prestane da do izbora daje “vještačko disanje”. A to znači da se na sjednici Skupštine opštine Ulcinj, zakazanoj za 12. novembar, ne samo uvrsti u dnevni red rasprava o njegovom izvještaju o radu i potom odbaci, već možda i da podrži inicijativu Socijalističke narodne partije da se Cungu razriješi funkcije. ,,Bilo bi nezapamćeno u političkoj praksi da jedan dio opozicije ignoriše prijedlog drugog dijela opozicije za razrješenje predsjednika opštine”, kaže šef opštinskog odbora SNP-a Andrija Ćetković. On navodi da je to tim čudnije ako se zna da je u svom zahtjevu za skraćenje mandata DPS ocijenio da ,,budžet opštine dobija karakter sanacionog”, te da ,,trenutna skupštinska većina, koja je stvorila atmosferu sukoba i nesnalaženja, očito nije posvećena interesima građana”. Cungu je nedavno optužio Đeku da je upravo on ključni akter izazivanja prijevremenih izbora u Ulcinju. ,,On misli da je na vrhuncu moći i da može biti imenovan za predsjednika opštine”, rekao je Cungu označavajući koga će napadati u kampanji. Na meti će se svakako naći još jedan bivši koalicioni partner, Socijaldemokratska partija, koja je tokom prethodne dvije godine imala niz javnih sukoba i polemika s liderom Force, a možda i Pozitivna Crna Gora, čiji je lider u Ulcinju Dritan Abazović. Dakle, u narednih desetak dana jasnije će se pokazati s kojih će startnih pozicija u još jednu utrku krenuti sve stranke na ulcinjskoj političkoj sceni. Biće to još jedno veliko trošenje energije, ali i jedini način da građani biraju neku drugu, bolju vlast. Ova se, najblaže rečeno, nije snašla u vršenju javnih poslova, nije bila dorasla izazovima vremena i završiće u fusnoti grada s istorijom dugom 2,5 milenijuma.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo