Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Ni mrdnuli

Objavljeno prije

na

To što  Vrhovni sud , godinama nakon odlaska Vesne Medenice, ne može da joj nađe zamjenu, iako ima kandidate koji  ga zaista zaslužuju,  odraz je istinskog stanja crnogorskog pravosuđa. Sve dok ljudi poput sutkinje Ane Vuković ne budu zamijenili medenice, znači da nijesmo mrdnuli s mjesta

Kao što se i očekivalo, propao je još jedan konkurs za predsjednika/cu Vrhovnog suda.  U četvrtak, 16. maja na  Opštoj sjednica tog suda, trebalo je da bude izglasan kandidat koji bi bio predložen Sudskom savjetu za izbor. U trci su bili sutkinja Ana Vuković i sudija Miodrag Pešić. Niko nije dobio potrebnu podršku.  Otkako je tu poziciju napustila Vesna Medenica, Vrhovni sud nije bio u stanju tokom devet konkursa da izabere kanidata za njenu zamjenu.

Dalo se naslutiti da to neće učiniti ni ovog puta.  Akcija za ljudska prava, koja pomno prati procese u pravosuđu,  pozvala je pred novu Opštu sjednicu da se „spriječi manipulacija“ prilikom glasanja. Oni ukazuju da za izbor kandidata nije neophodno 13 glasova, kako je to prethodno najavila v.d predsjednica Vrhovnog suda Vesna Vukčević, već manje – 11 glasova. Oni su ukazali da je ukupan broj sudija u Vrhovnom sudu trenutno 17, i da spram tog broja treba odrediti dvotrećinsku većinu za glasanje. A ne, kako računa Vukčević, od onoliko sudija koliko bi Vrhovni sud trebao da ima. Na kraju se računalo onako kako je najavila v.d predsjednica tog suda,  glasovima sudija kojih – nema.  I konkurs je, očekivano – propao.

To što  Vrhovni sud  godinama nakon odlaska Vesne Medenice sa čelne pozicije,  o čijem modelu upravljanja  čitamo iz skaj prepiski, ne popunjava to mjesto, iako ima kandidate koji  ga zaslužuju,  odraz je istinskog stanja crnogorskog pravosuđa. A ne IBAR i hvalospjevi o uspjesima nove vlasti na evropskom putu zemlje.

Sve dok ljudi poput sutkinje Ane Vuković ne budu zamijenili medenice, znači da nijesmo mrdnuli s mjesta. Sutkinja Vuković se  prijavila za tu poziciju još prje tri godine. U junu 2021. dobila je snažnu podršku civilnog sektora koji je apelovao da bi „njen izbor omogućio Crnoj Gori da dobije predsjednicu Vrhovnog suda najvišeg renomea i izuzetnih stručnih i moralnih kvaliteta, koja ispunjava sve uslove i ima sve osobine da bude na čelu tog suda i sprovede neophodne reforme”.  Glasove Đukanovićevog zarobljenog pravosuđa, koje još nije reformisano, nije dobila. Ni tada, ni na posljednjem konkursu.

Ana Vuković bila je sutkinja u slučaju S.Č, koji je početkom dvijehiljaditih potresao Crnu Goru. Afera trgovine ženama sezala je kako do vrha tadašnjeg pravosuđa, tako i do samog vrha vlasti. Pod ogromnim pritiskom Đukanovićevog režima u punoj snazi, držala se profesije i etike. To su potvrdili i eksperti OEBS-a. Kako je svojevremno izgledalo Đukanovićevo pravosuđe čitamo ovih dana iz skaj prepiski. Uvid u razgovore između Medenice i pojedinih sudija zahtijeva jači želudac. Raportiranje nadređenima i poslušnost, preblago rečeno.

U vrijeme afere S.Č. Vesna Medenica je bila vrhovna državna tužiteljka.Njoj je Ana Vuković dostavila dokaze da su je kao sutkinju na tom slučaju pratili i prisluškivali pripadnici državne bezbijednosti. Kakve li su tada bile Medeničine prepiske i raporti, bilo bi zanimljivo pročitati. A, nije teško zamisliti.

Danas, skoro četiri godine nakon pada DPS-a, još je teško zamisliti da čelne pozicije u crnogorskom pravosuđu pokrivaju profesionalci od integriteta. I dalje smo u vremenu rijetkih izuzetaka. To, više od svega, govori gdje smo.

 Milena PEROVIĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

SPC, prva grana vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na predlog MPC legalizuje se metalna crkva na Rumiji, gradonačelnik Budve sklapa „istorijski sporazum“ sa mitropolitom Joanikijem po kom će  SPC da časti hram i milion eura, dok policija čeka da ih mitropolit Metodije pusti da oduzmu spomenik ratnom zločincu Pavlu Đurišiću.  Samo još da se poglavari SPC pojave kao potpisnici ugovora sa EU, ako nas tamo ipak uguraju

 

Ko ne zna šta nam piše u Ustavu i zakonima, pomislio bi, čitajući ovdašnje medije, da je SPC u Crnoj Gori – izvršna vlast. Ili, što bi rekao predsjednik parlamenta Andrija Mandić za tužilaštvo kad ne igra po njegovom – „osjećamo spremnost da se uspostavi četvrta grana vlasti“. Tačnije: SPC, prva grana vlasti.

Nekoliko ovonedeljnih ilustracija: na predlog MPC legalizuje se metalna crkva na Rumiji, vojnim helikopterom na to mjesto spuštena 2005. godine. Gradonačelnik Budve sklapa „istorijski sporazum“ sa mitropolitom Joanikijem po kom će SPC da časti milion eura i hram u toj opštini.  Dok policija čeka da se  na radnom mjestu pojavi mitropolit Metodije, da ih pusti da oduzmu spomenik četničkom komandantu i ratnom zločincu Pavlu Đurišiću koji SPC čuva u manastiru, kraj ikona.  Samo još da se poglavari SPC pojave kao potpisnici ugovora sa EU, ako nas tamo ipak uguraju.

I budžet je tijesno spojen sa crkvenim. “Sporazumom se Opština Budva obavezala da finansira izradu kompletne projektno-tehničke dokumentacije, komunalno opremanje lokacije, kao i da Mitropoliji crnogorsko-primorskoj dodijeli donaciju u iznosu od 1.000.000 eura, koja će biti planirana u budžetu Opštine za 2026. godinu”, navodi se u saopštenju tamošnje vlasti o “prvom sporazumu ove vrste”.  Pošteno.  Budvanska vlast nadmašila je i državnu. Koja je od  2011. do prošle godine Eparhiji budimljansko nikšićkoj iz budžeta  isplatila 1,9 miliona eura, a Mitropoliji Crnogorsko primorskoj  1,6 miliona eura. Onako, da imaju.

Još važnija je druga dimenzija ovonedeljnih vijesti o udruženom radu SPC i vlasti. Postavljanjem limenog objekta na Rumiju 2005 godine.  prekinuta je viševjekovna tradicija prema kojoj su vjernici svih konfesija, poštujući kult Svetog Vladimira, jednom godišnje iznosili krst na tu planinu.  Pjevalo se da u starom i slavnom gradu Baru, ispod svete planine ,,žive tri vjere koje neće da se dijele”. Instaliranjem crkve na Rumiji SPC je za sebe nastojala da prigrabi kult Sv. Vladimira koji je upisan u registar kulturnih dobara Crne Gore kao nematerijalno kulturno dobro. Vlast je to sada legalizovala. Toliko i o multikulturalnosti.

Pitanje bronzanog ratnog zločinca u manastiru Đurđevi stupovi u Beranama nije samo pitanje  “oduzimanja predmeta krivičnog djela”, što je policijski zakonski osnov da Pavla Đurišića konfiskuje od SPC, odnosno vladavine prava.  To je jedno od najsuštinskijih pitanja ovoga društva. Ako je bronzani Pavle Đurišić jači od institucija, možemo se samo s nostalgijom prisjećati “antifašističkih temelja Crne Gore”. A bogami i sekularne države.

Dio vlasti je navijao, a drugi dozvolio da spomenik  Đurišiću bude najprije postavljen u Zaostru kod Berana, a onda unešen u crkvu, gdje ga između ostalog štiti Temeljni ugovor koji je sa SPC potpisao bivši premijer Dritan Abazović. Još jedan “istorijski sporazum”. Predsjednik države je tada ocijenio da je “podizanje spomen-obilježja osobi koja simbolizuje fašističku kolaboraciju, etničku i vjersku mržnju, i masovne zločine nad civilima, direktan pokušaj rehabilitacije ideologije koja je u suprotnosti s temeljnim vrijednostima antifašističke Crne Gore”. Malo kasnije je  uručio orden pokojnom mitropolitu Amfilohiju, koji je između ostalog tvrdio da se Đurišić “borio za evropsku demokratiju” i da je “ubijen samo zato što nije bio za marksizam”. Za premijera su sve to „seoske teme“.

Ako je Đurišićeva „evropska demokratija“, ona  za koju se dio vlasti zalaže kad se hvali „najboljim izvještajem EK od početka pregovora“ i zaklinjanjem u evropski put Crne Gore, onda nije samo problem to što nas u Briselu vide kao budućeg trojanskog konja Evrope.  Problem je što ćemo u takvoj zemlji živjeti.

Milena PEROVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Nedovršeno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nefunkcionalne institucije ostaju moneta za potkusurivanje političkih interesa. Tako će i biti dokle se god jedan dio političke klase nada da će nas Brisel unijeti u EU žmureći na sve naše mane, a drugi traže način da obećani ulazak opstruiraju po svaku cijenu. U svemu tome pronalaze zajednički interes. Vlast

 

Izvještaj EK nikad bolji. EU nikad bliža. Zvaničnici Brisela i Podgorice nadmeću se u demonstraciji optimizma u vezi proširenja. U svom tom veselju, skoro se ne  primijeti mrtva trka: može li Crna Gora  završiti pristupne pregovore prije nego što će aktuelna većina pronaći volje i interesa da omogući normalno funkcionisanje državnih institucija u kojima je imenovanje čelnih ljudi prepušteno nemilosti izvršnih i zakonodavnih vlasti.

„Blagovremeno popunjavanje najviših sudskih i tužilačkih funkcija i dalje predstavlja izazov”, konstatuje se u novom Izvještaju o napretku.  I pažljiv čitalac mogao  bi pomisliti da čitate štivo staro četiri-pet godina.Zahtijevana imenovanja uključuju već viđeno: sudije Ustavnog suda, članove Sudskog i Tužilačkog savjeta, popunu mjesta u Višem sudu, Specijalnom državnom tužilaštvu, Specijalnom policijskom odjeljenju…  Evropski „spisak želja“ ide sve do preporuke nadležnima da „obezbijede stabilnost u svim sektorima i direktoratima policije, imenovanjem rukovodilaca sa punim ovlašćenjima kroz objektivan i meritokratski postupak“.

Izgleda da eksperti EU ne prepoznaju blagodeti v.d. stanja i partijskih imenovanja/razrješenja, koje su ovdašnji „čuvari narodne volje“ uvidjeli i objeručke prihvatili. Inače ne bi insistirali  na obezbjeđivanju „nezavisnosti, odgovornosti i pravilnog funkcionisanja pravosudnog sistema“.

U Podgorici je prepoznat „efikasniji“ model. Ovdašnji političari ne kriju kako je bolje imati nefunkcionalan Ustavni sud, nesposoban za donošenje odluka, nego dozvoliti da o pitanju i njihovog (ne)zakonitog rada odlučuju osobe nedokazane partijske lojalnosti. Ili, na terenu nedovoljno prepoznati po osnovu nacionalne i vjerske pripadnosti i ideološke orjentacije.

Nije sve ni u pravu i ni u pravdi. Ima nešto i u novcu.

Da bi se unaprijedilo funkcionisanje tržišne ekonomije, iz EK poručuju da bi Crna Gora trebalo “da osmisli i sprovede“ mjere koje ograničavaju javnu potrošnju, povećavaju državne prihode  „obezbjeđujući poštovanje fiskalnih pravila“. Pa to ide čak do poziva Vladi „da primijeni Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti radi uspostavljanja Fiskalnog savjeta na vrijeme kako bi mogao da razmotri prijedlog budžeta za 2026. godinu“.

Onda, na sajtu Ministarstva finansija pročitate kako to Ministarstvo „ostaje posvećeno funkcionalnosti Fiskalnog savjeta“, dok od ministra finansija čujete da se on nada kako će Fiskalni savjet biti formiran do kraja godine. Iako je, „onoliko koliko je on upoznat“, stvar zapela negdje u Skupštini. Slično kao i sedam-osam prethodnih godina, od kako četiri vlade i njihove parlamentarne većine ignorišu zakonsku obavezu formiranja Fiskalnog savjeta, u strahu da bi od njih mogli čuti kakvu kritiku na račun svoje ekonomske politike.

Ova većina je proljetos odbila da potvrdi izbor predloženih viceguvernera CBCG na dva mjesta koja su upražnjena duže od dvije i po godine, ne mareći što tako, uz moguće domaće probleme, usporavaju ili sprječavaju zatvaranje pregovaračkih poglavlja 9 i 17 (Finansijske usluge, Ekonomska i monetarna unija). Važnije im je, izgleda, da i u Centralnu banku udome još ponekog partijskog prvaka, ako ne među viceguvernere a ono makar u Savjet CBCG, gdje su četiri mjesta upražnjena duže od godinu.

Po sličnom modelu, Savjet Agencije za audiovizuelne medijske usluge od decembra prošle godine radi u okrnjenom sastavu. Opstrukcijom parlamentarne većine, pošto im predloženi kandidati nijesu bili po (političkoj) volji, propala su tri konkursa za izbor članova Savjeta iz nevladinog sektora, pa se priprema i četvrti.

„Dosljedna primjena usvojenih medijskih zakona, uključujući transparentan i neometan proces imenovanja članova Savjeta Agencije za audiovizuelne medijske usluge, ostaje ključni prioritet kako za napredak u oblasti slobode medija, tako i za ispunjavanje završnih mjerila u oblasti vladavine prava“, poručili su ljetos iz Delegacije EU u Podgorici. Ali…

Nefunkcionalne institucije ostaju moneta za potkusurivanje političkih interesa. Tako će i biti dokle se god jedan dio političke klase nada da će nas Brisel unijeti u EU žmureći na našu stvarnost, a drugi traže način da obećani ulazak opstruiraju po svaku cijenu. U svemu tome pronalaze zajednički interes. Vlast.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Samo da ih mrzimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa najviših adresa, od SPC do vlasti,  provala nasilja i mržnje prema turskim državljanima pokušava se prekrstiti u opravdanu reakciju nezadovoljnih građana. I kad s vrha osuđuju to nasilje,  oni huškaju. U maniru: zaslužili su, ali nećemo da ih bijemo. Samo da ih mrzimo

 

Crna Gora danas: četrdeset i pet turskih državljana koje je policija postrojila uza zid, samo zbog nacionalnosti. Narodne patrole koje uz pratnju policije i bez sankcija po Podgorici zastrašuju i jure turske državljane, samo zbog nacionalnosti. Govor mržnje koji zaglušuje  podgoričke ulice, društvene mreže i portale. Huškaju ekološki akivisti, poslanici, profesorice… Demolirani turski restorani. Domaći restorani koji bojkotuju Glovo dostavu ako hranu dostavljaju „migranti“ (čitaj Turci).  Zapaljeni automobili turskih državljana.

Ne liči na fašizam, to jeste fašizam.  Koji se uporno, i sa najviših adresa,  pokušava prekrstiti u nešto drugo. Opravdana rekcija građana na nasilje stranih državljana u incidentu na Zabjelu, na primjer. Tako se, gotovo uglas, imenuje lov na naše sugrađane turske državljane, demoliranje njihove imovine  i nasilnici  koji podgoričkim ulicama uzvikuju Turci napolje. I kad s vrha osuđuju provalu mržnje i nasilja nad Turcima, oni u stvari huškaju.

Mitropolija crnogorsko primorska  podučava stado da ne smije da se sveti, linčuje i raspiruje mržnju „protiv onih koje smatramo krivcima“. Krivicu je MPC zabetonirala u prethodnom pasusu saopštenja u kom kaže: “Nasilje koje se dogodilo prije neku noć u Podgorici od strane onih koje je država primila kao naše sugrađane, a koje je izazvalo lavinu nezadovoljstva kod građana Crne Gore, u potpunosti je neprihvatljivo. Ono nas navodi na preispitivanje javnih politika i ličnih ubjeđenja ”.

Narodne patrole,  siledžije i mrzitelji su za MPC  nezadovoljni  građani. Opravdano nezadovoljni ponašanjem onih koje smo primili kao naše sugrađane. Naše gostoprimstvo je valjda to što smo turske državljane „pustili“ da rade poslove koje mi nećemo i papreno im izdavali nekretnine. Naivne dobričine. Preispitaćemo tu dobrotu, kaže u stvari MPC. U slobodnom prevodu: zaslužili su, ali nećemo da ih bijemo. Samo da ih mrzimo. Kao i do sada. Što bi rekao gradonačelnik Podgorice Saša Mujović: „Ostanimo dostojanstveni, jer to priliči gospodskoj Podgorici“. Gospoda, nema šta.

U istom maniru stižu i poruke iz vladajuće partije,  građanskih aktivista i poslanika navodno građanskih opcija koji su u noći lova na Turke besomučno huškali. Poput poslanika Demokrata Borisa Bogdanovića, koji je objavio fotografiju turskih državljana prislonjenih uza zid uz poruku štitimo državu. Pa kasnije junački obrisao.  Dežurni raspirivači mržnje Vučićevog ogranka u Crnoj Gori utišali su se. Dovoljno su rekli.

Okolnosti u kojima je građanin Crne Gore, Podgoričanin,  zadobio lakše povrede nožem u subotu na Zabjelu, gotovo nikog ne interesuju.  Ni policiju. Na snimku koji kruži društvenim mrežama vidi vidi se da domaći momci započinju incident, istrčavajući iz lokala put trojice  stranaca koji  šetaju ulicom.  Policija će tek utvrditi da li je jedan od Podgorična u ruci držao nož, sopštili su. Utvrdili su ono što im treba – da je nož imao strani državljanin. Da li je napadao ili se branio za njih, bar dosad,  nije bitno. Ako nećemo da pristanemo na sud rulje, bitno mora biti. Istraga mora detaljno i kredibilno utvrditi istinu  o događaju koji je raspalio vatru mržnje Crnom Gorom.   

Istina generalno naše fašiste ne interesuje. Džaba brojke da Turaka nije 100 nego 13 hiljada, da je stopa kriminaliteta u toj populaciji najmanja, da su navodna silovanja od kojih nas navodno brane izmišljena. Na turske državljane prosula se  akumulirana mržnja. Devedesete u novom ruhu.

Slab je izgovor i to što nasilje u Podgorici možda ima pečat iz Beograda. Nešto slično bilo nam je opravdanje i za devedesete. Vječno zavedeni. A moglo je drugačije. I tada i sada.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo