Povežite se sa nama

OKO NAS

Novi most, stari problemi

Objavljeno prije

na

Ono što je bilo planirano da se obavi prošle godine – da na šestu godišnjicu nezavisnosti Crne Gore bude otvoren velelepni most preko kanala Port Milena, desilo se ove godine. Slovenačka kompanija Primorje, koja je pobijedila na tenderu za gradnju tog velikog infrastrukturnog objekta, u međuvremenu je bankrotirala. Ali, u pripravnosti je, dok čeka početak gradnje autoputa Bar-Boljare, bila vazda spremna domaća mehanizacija, pa je posao, sa 12 mjeseci zakašnjenja, mogao da bude završen. Tek će se vidjeti koliko će most služiti svojoj osnovnoj svrsi – da smanji nesnosne gužve u saobraćaju koje se tokom sezone stvaraju od Ulcinja prema Velikoj plaži i Adi, te obratno, pošto je pristup mostu sa istočne strane dosta komplikovan.

 

Crnogorski i ulcinjski zvaničnici nijesu štedjeli riječi hvale za projektante i graditelje mosta navodeći da bi taj objekat trebalo da predstavlja prekretnicu u razvoju opštine. No, kada se zna što su sve prije početka gradnje mosta poručivali iz Nove demokratske snage FORCA, koja je sada glavni konstituent opštinske vlasti u Ulcinju, u vazduhu se ipak osjećao gorak ukus. Iz te albanske nacionalne partije su u oktobru 2010. godine optužili tadašnjeg i sadašnjeg premijera Mila Đukanovića da se polaganjem temeljca za most, samo desetak dana pred lokalne izbore, ,,nečasno uključio u predizbornu kampanju”.

,,On je direktno sa pozicije premijera poslao signal biračima i tako zgazio svaki evropski princip i moral iako je na čelu Vlade koja se zalaže za evropske integracije”, saopšteno je tada iz FORCE.

Dvije i po godine kasnije, lider te stranke i aktuelni predsjednik opštine Ulcinj Nazif Cungu imao je samo riječi hvale za Đukanovića, svog koalicionog partnera na državnom nivou.

,,Ovo je prilika da se u ime svih građana Ulcinja još jednom zahvalim Vladi Crne Gore i premijeru Milu Đukanoviću ne samo za ovaj most, već i za ostale investicije koje su realizovane i one koje će se realizovati u narednom periodu”, likovao je Cungu na ceremoniji prilikom otvaranja mosta.

Iz opozicione Demokratske unije Albanaca saopštili su da ,,Cungu i dalje pokušava da prodaje maglu građanima Ulcinja”, iako oni, kako se navodi, ne pate od amnezije.

Ono što je još važnije za građane opštine jesu neriješeni problemi koji ostaju na tom prostoru na početku ulcinjske Velike plaže. Jer, u Ulcinju niko nikada nije osporavao nužnost izgradnje mosta, ali je većina građana smatrala da on mora, zbog osjetljivosti ekosistema na tom potezu, biti manji i, posebno, da mora znatno manje da košta. Ostalo je nejasno kako je cijena mosta, čak 13,9 miliona eura, ostala ista iako on još nema mehanizam za rasklapanje. Vrlo moderan most na rijeci Bojani, na ulazu u Skadar, koštao je sa mehanizmom za otvaranje oko pet miliona eura, a Milenium u Podgorici 7,2 miliona. A mehanizmom, kojeg most u Ulcinju nema, željela se, navodno, obezbijediti prohodnost većih brodova na tom kanalu, kojim danas jedva prolaze najobičniji čamci. Naravno, nikada nije bilo iluzija da se ovako zahtjevan infrastrukturni objekat gradi, prije svega, zbog špekulantskih planova sa ulcinjskom Solanom.

Nevladine organizacije smatrale su da se najveći dio novca mora uložiti u revitalizaciju tog kanala, nekada najvećeg mrestilišta ribe na Sredozemlju, koji je već 15 godina prava ekološka bomba.

,,Ovaj kanal, nekada simbol grada sa razglednica, danas je mrtav. Na dnu kanala postoji najmanje metar toksičnog taloga koji je ubio i još ubija ostatke ostataka životinjskog i biljnog svijeta”, kaže ambasador životne sredine Dželal Hodžić.

Razlog da odgodi obnovu hotela Lido, kompanija Kapital estejt je pronašla upravo u ekološkim problemima Port Milene. Na ušću tog kanala u more, kvalitet vode je često lošiji nego na drugim mjestima ulcinjskog priobalja.

U opštini su kazali da su spremni da garantuju da će ekološki problemi na tom području biti riješeni prije završetka gradnje Lida, a za što su, prema riječima njegovog vlasnika, potrebne najmanje četiri godine. U njegovoj neposrednoj blizini su objekti Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera, hoteli Olimpik i Belvi. Vlasnik velike turske Ustundag grupe Halil Ustundag lani je boravio u Ulcinju i poželio da zakupi taj prostor koji je u većinskom vlasništvu države.

,,Za godinu dana izgradiću ono što poželite”, rekao je taj poznati biznismen čelnicima opštine, ali odgovora nije bilo.

U Ulcinju svi znaju da dok se bar ne obnove stari hoteli, odnosno dok grad ne dobije 3,5 hiljade kvalitetnih ležaja visoke kategorije, nema govora o vraćanju starog sjaja ulcinjskom turizmu. Dobar korak u tom pravcu opština je napravila smanjujući nedavno cijene komunalija za hotele sa četiri i pet zvjezdica za 70 odsto, dok se očekuje da njemačke firme pomognu u rješavanju tretmana otpadnih voda.

Dakle, da bi investicija u most na Port Mileni dobila puni sadržaj i opravdala toliko uloženih sredstava, mora što prije započeti gradnja nekoliko hotela na Velikoj plaži i da se potom nastavi put, mostom preko Bojane, prema Albaniji, tačnije Velipoji i Lješu. Time bi se Ulcinj vezao na autoput, a turisti bi na ulcinjsku rivijeru mogli da stižu, preko aerodroma u Tirani, za svega sat i po.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo