Povežite se sa nama

PARALELE

Česi i Crnogorci

Objavljeno prije

na

U eri romantizma i srastanja češke nacije, kad je slavistički pokret bio na vrhuncu, brojni češki istraživači, novinari, putopisci i avanturisti okrenuli se su ka izučavanju etnografskih karakteristika svojih slovenskih suśeda. Crna Gora se pokazala kao primordijalni izvor i ishodište, pošto je bila osobena i u odnosu na ostale južne Slovene. Plemensko uređenje s poglavicama, izuzetno ratnički nastrojen mentalitet, epska forma umjetničkog iskaza, kodeks običaja, ponašanja i razmišljanja normiran na visokim etičkim načelima koji promovišu žrtvu, borbu i slobodu, čudan i bajkovit način odijevanja i svakodnevice, veliko siromaštvo i srednjovjekovni higijenski uslovi ostavili su veliki utisak na Čehe. O češkim stereotipima o Crnogorcima od početka XIX vijeka do 2006. napisana je čak i doktorska disertacija Františeka Šisteka. Slika Crnogoraca u očima Čeha do 1878. je bila najromantičnija, najnekritičnija – „Predstave o češkoj istoriji, kombinovane s interesovanjem za slovenstvo, vodile su do postepene kristalizacije nazora da Crnogorci i njihov savremeni društveni poredak reprezentuju živu inkarnaciju nekadašnjeg praslovenskog patrijarhalnog uređenja, mentaliteta i drugih već izgubljenih narodnih vrijednosti”. (Šistek) U češkim pripovijetkama (naročito u djelu Prokopa Hoholohoušeka) Crnogorci se počinju javljati kao glavni junaci. U epizodama koje liče na crnogorsku epiku po motivima opisivaće češki autori borbe za ljubav i slobodu. Iako nikad nije pośetio ovaj prostor, Hoholohoušek će većinu svojih napisa posvetiti Crnoj Gori i biće jedan od glavnih konstruktora pozitivnih stereotipa o balkanskim narodima koji žive van Habzburškoga Carstva.

Kao prvoga Čeha za kojega se sa sigurnošću može reći da je pośetio Crnu Goru Šistek navodi Vilema Dušana Lambla koji se u Kotoru sreo s Petrom II Petrovićem. On će napisati veoma zanimljiv Izvještaj o Crnoj Gori i Crnogorcima. I pored oduševljenja Crnogorcima Lambl u njihovom vojničkom uređenju ne vidi smisao života, ali donosi lijepe opise njihove spoljašnjosti i vještosti, naročito u igri bilijara u kotorskima kafanama đe su nadigravali gradske kicoše i austrijske oficire. Izgleda da je i briga o oružju, tj. njegova „šljašteća” ljepota s crnogorskih opasača ostavljala poseban utisak na Čehe. Posebna poglavlja u svojoj knjizi Šistek ustupa slikaru Jaroslavu Čermaku i piscu Jozefu Holečeku, koji su po njegovom shvatanju najviše doprinijeli formiranju čeških predstava o Crnoj Gori i Crnogorcima. U periodu kad su njih dvojica boravili u Crnoj Gori ona je vodila dva ključna rata u XIX vijeku – Čermak je svjedočio Crnogorsko-turskome ratu 1862, dok se Holeček s crnogorskom vojskom obreo u Veljemu ratu (1876−1878). Čermakovo djelo silno je uticalo na vizuelne predstave o Crnogorcima i igralo značajnu ulogu u njihovom romantiziranju i glorifikaciji u češkome društvu prije Prvoga svjetskoga rata. Šistek tumači skoro sve njegove slike koje su nastale na ovome prostoru, s posebnim osvrtima na sliku Ranjeni Crnogorac na kojoj je prikazan ranjeni Turo Plamenac a koju je izradio po narudžbi Josipa Jurja Štrosmajera i Seljenje slika, sliku na kojoj su prikazani Crnogorci kako u visokim planinama okovani snijegom spašavaju kulturno blago od napada 1862. godine, što je u očima „civilizovanih” posmatrača u Evropi trebalo da dokaže da su Crnogorci čuvari umjetnosti.

Pored Čermaka i Holečeka važno je dati pomena i drugim Česima koji su doprinijeli približavanju Crnogoraca i Čeha: Janu Vacliku koji je imao zaduženja na dvoru Danila I i Nikole I, publicisti i političaru koji je mnogo radio na jačanju crnogorske države i bio njen diplomata; Vjetislavu Haleku, jednome od najslavnijih čeških pjesnika koji je pisao o Crnogorcima; Zigfridu Kaperu; Elišni Krasnohorskoj, koja je Crnoj Gori posvetila cijelu jednu zbirku pjesama iako je nikad nije pośetila. Ipak, niko od njih neće se toliko zaljubiti u Crnu Goru kao Jozef Holeček, koji je napisao preko 30 tomova o južnoslovenskoj sredini, od kojih se većina odnosi na Crnu Goru. Od sticanja nezavisnosti 1878. do Prvoga svjetskoga rata pogledi Čeha počeće da se mijenjaju, uviđa Šistek, a od Balkanskih ratova njihovo interesovanje će opadati. Ipak, na kraju valja naglasiti da u češkoj postoji preko 20.000 bibliografskih jedinica o Crnoj Gori, a da tamo nemamo ambasadu.

Boban BATRIĆEVIĆ

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Revolveri u naoružanju crnogorske vojske

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je bajonet itekako bio popularan početkom XX vijeka u vježbama za blisku borbu, crnogorski vojnici nijesu voljeli da se puno oslanjaju na njega jer im je smetao pri ciljanju. Zbog toga je u vojnim krugovima crnogorske vojske odlučeno da je za blisku borbu najbolje koristiti revolver. Time se računalo da jedan dobar strijelac može da savlada pet do sedam neprijatelja u borbi prsa u prsa. Mnogi izvještaji, naročito oni iz Drugoga balkanskoga rata kazuju nam da su Crnogorci upravo zbog toga bili izuzetno opasni u jurišima kad se približe neprijatelju, što su dobro ośetili bugarski vojnici. (više…)

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Njegoš na ratištu devedesetih

Objavljeno prije

na

Objavio:

O upotrebi velikog pjesnika u različite svrhe do sada je puno napisano. No, posebno zanimljivom čini se njegova epizoda u toku „rata za mir”. Slijepo slijedeći instrukcije Slobodana Miloševića, crnogorska vlast uzela je aktivnog učešća u raspadu Jugoslavije. Ljeta 1991. godine sprovedena je mobilizacija rezervnoga sastava JNA u Crnoj Gori, koja je septembra mjeseca raspoređena po istočnoj Hercegovini i okolini Dubrovnika. (više…)

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Crnogorski internirci

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavno je crnogorskoj javnosti prezentovana veoma zanimljiva knjiga istoričara Vukote Vukotića. Radi se o zborniku dokumenata Internacija stanovništva Crne Gore 1916 – 1918 u izdanju Državnoga arhiva Crne Gore koji predstavlja plod njegova višegodišnjeg studioznog i metodičnog istraživanja crnogorske ratne građe pohranjene u crnogorskoj riznici pamćenja. U njoj nalazimo pokušaj da se potomcima crnogorskih stradalnika, ali i čitavoj crnogorskoj javnosti prezentuju imena crnogorskih interniraca i okolnosti u kojima su proživljavali trenutke svoje povijesne drame. Spiskovi su sortirani prema izvještajima i heurističkoj bazi koja je ostala iza djelovanja Crnogorskoga Crvenoga krsta u Neiju, u Francuskoj, a koji je bio jedna od najznačajnijh naših institucija humanosti u toku Prvoga svjetskoga rata. Vukotić nastoji doći do konkretnih imena osoba koje su nasilno odvedene iz svoje domovine i rasute po tamnicama austrougarskoga okupatora. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo