Ko želi ostvariti svoj san, neka se probudi! Od kada je, što se kaže, stao na svoje noge, san gospodina Z. bio je da skupi što veću hrpu novaca. Dakle, san koji sanja toliko mnogo ljudi, da je već odavno izgubio pravo i da se smatra snom! Jer san je nekako samo naš! Imati svoj san, znači, sanjati nešto što ne sanjaju drugi, ili ako već ne možemo biti sasvim sigurni da još neko nije izabrao isti san, onda svoj san treba sanjati kako ga niko drugi ne sanja! Gospodin Z. veoma je držao da ove poente, pozivajući se na čuveno rečenicu Ničea, njemu omiljenog filozofa, koju je rado citirao:”Način nas treba razlikovati!”

Ovdje smo dužni da ukažemo na još jednu finesu; riječ je o razlici između sna koji sanjamo dok spavamo, i sna koji je cilj našeg budnog života, koju je gospodin Z. takođe imao u vidu i sasvim precizno je naznačio. “Košmari gone nas, snove gonimo mi!” – bila je njegova omiljena izreka. Ovu maksimu dopunjavala je i pouka; “Ko napusti svoj san, postane žrtva svojih košmara; ko ostvari svoj san, oslobodi se svojih košmara!”

Ipak, činjenica da je sticanje bogatstva odavno postalo san većeg broja ljudi čak i od oniih koji znaju igrati šah, imala je presudnu ulogu u životu gospodina Z. Ova paralela – naime, paralela sna o bogaćenju i broju ljudi koji igraju šah – nije slučajna. Najprije, šah je, kao što opravdano podsjeća i naslov jedne popularne knjige o šahu (“Igra miliona”), a bogaćenje je “San milijardi”; a zatim, gospodin Z. je bio strastven (uz to i veoma dobar!) igrač šaha! Umjesto da usaglasi san i šah, dakle ambiciju projektovane budućnosti i radost ispunjenje sadašnjosti, on se nepromišljeno i potpuno posvetio ostvarenju sna o bogaćenju.

Treba znati da je gospodin Z. jedna izuzetno dobronamjerna ličnost, bez trunke zlobe i zadnjih misli, ukratko, jedan od onih sve rjeđih likova besprijekornog morala koji su čvrsto uvjereni da ga niko ne želi prevariti, samo zato što on sam i ne pomišlja nikoga prevariti! S obzirom na naivnost ove plemenite velikodušnosti, nije čudo što je, na putu ka ostvarenju svog sna, gospodin Z. već na prvom koraku postao žrtva jata ajkula koje su s njim dijelile isti san, ali na žalost, ne i njegovu zabludu da su svi ljudi samo multiplicirane kopije njegovog moralnog lika!

Tek što se oženio, veoma ljubazni gospodin pristojnog izgleda, kog je slučajno sreo, nagovorio ga je da odnese značajnu sumu novca u konvertibilnoj valuti i zamjeni ga u susjednj zemlji uz značajan procenat zarade. Kada se u hotelskoj sobi razbudio omamljen nekim teškim sredstvom (srećom živ!), nije bilo ni ljubaznog gospodina, ni novaca. Osim što je izgubio svu svoju ušteđevinu, ostao je i sa velikim dugom prema braći i prijateljima, inspirisan željom da i njima pomogne u ostvarenju zajedničkog sna o bogaćenju.

Četiri godine radio je u inostranstvu ‘na crno’, da bi vratio dugove braći i prijateljima. Sprijateljio se sa poslodavcem toliko da mu je povjerio i svu svoju zaradu, u slučaju iznenadnog upada policije i pretresa. Da novac bude na sigurnom. Kada je do upada došlo, njegov novac ostao je kod poslodavca, ali su njega protjerali jer nije imao radnu dozvolu. Poslodavac se odazvao na par prvih telefonskih poziva i to je bilo sve. Sav zarađeni novac ostao je kod njega. Na sigurnom.

Od tada, provlačio se kao đavo kroz ponjavu, deverao kako je znao i umio. Spas je našao u igranju šaha. Igrao je satima sa svojim najboljim prijateljem kad god bi ga ovaj posjetio. Neugledne sitne figure, raspukla kutija naveli su ga da zamijeni san o bogaćenju snom o novoj šahovskoj garnituri. Blistao je od zadovoljstva kada je poslije 23 godine, umjesto očekivane stare kutije, na stol stavio veliku novu kutiju i počeo ređati lijepo urađene figure nove šah garniture, objašnjavajući:

Sve je krenulo na bolje! Kada sam shvatio da sam od starta odabrao pogrešan san! Taj me san prevario i ja sam zaspao. Ko želi da ostvari svoj san, mora se probuditi. Mora pitati dušu šta ona želi. Od kad sam ispunio san o novom šahu, duša mi se smirila i sve je došlo na svoje mjesto.

Ferid MUHIĆ