Povežite se sa nama

PARALELE

Njegoš u NOB-u

Objavljeno prije

na

O korišćenju Njegoševa lika u komunističkoj propagandi nakon 1945. godine napisano je nekoliko radova i osvrta. Međutim, izgleda da su komunisti još u toku Drugoga svjetskog rata počeli koristiti Njegoša u svojoj ,,ikonografiji”. Zanimljivo je da već u prvim mjesecima rata u jednome proglasu novembra 1941. komunisti pozivaju narod na oružje uz pomoć Njegoševih stihova. U njihovom zvaničnom glasilu na crnogorskoj teritoriji – Pobjedi, pokrenutom 24. oktobra 1944. godine, crveni će od prvih šest štampanih brojeva u čak četiri pominjati Njegoša.

Uzevši u obzir tu činjenicu, dolazimo do zaključka da su partizani odmah shvatili značaj njegova lika za propagandu među narodom, u toku pripreme za konačno oslobođenje Crne Gore (4. januar 1945. godine) i organizovanja vlasti na slobodnoj teritoriji. Tako na naslovnici petog broja, izašlog 14. decembra 1944. godine nalazimo reprodukciju linoreza Antona Lukatelija Njegoš i kolona partizana sa stihovima iz Gorskoga vijenca. Pošto Titov kult još nije bio zaživio van redova i simpatizera NOB-a, komunistima je trebao dobro poznati velikan kao zeleđe partizanskoj vojsci. I Lukateli je to odradio ingeniozno: prateći trendove najdjelotvornije svjetske propagande, autor je po uzoru na jedan od najpoznatijih plakata iz Drugog svjetskog rata (korišćen prilikom odbrane Moskve), na kome Staljinov džin nadvisuje Kremlj i izdaje naredbu da se krene na Njemce, napravio linorez đe je Njegošev lik, zauzevši polovinu crtačkog prostora (!), prikazan kao božanstvo koje gleda sa neba na narodnooslobodilačku vojsku. Sama figura neodoljivo podśeća na Karla Marksa. Partizani marširaju cetinjskim trgom ispred Dvora Nikole Petrovića; na njihovom čelu su barjaktari – jedan nosi trobojku s petokrakom, a drugi transparent na kojem je ispisano TITO. Tako je Lukateli suptilno umetnuo vrhovnog komandanta, kome je ,,nabildovani” i socrealistički vladika davao legitimitet da predvodi budućnost (jer partizani marširaju prema posmatraču). Vrhunac upotrebe Njegoševa lika na ovome propagandnom momentu, dostignut je stavljanjem stihova iznad učesnika marša ,,Blago meni moji sokolovi / Blago meni junačka slobodo / Jutros si mi divno voskresnula.” Zasigurno, konzumer takvog marketinga sticao je utisak da je vladika Rade osnivač i zapovjednik proleterskih brigada koje su oslobodile Jugoslaviju. Jedna od proslavljenih partizanskih jedinica nosila je ime Lovćenski partizanski odred.

Njegoš je prije konačnoga oslobođenja poslužio komunistima i u popularizovanju Sovjetskoga Saveza. Istoričar N. S. Martinović objavio je jubilarni članak Jedan kulturni dug Rusiji povodom 110 godina od nabavke Njegoševe štamparije. Na kraju teksta je zaključio da je napredna generacija koja istoriju i pjesmu ispisuje mitraljezom protiv okupatora, svjesna značaja i tekovina koje je slovenska matica uvijek rado dijelila s Crnom Gorom te da je progresivno sve što otud dolazi. Prvo interpretiranje Njegoševa štiva u korist pojašnjavanja narodnooslobodilačke borbe nalazimo već krajem 1944. Jedan komunistički književnik obilježio je tekstom 93 godine od pjesnikove smrti. U njegovoj analizi nalazimo odjeka proleterske retorika jer Njegošev stih opisuje kao ,,metalno čvrst”, što je omogućilo Crnoj Gori da se izbori protiv zla. Aluzije na narodnooslobodilačku borbu vidimo po njegovom konstantom isticanju Njegoša kao pjesnika naroda, a Gorskoga vijenca kao narodnoga djela. Kao mnogi prije komunista i oni će aktuelne događaje tumačiti kroz ,,istragu poturica”. ,,Njegoš je naš. On nam je danas bliži nego ikad (…) ‘Trijebimo gubu iz torine’ – koliko su nam te riječi bliske danas, kada naši borci čiste zemlju od novih ‘poturica, ližisihana, prljavih dželata i palikuća!”. Njegošev stih ,,Na groblju će iznići cvijeće za daleko neko pokoljenje” protumačen je kao proročka vizija napredne omadine, koja je pošla putem Njegoševim da se bori protiv okupatora – ,,to je naše mlado borbeno i radno pokoljenje”. U jednom drugom tekstu, namijenjenom omladini, isti autor trudio se kroz komunističke fraze objasniti sve Njegoševe vrijednosti, posebno citirajući Blaža Jovanovića koji je po njegovim riječima crnogorske borce u toku rata nazvao ,,sinovima Gorskoga vijenca”.

Nakon 1945. godine, Njegoševo djelo i lik odigraće veliku propagandnu ulogu u promovisanju ideja koje su proklamovali crnogorski i jugoslovenski komunisti.

Boban BATRIĆEVIĆ

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Revolveri u naoružanju crnogorske vojske

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je bajonet itekako bio popularan početkom XX vijeka u vježbama za blisku borbu, crnogorski vojnici nijesu voljeli da se puno oslanjaju na njega jer im je smetao pri ciljanju. Zbog toga je u vojnim krugovima crnogorske vojske odlučeno da je za blisku borbu najbolje koristiti revolver. Time se računalo da jedan dobar strijelac može da savlada pet do sedam neprijatelja u borbi prsa u prsa. Mnogi izvještaji, naročito oni iz Drugoga balkanskoga rata kazuju nam da su Crnogorci upravo zbog toga bili izuzetno opasni u jurišima kad se približe neprijatelju, što su dobro ośetili bugarski vojnici. (više…)

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Njegoš na ratištu devedesetih

Objavljeno prije

na

Objavio:

O upotrebi velikog pjesnika u različite svrhe do sada je puno napisano. No, posebno zanimljivom čini se njegova epizoda u toku „rata za mir”. Slijepo slijedeći instrukcije Slobodana Miloševića, crnogorska vlast uzela je aktivnog učešća u raspadu Jugoslavije. Ljeta 1991. godine sprovedena je mobilizacija rezervnoga sastava JNA u Crnoj Gori, koja je septembra mjeseca raspoređena po istočnoj Hercegovini i okolini Dubrovnika. (više…)

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Crnogorski internirci

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavno je crnogorskoj javnosti prezentovana veoma zanimljiva knjiga istoričara Vukote Vukotića. Radi se o zborniku dokumenata Internacija stanovništva Crne Gore 1916 – 1918 u izdanju Državnoga arhiva Crne Gore koji predstavlja plod njegova višegodišnjeg studioznog i metodičnog istraživanja crnogorske ratne građe pohranjene u crnogorskoj riznici pamćenja. U njoj nalazimo pokušaj da se potomcima crnogorskih stradalnika, ali i čitavoj crnogorskoj javnosti prezentuju imena crnogorskih interniraca i okolnosti u kojima su proživljavali trenutke svoje povijesne drame. Spiskovi su sortirani prema izvještajima i heurističkoj bazi koja je ostala iza djelovanja Crnogorskoga Crvenoga krsta u Neiju, u Francuskoj, a koji je bio jedna od najznačajnijh naših institucija humanosti u toku Prvoga svjetskoga rata. Vukotić nastoji doći do konkretnih imena osoba koje su nasilno odvedene iz svoje domovine i rasute po tamnicama austrougarskoga okupatora. (više…)

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo