Povežite se sa nama

MONITORING

Ništa drugo nije važno

Objavljeno prije

na

Ponovo smo svjedoci kako i koliko vlast kvari ljude. Kada su mu, u decembru 2010, trebali glasovi skupštinske većine, Igor Lukšić je u svom ekspozeu – kao jedno od životnih i političkih načela – servirao poruku: ,,Oni koji raspolažu novcem poreskih obveznika moraju odgovarati za svoje rezultate”. Osamnaest mjeseci kasnije nestala je premijerova želja da polaže račune, bilo kome i bilo gdje, izuzev na zatvorenim sjednicama predsjedništva DPS-a ili u kabinetu Mila Đukanovića. Oponentima malo prijeti (prijaviće ih donatorima), malo im spočitava nemoral (bave se politikom) a najviše im se, izgleda, čudi. Njemu je super – a vidi njih.

Tako se, nedavno, djelujući kao da je krajnje ozbiljan, zapitao da li oni koji traže ostavku njegovog kabineta smatraju da „ukoliko ova vlada ode” postoji bolja!? I kao potvrdu činjenice da je vlast nešto najbolje što nas je moglo zadesiti, Igor Lukšić je sa nama podijelio tajnu o budućnosti KAP-a i Željezare. „Postoji opcija ili da ih imate ili da ih nemate”, otkrio nam je. Ono, valjalo bi da nam je objasnio i sadašnju poziciju ovih kompanija i to što ih ima u troškovima (aktivirane kreditne garancije, isplaćene otpremnine, subvencije za struju) a nema na prihodnoj strani državnog budžeta (porezi, doprinosi, PDV…). Ili to spada u male tajne DPS kuhinje, dostupne samo odabranima. Onima koji, što bi rekao Lukšić, raspolažu novcem poreskih obveznika. Bez obaveza da objasne svoje odluke i polože račune.

Zato smo u situaciji da premijer Lukšić i njegovi drugovi, usput to su i ministri ekonomije i finansija, od javnosti taje ,,službeni put” u Maroko (gdje su novogodišnji mamurluk liječili u apartmanima Adrijana Zeke, ćaskajući sa konobarima i šefom recepcije u Amanovom hotelu o turističkim potencijalima Budve, Cetinja i Skadarskog jezera) dok se na sva zvona razglasilo kako je premijer o sopstvenom trošku išao na beogradski koncert Metalike. Dok je on slušao Nothing Else Matters (Ništa drugo nije važno), crnogorska javnost je pokušavala da se oporavi od spoznaje da su nekadašnji gradonačelnik Ulcinja Gzim Hajdinaga i njegov kompanjon Naser Keljmendi – jedan od najpoznatijih likova iz balkanskog kriminalnog miljea – od tužilaštva otkupili pravo da nekažnjeno čine krivična djela za koja je zaprijećena višegodišnja zatvorska kazna. Treba očekivati da sjutra isto uradi i nezvanični gospodar Podgorice Miomir Mugoša, kumovi iz Rožaja i Pljevalja Safet Kalić i Darko Šarić, dok se o odgovornosti najkrupnijih riba iz Podgorice, Nikšića ili Budve ne smije ni razmišljati.

Kada premijeru spočitavaju da je 2010. obmanuo javnost i Skupštinu navodeći da će njegova vlada povećati BDP, smanjiti nezaposlenost i budžetski deficit, razdužiti zemlju i sagraditi neophodne infrastrukturne objekte, iz Lukšićevog kabineta umjesto ostavke, ili makar izvinjenja zbog lažnih obećanja, stigne saopštenje u kome se podsjeća da je prosječna plata u periodu od 2006. do 2011. porasla, „uprkos izrazito nepovoljnim globalnim uticajima”. Da li je moguće da saradnici premijera Lukšića vjeruju kako je crnogorska javnost zaboravila da je tri od pomenutih pet godina obilježila ekonomska euforija nezabilježena u modernoj istoriji? More novca izlilo se tada i u Crnu Goru, i samo DPS-u i SDP-u možemo da zahvalimo što od silnih milijardi danas ovdje nema ni traga ni glasa.

Umjesto toga imamo ekonomske zombije: KAP, Željezaru, Željeznicu, Luku Bar, Solanu, Duvanski, Rudnike boksita, i čitav niz građevinskih kompanija, hotelskih preduzeća, poljoprivrednih proizvođača i prerađivača na izdisaju. O njima, međutim, brinu stečajni upravnici i biznismeni nalik na „nikšićkog dobrotvora” Miodraga Daku Davidovića, dok se Vlada trudi da nam objasni kako „postoje opcije” pošto ona vrijedno „traži rješenja” i priprema se da sprovodi „odgovorne mjere”.

Zato se priča o ekonomskoj politici Vlade Crne Gore, prije ili kasnije, svodi na to da premijer može, kada mu se u avionu izgubi prtljag, donji veš kupiti državnim novcem. Čak i ako Vlada nema za plate vaspitačicama koje u podgoričkim vrtićima brinu o djeci sa posebnim potrebama, za obećane udžbenike osnovcima iz siromašnih porodica, za ljekove neophodne hroničnim bolesnicima…

Skupa sa nedavnim prijedlogom za rebalans budžeta, Vlada Igora Lukšića najavila je otkaze za službenike u državnoj administraciji, zapošljene u prosvjeti, zdravstvu, policiji i vojsci… Pominje se pet hiljada radnih mjesta. Prije dvije godine, ista je vlast Olegu Deripaski pomogla sa skoro 200 miliona eura pravdajući svoj angažman potrebom da sačuva približno 1.000 – 1.300 radnih mjesta u KAP-u i Boksitima. Zašto je pet hiljada postalo manje od hiljadu? Pitanje o svrsishodnosti takvih aranžmana doživljavaju se kao direktan napad na državu.

Jednako je neupitno dovoditi u pitanje sklonost Vladinih zvaničnika da ignorišu i zaobiću zakon kada im njegove odredbe otežavaju posao ili kvare planove. Tako je i Lukšić u nezakonito očuvanje Pobjede uložio oko 15 miliona eura našeg novca. Ali, kada neko postavi pitanje Vladine odgovornosti za sadržaje koje objavljuje taj dnevnik, Lukšićevi saradnici samo sliježu ramenima i stavljaju prst na usta. A i to strogo nezvanično.

O vladinom doprinosu rastućoj pravnoj nesigurnosti svjedoče dešavanja sa podgoričkom Vektrom. Ministar finansija Milorad Katnić je, prije desetak mjeseci, objašnjavao kako Vlada nema čarobni štapić da poboljša likvidnost privrede, ali može uticati na efikasnost sudova. „Ako dužnike koji ne izmiruju ugovorne obaveze i koji u kontinuitetu vrše prevare država ne kazni, onda će vladati pravna nesigurnost a sve ostale mjere će biti borba sa posljedicama, a ne uzrocima”, objašnjavao je. Ubrzo potom, povjerioci su zahtijevali uvođenje stečaja u kompanijama Dragana Brkovića, zbog dugova od približno 200 miliona eura. Odluke još nema, iako su davno istekli svi predvđeni rokovi za donošenje odluke. Nezadovoljni povjerioci žalili su se nadležnim međunarodnim institucijama, pa ne treba da začudi ako i vraćanje Brkovićevih dugova postane (još jedna) naša obaveza.

Vlada koja se izistinski bavi politikom, podnese ostavku kada je javnost argumentima pritjera uza zid. Igoru Lukšiću mnogo je bliži princip moralnog hazarda. To je, prema definiciji nobelovca Pola Krugmana, „situacija u kojoj jedna osoba odlučuje o riziku, a neko drugi snosi troškove ako nešto pođe naopako”. Makar nama ne treba objašnjavati ko su ti drugi.

Zoran RADULOVIĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

Izdvojeno

VLADIN NOVOGODIŠNJI POKLON  SUDIJAMA USTAVNOG SUDA: Dodatak za korupciju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posljednjeg dana prošle godine, Vlada je donijela Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o specijalnom dodatku, kojom je 60 posto na osnovnu zaradu častila sudije Ustavnog suda Crne Gore.  Sudije tog suda nijesu do sada bile obuhvaćene vladinim odlukama o specijalnom dodatku, a poklon je uslijedio nakon sukoba vlasti i opozicije oko kontrole u tom sudu

 

 

Dan prije nego je na vrata  pokucala  2025.godina, 30. decembra prošle godine, Vlada je donijela Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o specijalnom dodatku, kojim je 60 posto na osnovnu zaradu častila sudije Ustavnog suda Crne Gore.  Kako se navodi u dokumentu koji je potpisao premijer Milojko Spajić, Odluka je donijeta „bez održavanja sjednice, na osnovu pribavljenih saglasnosti većine članova“. Može valjda i tako.

U članu 15b Odluke, navodi se: „ U Ustavnom sudu pravo na specijalni dodatak ostvaruju Predsjednik i sudije u visini do 60 posto od osnovne zarade“.

Prema podacima koje je objavio na svojoj internet stranici Ustavni sud Crne Gore, plate sudija tog suda ni sada nijesu male. Prema zvaničnim podacima za period od 1.januara 2024. do 31. decembra 2024.godine ,  prosječna bruto zarada predsjednice Ustavnog suda Snežane Armenko  iznosila je 3416 eura, sudije Budimira Šćepanovića 3465 eura, sutkinje Desanke Lopičić 3493 eura, Momirke Tešić 3429 eura i Faruka Resulbegovića 3132 eura.  Sa povećanjem do 60 posto,  odnosno specijalnim dodatkom, bruto zarade sudija Ustavnog suda, mogle bi ići i i preko pet hiljada eura.  Podataka o neto zaradama  sudija Ustavnog suda nema u zvaničnim podacima. One su nešto manje. Primjera radi, prema imovinskom kartonu sudije Budimira Šćeopanovića, njegova se neto zarada kretala do 2815 eura tokom 2023. godine.

Sudije Ustavnog suda nijesu do sada bile obuhvaćene vladinim odlukama o specijalnom dodatku, iako su neke od njihovih kolega iz pravosuđa (Apelacioni sud, Viši sud, Vrhovni sud) na tom spisku.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAKON TRAGEDIJE NA CETINJU: Mreža mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok policija i tužilaštvo najavljuju obračun sa sijačima mržnje nakon zločina na Cetinju, bez dovoljno informacija o konkretnim mjerama,  pojedinci na društvenim mrežama i dio regionalnih i domaćih medija i dalje pletu mrežu mržnje

 

 

Provala govora mržnje nakon tragedije na Cetinju ne jenjava, dodatno onespokojavajći i ulivajući strah.  Dok nadležni o tragediji daju dozirane(na početku i pogrešne) informacije, te još uvijek ne rasvjetljavaju bitne činjenice o ovom masovnom ubistvu, pojedinci na društvenim mrežama i dio regionalnih i domaćih medija pletu mrežu mržnje.

Podstaknuti političarima i djelom ,,analitičara”, koji su se odmah nakon tragedije osjetili pozvanim da javno saopšte nešto ,,bitno”, na društvenim mrežama se otvoreno i nekažnjeno zloupotrebljava tragedija za obračun sa Cetinjem, sa crnogorskim ili srpskim ,,krivcima”.

Uprava policije i Tužilaštvo dodatno su doprinijeli ovom problemu nedjelovanjem i zakašnjelim saopštenjima o “preduzimanju mjera i radnji”, bez dovoljno informacija o konkretno preduzetim aktivnostima, saopštili su iz Centra za demokratsku tranzicju (CDT).

Policija i tužilaštvo uključili su se tek nakon više od deset dana, saopštenjem da će procesuirati govor mržnje. Iz Uprave policije su ove sedmice poručili da su tužioca obavijestili o neprimjerenim komentarima i tekstovima na jednom portalu. Kazali su da, uzimajući u obzir da su u posljednjih 10 dana izraženi negativni i neprimjereni komentari na društvenim mrežama i drugim otvorenim izvorima, koji su uzrokovani tragedijom na Cetinju, službenici Uprave policije sa svim pojedinačnim navodima blagovremeno upoznaju državno tužilaštvo po mjesnoj nadležnosti.

Iz Višeg državnog tužilaštva su podsjetili da to tužilaštvo, u okviru svoje nadležnosti, ali i sva druga tužilaštva, kao i policija,  prate sve komentare i objave povodom tragičnog događaja na Cetinju, koji mogu sadržati elemente govora mržnje i preduzimaju mjere i radnje.

Prije nadležnih, reagovali su uznemireni građani. ,,Danima sam čitala otrovne komentare na društvenim mrežam. Nijesam mogla vjerovati da u pojedenim ljudima postoji tolika količina mržnje. U objavama i komentarima se pisalo: Cetinje ne treba razoružati, njega treba razoriti. Sjeme zla je tu posijano, Smrt Cetinju“, Nigdje krsta, nigdje Čirilice (ovo se odnosilo na smrtovnice djece). Dobro je da se izrodi pobiju između se, treba baciti atomsku bombu, tamo su  sve ludaci, potomci italijanske kopiladi, demonizovani izrodi…”, kaže za Monitor S. D. koja je prikupila 17 primjera govora mržnje povodom tragedije na Cetinju s namjerom da ih preda tužilaštvu.

,,To je trebao neko  pravno da uobliči, a pravo nije moj teren. Uputili su me na čovjeka koji je napisao preko 100 prijava. On je završio ostalo”, objašnjava sagovornica Monitora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREGOVORI ZA FORMIRANJE VLASTI U PODGORICI: Centar uskih interesa   

Objavljeno prije

na

Objavio:

U ponedjeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima.   U utorak su stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu – vaskrsnuo je model građanskog centra i  „jedinstvenog PES-a“.  Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta, sve su prilike da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.  Teško da se ovako važne pretumbacije mogu desiti mimo volje i uticaja međunarodnog faktora. Preczinije, Kvinte

 

 

Kao da politički pravac određuje kakva viša sila, a ne politička logika, programi i principi, pregovori o formiranju vlasti u Podgorici za javnost su postali nedokučiva formula. Sve može i sve je nepredvidivo. Javnost je tu samo da navija.

U ponedeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima (Evropski savez i Stranka evropskog razvoja).  Skupa, imali bi 30 odbornika u lokalnom parlamentu, odnosno većinu.  U subotu, 28. decembra, posljednji je rok da se izabere predsjednik/ca Skupštine Glavnog grada, a rok da se konstituiše podgorički parlament  ističe 5. januara naredne godine.  U protivnom Podgorici prijete ponovni izbori.

Vidjeli smo: opozicija se oglašavala u medijima, predsjednik pričao o „antievropskoj i anticrnogorskoj vlasti“, nabrajajući sva njihova skorašnja nepočinstva, od navodnog ustavnog puča do netransparentnog i spornog  izbora čelnika ANB-a.  Kad se u tu jednačinu stave višemjesečne optužbe na relaciji Predsjednik -Premijer, logika sugeriše  da će se Milatović prikloniti DPS-u, odnosno opoziciji i da je to buduća podgorička vlast.  Bilo je toliko znakovito, da se Milatović čak slikao sa dva bivša predsjednika depees Ustavnog suda – Milanom Markovićem i Mladenom Vukčevićem, koji su mu potvrdili stav o Ustavnom sudu.  Falilo je samo da odnekud iskoči Filip Vujanović, za čiji je treći neustavni predsjednički mandat bio zaslužan Markovićev Ustavni sud.  I otvori šampanjac.  Vlasti su brujale o izdaji.  Iako im je tekovine sve teže razlikovati od  tekovina DPS-a.

Pregovori DPS –a i Milatovićevog pokreta navodno su imali  jedan  tehnički problem. Miloš Krstović, jedan od četiri odbornika PzPg, nije htio u koaliciju sa višedecenijskom bivšom vladajućom partijom.  No, taj problem opozicija očito nije smatrala nepremostivim kada je početkom sedmice gotovo slavila buduću vlast sa PzPG.

U utorak su  stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu.  Osvanuo je tvit predsjednika  Milatovića da   budućnost Podgorice i Crne Gore treba pronaći kroz jačanje dijaloga i međusobnog razumijevanja između političkih subjekata i aktera građanskog centra – ideje koju je na prethodnim lokalnim, predsjedničkim i parlamentarnim izborima predvodio jedinstveni PES .  I dok javnost još pokušava da shvati kako se desio obrt i otkud  preko noći  jedinstveni PES i građanski centar,  blok vlasti i Milatovićev blok  sjeli su za pregovarački sto. To im, kažu, „ide u dobrom pravcu“.  Pregovori sa DPS-om i partnerima „odgođeni su“.

Pravac je prvi javno prepoznao bivši premijer Zdravko Krivokapić, među čijih su 12 apostola bili i Milatović i Spajić, kao ministri ekonomskog sektora u tadašnjoj vladi.  On je odmah tvitnuo da podržava predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića “koji je pružio ruku svom nekadašnjem PES-u za saradnju na obostrano korisnim osnovama, u funkciji svih građana Crne Gore”.

Nakon sastanka predstavnika PZPG sa blokom koji predvodi Spajićev PES, nosilac liste koalicije PES-Demokrate Saša Mujović saopštio je  da je stvorena “dobra osnova”, ali da tek treba da se vidi hoće li to biti pretočeno “u rezultat”.

“Pokazali smo da želimo kompromis i da smo spremni na ustupke, te da smo listi koju predvodi Milatović spremni da ponudimo saradnju, a u korist građana Podgorice i cijele Crne Gore”, rekao je Mujović. Odbornica PzPG-a Nađa Ljiljanić, saopštila je da je sastanak s vladajućim strankama prošao u najboljem redu, i da su razgovarali o principima na kojima treba konstituisati vlast.  Principi su, očigledno, relativna stvar. Poklope se sa političkim interesom.

Učinak  pregovarača se broji u funkcijama. Navodno je PZPG ponuđeno više od četvrtine: mjesto zamjenika gradonačelnika, potpredsjednik Skupštine Glavnog grada, Sekretarijat za finansije, Upravu lokalnih javnih prihoda, Sekretarijat za socijalno staranje, Sekretarijat za kulturu, KIC Budo Tomović, Muzeji i galerije, CIS, Parking servis ili Zelenilo, Sportski objekti.

Za razliku od eventualne koalicije PZPG sa DPS i partnerima, blok vlasti ima većinu sa partijom bliskom Milatoviću,  pa vlast u Podgorici može formirati bez URE Dritana Abazovića, koalicionog partnera Milatovićevih snaga.   Iz Abazovićeve URE su stigle optužbe na račun novog pravca PzPG, dok im Mujović, kaže, drži otvorena vrata ako žele da se vrate na “poznati teren”. URA svakako više nema nepoznati teren.

Nepoznati teren je još i sastanak Milatovića i Spajića koji se odigrao krajem prethodne sedmice. Spajić je saopštio prije sastanka da ide „da izbavi Milatovića iz zagrljaja DPS-a“.  Nakon sastanka, ni on ni Milatović nijesu saopštili ništa, a do danas je tajna o čemu su razgovarali i šta su dogovorili.  Ko je koga izbavio i od čega.  Zbunjujuće je svakako što je nakon sastanka Milatović par dana nastavio da kritikuje vlast, a potom okrenuo priču na građanski centar i jedinstveni PES.  Da li  je u međuvremenu bilo još nekih razgovora iza zatvorenih vrata, javnost ne zna.

Teško  da se ovako važne pretumbacije u CrnojGori mogu desiti mimo znanja  i uticaja međunarodnog faktora. Preciznije Kvinte. Kakav i koliki je to uticaj može se samo nagađati,  ali je primijetno da su strane adrese u Crnoj Gori ovih dana,  oko formiranja vlasti u Podgorici,  vrlo suzdržane. Nemaju primjedbi, možda bi se moglo reći .

Milatović je priču o građanskom centru aktuelizovao još ranije, tokom boravka u Briselu.   Krajem novembra saopštio je da će po povratku iz Brisela pozvati premijera Milojka Spajića na dijalog. „Okupljanje građanskog i evropskog centra, koji će diktirati tempo društvenih promena do ulaska Crne Gore u EU, ideja je koja je veća od svakog pojedinca ili partije“, poručio je. Kazao je da smatra da je u narednom periodu neophodno prevazići nesuglasice između snaga koje pripadaju građanskom centru i zajednički krenuti ka ostvarivanju najvažnijeg vanjskopolitičkog cilja – članstvu Crne Gore u EU do 2028. godine.

I Brisel  je potezima davao znak da želi „građanski centar“ u Crnoj Gori, koja je ove godine dobila IBAR, ali istovremeno zaradila blokiranje zatvaranja poglavlja 31 od strane susjedne Hrvatske.  Stigla je na naplatu politika podjela i tenzija, i Rezolucija o Jasenovcu izglasana glasovima parlamentarne većine,  pogurana od strane bloka Aleksandra Vučića u Crnoj Gori.

U narednom periodu, a nakon što je Spajić zvaničnim saopštenjem prihvatio ponudu Milatovića da se sastanu radi evropskog puta zemlje, premijer i Predsjednik su zaoštrili retoriku. Sastanak se desio tek krajem prošle sedmice, a njegov rezultat ostao tajna. Javnost je isključena iz procesa.

Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta u Podgorici,sve su prilike  da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo