Povežite se sa nama

PERISKOP

Nezaboravljeni pjesnik

Objavljeno prije

na

Nesumnjivi spisateljski talenat Omer Tipura ispoljava knjigom stihova Pitanje. Potom, apatridski način života u Norveškoj je prouzrokovao stanku u njegovom stvaralaštvu. Zahvaljujući porodici i agilnosti izdavača Gariwo izvučen je iz dugogodišnje tame rukopis Tipurinog romana Testament. Objavivši ovu knjigu NVO Gariwo kao da je potakla pripremu i za izdavanje Tipurinog romana Lavov

 

Omer Tipura bio je pjesnik u duši. Rođen u Mostaru, školovao se u rodnom gradu i Beogradu. Radeći kao urednik u nekadašnjoj Prvoj književnoj komuni, a potom u mostarskom Informativnom centru, svoj nesumnjivi spisateljski talenat ispoljava najprije knjigom stihova Pitanje. Potom, u njegovom stvaralaštvu, barem što se javnog publiciranja tiče, nastupa svojevrsni muk. Apatridski način života u Norveškoj i izbivanje iz zavičaja zasigurno su ostavili trag, što je prouzrokovalo i stanku u Tipurinom stvaralaštvu.

Zahvaljujući porodici i agilnosti izdavača Gariwo izvučen je iz dugogodišnje tame rukopis Tipurinog romana Testament. Objavivši ovu knjigu nevladina organizacija Svetlane Broz kao da je, dodatno, potakla da se počne pripremati za izdavanje i Tipurin roman Lavov, svojevrsno poetizirana prozna saga o sudbini jedne obitelji, koja je u silnim seobama iz carske Rusije svoj dom našla u hercegovačkoj metropoli. Sigurno je da će i ovaj Tipurin roman pobuditi čitateljsku ali i kritičarsku pozornost. Jer, u romanu Testament, koji se kreće od stiliziranog krimića do realističkog, ludičkog i fantastičnog, ovaj je pjesnik pokazao imponirajuću imaginaciju.

Kao student beogradskog Univerziteta zasigurno je ovaj talentirani mostarski pjesnik i pripovjedač, nevjerojatno lucidan u ovovremenom smislu, drugovao i sa književnim slojevitostima Miloša Crnjanskog, osobito sa Seobama i nevjerojatnim, u južnoslavenskim književnostima po mnogo čemu jedinstvenim djelom Kod Hiperborejaca, pa je njegov roman Lavov, na suptilan način povukao sokove književnog apatridstva, storije koja je čudnim putovima rasejanja došla na obale Neretve nekim svojim krakom…

Ali, superiorni talenat Tipura je, kao i prosvjetljenja romana toka svijesti demonstrirao na listinama guste i po čitatelje rijetko uznemirujuće proze svog Testamenta.

Svojevrsnu hermetičnost ove prozne tkanice opravdavaju njeni postamenti priče, koja duguje psihološko-emotivnoj platformi iz koje autor izvlači konzekventnost lapidarnosti, ali i čudnu orkestraciju stanki i tišina, što nastanjuju ovu začudnu pripovjedost, koja je do te mjere svoja, da sam siguran da nije samo stvar lektirske inspiracije, a nema ni slične sljednike među suvremenim bosanskohercegovačkim prozaistima…

Proza, koja tek očekuje uknjiženje, danas tako asocirajućeg naziva Lavov, svjedoči da je pri imaginiranju ove obiteljske sage Tipura koristio obrasce poetiziranog romana, sa rijetkim rafinmanom ispoljenim u gradnji preciznih i suptilnih odnosa među likovima.

Omer Tipura i nakon prerane smrti u dalekoj Norveškoj svojim proznim ostvarenjima obogaćuje povijesnicu bosanskohercegovačke književnosti.

I kako je, svojedobno, Ivan Fogl u svojoj recenzentskoj bilješci pronicjivo otkrivao književni modernitet ovog sljedbenika Ćorovića, Jakovljevića i drugih mostarskih prozaista, tako danas zahvaljujući najbližim srodnicima i Gariwu Omer Tipura biva nezaboravljen, već uskrsnut u svojoj literarnoj aktualnosti i modernitetu svojih stilskih postupaka.

Gradimir GOJER

Komentari

PERISKOP

Bogi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bogić Bogičević  naš Bogi, kako ga  većina Sarajlija od milja zovu,  ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju pigmejskim kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imali politički stav

 

Čudne stvari posljednjih se nekoliko godina dešavaju na bosanskohercegovačkoj političkoj ljevici…Ili, pak,možda ja griješim u procjenama…Jedno je sigurno: bilo što da se desi sa bosanskoheregovačkom socijaldemokracijom,ipak,postoji jedna konstanta,jedna okomica. Uz Harisa Silajdžića jedini stvarni državnik u Bosni i Hercegovini je Bogić Bogičević.

Izabrao sam upravo ovaj trenutak kad SDP BiH”kocka” šansu za šansom da dotuče i svoje koalicijske partnere, ali i da “ljute”desničare pošalje u ropotarnicu zaborava,  da u Periskopu pišem o Bogiću Bogićeviću…Čovjek koji je pri raspadu Jugoslavije glasao protiv uvodjenja izvanrednog stanja i kao član Predsjedništva SFRJ izravno spasio pojedine tadašnje republike i gradjane od velikosrpskog vojnog udara nedavno je doživio da mu njegove stranačke kolege iz SDP BIH “izmaknu stolicu” grubo manipulirajući sa nacionalistima. Veliki Bogičević, političar od formata i iznimno moralan čovjek, prozreo je ovu namještenu”igranku” i gospodskim manirom izišao iz političkoga mulja.

Naš Bogi je bio jedino istinsko rješenje za gradonačelnika bh metropole! Danas kad su u SDP BIH primljeni oni koji su Bogiju “nasapunjali dasku” da se oklizne stvari su postale bjelodano jasne : vodjstvo ove stranke izravno je radilo protiv ovoga monumenta čestitosti.

Bogiću Bogičeviću svojevremeno sam posvetio svoju režiju predstave Posljednji iz kaste strasti koja je na zeničkoj pozornici progovarala o velikoj Dolores Ibaruri La Pasionariji. Jer ta LJUDINA zaslužuje mnogo više.,,

Živimo u svijetu varalica. Ali ponoviću:  Bogijevu moralnu okomicu ne mogu polomiti pigmeji, promašeni ljudi !

Naš Bogi, kako ga njemu bliski ljudi i većina Sarajlija od milja zovu ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imati politički stav.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Sarajevska bajka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svetlana Broz je od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica sačinila knjigu Galaksija Gojer. Knjigu koja je više od  moje autobiografije,pa i više od njene osobne impresije. U  Sarajevu je u galeriji  Mak odžana dirljiva promocija te knjige

 

 

U Sarajevu u prostoru Galerije Mak Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti održana je promocija knjige dr Svetlane Broz Galaksija Gojer u kojoj je autorica uspjela napraviti, kombinacijom teatrografskih i drugih literarnih metoda, jedan ozbiljan portret moga života i stvaralaštva u teatru i književnosti.

Svjeta, kako je poetično Svetlanu Broz zvao jedan Rus zabasao na naše prostore, je napravila  od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica knjigu koja je više od autobiografije, pa i više od njene osobne impresije.

Čvrstinu autorskog stava ispoljila je stavljajući u knjigu tek nekoliko fotosa iz moje posljednje redateljske radnje višestrukio nagradjivane Pijana noć 1918 po Krleži, ali dostatne da i slikovno svjedoči o meni…

Neugodno mi je pisati o sebi pa i knjizi koja govori o mom životu i radu,ali zbog zamamnog rada ispoljenog u kulturologijskom traganju moram i na ovaj način pohvaliti podhvat da se ovako seriozno pisanom knjigom u vremenima svekolike devalvacije umjetnosti ostavi za povijest trag da je nekada postojao stvaralac Gradimir Gojer! Nema sumnje knjiga je pisana za future kada ni mene ni moga djela malo tko će se i sjetiti…

Hvala ti Svjeta, svjetlosti moja u sveopćem mraku i beznadju u kojem živimo!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Doba ponosa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Juče kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade ,navrla su sjećanja… Na čudesno doba, bajkovito

 

Sjedili smo u malom teatarskom bifeu sarajevskog Pozorišta mladih kad je do nas doprla fenomenalna vijest:  Sarajevo je dobilo organizaciju Četrnaestih olimpijskih igara.

Jučer kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, i kava  u istom dom bifeu,  pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade navrla su sječanja…Na čudesno doba, bajkovito. Ne zato što smo bili četrdeset godina mlađi… Ne, već zbog toga što je doba Četrnaestih zimskih olimpijskih igara bilo prije svega  vrijeme jakih ličnosti,kojih, nažalost niti u Sarajevu, a bogme niti u drugim djelovima bivše nam domovine sve teže i sve rjeđe nalazim..

Olimpijada je bila golemi ispit koji je polagalo Sarajevo, koji je polagala Jugoslavija…Sa timom ozbiljnih osoba kojih danas nema, sa istinskim državnikom Brankom Mikulićem, ovaj generacijski projekat ne da je samo uspio. Četrnaeste zimske olimpijske igre postale su mjerilo uspješnosti u svijetu svjetskog olimpizma.

Jarko se sječam svakoga dana sarajevske olimpijade. Sječam se šampiona Jure Franka kome su Sarajlije ispjevali pjesmu:”Eto Jureka sladjeg od bureka…”

Nevjerojatnu atmosferu koju obujmljuju Zetra i Skenderija,olimpijske planine i borilišta, opći porast umjetničkog života tih dana, razdraganih lica na ulicama Šehera…Sve to je trajalo za vrijeme Četrnaestih olimpijskih igara kao nestvarni san. Bajka, veličanstvena bajka,šeherska.

Sad kad obilježavamo četrdeset godina od ove nestvarnosti koja je Sarajevo tih dana učinila centrom svijeta, u mojim ušima odjekuju riječi predsjednika Medjunarodnog olimpijskog komiteta sa spuštanja zavjese na sve te bajkovite prizore:”…Hvala drago Sarajevo!”

Neka ove riječi dragog Huana Antonia Samarana budu epilog ovom Periskopu

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo