Povežite se sa nama

OKO NAS

Pustoš na Limu

Objavljeno prije

na

berane

Kada je prije nekoliko dana izbio požar na posljednjem spratu napuštenog hotela Berane, postavilo se još jednom pitanje kako je država dozvolila da propadne jedna od najsolventnijih turističkih kompanija na sjeveru Crne Gore. Metaforički rečeno, postavilo se pitanje ko je „zapalio” ovaj hotel prije tačno deset godina od kada je privatizovan. On je od tada talac „grupe građana”.

 

Hotel Berane nalazi se nad Limom, na najatraktivnijoj lokaciji u gradu, sa najljepšom terasom u kontinentalnom dijelu Crne Gore. Do 2003. godine bio je najznačajniji objekat hotelsko-turističkog preduzeća u Beranama. Te godine, u martu, kompaniju je privatizovala nepoznata firma Euroturist GMBH, i stvari su vrlo brzo počele da idu nizbrdo. Za društvo okupljeno oko Euroturista, koje se sada vuče po sudovima, problemi su počeli već krajem 2004. Ponestajalo je obrtnih sredstava, sve manje se radilo, a plate zaposlenima nijesu isplaćivane. Tinjalo je nezadovoljstvo. Zbog nevraćanja kredita, Atlasmont banka je HTP-u oduzela hotel Berane.

O kakvom turističkom resursu se radilo, govore podaci da je hotel Berane površine hiljadu kvadrata u osnovi – puta tri sprata, kao i da ima 17 hiljada metara kvadratnih zemljišta nad obalom Lima. Atlasmont banka ga je cijenila 500 hiljada eura, a prodala tek iz trećeg puta za svega 200 hiljada.

Prodaju je u ime banke potpisao direktor Mihailo Banjević a u ime kupca, preduzeća Monte invest, čiji je vlasnik Slovenac Matjaž Trtnik, izvjesna Snežana Perović. Prodaja je obavljena u Podgorici. Kupci se nikada nijesu pojavili u Beranama, ali je Trtnik ovlastio Monte nekretnine Berane da preuzme ključeve.

Ni novi vlasnici nijesu hotel Berane stavili u funkciju. I dalje je ostao da sablasno, u mraku, stoji nad rijekom, samo što je u međuvremenu nestao sav inventar, uključujući i veliki broj umjetničkih djela.

Među tim umjetničkim slikama je bio je i triptih slikara Uroša Toškovića koji je mnogo ranije kupljen za 40 hiljada maraka, da bi kasnije bio procijenjen na nekoliko stotina hiljada eura. Nestalo je i veliko ulje na platnu Aca Prijića. Bilo je i nekoliko slika beogradskog umjetnika Zorana Radovića, veliki broj slika drugih umjetnika, unutrašnjih skulptura od drveta i bronze.

Kamioni su tovareni noću i odlazili u nepoznatom pravcu. Monitor je ranije pisao da je u to vrijema nestala i čuvena bakarna skulptura Kupačica, rad akademskog vajara Dragana Mitrovića, čiji se drugi odlivak nalazi na budvanskoj plaži Ričardova glava. Veliki salon hotela ostao je da krasi samo oklop starog i skupocjenog klavira Petrof, iz kojeg je ukraden mehanizam.

Prema saznanjima do kojih je Monitor došao, hotel Berane je „domaćina” posljednji put promijenio početkom 2008. godine. Od tada do danas nalazi se u vlasništvu preduzeća Berane SVVVP Group, sa adresom Jasikovačka bb.

Kupoprodajni ugovor sklopljen je 31. januara te godine, a kao direktor Berane SVVVP Group potpisao ga je Svetislav Lutovac. Ispred prodavca, Monte investa, ovoga puta se u funkciji direktora pojavljuje ime Ivice Ćulafića. Hotel je zvanično prodat po cijeni od 232 hiljade eura.

Posljednji vlasnik, Beranac Svetislav Lutovac, koji radi u Budvi, tvrdi da prilikom legalne kupovine hotela Berane od Monte investa, početkom 2008. godine, nije zatekao ništa od vrednijih umjetničkih djela i inventara, i da je sve već bilo odnešeno. On je ranije ispričao za Monitor da je kamerom zabilježio ulazak u zgradu i stanje kakvo je zatekao kada je kupio hotel.

„Ušao sam oprezno, sa kamerom, i zabilježio šta sam našao i zatekao. Klavir Petrof je, zapravo, bio iznešen, ali sam saznao kod koga je i insistirao da se vrati, ako bude moguće da se popravi. Nijesam dozvolio ni da se odnese jedna od dvije drvene zidne skulpture, koja je već bila skinuta i pripremljena za transport” – ispričao je Lutovac.

No, opravdanja nema za činjenicu da hotel ni poslije toga nije stavljen u funkciju. Njegovo današnje stanje asocira na ratni Vukovar. Polomljena stakla, uništeni inventar. I na kraju – požar.

Usamljen i prazan, već sedam-osam godina zaboravljen i zaključan, hotel Berane postaje ružan i tužan spomenik jedne kriminalne privatizacije kojoj se ne nazire rasplet, i iza koje sigurno stoji neko mnogo jači od onih koji su se prikazivali kao vlasnici.

Da je ova privatizacija bila pljačkaška, nema nikave sumnje. Koliko i kako je bila organizovana, na to pitanje odgovor bi trebalo da se da u eventaulnoj istrazi državnih organa, policije, a možda i specijalnog tužilaštva. MANS je još 2009. godine napravio šemu osoba i firmi uvezanih u ovu privatizaciju, u kojoj se sve zvanično vrti oko firmi Euroturist GMBH iz Berana i Slomonturist iz Bijelog Polja.

Ne tako davno da bi bilo zaboravljeno, tadašnji ministar turizma Predrag Nenezić upravo je iz salona gdje je danas ostala ljuštura klavira Petrof, poslao poruku javnosti da je privatizacija uspješna. Pošao je istoga dana na Lokve i malo se skijao. Poslije toga je više puta svraćao u Berane, ali je glavni gradski hotel i bivše pobunjene radnike zaobilazio u širokom luku.

Hotel je zaobilazio i budući ministar Predrag Sekulić. Iz njegovih usta se jednom čulo kako će neuspješne hotelske privatizacije biti preispitane i da će sadašnje vlasnike „jako poreski opteretiti” i tako prisiliti da hotele renoviraju ili prodaju nekom ko će to učiniti. To nikada nije učinjeno.

Stvari su, u suštini, vrlo jednostavne. Onako kako se to već radi u okruženju. Treba samo krenuti tragom novca, papira i drugih dokumenata kojih je dovoljno. Ko je privatizovao? Kako je privatizovao? Uz čiju podršku? Kako su kupovane akcije radnika i građana? Da li je prodaja akcija išla legalno i da li je sav novac od prodaje prošao preko žiro-računa ili je isplaćivan na ruke? Ili uopšte nije isplaćivan? Ko je koga izvarao i kako? U čitavoj priči ima i nedužnih ljudi koji se pominju u negativnom kontekstu, a predstavljaju čistu „kolateralu”.

Izvan sumnje: izvarani su i građani. Višegodišnje pustošenje hotela Berane duboko boli ljude koji vole ovaj grad.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

OKO NAS

BILJNE VRSTE NA SJEVERU UGROŽENE NELEGALNIM BRANJEM: Kao ničije 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nesavjesno, nelegalno branje i prodaja, uskoro će iskorijeniti  nekoliko biljnih vrsta sa crnogorskih planina, tvrde ekolozi. Godinama stižu ista upozorenja  o alarmantnom stanju u toj oblasti, a država ne čini ništa da zaštiti biljno blago

 

Iz kolašinskog Sekretarijata za zaštitu životne sredine,  prije nekoliko dana su saopštili da je na području te opštine, kontinuirano i sve ozbiljnije, ugroženo nekoliko biljnih vrsta.  Riječ je o ljekovitom bilju i šumskim plodovima, a najugorženiji su, kažu stručnjaci za ekologiju iz te lokalne uprave, lincura, somina, borovnica… Kontrola branja šumskih plodova je nedovoljna, piše u izvještaju o stanju životne sredine.

Kolašin nije izuzetak. Nelegalnom berbom i nedostatkom sistemskih zaštitnih mehanizama ugrožene su mnoge biljne vrste. Kolašin nije izuzetak.  Stanje je isto na cijelom sjeveru. Tek pojedini sporadnični projekti, koje relizuje isključivo civilni sektor, skrenu pažnju na taj ogroman problem. Država nije učinila ništa više od deklarativnog zalaganja da se biljne vrste, među kojima su neke i zaštićene, sačuvaju.

Žuta lincura (Gentiana lutea), polako nestaje, tvrde ekolozi. Svejedno, gotovo na svakoj pijaci je moguće kupiti od onih koji su je nelegalno ubrali. To je nacionalnim zakondovstvom zaštićena biljna vrsta, uvrštena i  u međunarodnu „Habitat direktivu“. Korijen biljke je ljekovit, koristi se i u zvaničnoj i u alternativnoj medicini. Zato je nekontrolisana berba i prodaja na crnom tržištu  dovela i do nestajanja.

Na našim prostorima postala je vrlo popularna  40-ih godina prošlog vijeka, zbog čega je počela i obimnija berba, odnosno kopanje korijena. Njen hemijski sastav otkriven je tek početkom 20. vijeka, iako je  korištena mnogo prije  toga. Osim u Crnoj Gori, na Balkanu je ima u Bosni, Hrvatskoj (Lici) i jugozapadnoj Srbiji.

Zbog široke primjene, kultivacija lincure ekonomski je opravdana. Ipak, tek rijetki u našoj državi, finasirani, uglavnom, stranim grantovima, su se upustili u plantažni uzgoj te biljke i tako pokušali da sačuvaju njena prirodna staništa.

Prije nekoliko godina NVO Natura, uz podršku UNDP-a, u okviru projekta Ljekovito bilje – značaj za lokalni ekonomski razvoj i očuvanje prirodnih resursa, počela je eksperimentalno plantažni uzgoj Gentiana lutea nadomak Kolašina.  Tako je formirana prva eksperimentalna parcela za plantažno gajenje lincure u Crnoj Gori.

„Plantažna proizvodnja lincure je važna jer se na ovaj način štiti životna sredina, odnosno ova rijetka i zaštićena biljna vrsta. Zbog velike potražnje u narodnoj i zvaničnoj medicini lincura se nelegalno i nekontrolisano eksploatiše“ –  kažu u toj NVO.

Projekat podrazumijeva da se sadnice lincure vraćaju  u prirodno okruženje kako bi se na taj način povećala brojnost te rijetke biljke. Plantažna proizvodnja lincure, objašnjavaju, može da bude i značajan ekonomski oslonac stanovništva na selu. Naredne faze tog projekta su formiranje pokaznih parcela u zaštićenim područjima i formiranje eksperimentalnih parcela u okviru nekoliko domaćinstava u Kolašinu i Andrijevici.

„Sve ovo se radi u okviru aktivnost za uspostavljanje Regionalnog parka Komovi. Htjeli smo da pokažemo kako postoji i mogućnost plantažnog gajenja, ali i da zaštitimo lincuru u prirodnim staništima. Pored toga, plantažno gajenje je i siguran i dobar način da poljoprivrednici zarade“ – kaže direktor NVO Natura Mikan Medenica.

Očekivani prinos sa hektara je do 10 tona ljekovitog korijenja, tokom prvih godina, kasnije i više. Iskustva uzgajivača u okruženju svjedoče da se na hektaru zemljišta gaji i do 100.000 biljaka, uz  prinos  svježeg korijena od 24 do 40 tona. Nakon sušenja ostane od šest do 10 tona po hektaru. Taj  prinos se odnosi na biljke stare pet godina, u šestoj godini može biti i do 30 odsto veći, a u sedmoj čak i do 70 odsto.

Prema podacima, koji se mogu naći u medijima iz regiona, cijena  osušenog korijena kreće se od 10 do 12 eura po kilogramu. Ulaganja potrebna za gajenje lincure nijesu  velika – samo priprema zemlje i ručni rad. Zaštita joj nije potrebna,  jer je u prirodi ništa ne napada. Pored svega toga, plnatažni zasadi su i dalje rijetkost.

Na listi ugroženih bilnih vrsta na sjeveru je odavno i šumska  borovnica. Iako svake godine sa zvaničnih adresa stigne bar po jedan apel nesavjesnim beračima i otkupljivačima, na nivou su incidenta krivične prijave protiv njih. Na planinama sjevera svakog ljeta taj šumski plod se tamani, branjem mehaničkim sredstvima, što je zakonom zabranjeno. Posao kontrole branja borovnice, prije par godina, povjeren je Upravi za šume, čiji službenici su više puta ponovili kako niti imaju potrebnu logistiku niti im ostaje vremena da se tom poslu ozbiljnije posvete. Za to vrijeme, na stotine tona „plavog blaga“ sjevera, ubranog nelegalno, završi na evropskom tržištu. Dobro zarade samo otkupljivači.

Borovnice treba isključivo brati ručno i nikako grebenom, ponavljaju, obično početkom ljeta,  iz  Ministarstva poljoprivrede. Branje šumske borovnice u komercijalne svrhe definisano je zakonom,  a za nepoštovanje zakonskih odredbi  predviđene su kazne od 2.000 do 40.000 eura.

Jednocifren je broj onih koji su tokom minule decenije platili tu kaznu. A decenijama je, od jula do septembra,  u borovnjacima na stotine berača, koji po bagatelnim cijenama prodaju ubrane plodove desetinama otkupljivača.

U više navrata na uništavanje borovnjaka upozoravali su botaničar Danijel Vincek i prof. dr Miodrag Jovančević sa Biotehničkog fakulteta iz Bijelog Polja.  Nesavjesnim branjem, pored lošeg kvaliteta berbe, uništavaju se i mješoviti pupoljci, lome stabljike, pa se svake naredne godine smanjuje rod. Drastično se smanjuju i površine pokrivene borovnjacima.

Branje šumske borovnice u komercijalne svrhe definisano je Zakonom o zaštiti prirode i Pravilnikom o bližem načinu i uslovima sakupljanja, korišćenja i prometa nezaštićenih divljih vrsta životinja, biljaka i gljiva koje se koriste u komercijalne svrhe.

„Sakupljanje borovnice u komercijalne svrhe dozvoljeno je u optimalnoj fazi vegetativnog razvoja (fazi sazrijevanja bobice) pod uslovom da se ne upotrebljavaju mehanička sredstva (grebeni i dr.); ne čupaju ili oštećuju podzemni organi; na području sakupljanja ostavi najmanje 25 odsto od ukupno utvrđene količine biljne vrste, ne lome, oštećuju stabla i grane žbunova i ne nanosi druga šteta borovnici i njenom staništu“ regulisano je propisima, koje niko  ne poštuje.

Propisano je da branje u komercijalne svrhe treba da obavljaju samo obučeni berači. Nikada nijedna obuka zvanično nije organizovana.

                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ  

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VRHOVNI SUD RJEŠENJE MINISTARSTVA POLJOPRIVREDE PROGLASIO NEZAKONITIM: Traži se ponovo domaćin kolašinskih rijeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvogodišnje nesuglasice između kolašinskih ribolovnih klubova, okončao je Vrhovni sud. Ministarstvo poljoprivrede ponovo konkursom traži klub koji će gazdovati ribljim fondom na području te opštine, nakon što je sud prethodni izbor proglasio nezakonitim

 

Rješenje kojim je Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja prije dvije godine dodijelilo upravljanje ribljim fondom na područku kolašinske opštne Sportsko ribolovnom klubu (SRK) Tara i Morača nezakonito je. Tako je odlučio Vrhovni sud,  nakon što je Sportski flaj fišing klub (SFFK) Maniro, koji je ranije gazdovao kolašinskim vodama, osporio rješenje resornog ministarstva.

U tužbi tog kluba je istaknuto da je u postupku odlučivanja Ministarstvo zanemarilo činjenicu da je SRK Tara i Morača još 2016. godine isključeno iz članstva Saveza sportsko-ribolovnih organizacija Crne Gore. Članstvo u tom savezu obaveza je za sve koji se kandiduju za gazdovanje vodama.

Iako je 2018. Ministarstvo poljoprivrede povjerilo gazdovanje vodama SRK Tara i Morača na šest godina, pritisnuti sudskim odlukama, u tom resoru ponovo konkursom traže „domaćina“.

Javni oglas će trajati do sredine narednog mjeseca.

„Očekujemo da će ovog puta resorno ministarstvo postupiti kako je presudom naloženo. Dokazali smo da SRK Tara i Morača nezakonito upravlja vodama. Gupa ljudi, okupljenih u tom klubu, godinama ruši svaki pokušaj da se na kolašinskim vodama uvede red, da se ribolov obavlja  u skladu sa zakonom, da se u našem gradu razvija i ribolovni turizam“ – kazao je Mile Lazarević iz SFFK Maniro.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ROŽAJE, POŽARI OSTAVILI PUSTOŠ: Slike apokalipse

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vatrom opustošena šumska prostranstva djeluju kao da su sa druge planete. Koordinacioni tim Vlade za suzbijanje bespravnih aktivnosti u šumarstvu  je saopštio da su za ove požare nedvosmisleno krivi – ljudi

 

Iza prošlonedjeljnih požara koji su zahvatili teritoriju opštine Rožaje i koji su gutali imovinu i šume, samo srećom ne i živote, ostale su kataklizmične slike. Vatrom opustošena šumska prostranstva djeluju kao da su sa druge planete.

Koordinacioni tim Vlade za suzbijanje bespravnih aktivnosti u šumarstvu nedvosmisleno je saopštio da je za požare kriv ljudski faktor.

„Konstatovano je da je u tri slučaja do požara uzrok problem na elektromreži, a da je u ostalim slučajevima, najvjerovatnije, požar bio namjerno izazvan. Nadležni organi intenzivno rade na rasvjetljavanju počinioca tih djela“ – saopšteno je nakon sastanka tog tima sa policijom i Direktoratom za vanredne situacije.

Oni su uputili apel građanima da budu odgovorni, jer, kako su kazali, i mala nepažnja u ovim trenucima, može izazvati požar sa katastrofalnim posljedicama.

Bio je to neobično vreo dan na sjeveru države. Temperatura je za dva stepena prešla tropskih trideset stepeni. Veća nego u Podgorici. Orkanski južni vjetar samo je pojačavao utisak nestvarnosti i pogodovao munjevitom širenju vatre.

Rožajski vatrogasci su, ipak, uz brojnu podršku raznih organizacija i građana, uspjeli da stave pod kontrolu požare koji su zahvatili čak trećinu teritorije ove sjeverne opštine.

Prema riječima komandira Službe zaštite i spašavanja u Rožajama Nuradina Agovića, lokalizovano je na desetine požara koji su istovremeno buktjeli.

„Većina požara je lokalizovana, a ostala su žarišta koja uz pomoć naših volontera i u saradnji sa Radnom jedinicom Šumske uprave, i dalje gasimo. Jedini aktivni požar je onaj koji se nalazi na Graničnom prelazu Kula” – kaže Agović.

On je precizirao da je za samo dva-tri dana bilo aktivno čak šezdeset požara na osamnaest lokaliteta.

Monitoru je rečeno da su izgorjele dvije nenaseljene kuće u Kaluđerskom lazu i Nurkovićima, brenta privatnog preduzetnika u Bralićima, četiri stoga sijena i jedan pomoćni objekat u Dacićima, kao i dvije garaže i pet vikendica.

„Sav posao smo odradili uz pomoć samo tri specijalizovana kamiona, koja imamo u posjedu, te još dvije cisternne koje su angažovane od strane Vodovoda i Komunalnog preduzeća” – rekao je Agović.

U pomoć su im priskočile i kolege iz Plava sa jednim vozilom. Ostale sjeverne opštine nijesu mogle da ustupe kamione za gašenje, jer su i na njihovim teritorijama buktjeli požari.

„Sa tom mehanizaciom i uz pomoć građana uspjeli smo da stavimo sve požare pod kontrolu. Imali smo i ponudu od strane Vojske Crne Gore, koja je trebala da angažuje vazduhoplovnu jedinicu. Međutim, usljed snažnog vjetra postojao je rizik po helikoptere kad uzlete. Ponuđena nam je i pomoć u cisternama sa primorja, ali taj model ne bi bio efikasan zbog velike udaljenosti” – kaže Agović.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo