Povežite se sa nama

MONITORING

Njegova zemlja

Objavljeno prije

na

Da li je ocjena američkog uglednog lista Forin afers da je Crna Gora mafijaška država još jedan znak da se bliži kraj dvodecenijske vladavine Mila Đukanovića i da je miljenik Zapada izgubio taj status? Forin afers je američki časopis Savjeta za spoljnu bezbjednost SAD. U izdanju za april, časopis je Crnu Goru svrstao u mafijaške države, pored Bugarske, Sjeverne Koreje, Gvineje Bisao, Venecuele i Ukrajine. Autor članka je Moises Naim, kolumnista više uglednih svjetskih časopisa, inače ministar trgovine u Venecueli ranih devedesetih i bivši direktor Svjetske banke.

To je druga teška optužba na račun crnogorske vlasti sa američke adrese ove godine. U januaru je američko pravosuđe otvorilo aferu Telekom i dokazalo da je tokom privatizacije te kompanije napravljen koruptivni dil u kom su učestvovali visoki vladini zvaničnici, menadžeri Telekoma, sestra Mila Đukanovića, Ana Kolarević, a da je najveći dio novca od mita uplaćen preko firme koja je povezana sa crnogorskim tajkunom i bliskim Đukanovićevim prijateljem Duškom Kneževićem. Crnogorsko tužilaštvo od tada zdušno radi da aferu prekrije zaborav.

Iz DPS-a su odmah uzvratili objašnjenjem da su za ocjenu Forin afersa da je Crna Gora mafijaška država krivi opozicionari i dio medija. Po DPS-u naivni Amerikanci potpali su pod njihov uticaj. Ocijenili su i da Crna Gora ne bi bila u predvorju EU da je mafijaška država. Opozicionari su podsjetili da je uslov za ulazak Crne Gore u EU na kom Brisel insistira upravo borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, a da su američke diplomate, što je objavio Vikiliks, iz Crne Gore u Vašington slale depeše koje su Crnu Goru slikale baš onako kako je danas slika Moises Naim u Forin afersu.

Đukanović se sa funkcije premijera posljednji put povukao nakon susreta sa pomoćnikom američkog državnog sekretara Džejmsom Stajnbergom, u jesen 2009, a njegovo je povlačenje navodno bilo Stajnbergov zahtjev. To je demantovano, ali je Đukanović ipak napustio funkciju. Pritisak Amerikanaca dovođen je u vezu sa akcijama američke DEA protiv narko klanova iz Crne Gore, koji su postali globalni problem.

Pripadnici i vođe tih klanova u Crnoj Gori su, dok se širom regiona protiv njih vode postupci, ostali ugledni biznismeni, često i partneri vlasti u privatizacijama ovdašnjih preduzeća. Upravo je prethodne sedmice domaće pravosuđe oslobodilo Duška Šarića, brata odbjeglog narko bosa Darka Šarića, optužbi da je bio dio organizovane kriminalne grupe koja je trgovala narkoticima. On i njegov saradnik Jovica Lončar osuđeni su zbog pranja novca. Šarići su najveći dio novca u Crnoj Gori oprali preko dvije crnogorske banke, od kojih je jedna banka braće Đukanović, a transakcije su obavljane i nakon podizanja optužnica protiv tog klana širom svijeta. A potom su Šarić i njegovi saradnici, jedan po jedan, neometano izašli iz zemlje.

Isti je slučaj i sa odbjeglim narko bosom Safetom Kalićem, te Stankom Subotićem i drugim licima. Oni to nijesu mogli bez blagoslova crnogorskih vlasti. Kalić je, poznato je, privatizovao više državnih preduzeća na sjeveru Crne Gore, a ministri nijesu štedjeli riječi hvale za ,,uglednog investitora”.

,,Za razliku od normalnih država, mafijaške države se ne oslanjaju samo povremeno na kriminalne grupe kako bi ostvarile određene spoljnopolitičke ciljeve. U mafijaškoj državi visoki vladini zvaničnici su zapravo integralni igrači, ako ne i lideri kriminalnih preduzeća, a prioritet su im odbrana i promocija poslova tih preduzeća”, piše Moises. Zvuči poznato?

Da je Đukanović istovremeno bio i šef države i kriminalne organizacije, optužbe su iznijete još prethodne decenije sa italijanskih zvaničnih adresa. U intervjuu za italijansku Republiku, koja je ovih dana, pred odlazak Lukšića u posjetu tamošnjoj vladi, prenijela tekst iz Forin afersa, italijanski ministar finansija Otavijano del Turko je 2001. godine Đukanovića optužio za šverc cigareta, povezanost sa italijanskom mafijom, i pružanje zaštite poznatim italijanskim mafijašima kao što je Frančesko Prudentino.

Đukanovićevo ime je do skoro stajalo na italijanskoj optužnici zbog šverca cigareta, a uklonjeno je zbog premijerskog imuniteta. U fusnoti dokumenta Savjeta Evrope Đukanović se i dalje vodi kao optuženi za šverc cigareta. Na optužnici su njegovi prijatelji i saradnici: Stanko Subotić, Veselin Barović, Branislav Brano Mićunović, Dušanka Jeknić, Branko Vujović, Miodrag Ivanišević…

,,U mafijaškim državama vladini zvaničnici pribavljaju bogatstvo za sebe, svoje porodice i prijatelje koristeći novac, radnu snagu, politički uticaj i globalne kriminalne veze da cementiraju i prošire vlast”, piše Forin afers. Moises navodi da su u takvim zemljama lica sa sumnjivim kapitalom nerijetko vlasnici važnih preduzeća, skupa sa vladinim zvaničnicima.

Đukanovićevi saradnici sa italijanske optužnice u Crnoj Gori uživaju status uglednih ljudi i biznismena, a mnogi posjeduju važna preduzeća.

Veselin Barović je od države preuzeo veliki broj državnih preduzeća, koje kontroliše uglavnom preko Eurofonda. U njegovom su vlasništvu od Ulcinjske solane, koju je kupio za nekoliko stotina hiljada eura a čija je vrijednost izmjenama planske dokumentacije dostigla milijardu, do hotela Fjord, Izbora Bar i sličnih nekadašnjih državnih preduzeća. Manjinski akcionari optuživali su ga za malverzacije na berzi, što nikada nije do kraja ispitano. Poznat je i po nekažnjenim incidentima i fizičkim nasrtajima na opozicionare i novinare.

U Crnoj Gori Subotić zvanično više nema imovinu i poslove. Monitor je, međutim, pisao da je Subotić u isprepletanim poslovnim vezama sa poltičkim vrhom Crne Gore, zbog čega je Subotić tužio naš list zbog ugleda časti, a crnogorski sud ove sedmice presudio u Subotićevu korist. Subotić je u Beogradu u prvostepenom postupku nedavno osuđen zbog šverca cigareta, a u italijanskoj optužnici označen je kao jedan od glavnih Đukanovićevih ljudi za šverc i pranje novca.

Više izvora tvrdilo je i da je Subotić stvarni vlasnik televizije IN. Zanimljivo, Moises Naim opisujući mafijašku državu kaže da su u takvim državama kriminalci „ugledni ljudi koji kontrolišu radio i televizijske stanice” ili imaju svoje novine. Subotića su u Srbiji optuživali da je preko njemačkog WAZ-a pokušao da preuzme kompletno tamošnje tržište štampe. On je u Srbiji posjedovao najveću distributivnu firmu Futuru plus, koju je, zanimljivo, preuzeo od Vanje Bokana uključenog u šverc cigareta preko Crne Gore i likvidiranog u Atini prije deset godina. Futuru je od Subotića potom preuzeo Darko Šarić. WAZ je kratko ušao i u vlasništvo Vijesti.

Ratko Knežević, Đukanovićev bivši blizak prijatelj i šef trgovinske misije Crne Gore u Vašingtonu, je crnogorski duvanski kartel optužio za ubistvo urednika hrvatskog Nacionala Iva Pukanića, a govorio je o postojanju užeg kabineta smrti u Crnoj Gori koji je kriv za više likvidacija i nerasvijetljenih ubistava

Nije samo Subotić bio zainteresovan za medije. Šarić i njegovi saradnici bili su među deset najvećih akcionara državne Pobjede.

U posjedu medija, televizije 777, je i Lutrija Crne Gore iza koje, kako tvrdi više izvora, stoji još jedan od Đukanovićevih bliskih saradnika sa međunarodnih optužnica Brano Mićunović. Mićunovića policije i tužilaštva u regionu označavaju kao vođu organizovanog kriminala u Crnoj Gori i šire, a njegovo ime je u tom kontekstu pominjano i u procesu koji se u Beogradu vodi protiv klana Šarić.

Prema zvaničnim registrima Mićunović je u odboru firme Džek pot i ima skromnu imovinu. Više izvora tvrdi da je Mićunović stvarni vlasnik Lutrije Crne Gore koju formalno posjeduje Sava Grbović, Mićunovićev bliski saradnik. Grbović je javnosti poznat i po nedavnim prijetnjama koje je uputio novinarima Vijesti, a nakon njihovog članka o monopolu i privilegovanom položaju Lutrije u Crnoj Gori. Lutrije se rijetko privatizuju i najčešće ostaju u monopolu države. Ili se nacionalni interes u državama poput Crne Gore poklapa sa interesom lica sa međunarodnih potjernica i njihovih saradnika? Da nije to inspirisalo Forin afers?

Grbović i dalje nesmetano koristi državnu novinu za zastrašivanje Vijesti, ali i državnih organa. O tretmanu Mićunovića, govore i skorašnje izmjene planske dokumentacije u Budvi napravljene tako da se poklope njegov i interes grada.

Forin afers podsjeća da je i Rusija jedna od mafijaških država, u kojima ,,mafija ima državu” i ukazuje na upliv organizovanog kriminala u važne tamošnje poslove kao što je posao sa aluminijumom. Naš KAP privatizovale su of šor kompanije čiji se stvarni vlasnik ne zna, ali se kao vlasnik nerijetko u javnost istura ime Olega Deripakse, ruskog oligarha. Zbog poslovanja KAP-a, nakon što su ga preuzeli Rusi, crnogorski građani vratiće preko 20 miliona eura kredita za koje je garantovala crnogorska vlada. Nebojša Medojević, lider PZP –a, iznio je nedavno optužbe da je i KAP privatizovan po modelu sličnom Telekomu, te da je mito iznosio preko 300 miliona eura. Prema njegovim tvrdnjama dio novca naši su zvaničnici prokockali lošim poslovnim potezima, zbog čega sada duguju Rusima.

Medojević je nakon pisanja Forin afersa ocijenio da borba protiv korupcije i organizovanog kriminala i demontaža režima koji stoje iza ,,mafijaških država” postaje prioritet spoljne politike SAD i EU.

Nije samo Moises govorio o mafijaškom tipu države. Govoreći o Kini kao jednoj od sličnih oblika vladavine, australijski analitičari su nedavno upozoravali da je nerijetko da takvi sistemi nastaju u nekadašnjim socijalističkim zemljama, u kojima je mali broj ljudi nasiljem i kriminalom došao do imovine koju nasiljem pokušava i da sačuva. Poznato?

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

A šta tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?…
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!

Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)

 

Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali  rušilačkom  pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.

U agresiji na  jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.

Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.

Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok građani  i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku

 

Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.

,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.

Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.

Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.

Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.

Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to  polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.

No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani

 

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.

,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.

U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.

CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.

Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…

Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.

Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.

Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.

Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.

Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.

Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.

Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.

Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.

Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.

Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“,  istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.

CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.

 

Iskustvo Rječnika

Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.

Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.

Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.

Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….

Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo