Povežite se sa nama

MONITORING

Ništa drugo nije važno

Objavljeno prije

na

luksic

Ponovo smo svjedoci kako i koliko vlast kvari ljude. Kada su mu, u decembru 2010, trebali glasovi skupštinske većine, Igor Lukšić je u svom ekspozeu – kao jedno od životnih i političkih načela – servirao poruku: ,,Oni koji raspolažu novcem poreskih obveznika moraju odgovarati za svoje rezultate”. Osamnaest mjeseci kasnije nestala je premijerova želja da polaže račune, bilo kome i bilo gdje, izuzev na zatvorenim sjednicama predsjedništva DPS-a ili u kabinetu Mila Đukanovića. Oponentima malo prijeti (prijaviće ih donatorima), malo im spočitava nemoral (bave se politikom) a najviše im se, izgleda, čudi. Njemu je super – a vidi njih.

Tako se, nedavno, djelujući kao da je krajnje ozbiljan, zapitao da li oni koji traže ostavku njegovog kabineta smatraju da „ukoliko ova vlada ode” postoji bolja!? I kao potvrdu činjenice da je vlast nešto najbolje što nas je moglo zadesiti, Igor Lukšić je sa nama podijelio tajnu o budućnosti KAP-a i Željezare. „Postoji opcija ili da ih imate ili da ih nemate”, otkrio nam je. Ono, valjalo bi da nam je objasnio i sadašnju poziciju ovih kompanija i to što ih ima u troškovima (aktivirane kreditne garancije, isplaćene otpremnine, subvencije za struju) a nema na prihodnoj strani državnog budžeta (porezi, doprinosi, PDV…). Ili to spada u male tajne DPS kuhinje, dostupne samo odabranima. Onima koji, što bi rekao Lukšić, raspolažu novcem poreskih obveznika. Bez obaveza da objasne svoje odluke i polože račune.

Zato smo u situaciji da premijer Lukšić i njegovi drugovi, usput to su i ministri ekonomije i finansija, od javnosti taje ,,službeni put” u Maroko (gdje su novogodišnji mamurluk liječili u apartmanima Adrijana Zeke, ćaskajući sa konobarima i šefom recepcije u Amanovom hotelu o turističkim potencijalima Budve, Cetinja i Skadarskog jezera) dok se na sva zvona razglasilo kako je premijer o sopstvenom trošku išao na beogradski koncert Metalike. Dok je on slušao Nothing Else Matters (Ništa drugo nije važno), crnogorska javnost je pokušavala da se oporavi od spoznaje da su nekadašnji gradonačelnik Ulcinja Gzim Hajdinaga i njegov kompanjon Naser Keljmendi – jedan od najpoznatijih likova iz balkanskog kriminalnog miljea – od tužilaštva otkupili pravo da nekažnjeno čine krivična djela za koja je zaprijećena višegodišnja zatvorska kazna. Treba očekivati da sjutra isto uradi i nezvanični gospodar Podgorice Miomir Mugoša, kumovi iz Rožaja i Pljevalja Safet Kalić i Darko Šarić, dok se o odgovornosti najkrupnijih riba iz Podgorice, Nikšića ili Budve ne smije ni razmišljati.

Kada premijeru spočitavaju da je 2010. obmanuo javnost i Skupštinu navodeći da će njegova vlada povećati BDP, smanjiti nezaposlenost i budžetski deficit, razdužiti zemlju i sagraditi neophodne infrastrukturne objekte, iz Lukšićevog kabineta umjesto ostavke, ili makar izvinjenja zbog lažnih obećanja, stigne saopštenje u kome se podsjeća da je prosječna plata u periodu od 2006. do 2011. porasla, „uprkos izrazito nepovoljnim globalnim uticajima”. Da li je moguće da saradnici premijera Lukšića vjeruju kako je crnogorska javnost zaboravila da je tri od pomenutih pet godina obilježila ekonomska euforija nezabilježena u modernoj istoriji? More novca izlilo se tada i u Crnu Goru, i samo DPS-u i SDP-u možemo da zahvalimo što od silnih milijardi danas ovdje nema ni traga ni glasa.

Umjesto toga imamo ekonomske zombije: KAP, Željezaru, Željeznicu, Luku Bar, Solanu, Duvanski, Rudnike boksita, i čitav niz građevinskih kompanija, hotelskih preduzeća, poljoprivrednih proizvođača i prerađivača na izdisaju. O njima, međutim, brinu stečajni upravnici i biznismeni nalik na „nikšićkog dobrotvora” Miodraga Daku Davidovića, dok se Vlada trudi da nam objasni kako „postoje opcije” pošto ona vrijedno „traži rješenja” i priprema se da sprovodi „odgovorne mjere”.

Zato se priča o ekonomskoj politici Vlade Crne Gore, prije ili kasnije, svodi na to da premijer može, kada mu se u avionu izgubi prtljag, donji veš kupiti državnim novcem. Čak i ako Vlada nema za plate vaspitačicama koje u podgoričkim vrtićima brinu o djeci sa posebnim potrebama, za obećane udžbenike osnovcima iz siromašnih porodica, za ljekove neophodne hroničnim bolesnicima…

Skupa sa nedavnim prijedlogom za rebalans budžeta, Vlada Igora Lukšića najavila je otkaze za službenike u državnoj administraciji, zapošljene u prosvjeti, zdravstvu, policiji i vojsci… Pominje se pet hiljada radnih mjesta. Prije dvije godine, ista je vlast Olegu Deripaski pomogla sa skoro 200 miliona eura pravdajući svoj angažman potrebom da sačuva približno 1.000 – 1.300 radnih mjesta u KAP-u i Boksitima. Zašto je pet hiljada postalo manje od hiljadu? Pitanje o svrsishodnosti takvih aranžmana doživljavaju se kao direktan napad na državu.

Jednako je neupitno dovoditi u pitanje sklonost Vladinih zvaničnika da ignorišu i zaobiću zakon kada im njegove odredbe otežavaju posao ili kvare planove. Tako je i Lukšić u nezakonito očuvanje Pobjede uložio oko 15 miliona eura našeg novca. Ali, kada neko postavi pitanje Vladine odgovornosti za sadržaje koje objavljuje taj dnevnik, Lukšićevi saradnici samo sliježu ramenima i stavljaju prst na usta. A i to strogo nezvanično.

O vladinom doprinosu rastućoj pravnoj nesigurnosti svjedoče dešavanja sa podgoričkom Vektrom. Ministar finansija Milorad Katnić je, prije desetak mjeseci, objašnjavao kako Vlada nema čarobni štapić da poboljša likvidnost privrede, ali može uticati na efikasnost sudova. „Ako dužnike koji ne izmiruju ugovorne obaveze i koji u kontinuitetu vrše prevare država ne kazni, onda će vladati pravna nesigurnost a sve ostale mjere će biti borba sa posljedicama, a ne uzrocima”, objašnjavao je. Ubrzo potom, povjerioci su zahtijevali uvođenje stečaja u kompanijama Dragana Brkovića, zbog dugova od približno 200 miliona eura. Odluke još nema, iako su davno istekli svi predvđeni rokovi za donošenje odluke. Nezadovoljni povjerioci žalili su se nadležnim međunarodnim institucijama, pa ne treba da začudi ako i vraćanje Brkovićevih dugova postane (još jedna) naša obaveza.

Vlada koja se izistinski bavi politikom, podnese ostavku kada je javnost argumentima pritjera uza zid. Igoru Lukšiću mnogo je bliži princip moralnog hazarda. To je, prema definiciji nobelovca Pola Krugmana, „situacija u kojoj jedna osoba odlučuje o riziku, a neko drugi snosi troškove ako nešto pođe naopako”. Makar nama ne treba objašnjavati ko su ti drugi.

Zoran RADULOVIĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KORONA I NEODGOVORNOST: Budi odgovoran, ne budi kao premijer

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored najave potpunog zaključavanja kao jedinog spasa, ono je odloženo do izborne šutnje u Nikšiću. Znaju se prioriteti. Premijer Krivokapić je obrazložio da trenutno stanje nije izazvano lošim mjerema, već da je problem nepoštovanje mjera. Počevši od njega

 

Što je korona žešća, neodgovornost je veća. Podržavaju je i najviši zvaničnici. Premijer Zdravko Krivokapić je u nedjelju u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici uslikan kako cjeliva pričesnu pogaču, preporučujući tako drugima da ga slijede, jer vjera planine pomjera. Nepoštovanje preventivnih mjera postalo je običajno pravo za crkvena i ostala okupljanja.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojoviće je, nakon osude javnosti, prekorila premijera. Kazala je da je obećao da će poštovati mjere: „I da će se potruditi da utiče na ostale svojim primjerom da poštuju mjere“.  To se traži – snaga ličnog primjera. I premijer se nakon tri dana izvinio građanima što u određenom periodu nije nosio masku, a pravdao se da ima antitjela. Ovako se izvinjavao i nakon nenošenja maske na sahrani mitropolita Amfilohija, pa obećanje ne održa.

Neozbiljnost, sa najviše adrese, se dešava u nedjelji kada je broj umrlih od korona virusa premašio hiljadu. Podaci Instituta za javno zdravlje govore da je smrtnost od kovida u februaru, u odnosu na januar, povećana za 70 odsto.

Iz opština stižu alarmantni podaci. U Baru je zabilježen rekordni broj pacijenata u Regionalnom kovid centru za Primorje – 113, a bolnički kapaciteti za kovid pacijente se stalno povećavaju pa ih je sada 115. Problem je i nedostatak osoblja, jer su neki ljekari i medicinske sestre i po drugi put zaraženi – tri doktora su u izolaciji, odustno je i 13 sestara, a do sada je virus imalo 26 doktora, kazali su iz bolnice u Baru.

Od 20. do 28. februara na Cetinju je umrlo osam osoba, a dnevno do 100 pacijenata posjeti kovid ambulantu, saopšteno je iz Kriznog štaba Prijestonice.  Nadležni građane najčešće opominju zbog nenošenja maske i nepridržavanja distanca na otvorenom, a veliki je i broj onih koji krše mjere samoizolacije.

Slike na portalima iz Nikšića i Ulcinja pokazuju svakodnevne gužve u kovid ambulantama u ovim gradovima.

Iz Kliničkog centra, u kome se liječi preko 130 pacijenata od virusa, kažu da su spremni i za gori scenario te da najveća zdravstvena ustanova raspolaže sa 774 kovid kreveta.

Ministarka zdravlja je ove nedjelje izjavila da je situacija zabrinjavajuća ali da nije alarmantna, kazavši da je popunjenost bolnica 75 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MIDDLE POINT: Na divljem zapadu ništa novo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je ruskoj kompaniji Middle Point, koja je radi izgradnje hotela u Budvi angažovala nikšićku kompaniju LD gradnja, zahvaljujući ovdašnjem pravosuđu, izvršiteljima i Privrednom sudu, oduzeta imovina vrijedna preko četiri miliona eura

 

Ovo je još jedna priča o tome kako su se, dok su se bivše crnogorske vlasti klele u strane investicije, investitiori koji su iz daleka stigli da posluju ovdje, susretali sa neizvjesnostima, ali i pravnim siledžijstvom. Umjesto da ulažu i grade, nerijetko bi jedino tek gubili novac u vrtlogu zarobljenih institucija. A investicije čekale neka bolja vremena.

Priča počinje 2008. godine, kada ruska kompanija Middle Point doo angažuje građevinsku firmu iz Nikšića LD gradnja radi izgradnje kondo hotela u Budvi. Nakon što je sklopljen ugovor i Middle Point uplatio avans od 300.000 eura, gradnja godinama nije počinjala. Uprkos tome, nikšićka kompanija je svih tih godina ruskom investitoru ispostavljala  fakture u iznosu 50.000 eura godišnje na ime  „održavanja gradilišta“. Ova nikšićka kompanija, čiji je osnivač, prema podacima Privrednog registra, Ilija Nikčević, radila je brojne projekte za državne i lokalne vlast (vidi box).

Nakon sedam godina, gradnja je intenzivirana.  No, iako se izgradnja hotela nije bližila kraju, ukupna vrijednost dogovorenih poslova, u iznosu od 2.833.000 eura kako je predviđeno ugovorom, bila je već potrošena. Ruski investitor odlučio je da ne plaća dalje dok se tačno ne utvrdi koliko je LD gradnja do tada i u šta trošila.  Izgradnja hotela je opet stopirana, što zbog neusglasica investitora i izvođača, što zbog zabrane gradnje na primorju u to doba. U jesen 2017. godine. LD Gradnja nije nastavila radove, da bi nekoliko mjeseci kasnije, u zimu 2018.

predala pet prvih saturacija (faktura) javnom izvršitelju Aleksandru Boškoviću, tražeći naplatu od Middle Pointa. Prema tvrdnjama kompanije Middle Point te fakture, u iznosu od 800.000 eura, su već bile plaćene. Bez obzira, investitoru je na osnovu tog duga uzeta imovina vrijedna milione. I to bez vještačenja ili utvrđivanja fakata o visini stvarnog duga.

Aleksandar Bošković, izvršitelj koji je vodio postupak, javnosti je poznat nakon što je u njegovoj kancelariji samoubistvo izvršio pedesetčetvorogodišnji E.M. 2015. godine. Takođe, Ministarstvo pravde svojevremeno je pokrenulo disciplinski  postupak protiv Boškovića zbog nezakonitosti koje su utvrđene u njegovom radu tokom redovnih i vanrednih kontrola i pritužbi građana.

Middle Ponit uz sve nije bio obaviješten da se postupak izvršenja vodi, tako da ruski investitor nije imao priliku da reaguje. Da se vodi postupak, saznali su nakon što im je blokiran račun, a kada je izvršenje već postalo pravosnažno.

Pošto je bilo kasno za žalbe, ruski investitor tada podnosi tužbu Privrednom sudu.

Priča o zarobljenim institucijama tek tada, u stvari, počinje. Dok je izvršenje po nalogu LD gradnje teklo u rekordno brzom roku, na reakcije Privrednog suda, na čijem se čelu nalazi Blažo Jovanić, čekalo se mjesecima. Jovanić je javnosti poznat kao jedan od stubova prethodnog režima u pravosuđu.

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA: POLA GODINE NAKON IZBORA PODIJELILI RESORE: Odluka o budžetu bez Skupštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanjima čelnika u upravnim odborima opštinskih preduzeća i savjetima javnih ustanova, stvoren je preduslov za podjelu rukovodećih mjesta u izvršnoj vlasti u skladu sa izbornim rezultatima, na koja pretenduje  ukupno šest partija. Možda su na smirivanje strasti u Budvi i postizanje dogovora uticali lideri iz partijskih centrala zbog  izbora u Nikšiću

 

Partije koje su na posljednjim lokalnim izborima u Budvi osvojile većinu odborničkih mandata u budvanskom parlamentu, konačno su, pola godine kasnije, dogovorile podjelu resora u upravljačkim tijelima opštinskih preduzeća i javnih ustanova. Predstavnici stranaka Demokratskog fronta i Demokrata uspjeli su da prebrode ozbiljnu krizu vlasti u Budvi i postignu dogovor u posljednjem trenutku, kako bi usvojili budžet, donijeli Plan investicija i imenovali članove upravnih odbora preduzeća i savjeta kulturnih institucija u Opštini.

Međutim, ovaj dogovor realizovaće se u posve neuobičajenoj proceduri, bez skupštinskog zasjedanja i parlamentarne debate o bužetskim izdacima i prioritetnim investicionim projektima. Zbog posebno loše epidemiološke situacije u Budvi, sjednica Skupštine Opštine ne može biti održana, pa su predstavnici vladajućih partija bili saglasni, da predsjednik Marko – Bato Carević donese navedene odluke, u skladu sa zakonom, kako bi lokalna uprava mogla nesmetano da funkcioniše.

Prema članu 59 Zakona o lokalnoj samoupravi, predsjednik opštine privremeno donosi akte iz nadležnosti skupštine, ako skupština nije u mogućnosti da se sastane ili je iz drugih razloga onemogućen njen rad. Zakonom je propisano takođe, da se tako usvojene odluke, moraju podnijeti na potvrdu skupštini na prvoj narednoj sjednici.

Ukoliko ih odbornici ne podrže, njihova važnost prestaje u roku od tri mjeseca od njihovog donošenja. Što se u budvanskom parlamentu neće dogoditi, jer partije koje čine vlast imaju 20 od ukupno 33 odbornička mandata.

Donošenje budžeta bilo je neophodno jer je Opština funkcionisala na bazi odluke o privremenom finansiranju. Predloženi iznos budžeta budvanske Opštine za 2021. godinu utvrđen je na 31,5 miliona eura.

Poslije izborne pobjede na lokalnim izborima u kojoj su DF i Demokrate osvojile većinu mandata u budvanskom parlamentu čime su u duboku opoziciju poslale Demokratsku partiju socijalista, ,,proslavljenu” u predizbornoj akciji nasilnog preotimanja vlasti, pobjedničke partije nisu uspjele postići dogovor oko podjele resora u izvršnoj vlasti. Od 15. septembra prošle godine vlast u Budvi funkcioniše po starom rasporedu, ustanovljenom poslije izbora 2016.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo