Povežite se sa nama

OKO NAS

(NE)USPJEŠNO IZMJEŠTANJE PALEŠKOG POTOKA: Pare potrošene, problem ostao

Objavljeno prije

na

Izmještanjem Paleškog potoka koji protiče ispod pljevaljske deponije Maljevac trebalo je da se zaustavi zagađivanje rijeke Vezišnice. Međutim,  nakon okončanog projekta i potrošenih  pola miliona eura, ekolozi tvrde da cilj nije postignut. Zanemareno je, tvrde, da potok ima i svoje pritoke, pa je u Borovičko jezero preveden samo njegov izvor

 

U okviru projekta remedijacije deponije pepela i šljake Maljevac u Pljevljima,  500.000 eura potrošeno je na izmještanje Paleškog potoka. Taj potok,  koji je tekao cijevima ispod deponije pepela i šljake Termoelektrane,  decenijama je zagađivao rijeku Vezišnicu donoseći joj opasnu, baznu vodu. Koja je, zato, od ušća Paleškog potoka  tzv. mrtva rijeka.

Pod težinom deponije cijevi su vremenom popustile, pa se u Paleški potok slivaju ocjedne vode iz šljake, uništavajući floru i faunu u njemu i rijeci Vezišnici u koju se uliva. To je bio i razlog realizacije skupog projekta njenog izmještanja ispod deponije.  Potok je zvanično uspješno izmješten, što je potvđeno i upotrebnom dozvolom iz juna ove godine,  ali pljevaljski ekolozi tvrde da zagađena voda, starim koritom, i dalje  dotiče do rijeke.

,,Dio Paleškog potoka i dalje se zagađuje preko ocjednih voda Maljevca, što se i  uliva u rijeku Vezišnicu.  Očigledno je da, zbog loše urađenog projekta, problem nije riješen i ne sakupljaju se sve vode prije kontakta sa šljakištem Maljevac. U  Borovičko jezero odveden je samo izvor Paleškog potoka,  a ne i ostali izvori koji se ulivaju u taj vodotok  prije samog šljakišta”, kaže ekološki aktivista Vaso Knežević.

Iz više ekoloških NVO u Pljevljima Monitoru su kazali da u Borovičko jezero ide samo mala količina Paleškog potoka, dok ostatak i dalje ide kroz betonski tunel u  koji se slivaju (,,ocjeđuju”) otpadne vode sa šljakišta i kontaminiraju vodu. Knežević je, ranije novinarima ponudio, dokaze o pH vrijednostima, prema kojem voda  Paleškog potoka prije ulaska u tunel ima  pH 8, a na izlasku iz tunela je pH 12 i više.

Prema njegovim riječima, na izlazu iz tunela nalazi se bazen za prikupljanje ocjednih voda iz šljakišta Maljevac. Tu su, objašnjava on,  dvije  pumpe,  koje bi te ocjedne vode trebale da vraćaju na deponiju. Međutim, kako tvrdi ekološki aktivista, s obzirom na to da te vode nisu samo ocjedne već se konstantno prilivaju zbog neizmještenih pritoka Paleškog potoka iznad Maljevca, stvara se velika količina vode koja bi vrlo brzo popunila kapacitet šljakišta Termoelektrane. Zbog toga, navodno, pumpe uopšte i ne rade, već se zatrovane vode Paleškog potoka i dalje ulivaju u Vezišnicu ,,i nastavlja devastaciju nizvodno, u rijeci Ćehotini, čija je pritoka”. Osnovni promašaj projekta, kažu ekolozi je što nije uzeto u obzir  da Paleški potok ima i svoje pritoke a ne samo izvor, koji je jedini izmješten.

,,Treba utvrditi odgovornost za loš projekat, ali i to što je on tehnički primljen s mnogo propusta. Svakako treba upoznati javnost, a i sve uključene aktere na pomenutim poslovima, da je izmještanje Paleškog potoka u Borovičko jezero promašen projekat i da odgovorni moraju da preciziraju šta će dalje preduzeti kako bi inicijalna ideja projekta bila realizovana. Podsjećam, glavni cilj je bio da Paleški potok više ne protiče ispod šljakišta Maljevac. Od toga smo sada daleko, iako je značajan novac već urnisan” kaže Knežević.

Početkom minule sedmice iz Elektroprivrede su rekli ,,da zbog male količine  vode koja stiže do  Vezišnice nije opasna i da će uključivanjem pumpi koje će vodu vraćati na deponiju taj problem biti riješen”.  U EPCG svoje tvrdnje zasnivaju na analizama Centra za ekotoksikološka istraživanja (CETI).

Početkom godine, iz te kompanije tvrdili su da će voda, starim koritom ispod deponije, teći u Vezišnicu sve do tehničkog prijema izvedenih radova. Takođe i da voda nije zagađena, a da će, sistemom pumpi kasnije biti prepumpavana za orošavanje. ,,Sve je to zatvoren ciklus i nikakva vrsta tehnoloških voda deponije Maljevac nemaju dodira sa ovom vodom. Prepumpavanje će početi odmah nakon tehničkog prijema i dobijanja upotrebne dozvole“, kazali su u januaru iz Elektroprivrede.

Izmještanje Paleškog potoka podrazumijevalo je izradu propusta i pojilišta, pumpne stanice i zatvaranju postojećeg kolektora. Prethodno je obavljena eksproprijacija zemljišta za potrebe projekta. Problem koji je stvarao taj vodotok ekolozi su ocjenjivali kao jedan od najkrupnijih ekoloških problema u Pljevljiva. Podsjećaju da je Vezišnica već godinama mrtva rijeka od mjesta gdje se u nju uliva Paleški potok, pa do njenog ušća u rijeku Ćehotinu. Paleški potok je, tvrde ekolozi, od  izvora do deponije Maljevac u potpunosti čist vodotok.  Očekivalo se da Borovičko jezero nakon relizacije projekta  dobija prilično jak dotok čiste vode, a to bi, kažu, uticalo da se poboljša i riblji fond u jezeru.

Remedijacija deponije pepela i šljake Maljevac realizuje se kao dio projekata Upravljanje industrijskim otpadom i čišćenje. Iz Agencije za zaštitu životne sredine u oktobru su saopštili da su obezbijeđena sredstva za nastavak projekta.

Vlada Crne Gore je još 10. oktobra 2014. godine potpisala Ugovor o zajmu sa Svjetskom bankom za projekat Upravljanje industrijskim otpadom i čišćenje – IWMCP, koji je postao efektivan 17. novembra 2014. Ugovorena vrijednost zajma je 50 miliona eura, a do sada je iz budžeta projekta utrošeno 32,9 miliona.

Za implementaciju je zadužena Agencija za zaštitu životne sredine,  a cilj je rješavaje problema crnih ekoloških tačaka. Tu spadaju, pored pljevaljskog projekta, i  bivše brodogradilište Bijela, priprema tehničke dokumentacije za sanaciju bazena crvenog mulja i deponije čvrstog otpada na lokaciji Kombinata aluminijuma, kao i rad  na rješavanju pitanja tretmana opasnog i neopasnog otpada.

U okviru istog projekta radi se i na razvoju i unapređenju nacionalnog registra otpada i nacionalnog sistema za evidentiranje i izvještavanje o otpadu (opasni i neopasni). Takava 3R registar otpada omogućava evidenciju tokova otpada, digitalizaciju i automatizaciju procesa koji se sprovode prilikom izdavanja dozvola i saglasnosti za upravljanje otpadom.

Ekologe najviše brine, što se, kažu, stiče utisak da država računa da je tu crnu tačku sanirala, i skinula je sa dnevnog reda. Takvo uvjerenje stekli su nakon izvještaja Komisije za tehnički prijem, ali i u izjavama iz Agencije za zaštitu životne sredine. Ta Agencija je, podsjećaju, u završene projekte ekološke sanacije uračunala i pljevaljski.

,,Komisija  nije našla ništa problematično u relizaciji projekta. U njihovom izveštaju jasno stoji šta se podrazumjeva pod izmještanjem Paleškog potoka, a to je da se izmješta izvorište (što je urađeno) i vode iz pripadajućeg sliva (što nije urađeno). Dakle, izmještanje voda pripadajućeg sliva nije ni započelo,  a Komisija konstatuje da je urađeno sve  u skladu sa zakonom i projektom. Nijednim slovom  ne konstatuje bilo kakve nepravilnosti u vezi sa izmještanjem Paleškog potoka. Sve to je za krivičnu odgovornost”, kaže Knežević.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNE INISTITUCIJE BEZBJEDNOST NOVINARA: Lijepa obećanja i nerazjašnjeni napadi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

 

 

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI STRATEŠKI PLAN RAZVOJA KOLAŠINA: Prepisivanje spiska želja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja autobuske stanice, tržnog centra sa pijacom i podzemnom parking garažom, rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka… To su samo  neki od projekata koji su iz dva prethodna prepisani u novi Strateški plan razvoja

 

 

Kolašinci već 15 godina nemaju  autobusku stanicu, a toliko dugo slušaju i obećanja lokalnih vlasti da će je dobiti.

Završetak davno započetih radova obećavali su učesnici svih kampanja za lokalne izbore tokom minule decenije i po. Predlog  Prostorno-urbanističkog plana (PUP), na čije se usvajanje još čeka,  dao je formalno mogućnost da se to stanje promijeni. Još nema konkretnih najava na koji način bi se i za koliko vremena taj projekat mogao okončati.

Lokacija na koju svraćaju pojedini međugradski autobusi u stvari je samo stajalište. Prostor koji se u tu svrhu koristi neuređen je, sa dotrajalim asfaltom, bez potrebene infrastrukture i mobilijara, pa ga izbjegavaju mnogi prevoznici. Zbog toga, putnici često čekaju autobus na improvizovanom stajalištu kod starog motela, na magistrali.

Privatno preduzeće Županovac, prije mnogo godina, započelo je gradnju objekta Autobuske, ali nije uspjelo da nađe način da nastavi radove. Izgradnju je omela, kako je ranije saopštavano, prvo ekonomska kriza, a zatim i činjenica da se objekat nije uklapao u predviđene planske dokumente, jer je za sprat viši.

Nakon što je izgorjela stara zgrada, Županovac je 2008. godine na istoj lokaciji započeo gradnju objekta, “koji je podrazumijevao sve karakteristike moderne autobuske stanice sa brojnim sadržajima”. Od svega toga, do sada je ozidana samo višespratna zgrada površine 2.000 metara kvadratnih. Putnicima je na raspolaganju nekoliko drvenih klupa postavljenih napolju, tik uz objekat u izgradnji.

U međuvremenu, inspekcija rada stavila je plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa putnike o vremenu dolasaka i polaska autobusa obavještavaju zaposleni u tom ugostiteljskom objektu. No, ni to nije obaveza preduzeća “Županovac”, s obzirom na to da zvanično Autobuska stanica ne postoji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPLIJENE MARIHUANE NE PRESTAJU: Šverceri rade prekovremeno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je samo u nekoliko akcija na ilegalnim prelazima u Gusinju i Plavu zaplijenjeno preko stotinu kilograma marihuane, i nekoliko stotina na obalama Skadarskog jezera, nameće se pitanje – koliko onda narkotika tim putevima svakodnevno ulazi u našu državu

 

 

Kada je prije nekoliko dana Uprava policije saopštila da je Granična policija iz Ulcinja pronašla je oko 66 kilograma skanka, a dvije osobe pobjegle ka Albaniji, aktuelizovano je pitanje ilegalnih puteva kojima se marihuana i skank prebacuju u Crnu Goru.

Ovih 66 kilograma pronađeno je u rejonu ulcinjskog sela Sukobin.

Ne tako davno u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, na obali kanala riječe Morače, u blizini željezničke stanice Zeta, pronađeno je 57 kilograma marihuane. Pretragom medijskih arhiva, može se pronaći još veliki broj policijskih saopštenja o zaplijenama marihuane koja se iz Albanije unosi ilegalno u Crnu Goru.

Iz policije je saopšteno da su postupali po operativnim saznanjima da se u prostoru sela Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru krijumčari opojna droga skank.

“Pretragom terena od strane policijskih službenika i upotrebom službenog drona, policijski službenici su 27. septembra, u ranim jutarnjim časovima pronašli tri torbe sa 119 pakovanja, težine oko 66 kilograma, u kojima se nalazila biljna materija zelene boje nalik na opojnu drogu skank. Policijski službenici su na licu mjesta uočili dva nepoznata lica koja su se dala u bjekstvo u pravcu Republike Albanije”, navedeno je u saopštenju UP.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo