Povežite se sa nama

OKO NAS

Nevidljivi za sistem

Objavljeno prije

na

parovi

Dugo se vjerovalo da nas od prizora kakvi se viđaju u svjetskim metropolama, gdje su beskućnici nerijetka pojava, ,,spašava” to što smo tradicionalno društvo, sa jakim porodičnim vezama.

Beskućnici u Crnoj Gori ipak postoje. Ulicama Podgorice i drugih crnogorskih gradova sve češće se mogu sresti ne samo oni koji tu proseći zarađuju novac nego i oni koji nemaju kome da se vrate.

Profil crnogorskog beskućnika, objašnjavaju oni koji se bave tim problemom, ne razlikuje se od onih u regionu, i svijetu uopšte: to je najčešće muškarac od 45 do 60 godina, slabog obrazovanja, neoženjen, bez djece i nezaposlen, pokidanih veza sa porodicom. ,,Nerijetko im je potrebna psihološka podrška i stručna pomoć”.

No, za razliku od nekih susjednih zemalja, u Crnoj Gori zakon ne predviđa obavezu osnivanja prihvatilišta za one koji nemaju krov nad glavom. Krajem prošlog mjeseca, poznato je, u Podgorici je zatvoreno jedno od dva prihvatilišta za beskućnike u Crnoj Gori. Sada, jedino u Pljevljima postoji mjesto gdje beskućnici mogu prenoćiti.

Prihvatilište u Podogirci vodila je NVO Akcija za ljudska prava, u saradnji sa Ministarstvom rada i socijalnog staranja. Štićenicima je ponuđen smještaj u Domu starih u Risnu, ali neki od njih su to odbili. Sporazum između Vlade i Akcije potpisan je prošle godine, a prihvatilište je trebalo da bude privremeno rješenje do izmjena zakona koji bi beskućnike prepoznao, i našao pravo rješenje za njih.

No, problem nije riješen. Predlog novog zakona o socijalnoj zaštiti, koji je trebalo da ispravi činjenicu da su beskućnici nevidljivi za sistem, ne propisuje obavezu otvaranja prihvatilišta.

,,Nažalost, zbrinjavanje beskućnika će ubuduće zavisiti od dobre volje državnih organa, odnosno lokalnih samouprava, jer Predlogom zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti nije predviđeno obavezno osnivanje prihvatilišta”, kaže za Monitor Mirjana Radović iz Akcije za ljudska prava.

Predlog propisuje da će se prihvatilište – sklonište osnovati samo ako za tim ,,postoji potreba”. U Hrvatskoj su, recimo, veliki gradovi, kao i gradovi sjedišta županija obavezni obezbijediti novac u budžetu za uslugu prehrane u narodnim kuhinjama, kao i otvaranje prihvatilišta. U Hrvatskoj ima osam prihvatilišta za beskućnike.

,,Zabrinjava nas da Vlada nije prepoznala da u Crnoj Gori ‘postoji potreba’ za obaveznim osnivanjem prihvatilišta. Za samo četiri mjeseca rada privremeno prihvatilište u Podgorici je obezbijedilo utočište za 16 beskućnika”, kaže ona. Iz Akcije je još ranije saopšteno da oni koji su boravili u prihvatilištu tvrde da je beskućnika mnogo više, i da na željezničkoj stanici u Podgorici brojne druge osobe i dalje žive u vagonima.

Prije skoro deceniju Monitor je pisao o djeci beskućnicima, koji su stanovali u napuštenoj zgradi u Baru.

Akcija je ranije saopštila da su prihvatilišta minimum brige za beskućnike kako se više nikada ne bi ponovila situacija iz novembra prošle godine kada je beskućnik izgubio život pokušavajući da se zagrije na ulici.

,,Svake večeri je bio tu. Mislim da je bio bolestan i da je imao oko 75-80 godina. Znao je često, kad pokisne, da zapali vatru između kontejnera i da se tako suši”, ispričao je za medije tada stanar zgrade u Karađorđevoj ulici u Podgorici u kojoj se nesreća dogodila. Čovjek je pokušao da se zgrije i pokraj kontejnera zapalio vatru u kojoj je izgorio. U Crnu Goru je došao iz Vojvodine.

Zanimljivo je da je od 16 osoba koje su prošle kroz prihvatilište u Podgorici, više od polovine stranih državljana koji su ovdje pokušavali da zarade od fizičkih poslova, a koji se nijesu snašli tokom zime. Oni najčešće dolaze iz Makedonije.

Profil korisnika tog prihvatilišta, govori i o nekim drugim nedostacima sistema socijalne zaštite o čemu je Monitor već pisao. Među beskućnicima kojima je privremeno pomagala Akcija, bilo je i onih koji su život počeli u ustanovama socijalne zaštite, odnosno u Domu za djecu bez roditeljskog staranja u Bijeloj. Kada napune 18 godina, štićenici Doma u Bijeloj gotovo da su prepušteni sami sebi. Institucije sistema za one koji ne uspiju da se sami snađu – nemaju rješenje.

Mladić koji je odrastao u toj ustanovi, jedno vrijeme je uspijevao da se izdržava od rada na brodovima. Kad posla više nije bilo, ostao je na na ulici, odakle je stigao u podgoričko prihvatilište. Kojeg više nema.

Hoće li gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša procijeniti da takva investicija treba glavnom gradu? Do sada nije pokazivao da je slab na ranjive kategorije. Naprotiv. Svi se sjećaju Marijane Mugoše, slijepe službenice, koju je gradonačelnik istjerao s posla jer je dovodila psa obučenog da joj pomogne.

Beskućnika sve više u svijetu

Prema određenim procjenama broj beskućnika u svijetu premašuje jednu milijardu ljudi, podaci su sa hrvatskog sajta Beskućnik. Info. Od ukupnog broja siromašnih u Europi, prema istraživanjima Europske Unije, oko 2,7 miliona su beskućnici. Svaki dan umire 50 000 ljudi, uglavnom djece i žena, kao rezultat siromašnih skloništa i neadekvatnih uslova u njima. Zbog niskih temperatura, na ulicama evropskih država umre više stotina beskućnika kod kojih je uzrok smrti najčešće smrzavanje i prekomjerna količina alkohola u krvi. Prema istraživanjima, najmanje 600 miliona ljudi živi u u prihvatilištima koji su životno i zdravstveno ugrožavajući.

Prema studiji How Many, How Much instituta Crisis and New Policy, u Velikoj Britaniji ima 380 000 beskućnika, a troškovi države za beskućnike procjenjuju se na 24 hiljade funti godišnje. Finansiranje iz vladinih izvora nije dovoljno, pa dvije velike beskućničke organizacije Big Issue i Street Shine prihode ostvaruju baveći se prodajom časopisa na ulicama Londona, pružajući usluge popravke i čišćenja cipela ili pranja automobila, što su oblici socijalnog preduzetništva. Smatra se kako je socijalno preduzetništvo puno bolji oblik pomoći beskućnicima od donacija i jednokratne pomoći.

Populaciju beskućnika u Zapadnoj Evropi, navodi Beskućnik info, najvećim dijelom čine odrasli muškarci. Uglavnom su ekstremno siromašni i odvojeni od svojih porodica. Otprilike jedna trećina su mentalno oboljeli, dok je više od polovine od ukupnog broja beskućnika zavisno od alkohola ili narkotika. Do 50-ih godina 20. vijeka najveći broj beskućnika su bili bijelci, alkoholičari i ljudi starije dobi, dok su današnji beskućnici relativno mladi. Broj beskućnika naglo je skočio krajem 80-ih i početkom 90-ih godina.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BILJNE VRSTE NA SJEVERU UGROŽENE NELEGALNIM BRANJEM: Kao ničije 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nesavjesno, nelegalno branje i prodaja, uskoro će iskorijeniti  nekoliko biljnih vrsta sa crnogorskih planina, tvrde ekolozi. Godinama stižu ista upozorenja  o alarmantnom stanju u toj oblasti, a država ne čini ništa da zaštiti biljno blago

 

Iz kolašinskog Sekretarijata za zaštitu životne sredine,  prije nekoliko dana su saopštili da je na području te opštine, kontinuirano i sve ozbiljnije, ugroženo nekoliko biljnih vrsta.  Riječ je o ljekovitom bilju i šumskim plodovima, a najugorženiji su, kažu stručnjaci za ekologiju iz te lokalne uprave, lincura, somina, borovnica… Kontrola branja šumskih plodova je nedovoljna, piše u izvještaju o stanju životne sredine.

Kolašin nije izuzetak. Nelegalnom berbom i nedostatkom sistemskih zaštitnih mehanizama ugrožene su mnoge biljne vrste. Kolašin nije izuzetak.  Stanje je isto na cijelom sjeveru. Tek pojedini sporadnični projekti, koje relizuje isključivo civilni sektor, skrenu pažnju na taj ogroman problem. Država nije učinila ništa više od deklarativnog zalaganja da se biljne vrste, među kojima su neke i zaštićene, sačuvaju.

Žuta lincura (Gentiana lutea), polako nestaje, tvrde ekolozi. Svejedno, gotovo na svakoj pijaci je moguće kupiti od onih koji su je nelegalno ubrali. To je nacionalnim zakondovstvom zaštićena biljna vrsta, uvrštena i  u međunarodnu „Habitat direktivu“. Korijen biljke je ljekovit, koristi se i u zvaničnoj i u alternativnoj medicini. Zato je nekontrolisana berba i prodaja na crnom tržištu  dovela i do nestajanja.

Na našim prostorima postala je vrlo popularna  40-ih godina prošlog vijeka, zbog čega je počela i obimnija berba, odnosno kopanje korijena. Njen hemijski sastav otkriven je tek početkom 20. vijeka, iako je  korištena mnogo prije  toga. Osim u Crnoj Gori, na Balkanu je ima u Bosni, Hrvatskoj (Lici) i jugozapadnoj Srbiji.

Zbog široke primjene, kultivacija lincure ekonomski je opravdana. Ipak, tek rijetki u našoj državi, finasirani, uglavnom, stranim grantovima, su se upustili u plantažni uzgoj te biljke i tako pokušali da sačuvaju njena prirodna staništa.

Prije nekoliko godina NVO Natura, uz podršku UNDP-a, u okviru projekta Ljekovito bilje – značaj za lokalni ekonomski razvoj i očuvanje prirodnih resursa, počela je eksperimentalno plantažni uzgoj Gentiana lutea nadomak Kolašina.  Tako je formirana prva eksperimentalna parcela za plantažno gajenje lincure u Crnoj Gori.

„Plantažna proizvodnja lincure je važna jer se na ovaj način štiti životna sredina, odnosno ova rijetka i zaštićena biljna vrsta. Zbog velike potražnje u narodnoj i zvaničnoj medicini lincura se nelegalno i nekontrolisano eksploatiše“ –  kažu u toj NVO.

Projekat podrazumijeva da se sadnice lincure vraćaju  u prirodno okruženje kako bi se na taj način povećala brojnost te rijetke biljke. Plantažna proizvodnja lincure, objašnjavaju, može da bude i značajan ekonomski oslonac stanovništva na selu. Naredne faze tog projekta su formiranje pokaznih parcela u zaštićenim područjima i formiranje eksperimentalnih parcela u okviru nekoliko domaćinstava u Kolašinu i Andrijevici.

„Sve ovo se radi u okviru aktivnost za uspostavljanje Regionalnog parka Komovi. Htjeli smo da pokažemo kako postoji i mogućnost plantažnog gajenja, ali i da zaštitimo lincuru u prirodnim staništima. Pored toga, plantažno gajenje je i siguran i dobar način da poljoprivrednici zarade“ – kaže direktor NVO Natura Mikan Medenica.

Očekivani prinos sa hektara je do 10 tona ljekovitog korijenja, tokom prvih godina, kasnije i više. Iskustva uzgajivača u okruženju svjedoče da se na hektaru zemljišta gaji i do 100.000 biljaka, uz  prinos  svježeg korijena od 24 do 40 tona. Nakon sušenja ostane od šest do 10 tona po hektaru. Taj  prinos se odnosi na biljke stare pet godina, u šestoj godini može biti i do 30 odsto veći, a u sedmoj čak i do 70 odsto.

Prema podacima, koji se mogu naći u medijima iz regiona, cijena  osušenog korijena kreće se od 10 do 12 eura po kilogramu. Ulaganja potrebna za gajenje lincure nijesu  velika – samo priprema zemlje i ručni rad. Zaštita joj nije potrebna,  jer je u prirodi ništa ne napada. Pored svega toga, plnatažni zasadi su i dalje rijetkost.

Na listi ugroženih bilnih vrsta na sjeveru je odavno i šumska  borovnica. Iako svake godine sa zvaničnih adresa stigne bar po jedan apel nesavjesnim beračima i otkupljivačima, na nivou su incidenta krivične prijave protiv njih. Na planinama sjevera svakog ljeta taj šumski plod se tamani, branjem mehaničkim sredstvima, što je zakonom zabranjeno. Posao kontrole branja borovnice, prije par godina, povjeren je Upravi za šume, čiji službenici su više puta ponovili kako niti imaju potrebnu logistiku niti im ostaje vremena da se tom poslu ozbiljnije posvete. Za to vrijeme, na stotine tona „plavog blaga“ sjevera, ubranog nelegalno, završi na evropskom tržištu. Dobro zarade samo otkupljivači.

Borovnice treba isključivo brati ručno i nikako grebenom, ponavljaju, obično početkom ljeta,  iz  Ministarstva poljoprivrede. Branje šumske borovnice u komercijalne svrhe definisano je zakonom,  a za nepoštovanje zakonskih odredbi  predviđene su kazne od 2.000 do 40.000 eura.

Jednocifren je broj onih koji su tokom minule decenije platili tu kaznu. A decenijama je, od jula do septembra,  u borovnjacima na stotine berača, koji po bagatelnim cijenama prodaju ubrane plodove desetinama otkupljivača.

U više navrata na uništavanje borovnjaka upozoravali su botaničar Danijel Vincek i prof. dr Miodrag Jovančević sa Biotehničkog fakulteta iz Bijelog Polja.  Nesavjesnim branjem, pored lošeg kvaliteta berbe, uništavaju se i mješoviti pupoljci, lome stabljike, pa se svake naredne godine smanjuje rod. Drastično se smanjuju i površine pokrivene borovnjacima.

Branje šumske borovnice u komercijalne svrhe definisano je Zakonom o zaštiti prirode i Pravilnikom o bližem načinu i uslovima sakupljanja, korišćenja i prometa nezaštićenih divljih vrsta životinja, biljaka i gljiva koje se koriste u komercijalne svrhe.

„Sakupljanje borovnice u komercijalne svrhe dozvoljeno je u optimalnoj fazi vegetativnog razvoja (fazi sazrijevanja bobice) pod uslovom da se ne upotrebljavaju mehanička sredstva (grebeni i dr.); ne čupaju ili oštećuju podzemni organi; na području sakupljanja ostavi najmanje 25 odsto od ukupno utvrđene količine biljne vrste, ne lome, oštećuju stabla i grane žbunova i ne nanosi druga šteta borovnici i njenom staništu“ regulisano je propisima, koje niko  ne poštuje.

Propisano je da branje u komercijalne svrhe treba da obavljaju samo obučeni berači. Nikada nijedna obuka zvanično nije organizovana.

                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ  

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VRHOVNI SUD RJEŠENJE MINISTARSTVA POLJOPRIVREDE PROGLASIO NEZAKONITIM: Traži se ponovo domaćin kolašinskih rijeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvogodišnje nesuglasice između kolašinskih ribolovnih klubova, okončao je Vrhovni sud. Ministarstvo poljoprivrede ponovo konkursom traži klub koji će gazdovati ribljim fondom na području te opštine, nakon što je sud prethodni izbor proglasio nezakonitim

 

Rješenje kojim je Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja prije dvije godine dodijelilo upravljanje ribljim fondom na područku kolašinske opštne Sportsko ribolovnom klubu (SRK) Tara i Morača nezakonito je. Tako je odlučio Vrhovni sud,  nakon što je Sportski flaj fišing klub (SFFK) Maniro, koji je ranije gazdovao kolašinskim vodama, osporio rješenje resornog ministarstva.

U tužbi tog kluba je istaknuto da je u postupku odlučivanja Ministarstvo zanemarilo činjenicu da je SRK Tara i Morača još 2016. godine isključeno iz članstva Saveza sportsko-ribolovnih organizacija Crne Gore. Članstvo u tom savezu obaveza je za sve koji se kandiduju za gazdovanje vodama.

Iako je 2018. Ministarstvo poljoprivrede povjerilo gazdovanje vodama SRK Tara i Morača na šest godina, pritisnuti sudskim odlukama, u tom resoru ponovo konkursom traže „domaćina“.

Javni oglas će trajati do sredine narednog mjeseca.

„Očekujemo da će ovog puta resorno ministarstvo postupiti kako je presudom naloženo. Dokazali smo da SRK Tara i Morača nezakonito upravlja vodama. Gupa ljudi, okupljenih u tom klubu, godinama ruši svaki pokušaj da se na kolašinskim vodama uvede red, da se ribolov obavlja  u skladu sa zakonom, da se u našem gradu razvija i ribolovni turizam“ – kazao je Mile Lazarević iz SFFK Maniro.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ROŽAJE, POŽARI OSTAVILI PUSTOŠ: Slike apokalipse

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vatrom opustošena šumska prostranstva djeluju kao da su sa druge planete. Koordinacioni tim Vlade za suzbijanje bespravnih aktivnosti u šumarstvu  je saopštio da su za ove požare nedvosmisleno krivi – ljudi

 

Iza prošlonedjeljnih požara koji su zahvatili teritoriju opštine Rožaje i koji su gutali imovinu i šume, samo srećom ne i živote, ostale su kataklizmične slike. Vatrom opustošena šumska prostranstva djeluju kao da su sa druge planete.

Koordinacioni tim Vlade za suzbijanje bespravnih aktivnosti u šumarstvu nedvosmisleno je saopštio da je za požare kriv ljudski faktor.

„Konstatovano je da je u tri slučaja do požara uzrok problem na elektromreži, a da je u ostalim slučajevima, najvjerovatnije, požar bio namjerno izazvan. Nadležni organi intenzivno rade na rasvjetljavanju počinioca tih djela“ – saopšteno je nakon sastanka tog tima sa policijom i Direktoratom za vanredne situacije.

Oni su uputili apel građanima da budu odgovorni, jer, kako su kazali, i mala nepažnja u ovim trenucima, može izazvati požar sa katastrofalnim posljedicama.

Bio je to neobično vreo dan na sjeveru države. Temperatura je za dva stepena prešla tropskih trideset stepeni. Veća nego u Podgorici. Orkanski južni vjetar samo je pojačavao utisak nestvarnosti i pogodovao munjevitom širenju vatre.

Rožajski vatrogasci su, ipak, uz brojnu podršku raznih organizacija i građana, uspjeli da stave pod kontrolu požare koji su zahvatili čak trećinu teritorije ove sjeverne opštine.

Prema riječima komandira Službe zaštite i spašavanja u Rožajama Nuradina Agovića, lokalizovano je na desetine požara koji su istovremeno buktjeli.

„Većina požara je lokalizovana, a ostala su žarišta koja uz pomoć naših volontera i u saradnji sa Radnom jedinicom Šumske uprave, i dalje gasimo. Jedini aktivni požar je onaj koji se nalazi na Graničnom prelazu Kula” – kaže Agović.

On je precizirao da je za samo dva-tri dana bilo aktivno čak šezdeset požara na osamnaest lokaliteta.

Monitoru je rečeno da su izgorjele dvije nenaseljene kuće u Kaluđerskom lazu i Nurkovićima, brenta privatnog preduzetnika u Bralićima, četiri stoga sijena i jedan pomoćni objekat u Dacićima, kao i dvije garaže i pet vikendica.

„Sav posao smo odradili uz pomoć samo tri specijalizovana kamiona, koja imamo u posjedu, te još dvije cisternne koje su angažovane od strane Vodovoda i Komunalnog preduzeća” – rekao je Agović.

U pomoć su im priskočile i kolege iz Plava sa jednim vozilom. Ostale sjeverne opštine nijesu mogle da ustupe kamione za gašenje, jer su i na njihovim teritorijama buktjeli požari.

„Sa tom mehanizaciom i uz pomoć građana uspjeli smo da stavimo sve požare pod kontrolu. Imali smo i ponudu od strane Vojske Crne Gore, koja je trebala da angažuje vazduhoplovnu jedinicu. Međutim, usljed snažnog vjetra postojao je rizik po helikoptere kad uzlete. Ponuđena nam je i pomoć u cisternama sa primorja, ali taj model ne bi bio efikasan zbog velike udaljenosti” – kaže Agović.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo