Povežite se sa nama

MONITORING

Tatinim stopama

Objavljeno prije

na

mugi

Imao je u novogodišnjoj noći čemu raspravljati Marko Mugoša, sin gradonačelnika Podgorice. Prvog dana ove godine, objavile su Vijesti, mladom Mugoši je na bankovni račun leglo ravno – milion eura. Taj je novac gradonačelnikovom mlađem sinu uplatila ambasada NR Kine u Podgorici, koja je od njega kupila zemljište. Marko Mugoša je, prema pisanju Vijesti, istog dana vratio kredit od 200.000 eura, a već sljedećeg dana podigao pola miliona eura u kešu.

Evidencija Uprave za nekretnine u koju je Monitor imao uvid pokazuje da je Marko Mugoša kineskoj ambasadi prodao svoju parcelu u Tološima, od 10.121 kvadratnih metara. Ta parcela je bila u njegovom vlasništvu u aprilu prošle godine, kada je Monitor pisao o imovini gradonačelnika. Ta parcela se, prema podacima iz katastra, sada vodi kao vlasništvo ambasade NR Kine. To zemljište je, prema evidenciji Uprave za nekretnine, mladi Mugoša stekao kupovinom, ali nema podataka o tome kada je uknjižio vlasništvo. Zemljište nije bilo opterećeno kreditima, odnosno hipotekom, niti je imalo drugih tereta. Na njegovo ime sada se u katastru vodi stan od 107 kvadrata u Budvi, koji je dobio na poklon. U istoj zgradi stan posjeduje i Markova majka Ljiljana Mugoša. Marko Mugoša ima i poslovni prostor od 82 kvadrata u podgoričkoj Vektri, kao i njegov stariji brat Miljan, diplomata koji se iz službe bio povukao nakon incidenta kada je sa ocem fizički napao urednika Vijesti Mihaila Jovovića i fotoreportera tog list Borisa Pejovića. Ministar inostranih poslova Milan Roćen vratio ga je u diplomatsku službu.

Marko Mugoša je kineskoj ambasadi prodao zemljište u Tološima po najboljoj tržišnoj cijeni – 100 eura po kvadratu. Tržišna cijena zemljišta u tom dijelu grada kreće se od 50 do 100 eura.

Interesantno je, međutim, da je ambasada NR Kine od opštine 2009. godine već kupila zemljište u Zagoriču, nešto manje od 3500 kvadratnih metara, koje je platila oko 730 hiljada eura. Prema Upravi za nekretnine kineska ambasada je u Zagoriču u međuvremenu uduplala vlasništvo, kupivši još četiri parcele na istoj lokaciji, od ukupno oko 4500 kvadratnih metara. Ambasada tako u Zagoriču sada ima oko osam hiljada kvadratnih metara. Prema Upravi za nekretnine, na toj lokaciji nema objekata, a ambasada NR Kine i dalje iznajmljuje objekat u ulici Radosava Burića na Zabjelu.

Zašto je kineska ambasada pored ogromnog zemljišta u Zagoriču, odlučila da kupi i zemlju u Tološima nijesmo uspjeli saznati. Iz ambasade nijesu odgovorili na ranija pitanja novinara zainteresovanih za detalje ovog posla.

Nije, otuda, poznato ni kome se kineska ambasada obratila nakon odluke da kupi zemljište. Da li je kao i 2009. godine možda od opštine htjela da otkupi zemljište, pa je gradonačelnik imao bolje rješenje. Ili se mladi Mugoša samo javio na oglas?

Ne zna se ni da li je na ovu milionsku transakciju reagovala Uprava za sprečavanje pranje novca, jer ni oni nijesu željeli da odgovore na novinarska pitanja, pozivajući se na tajnost podataka. Zakon predviđa i da je banka dužna Upravi da dostavi podatke o svakoj transakciji koja se izvršava u gotovom novcu u iznosu od najmanje 15 000 eura i da je banka dužna da ,,analizira sve neuobičajeno velike transakcije koje nemaju očiglednu ekonomsku ili pravnu svrhu”.

Sigurno je: gradonačelnik Mugoša je nekretnine u porodičnom vlasništvu dobro naplatio diplomatama u Podgorici. On je u ovogodišnjem imovinskom kartonu prijavio da je od izdavanja nekretnina na Marezi prošle godine zaradio – 110 000 eura, što je 14 000 eura više nego što je gradonačelnik Podgorice prijavio da je od izdavanja zaradio prethodne 2010. godine. Poznato je da Mugoša godinama izdaje kuću na Marezi Leopoldu Maureru, šefu Evropske delegacije u Podgorici. TV Vijesti su 2009. godine objavile da Mugoša jednu od svojih kuća iznajmljuje i ambasadi Ukrajine, nakon čega su iz te ambasade saopštili da su raskinuli ugovor o zakupu sa gradonačelnikom.

Dejan Milovac iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je, kada se saznalo da Mugoša iznajmljuje kuću šefu evropske delegacije, kazao da se „postavlja pitanje da li je gospodin Mugoša bio u poziciji da upotrijebi svoj položaj, prvenstveno kao gradonačelnik Podgorice, a zatim kao visoki funkcioner DPS, da tu svoju nekretninu bolje ponudi delegaciji EK, odnosno samom gospodinu Maureru”.

Većina definicija korupcije insistira da je korupcija zloupotreba službenog položaja kako bi se stekla lična dobit. Prema definiciji Ujedinjenih nacija, koju je i naša Uprava za antikorupcijsku inicijativu objavila na svom sajtu, navodi se da je korupcija – „ponašanje pojedinca i/ili nosilaca javnih funkcija koji, kršeći odgovarajuća prava i obaveze, koriste svoju poziciju u privatne svrhe, tj. radi ostvarenja lične koristi”.

Da li bi Marko Mugoša da nije tatinog položaja bio u prilici da proda nekretninu diplomatskim predstavnicima za milion eura? Kada je prije nekoliko godina u diplomatiju zapošljen gradonačelnikov stariji sin Miljan, ministar inostranih poslova Milan Roćen objašnjavao je da smo mi „srećni jer smo ga ugrabili”. Slično objašnjenje Roćen ili neki od drugih gradonačelnikovih partijskih kolega imaće, moguće, i u ovom slučaju – da je Marko Mugoša tek sposoban trgovac. Mogli bismo i da ga ugrabimo da postane ministar ekonomije, ili bar zamijeni tatu. Kad već gajimo i nepotizam.

Tatino radno mjesto, doduše, već decenijama nije dostupno. No, sve se češće gradonačelnik Podgorice pominje kao ,,krupna riba” koju će partijske kolege i vrh vlasti pustiti niz vodu.

Mugoša je depees rekorder u broju krivičnih prijava. Bar nekoliko ih je podnijela Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS). Posljednju tužbu protiv gradonačelnika Podgorice podnijela je nedavno SNP zbog, kako su naveli, nezakonite odluke o prodaji građevinskog zemljišta neposrednom pogodbom preduzeću Carine.Tužilaštvo inače godinama ignoriše brojne prijave protiv Mugoše, a vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić tek je sada reagovala i uputila Ministarstvu finansija zahtjev da poništi odluku gradonačelnika o prodaji 15.000 metara kvadratnih državnog zemljišta na Starom aerodromu za 2,5 miliona eura preduzeću Carine.

Gradonačelnik je tu zemlju prodao bez tendera i ispod cijene, a bez odluke i znanja Skupštine glavnog grada, i uprkos odluci Vrhovnog suda da se suštinski isti ugovor između Carina i Glavnog grada iz 2007. godine proglasi ništavnim. Čak je i iz koalicionog SDP-a stigla inicijativa da se na opštinskim internet stranicama moraju objaviti višemilionski ugovori koje samouprave potpisuju. Zbog istog posla protiv Mugoše i vlasnika Carina Čedomira Popovića podnijela je krivičnu prijavu tužilaštvu i Mreža za afirmaciju nevladinog sektora, nakon čega je Mugoša uzvratio kontratužbom zbog „lažnog prijavljivanja”.

Jedna od prvih prijava koju je MANS podnio protiv gradonačelnika datira iz 2004. godine, zbog sumnje da je sklopio štetne ugovore sa kompanijama koje se bave izdavanjem lokacija za bilborde. Tu prijavu odbacio je tadašnji osnovni tužilac Veselin Vučković, a ugovori su u međuvremenu promijenjeni. MANS je naredne godine podnio prijavu i protiv Vučkovića, koju je po informacijama MANS- a, tadašnja vrhovna tužiteljka Vesna Medenica odbacila je u roku od 24 sata.

Odbačena je i prijava iz oktobra 2006. protiv Mugošine sestre i zeta Mileve i Jovana Vukadinovića, koja je podnijeta zbog uzurpacije opštinskog zemljišta površine 3.056 kvadrata u Tološima, kao i krivična prijava iz juna 2007. godine, protiv građevinskog inspektora glavnog grada Zorana Jokića, zbog sumnje u zloupotrebu službenog položaja i propuštanje dužnosti nadzora u slučaju nelegalnih objekata gradonačelnika Mugoše na Marezi i u Tološima.

Dobar dio nekretnina koje se u katastru vode na gradonačelnikovo ime, o čemu je Monitor već pisao, ili nema dozvolu, ili su prekoračeni gabariti dozvoljene gradnje, ili je pod nekim drugim sporom. Gradonačelnik u Podgorici inače posjeduje impresivnu imovinu. Na Mugošino ime vodi se 37.001 kvadratnih metara zemlje uglavnom u Tološima, Donjoj Gorici i Marezi. Od toga je oko 35.000 kvadratnih metara gradonačelnikovo vlasništvo jedan kroz jedan, a oko dvije hiljade kvadrata je susvojina. Od te je imovine više hiljada kvadrata Mugoša dobio na „osnovu odluke državnih organa” i ,,pravnih propisa”, dok za jedan dio imovine u katastru piše da ,,nema podataka” o načinu sticanja svojine.

U svoj je si vi gradonačelnik uknjižio i fizičko nasilje nad urednikom i reporterom Vijesti koje je Mugoša platio tek nekoliko stotina eura. Verbalno nasilje pravosuđe ovdje ni ne računa.

Za korupciju se u Crnoj Gori kažnjavaju carinici i policajci koji su službeni položaj iskoristili da pribave 10 eura.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo