Da li je ocjena američkog uglednog lista Forin afers da je Crna Gora mafijaška država još jedan znak da se bliži kraj dvodecenijske vladavine Mila Đukanovića i da je miljenik Zapada izgubio taj status? Forin afers je američki časopis Savjeta za spoljnu bezbjednost SAD. U izdanju za april, časopis je Crnu Goru svrstao u mafijaške države, pored Bugarske, Sjeverne Koreje, Gvineje Bisao, Venecuele i Ukrajine. Autor članka je Moises Naim, kolumnista više uglednih svjetskih časopisa, inače ministar trgovine u Venecueli ranih devedesetih i bivši direktor Svjetske banke.
To je druga teška optužba na račun crnogorske vlasti sa američke adrese ove godine. U januaru je američko pravosuđe otvorilo aferu Telekom i dokazalo da je tokom privatizacije te kompanije napravljen koruptivni dil u kom su učestvovali visoki vladini zvaničnici, menadžeri Telekoma, sestra Mila Đukanovića, Ana Kolarević, a da je najveći dio novca od mita uplaćen preko firme koja je povezana sa crnogorskim tajkunom i bliskim Đukanovićevim prijateljem Duškom Kneževićem. Crnogorsko tužilaštvo od tada zdušno radi da aferu prekrije zaborav.
Iz DPS-a su odmah uzvratili objašnjenjem da su za ocjenu Forin afersa da je Crna Gora mafijaška država krivi opozicionari i dio medija. Po DPS-u naivni Amerikanci potpali su pod njihov uticaj. Ocijenili su i da Crna Gora ne bi bila u predvorju EU da je mafijaška država. Opozicionari su podsjetili da je uslov za ulazak Crne Gore u EU na kom Brisel insistira upravo borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, a da su američke diplomate, što je objavio Vikiliks, iz Crne Gore u Vašington slale depeše koje su Crnu Goru slikale baš onako kako je danas slika Moises Naim u Forin afersu.
Đukanović se sa funkcije premijera posljednji put povukao nakon susreta sa pomoćnikom američkog državnog sekretara Džejmsom Stajnbergom, u jesen 2009, a njegovo je povlačenje navodno bilo Stajnbergov zahtjev. To je demantovano, ali je Đukanović ipak napustio funkciju. Pritisak Amerikanaca dovođen je u vezu sa akcijama američke DEA protiv narko klanova iz Crne Gore, koji su postali globalni problem.
Pripadnici i vođe tih klanova u Crnoj Gori su, dok se širom regiona protiv njih vode postupci, ostali ugledni biznismeni, često i partneri vlasti u privatizacijama ovdašnjih preduzeća. Upravo je prethodne sedmice domaće pravosuđe oslobodilo Duška Šarića, brata odbjeglog narko bosa Darka Šarića, optužbi da je bio dio organizovane kriminalne grupe koja je trgovala narkoticima. On i njegov saradnik Jovica Lončar osuđeni su zbog pranja novca. Šarići su najveći dio novca u Crnoj Gori oprali preko dvije crnogorske banke, od kojih je jedna banka braće Đukanović, a transakcije su obavljane i nakon podizanja optužnica protiv tog klana širom svijeta. A potom su Šarić i njegovi saradnici, jedan po jedan, neometano izašli iz zemlje.
Isti je slučaj i sa odbjeglim narko bosom Safetom Kalićem, te Stankom Subotićem i drugim licima. Oni to nijesu mogli bez blagoslova crnogorskih vlasti. Kalić je, poznato je, privatizovao više državnih preduzeća na sjeveru Crne Gore, a ministri nijesu štedjeli riječi hvale za ,,uglednog investitora”.
,,Za razliku od normalnih država, mafijaške države se ne oslanjaju samo povremeno na kriminalne grupe kako bi ostvarile određene spoljnopolitičke ciljeve. U mafijaškoj državi visoki vladini zvaničnici su zapravo integralni igrači, ako ne i lideri kriminalnih preduzeća, a prioritet su im odbrana i promocija poslova tih preduzeća”, piše Moises. Zvuči poznato?
Da je Đukanović istovremeno bio i šef države i kriminalne organizacije, optužbe su iznijete još prethodne decenije sa italijanskih zvaničnih adresa. U intervjuu za italijansku Republiku, koja je ovih dana, pred odlazak Lukšića u posjetu tamošnjoj vladi, prenijela tekst iz Forin afersa, italijanski ministar finansija Otavijano del Turko je 2001. godine Đukanovića optužio za šverc cigareta, povezanost sa italijanskom mafijom, i pružanje zaštite poznatim italijanskim mafijašima kao što je Frančesko Prudentino.
Đukanovićevo ime je do skoro stajalo na italijanskoj optužnici zbog šverca cigareta, a uklonjeno je zbog premijerskog imuniteta. U fusnoti dokumenta Savjeta Evrope Đukanović se i dalje vodi kao optuženi za šverc cigareta. Na optužnici su njegovi prijatelji i saradnici: Stanko Subotić, Veselin Barović, Branislav Brano Mićunović, Dušanka Jeknić, Branko Vujović, Miodrag Ivanišević…
,,U mafijaškim državama vladini zvaničnici pribavljaju bogatstvo za sebe, svoje porodice i prijatelje koristeći novac, radnu snagu, politički uticaj i globalne kriminalne veze da cementiraju i prošire vlast”, piše Forin afers. Moises navodi da su u takvim zemljama lica sa sumnjivim kapitalom nerijetko vlasnici važnih preduzeća, skupa sa vladinim zvaničnicima.
Đukanovićevi saradnici sa italijanske optužnice u Crnoj Gori uživaju status uglednih ljudi i biznismena, a mnogi posjeduju važna preduzeća.
Veselin Barović je od države preuzeo veliki broj državnih preduzeća, koje kontroliše uglavnom preko Eurofonda. U njegovom su vlasništvu od Ulcinjske solane, koju je kupio za nekoliko stotina hiljada eura a čija je vrijednost izmjenama planske dokumentacije dostigla milijardu, do hotela Fjord, Izbora Bar i sličnih nekadašnjih državnih preduzeća. Manjinski akcionari optuživali su ga za malverzacije na berzi, što nikada nije do kraja ispitano. Poznat je i po nekažnjenim incidentima i fizičkim nasrtajima na opozicionare i novinare.
U Crnoj Gori Subotić zvanično više nema imovinu i poslove. Monitor je, međutim, pisao da je Subotić u isprepletanim poslovnim vezama sa poltičkim vrhom Crne Gore, zbog čega je Subotić tužio naš list zbog ugleda časti, a crnogorski sud ove sedmice presudio u Subotićevu korist. Subotić je u Beogradu u prvostepenom postupku nedavno osuđen zbog šverca cigareta, a u italijanskoj optužnici označen je kao jedan od glavnih Đukanovićevih ljudi za šverc i pranje novca.
Više izvora tvrdilo je i da je Subotić stvarni vlasnik televizije IN. Zanimljivo, Moises Naim opisujući mafijašku državu kaže da su u takvim državama kriminalci „ugledni ljudi koji kontrolišu radio i televizijske stanice” ili imaju svoje novine. Subotića su u Srbiji optuživali da je preko njemačkog WAZ-a pokušao da preuzme kompletno tamošnje tržište štampe. On je u Srbiji posjedovao najveću distributivnu firmu Futuru plus, koju je, zanimljivo, preuzeo od Vanje Bokana uključenog u šverc cigareta preko Crne Gore i likvidiranog u Atini prije deset godina. Futuru je od Subotića potom preuzeo Darko Šarić. WAZ je kratko ušao i u vlasništvo Vijesti.
Ratko Knežević, Đukanovićev bivši blizak prijatelj i šef trgovinske misije Crne Gore u Vašingtonu, je crnogorski duvanski kartel optužio za ubistvo urednika hrvatskog Nacionala Iva Pukanića, a govorio je o postojanju užeg kabineta smrti u Crnoj Gori koji je kriv za više likvidacija i nerasvijetljenih ubistava
Nije samo Subotić bio zainteresovan za medije. Šarić i njegovi saradnici bili su među deset najvećih akcionara državne Pobjede.
U posjedu medija, televizije 777, je i Lutrija Crne Gore iza koje, kako tvrdi više izvora, stoji još jedan od Đukanovićevih bliskih saradnika sa međunarodnih optužnica Brano Mićunović. Mićunovića policije i tužilaštva u regionu označavaju kao vođu organizovanog kriminala u Crnoj Gori i šire, a njegovo ime je u tom kontekstu pominjano i u procesu koji se u Beogradu vodi protiv klana Šarić.
Prema zvaničnim registrima Mićunović je u odboru firme Džek pot i ima skromnu imovinu. Više izvora tvrdi da je Mićunović stvarni vlasnik Lutrije Crne Gore koju formalno posjeduje Sava Grbović, Mićunovićev bliski saradnik. Grbović je javnosti poznat i po nedavnim prijetnjama koje je uputio novinarima Vijesti, a nakon njihovog članka o monopolu i privilegovanom položaju Lutrije u Crnoj Gori. Lutrije se rijetko privatizuju i najčešće ostaju u monopolu države. Ili se nacionalni interes u državama poput Crne Gore poklapa sa interesom lica sa međunarodnih potjernica i njihovih saradnika? Da nije to inspirisalo Forin afers?
Grbović i dalje nesmetano koristi državnu novinu za zastrašivanje Vijesti, ali i državnih organa. O tretmanu Mićunovića, govore i skorašnje izmjene planske dokumentacije u Budvi napravljene tako da se poklope njegov i interes grada.
Forin afers podsjeća da je i Rusija jedna od mafijaških država, u kojima ,,mafija ima državu” i ukazuje na upliv organizovanog kriminala u važne tamošnje poslove kao što je posao sa aluminijumom. Naš KAP privatizovale su of šor kompanije čiji se stvarni vlasnik ne zna, ali se kao vlasnik nerijetko u javnost istura ime Olega Deripakse, ruskog oligarha. Zbog poslovanja KAP-a, nakon što su ga preuzeli Rusi, crnogorski građani vratiće preko 20 miliona eura kredita za koje je garantovala crnogorska vlada. Nebojša Medojević, lider PZP –a, iznio je nedavno optužbe da je i KAP privatizovan po modelu sličnom Telekomu, te da je mito iznosio preko 300 miliona eura. Prema njegovim tvrdnjama dio novca naši su zvaničnici prokockali lošim poslovnim potezima, zbog čega sada duguju Rusima.
Medojević je nakon pisanja Forin afersa ocijenio da borba protiv korupcije i organizovanog kriminala i demontaža režima koji stoje iza ,,mafijaških država” postaje prioritet spoljne politike SAD i EU.
Nije samo Moises govorio o mafijaškom tipu države. Govoreći o Kini kao jednoj od sličnih oblika vladavine, australijski analitičari su nedavno upozoravali da je nerijetko da takvi sistemi nastaju u nekadašnjim socijalističkim zemljama, u kojima je mali broj ljudi nasiljem i kriminalom došao do imovine koju nasiljem pokušava i da sačuva. Poznato?
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice
FOKUS3 sedmice