Povežite se sa nama

OKO NAS

Nikčević ponovo u akciji

Objavljeno prije

na

Sila Boga ne moli, pa i kad joj pribjegavaju neki njegovi izaslanici na zemlji obučeni u odore Srpske pravoslavne crkve. Polovinom maja, iz Parohijalnog doma u hercegnovskom Starom gradu, magistar farmacije Tatjana Ostojić, koja je u tom objektu petnaest godina držala apoteku Farmabela, ostala je i bez apoteke i bez posla. Apoteku su prinudno iselili predstavnici Crkvene opštine Stari grad, vlasnici tog prostora.

,,Apotekarski pult-receptura izbačena je na Trg belavista, polomljene su police, nestale apotekarske vage, vrijedne ikone, apotekarske posude, ali i ljekovi – opijati, sedativi, antibiotici, jaki analgetici… Pričinjena mi je šteta od oko 30.000 eura”, kazala nam je Tatjana Ostojić.

O tome je istog dana obavijestila i policiju koja je podnijela krivičnu prijavu protiv sveštenika Živana Vukojevića zbog krivičnog djela samovlašća.

Nesporazum oko iseljavanja iz tog prostora, za koji je uredno plaćala zakupninu i druge račune, sa predstavnicima Crkvene opštine sveštenicima Radomirom Nikčevićem i Živanom Vukojevićem, počeli su u martu, kada su joj rekli da se mora iseliti do 1. maja. Sveštenici nisu uvažili njenu molbu da tu ostane do kraja sezone dok za apoteku ne obezbijedi potrebne uslove i dozvole Ministarstva zdravlja, kazala nam je Ostojić.

Iz Crkvene opštine tvrde da su svi ljekovi i oprema iz apoteke smješteni u drugoj prostoriji.

Nije ovo prvi put da se neki sveštenici Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori ponašaju nasilnički. Po takvim incidentima poznat je pomenuti Radomir Nikčević.

Nikola Dimitrijević, zakupac poslovnog prostora u Parohijalnom domu Crkvene opštine Stari grad, takođe je nedavno nasilno iseljen, nakon što su osobe u u njegovoj pratnji obile bravu.

Nikčević se nije libio ni fizičkih napada na sveštenike Crnogorske crkve. U ljeto 1998. godine kancelarija Crnogorske pravoslavne crkve obavijestila je javnost da je sveštenik Srpske pravoslavne crkve Radomir Nikčević napao i maltretirao sveštenika CPC Milutina Cvijića, prijeteći mu i fizičkom odmazdom ako se bude zadržavao na Cetinju.

U decembru 2000. godine kao cetinjski paroh protojerej Radomir Nikčević zatvorio se u Vlašku crkvu na Cetinju i, kako je tvrdio, stupio u najstroži post, odnosno prestao da uzima hranu i vodu. Nikčević se na taj korak odlučio jer su, kako je izjavio, crkvu pokušale da zauzmu pristalice Crnogorske pravoslavne crkve.

,,Napadačima sam rekao da su vrata minirana i da ću upotrijebiti eksploziv ukoliko uđu u hram”, hvalio se Nikčević.

Zanimljivo je bilo nakon toga njegovo putešestvije po Australiji.

,,Kada je neko spreman da govori protivu Crne Gore i niječe Crnogorce ka narod i naciju odmah mu se, u okviru srpske zajednice, posveti sva moguća medijska pažnja. Najsvježiji primjer je gostovanje popa Nikčevića, ‘junaka godine’, jerbo je odbranio Vlašku crkvu od nasrtaja Crnogoraca!? Čim je sletio na sidnejski aerodrom prostrli su mu crveni tepih…Teško je zloupotrijebio mogućnost koja mu se ukazala, jer umjesto da govori o crkvenim pitanjima i propovijedima – on se bavio agitacijom u duhu dnevno-političkih prilika. Započeo je sa temeljnim objašnjenjima kako je Crnu Goru stvorila SPC”, napisao je tim povodom Mihailo Mandić, predsjednik Etničke zajednice Crnogoraca u Australiji.

Bivši radnici štamparije u Nikšiću, čiji je vlasnik postala Mitropolija crnogorsko-primorska, ,,obilježili” su u novembru 2005. godine dvije godine od početka štrajka zato što ih je novi vlasnik istjerao na ulicu, jer su se usudili da traže – zarađeno. Štrajkači su izjavili novinarima da je tome ponajviše kumovao izvršni direktor štamparije protojerej SPC Radomir Nikčević, protiv koga su pokrenuli i dva sudska postupka kod Osnovnog suda u Nikšiću i na Cetinju.

Šest godina kasnije Nikčević se ,,proslavio” time što je spalio optužnicu ispred zgrade Osnovnog suda u Nikšiću podnijetu protiv njega zbog zloupotrebe službenog položaja. Nikčevića je Državno tužilaštvo optužilo da je kao direktor Informativno-izdavačke kuće Mitropolije cetinjsko-primorske, nepravilnim obračunom zarada oštetio državu za oko 95.000 eura, prenijeli su mediji. Protojerej je rekao da smatra da je tužilaštvo ,,sredstvo političkog pritiska jedne minorne bahate stranke na vlasti”.

Vjernici CPC uputili su u ljeto 2000. godine otvoreno pismo

tadašnjem predsjedniku Crne Gore Milu Đukanoviću, u

kojem ga obavještavaju da su sveštenici Srpske crkve nasilno 20. januara 2004. godine ušli u crkvu Svetog Jovana Krstitelja u Bajicama. Istovremeno su sapoštili da ništa nije poreduzeto prema osobama iz SPC, koje su 12. jula 2000. obile dvije crkve u Bajicama, izbacile iz njih inventar i pri tome povrijedila jednu mještanku.

Po čestim incidentima svojevremeno je bio poznat i sveštenik SPC Dragan Stanišić.

Prema tvrdnjama mještana, na parastosu Dušanu Gvozdenoviću, prvom predsjedniku Odbora za obnovu crnogorske pravoslavne crkve, u cetinjskom selu Vučji Do, 20. aprila 1998. godine Stanišić je u crkvu došao nepozvan i ponašao se nasilnički. Čak je i pucao na parastosu.

Tada su ga mještani cetinjskih sela Prediš, Pejovići, Lješev Stup i Malošin Do optužili da je sedam godina ranije iz njihove crkve otuđio razne vrijedne relikvije. O tome je više pisao i Monitor.

Veliki broj pritužbi medijima i nadležnim državnim organima stizao je na ponašanje sveštenika u manastiru Ostrog. Posebno je bilo potresno svjedočenje kaluđerice Olimpijada Ikonić dato listu Liberal, koja je tri decenije provela u Manastiru Ostrog. Ona je, kako je ispričala sredinom devedesetih, tamo doživjela niz neprijatnosti od sveštenika. Pokradene su joj lične stvari, spavala je u štali, a, kako je ispričala medijima, više puta je tukao kaluđer Teofan Žarković. Uzaludno je obilazila mnoge sudove i ministarstva.

Slučaj u Herceg Novom i nije neko iznenađenje.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNE INISTITUCIJE BEZBJEDNOST NOVINARA: Lijepa obećanja i nerazjašnjeni napadi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

 

 

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI STRATEŠKI PLAN RAZVOJA KOLAŠINA: Prepisivanje spiska želja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja autobuske stanice, tržnog centra sa pijacom i podzemnom parking garažom, rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka… To su samo  neki od projekata koji su iz dva prethodna prepisani u novi Strateški plan razvoja

 

 

Kolašinci već 15 godina nemaju  autobusku stanicu, a toliko dugo slušaju i obećanja lokalnih vlasti da će je dobiti.

Završetak davno započetih radova obećavali su učesnici svih kampanja za lokalne izbore tokom minule decenije i po. Predlog  Prostorno-urbanističkog plana (PUP), na čije se usvajanje još čeka,  dao je formalno mogućnost da se to stanje promijeni. Još nema konkretnih najava na koji način bi se i za koliko vremena taj projekat mogao okončati.

Lokacija na koju svraćaju pojedini međugradski autobusi u stvari je samo stajalište. Prostor koji se u tu svrhu koristi neuređen je, sa dotrajalim asfaltom, bez potrebene infrastrukture i mobilijara, pa ga izbjegavaju mnogi prevoznici. Zbog toga, putnici često čekaju autobus na improvizovanom stajalištu kod starog motela, na magistrali.

Privatno preduzeće Županovac, prije mnogo godina, započelo je gradnju objekta Autobuske, ali nije uspjelo da nađe način da nastavi radove. Izgradnju je omela, kako je ranije saopštavano, prvo ekonomska kriza, a zatim i činjenica da se objekat nije uklapao u predviđene planske dokumente, jer je za sprat viši.

Nakon što je izgorjela stara zgrada, Županovac je 2008. godine na istoj lokaciji započeo gradnju objekta, “koji je podrazumijevao sve karakteristike moderne autobuske stanice sa brojnim sadržajima”. Od svega toga, do sada je ozidana samo višespratna zgrada površine 2.000 metara kvadratnih. Putnicima je na raspolaganju nekoliko drvenih klupa postavljenih napolju, tik uz objekat u izgradnji.

U međuvremenu, inspekcija rada stavila je plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa putnike o vremenu dolasaka i polaska autobusa obavještavaju zaposleni u tom ugostiteljskom objektu. No, ni to nije obaveza preduzeća “Županovac”, s obzirom na to da zvanično Autobuska stanica ne postoji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPLIJENE MARIHUANE NE PRESTAJU: Šverceri rade prekovremeno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je samo u nekoliko akcija na ilegalnim prelazima u Gusinju i Plavu zaplijenjeno preko stotinu kilograma marihuane, i nekoliko stotina na obalama Skadarskog jezera, nameće se pitanje – koliko onda narkotika tim putevima svakodnevno ulazi u našu državu

 

 

Kada je prije nekoliko dana Uprava policije saopštila da je Granična policija iz Ulcinja pronašla je oko 66 kilograma skanka, a dvije osobe pobjegle ka Albaniji, aktuelizovano je pitanje ilegalnih puteva kojima se marihuana i skank prebacuju u Crnu Goru.

Ovih 66 kilograma pronađeno je u rejonu ulcinjskog sela Sukobin.

Ne tako davno u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, na obali kanala riječe Morače, u blizini željezničke stanice Zeta, pronađeno je 57 kilograma marihuane. Pretragom medijskih arhiva, može se pronaći još veliki broj policijskih saopštenja o zaplijenama marihuane koja se iz Albanije unosi ilegalno u Crnu Goru.

Iz policije je saopšteno da su postupali po operativnim saznanjima da se u prostoru sela Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru krijumčari opojna droga skank.

“Pretragom terena od strane policijskih službenika i upotrebom službenog drona, policijski službenici su 27. septembra, u ranim jutarnjim časovima pronašli tri torbe sa 119 pakovanja, težine oko 66 kilograma, u kojima se nalazila biljna materija zelene boje nalik na opojnu drogu skank. Policijski službenici su na licu mjesta uočili dva nepoznata lica koja su se dala u bjekstvo u pravcu Republike Albanije”, navedeno je u saopštenju UP.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo