Povežite se sa nama

OKO NAS

Naše, a prosuto

Objavljeno prije

na

Mlijeko je u četvrtak teklo ulicama crnogorskih gradova. Meda nije bilo. Samo ogorčenje stočara koji su u znak protesta prosipali mlijeko u nekoliko crnogorskih gradova.

Oni od Ministarstva poljoprivrede i otkupljivača traže za tri centa povećanje otkupne cijene mlijeka kao i subvencije za stočnu hranu. To je neophodno da bi, kako kažu, mogli da opstanu jer su visoka cijena stočne hrane, a niska otkupna cijena mlijeka, doveli u pitanje opstanak svih farmera.

„Proizvođači traže da osnovna cijena mlijeka bude 37 centi, koja se danas isplaćuje samo velikim proizvođačima, dok otkupna cijena litra mlijeka malim farmerima, najčešće, ne prelazi 30 centi”, kazao je predsjednik Unije udruženja stočara sa sjevera Crne Gore Milko Živković.

O svojim potraživanjima bezuspješno već duže vrijeme razgovaraju sa predstavnicima Ministarstva i prerađivačima mlijeka, koji nijesu ni došli na posljednji zakazani sastanak.

,,To više nije moguće izdržati i pozivali smo Ministarstvo poljoprivrede i otkupljivače smatrajući da ima prostora da nađemo zajednički jezik i napravimo koliko-toliko ekonomski održivu cijenu mlijeka. Nijesmo ni navikli da za radni dan od 15 sati imamo bogatstvo, ali tražimo da bar možemo da živimo”, kaže Živković. Unija stočarskih proizvođača sjevera Crne Gore okuplja 630 članova iz 122 domaćinstva, sa oko hiljadu muznih grla i tri i po hiljade ovaca.

Posljednjih desetak mjeseci na farmama se proizvode samo gubici. Cijena stočne hrane je povećana, a poplave i suše prepolovile su domaći rod, kažu farmeri. Na svu muku početkom godine se desila i afera sa aflatoksinom. Tada je nekoliko dana bila blokirana domaća proizvodnja i prerada, kao i prodaja koncentrata. Farmeri su se žalili da su danima prosipali mlijeko jer nije bilo otkupa.

Jedna od crnogorskih mljekara Nika iz Nikšića tada je smanjila proizvodnju 40 odsto, a toliko je pala i prodaja prerađevina poput jogurta, pavlake i sira. ,,Potrošači više ni sami ne znaju da li da kupuju mlijeko ili ne”, kazao je direktor mljekare Nika Tomislav Žižić.

Farmeri i prerađivači mlijeka su se nadali nekoj pomoći od države. Ne samo da nije stigla, nego je ministar poljoprivrede Petar Ivanović nedavno najavio da će pomoć za otkup mlijeka biti ukinuta od naredne godine.

Predstavnik Udruženja proizvođača mlijeka iz Nikšića Ratko Živković kazao je da su potrošili dosta vremena u bezuspješnim razgovorima sa predstavnicima Ministarstva poljoprivrede i prerađivača mljekara: ,,Ako je nečiji interes da se mlijeko uvozi sretno im bilo, ali bi pošteno bilo da nam kažu nemate ništa i pokoljite krave”.

A koliko god to apsurdno zvučalo jedan od glavnih problema crnogorskih proizvođača mlijeka je otežan pristup domaćem tržištu. Razlog je velika konkurencije iz inostranstva čija je proizvodnja u većini slučajeva subvencionisana. U Srbiji su izuzetno visoke premije po muznom grlu i po litru proizvedenog mlijeka, što daje mogućnost proizvođačima da jeftinije proizvode nego naši mljekari.

Naša država za to ne haje pa ispada da je jeftinije uvesti litar mlijeka nego ga proizvesti u Crnoj Gori.

Krajem prošle godine suvlasnik mljekare Lazine Milutin Đuranović se medijima požalio da ova mljekara koja je samo na dva kilometra od zatvora u Spužu nije dobila tender da snabdijeva mlijekom ovu ustanovu.

,,Naša mljekara je pretprošle godine dobila na tenderu za snabdijevanje dječijih vrtića u Podgorici i ZIKS-a. Ove godine, iako smo ponudili nešto nižu cijenu nego prethodne nijesmo dobili ni jedan tender”, kazao je Đuranović.

Nerijetko se dešava da inostrani proizvođači nude cijene ispod veleprodajnih na matičnim tržištima. ,,Naše bolnice, vrtiće, zatvore, domove… sa hranom, osim hljeba, snabdijevaju trgovačke firme, distributeri, odnosno uvoznici, sa proizvodima proizvedenim na udaljenosti od više od 500 kilometara”, kazao je Đuranović.

Agro budžet Crne Gore iz godine u godinu se smanjuje iako je deklarativno poljoprivreda jedna od strateških grana privrede. Izdvajanja za poljoprivredu su najniža u regionu i iznose 1,7 odsto ukupnog budža. U Srbiji za 2013. agro budžet iznosi 3,7 odsto ukupnog budžeta, Hrvatska od nacionalnog budžeta za poljoprivredu izdvaja 4,45 odsto, Makedonija četiri odsto… S druge strane samo u prva tri mjeseca ove godine za mliječne proizvode i jaja iz uvoza je potrošeno 7,8 miliona eura. Tu je čak zabilježen pad od 11 odsto u odnosu na proteklu godinu zbog problema sa povećanim sadržajem aflatoksina u mlijeku i kratke zabrane uvoza.

Iz Stručne službe Privredne komore nedavno su podsjetili da je Nacionalnim programom proizvodnje hrane i razvoja ruralnih područja 2009-2013. bilo predviđeno povećanje sredstava namijenjenih razvoju poljoprivrede za oko 1,8 puta. Po tom planu agrobužet za ovu godinu je trebao da iznosi oko 35 miliona eura. Određeno je 20 miliona. Kažu zbog krize.

„Po dva eura dnevno svaki stanovnik naše države plaća inostranim poljoprivrednicima za uvoznu hranu”, izračunao je kazao je Željko Vidaković, predsjednik Odbora za poljoprivredu u Uniji poslodavaca.

I umjesto da pomognu poljoprivrednicima da stanu na noge i omoguće im bar ravnopravan tretman na domaćem tržištu, u Ministarstvu se kriju iza briselskih fraza. Prvo su najavili da sa približavanjem Evropskoj uniji država neće moći da pomaže otkup mlijeka. Pa su onda požurili da utvrde da će to početi da se sprovodi već od iduće godine, kao da će to pogurati državu da što prije uđe EU.

U Poljoprivrednoj uniji smatraju da treba slijediti poljoprivrednu praksu zemalja EU i da se podrška postepeno smanjuje, a ne da se naglo ukida jer domaći proizvodi nijesu još konkurentni. ,,Crna Gora treba da vodi samostalnu poljoprivrednu politiku do momenta priključenja EU. Ne treba da trčimo i pravimo poteze koje od nas niko ne traži”, kazao je predsjednik Poljoprivredne unije Dragoljub Nenezić.

On je naglasio da je u mljekarstvu najveća kriza u posljednje dvije decenije, uzrokovana neadakvetnom poljoprivrednom politikom, elementarnim nepogodama i situacijom sa aflatoksinom. On je naglasio da mjere Ministarstva poljoprivrede nijesu dale rezultate, tako da je broj grla opao na nacionalnom nivou.

Prošle nedjelje, tokom posjete ministra Ivanovića poljoprivrednicima u Nikšiću, u ime proizvođača mlijeka farmer Ratko Živković pokušao je u neformalnom razgovoru da ubijedi ministra da država mora da pomogne u sadašnjoj situaciji kada je otkupna cijena mala, a cijena proizvodnje velika.

„Ministar je rekao da će još jednom razmotriti stanje i pozvati mljekare da pokušamo da nađemo neki konačni odgovor u vezi sa teškim uslovima u kojima sada radimo”, kazao je medijima Živković.

A ministar: „Ja mislim da ste vi mene dobro upoznali. Kad god imamo neku agendu, ja se nje i strogo držim i ne otvaram neka druga pitanja. Ovog puta uopšte nijesmo razgovarali o tome, a u pravu ste, bio je jedan neformalni razgovor gdje sam još jednom htio da čujem probleme koji su mi dobro poznati, ali ništa novo se nije desilo”, istakao je Ivanović.

Poljoprivrednici su prosipanjem mlijeka u priču unijeli novi momenat. Najavili su da je ovo samo upozorenje pred radikalnu mjeru da skroz prekinu isporuke mlijeka.

A ministar se drži agende ko pijan plota.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo