Povežite se sa nama

OKO NAS

Nevidljivi za sistem

Objavljeno prije

na

parovi

Dugo se vjerovalo da nas od prizora kakvi se viđaju u svjetskim metropolama, gdje su beskućnici nerijetka pojava, ,,spašava” to što smo tradicionalno društvo, sa jakim porodičnim vezama.

Beskućnici u Crnoj Gori ipak postoje. Ulicama Podgorice i drugih crnogorskih gradova sve češće se mogu sresti ne samo oni koji tu proseći zarađuju novac nego i oni koji nemaju kome da se vrate.

Profil crnogorskog beskućnika, objašnjavaju oni koji se bave tim problemom, ne razlikuje se od onih u regionu, i svijetu uopšte: to je najčešće muškarac od 45 do 60 godina, slabog obrazovanja, neoženjen, bez djece i nezaposlen, pokidanih veza sa porodicom. ,,Nerijetko im je potrebna psihološka podrška i stručna pomoć”.

No, za razliku od nekih susjednih zemalja, u Crnoj Gori zakon ne predviđa obavezu osnivanja prihvatilišta za one koji nemaju krov nad glavom. Krajem prošlog mjeseca, poznato je, u Podgorici je zatvoreno jedno od dva prihvatilišta za beskućnike u Crnoj Gori. Sada, jedino u Pljevljima postoji mjesto gdje beskućnici mogu prenoćiti.

Prihvatilište u Podogirci vodila je NVO Akcija za ljudska prava, u saradnji sa Ministarstvom rada i socijalnog staranja. Štićenicima je ponuđen smještaj u Domu starih u Risnu, ali neki od njih su to odbili. Sporazum između Vlade i Akcije potpisan je prošle godine, a prihvatilište je trebalo da bude privremeno rješenje do izmjena zakona koji bi beskućnike prepoznao, i našao pravo rješenje za njih.

No, problem nije riješen. Predlog novog zakona o socijalnoj zaštiti, koji je trebalo da ispravi činjenicu da su beskućnici nevidljivi za sistem, ne propisuje obavezu otvaranja prihvatilišta.

,,Nažalost, zbrinjavanje beskućnika će ubuduće zavisiti od dobre volje državnih organa, odnosno lokalnih samouprava, jer Predlogom zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti nije predviđeno obavezno osnivanje prihvatilišta”, kaže za Monitor Mirjana Radović iz Akcije za ljudska prava.

Predlog propisuje da će se prihvatilište – sklonište osnovati samo ako za tim ,,postoji potreba”. U Hrvatskoj su, recimo, veliki gradovi, kao i gradovi sjedišta županija obavezni obezbijediti novac u budžetu za uslugu prehrane u narodnim kuhinjama, kao i otvaranje prihvatilišta. U Hrvatskoj ima osam prihvatilišta za beskućnike.

,,Zabrinjava nas da Vlada nije prepoznala da u Crnoj Gori ‘postoji potreba’ za obaveznim osnivanjem prihvatilišta. Za samo četiri mjeseca rada privremeno prihvatilište u Podgorici je obezbijedilo utočište za 16 beskućnika”, kaže ona. Iz Akcije je još ranije saopšteno da oni koji su boravili u prihvatilištu tvrde da je beskućnika mnogo više, i da na željezničkoj stanici u Podgorici brojne druge osobe i dalje žive u vagonima.

Prije skoro deceniju Monitor je pisao o djeci beskućnicima, koji su stanovali u napuštenoj zgradi u Baru.

Akcija je ranije saopštila da su prihvatilišta minimum brige za beskućnike kako se više nikada ne bi ponovila situacija iz novembra prošle godine kada je beskućnik izgubio život pokušavajući da se zagrije na ulici.

,,Svake večeri je bio tu. Mislim da je bio bolestan i da je imao oko 75-80 godina. Znao je često, kad pokisne, da zapali vatru između kontejnera i da se tako suši”, ispričao je za medije tada stanar zgrade u Karađorđevoj ulici u Podgorici u kojoj se nesreća dogodila. Čovjek je pokušao da se zgrije i pokraj kontejnera zapalio vatru u kojoj je izgorio. U Crnu Goru je došao iz Vojvodine.

Zanimljivo je da je od 16 osoba koje su prošle kroz prihvatilište u Podgorici, više od polovine stranih državljana koji su ovdje pokušavali da zarade od fizičkih poslova, a koji se nijesu snašli tokom zime. Oni najčešće dolaze iz Makedonije.

Profil korisnika tog prihvatilišta, govori i o nekim drugim nedostacima sistema socijalne zaštite o čemu je Monitor već pisao. Među beskućnicima kojima je privremeno pomagala Akcija, bilo je i onih koji su život počeli u ustanovama socijalne zaštite, odnosno u Domu za djecu bez roditeljskog staranja u Bijeloj. Kada napune 18 godina, štićenici Doma u Bijeloj gotovo da su prepušteni sami sebi. Institucije sistema za one koji ne uspiju da se sami snađu – nemaju rješenje.

Mladić koji je odrastao u toj ustanovi, jedno vrijeme je uspijevao da se izdržava od rada na brodovima. Kad posla više nije bilo, ostao je na na ulici, odakle je stigao u podgoričko prihvatilište. Kojeg više nema.

Hoće li gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša procijeniti da takva investicija treba glavnom gradu? Do sada nije pokazivao da je slab na ranjive kategorije. Naprotiv. Svi se sjećaju Marijane Mugoše, slijepe službenice, koju je gradonačelnik istjerao s posla jer je dovodila psa obučenog da joj pomogne.

Beskućnika sve više u svijetu

Prema određenim procjenama broj beskućnika u svijetu premašuje jednu milijardu ljudi, podaci su sa hrvatskog sajta Beskućnik. Info. Od ukupnog broja siromašnih u Europi, prema istraživanjima Europske Unije, oko 2,7 miliona su beskućnici. Svaki dan umire 50 000 ljudi, uglavnom djece i žena, kao rezultat siromašnih skloništa i neadekvatnih uslova u njima. Zbog niskih temperatura, na ulicama evropskih država umre više stotina beskućnika kod kojih je uzrok smrti najčešće smrzavanje i prekomjerna količina alkohola u krvi. Prema istraživanjima, najmanje 600 miliona ljudi živi u u prihvatilištima koji su životno i zdravstveno ugrožavajući.

Prema studiji How Many, How Much instituta Crisis and New Policy, u Velikoj Britaniji ima 380 000 beskućnika, a troškovi države za beskućnike procjenjuju se na 24 hiljade funti godišnje. Finansiranje iz vladinih izvora nije dovoljno, pa dvije velike beskućničke organizacije Big Issue i Street Shine prihode ostvaruju baveći se prodajom časopisa na ulicama Londona, pružajući usluge popravke i čišćenja cipela ili pranja automobila, što su oblici socijalnog preduzetništva. Smatra se kako je socijalno preduzetništvo puno bolji oblik pomoći beskućnicima od donacija i jednokratne pomoći.

Populaciju beskućnika u Zapadnoj Evropi, navodi Beskućnik info, najvećim dijelom čine odrasli muškarci. Uglavnom su ekstremno siromašni i odvojeni od svojih porodica. Otprilike jedna trećina su mentalno oboljeli, dok je više od polovine od ukupnog broja beskućnika zavisno od alkohola ili narkotika. Do 50-ih godina 20. vijeka najveći broj beskućnika su bili bijelci, alkoholičari i ljudi starije dobi, dok su današnji beskućnici relativno mladi. Broj beskućnika naglo je skočio krajem 80-ih i početkom 90-ih godina.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STATUS PEDIJATARA U DOMU ZDRAVLJA PODGORICA: Iscrpljivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto proklamovanih ispod 2.000 pacijenata, jedan pedijatar u Domu zdravlja Podgorica zadužen je za preko 3.000 djece. Razlog, kako tvrde naši sagovornici, sve češća bolovanja kolega usljed iscrljenosti poslom

 

,,Dijete nam skoro četiri mjeseca, nakon što je primilo jednu vakcinu, nije moglo dobiti termin za pedijatra. Decembar i januar smo čekali da se pedijatar vrati sa bolovanja i urgirali kod uprave da mu nađu zamjenu”, žali se Monitoru jedan roditelj čije je dijete u februaru konačno pregledao pedijatar.

Pitali smo upravu Doma zdravlja Podgorica, na čijem čelu je specijalista pedijatrije Nebojša Kavarić – Koliko pedijatara radi u domovima zdravlja Podgorica? Da li postoji manjak pedijatara i kako namjeravate da taj problem riješite? Odgovore nijesmo dobili.

Podaci koji su dostupni na sajtu ove ustanove govore da se na jednog pedijatra registruje do 2.000 djece, uzrasta do 15. godina. Navodi se i da je kod 27 pedijatara registrovano ukupno 48.600 djece.

Na sajtu su navedena imena 26 pedijatara koji rade u osam domova zdravlja u Podgorici, s tim da četvoro od njih paralelno radi i u  privatnim zdravstvenim ustanovama.

Monitorovi upućeni izvori tvrde drugačije.  ,,Zvanično radi 24 pedijatra na 14 punktova, koji rade po dvije smjene. Optimalno bi bilo da je zapošljeno 28 pedijatara. A stvarno radi samo 14, jer je preostalih 10 na bolovanju’’, kaže naš sagovornik koji je insistirao na anonimnosti. To znači da je jedan pedijatar umjesto proklamovanih ispod 2.000 zadužen  za 3.471 dijete. Minimum.

U velikim domovima zdravlja, objašnjavaju naši sagovornici,  kao što su oni u centru grada, u Bloku pet i na Starom aerodromu, treba da bude dnevno četiri pedijatra. Bilo bi normalno  da radi najmanje 28 pedijatara koji bi pokrivali ambulante u Zeti, Tuzima, Zlatici, Zagoriču, Tološoma, Barutani, Jerevanskoj, na Pobrežju, Biočima,  Matagužama…

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NESREĆE NA RADNOM MJESTU: Radnici bez ičije zaštite

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svake godine u Crnoj Gori više ljudi pogine na radnom mjestu, a na desetine bude povrijeđeno. Radnici se, osim zdravstvenim rizicima, izlažu i nemilosti institucija koje ostaju nijeme na njihove zahtjeve. Funkcionalni Zavod za medicinu rada još je samo san

 

U Crnoj Gori svake godine više ljudi pogine, a na desetine se povrijedi. Nedavno su iz Uprave za inspekcijske poslove saopštili statistiku za 2019. godinu: ,,U toku prošle godine izvršeno je 27 uviđaja povreda na radu, od čega je sedam osoba preminulo, dok je 20 teško povrijeđeno”.

Ministar rada i socijalnog staranja Kemal Purišić je povodom Svjetskog dana zaštite i zdravlja na radu u aprilu 2019. godine izjavio da je vidljiv napredak u Crnoj Gori kada je u pitanju ova oblast.

Nova 2020. godina ga je ekspresno demantovala. Krajem januara, na primorju ,  žarištu ilegalne gradnje, dvojica radnika iz Mojkovca zadobili su teške tjelesne povrede, višestruke prelome, nakon pada sa skele, na objektu u izgradnji u Ulici cara Lazara u Sutomoru.

U razmaku od samo nekoliko dana, u februaru, poginuo je radnik na gradilištu u Podgorici. Pao je sa trećeg sprata zgrade u izgradnji na Cetinjskom putu, u blizini Kapital plaze.

Epilog uviđaja u većini ovakvih slučajeva ostaje nepoznat.

Posljednjih godina povrede i pogibije u građevini, prema podacima inspekcije, najčešće nastaju zbog toga što radnici ne koriste zaštitnu opremu.

Od početka gradnje auto-puta, u protekle četiri godine, poginula su četiri radnika, dva su teže povrijeđena, a više njih je zadobilo lakše povrede. Prema rezultatima istraga, trojica poginulih su krivi za nesreću, jer nisu koristili zaštitnu opremu, a jedan od njih se nalazio i u zabranjenoj zoni. Na četvrtog se obrušila velika količina zemlje.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEZAŠTIĆENA KULTURNA DOBRA U POLIMLJU: Odnosi ko stigne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od stotinu dvadeset spomenika kulture na području samo beranske opštine, i još ko zna koliko u Polimlju, one koji su zakonom zaštićeni moguće je prebrojati na prstima jedne ruke

 

Polimski muzej iz Berana čitavu deceniju šalje  dopise i zahtjeve državi,  Upravi za zaštitu kulturnih dobara,  da se pojedini lokaliteti na sjeveru države proglase spomenicima kulture i zakonom zaštite, ali  je do danas zaštićeno tek nekoliko.

“Sumnjamo da se tu radi o izbjegavanju davanja statusa kulturnog dobra, jer bi se u tom slučaju morala obezbijediti značajna sredstva za održavanje tih kulturnih dobara” – kaže Violeta Folić direktorica Polimskog muzeja.

Od stotinu dvadeset spomenika kulture na području beranske opštine, i još ko zna koliko u Polimlju, one koji su zakonom zaštićeni moguće je prebrojati na prstima jedne ruke.

Na ostalim spomenicima i aheološkim nalazištima može raditi šta  ko hoće.

„Polimlje je u arheološkom pogledu izuzetno bogato. To je oduvijek bilo granično područje i prostor komunikacija, sa ko zna koliko starih gradova, takozvanih gradina. Mi smo ranije započeli projekat iskopavanja tih gradina, odnosno utvrđenih gradova Polimlja“ – kaže poznati crnogorski arheolog Predrag Lutovac.

On upozorava da nedostatak novca dovodi u pitanje dalja arheološka istraživanja u Polimlju i adekvatnu konzervaciju i valorizaciju tih starovjekovnih gradova.

„Od Bijelog Polja do Plava otkrili smo veliki broj starih gradova i pokrenuli postupak za njihovu zaštitu i proglašenje kulturnim dobrom. Neke od njih smo uspjeli da konzerviramo, kao što je bazilika Samograd kod Bijelog Polja. Vrlo brzo trebalo bi da započnemo konzervaciju tvrđave Gradina u Rožajama, iznad Ganića kule“ – kaže Lutovac.

Neadekvatna zaštita arheoloških lokaliteta najjasnije s pokazala na primjeru Radmanske klisure kod Petnjice i arheološkog nalazišta Torine, koje su neki mještani umalo uništili praveći seoski put. Arheolozi iz Berana su uspjeli da saniraju oštećenja i obave  dodatna ispitivanja, ali za dalja istraživanja i konzervaciju ni na ovom lokalitetu nema novca.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo