Svi su bili zatečeni odlukom pape Beneditka XVI da se povuče sa položaja. Posljednje je povlačenje nasljednika trona Svetog Petra zabilježeno prije gotovo šest vjekova kada je 1415. tako postupio Grgur XII kako bi okončao rat unutar crkve u kojem je više osoba tvrdilo da su pape.
Papa (86) je svoju odluku obrazložio time da zbog svojih godina više nema „snage” da vodi Katoličku crkvu, koja okuplja više od milijardu ljudi. On je, govoreći na latinskom pred kardinalima u Vatikanu, rekao kako je preispitujući savjest pred Bogom u više navrata, zaključio da više nije kadar da na odgovarajući način obavlja funkciju poglavara Rimokatoličke crkve.
„Papa je najavio da će napustiti svoje mjesto 28. februara u 20 časova. Tada počinje period ‘prazne stolice’ (sede vacante)”, rekao je portparol Svete Stolice Federiko Lombardi. Period „prazne stolice” nastupa u slučaju smrti pape ili njegove odluke da se odrekne tog mjesta.
Papa je rekao da je u današnjem svijetu, gdje su brze promjene, potrebna snaga i duha i tijela da bi se propovijedalo Jevanđelje. Papa je obznanio da snaga u njemu posljednjih mjeseci jenjava „do te mjere da mora da prizna svoju nesposobnost da na odgovarajući način ispunjava dužnosti koje su mu povjerene”.
Papa Benedikt XVI rođen je kao Jozef Racinger u njemačkom mjestu Marktl am Inn u Gornjoj Bavarskoj u porodici Josefa i Marije. Došao je na čelo Rimokatoličke crkve u aprilu 2005. poslije smrti pape Jovana Pavla Drugog. Vodio je Katoličku crkvu u razdoblju u kojem je ona gubila vjernike u Evropi, ali se širila u Africi i Latinskoj Americi. Njegovo vrijeme ostaje upamćeno i po seriji skandala i kontroverzi, uključujući i hiljade optužbi protiv sveštenika za seksualno zlostavljanje. Benedikt XVI je sveštenike pedofile, čija je zlodjela katolička crkva skrivala, nazvao zločincima.
Benedikt XVI je bio šokiran aferom VatiLeakes i curenjem povjerljivih informacija u javnost. Izdaja papinog sobara Paola Gabrielea bila je so na tu ranu. Papu nije samo pogodila afera o otkrivanju povjerljivih dokumenata. Postalo mu je jasno da on kuriju, moćni upravni aparat crkve, ne drži pod kontrolom.
Vatikanska banka IOR još nema svoga predsjednika pošto je prije osam mjeseci smijenjen Etore Goti Tedesći, koji je papi bio savjetnik u pisanju enciklike o ekonomiji. Italijanska policija je 2010. pokrenula istragu protiv Tedesćija sumnjajući da je umiješan u pranje novca i imovine šefova sicilijanske mafije. Tedesći je uzvratio da je smjenom sa položaja ,,platio za svoju transparentnost.” Dalje, gotovo da nema bolnice u Italiji u vlasništvu Crkve koja nije u teškim gubicima zbog lošeg upravljanja, ali i korupcije.
Skoro 86-godišnji papa je zvanično odlučio da se povuče zbog rapidnog slabljenja zdravlja. No, ako se pažljivije oslušne, onda se u njegovoj poruci sročenoj na latinskom, može primijetiti iskaz da je crkvu u teškom vremenu samo još teško voditi. „Vremenu u kojem se vjera odbacuje i različito interpretira”, rekao je Benedikt XVI i povukao konsekvence.
Papa, koji nije narodni čovjek kao njegov poljski prethodnik, već briljantni teolog i intelektualac, uvijek je imao poteškoća sa funkcijom.
Kritičari zamjeraju Benediktu XVI kako mu nisu bila strana ni iskakanja iz odore tolerantnog vjerskog vođe. Više muslimanskih lidera širom svijeta kritikovalo je njegovu izjavu iz 2006. tokom posjete Njemačkoj gdje je u jednom od svojih govora citirao vizantijskog cara Manojla II Paleologa iz 14. vijeka. Papa je ponovio dio u kojem car kaže: ,,Pokaži mi što je Muhamed donio novoga i vidjećeš da su to samo zle i nehumane stvari, poput naređenja da se mačem širi vjera koju ispovijeda”.
Dok je 2005. Hari Poter manija vladala cijelim svijetom, otkriveno je da ga papa Benedikt XVI baš i ne voli. Josef Racinger, dok je još bio kardinal, jasno je stavio do znanja da mu je mali čarobnjak pripravnik, sa svojim fantastičnim svijetom, trn u očima.
Prije osam godina je berlinski bulevarski list Bild poslije izbora njemačkog kardinala za papu, na naslovnoj strani objavio: „Mi smo papa!” Sada u domovini Benedikta XVI pišu kako je Njemcima ponekad bilo teško da sarađuju sa papom iz svoje zemlje. ,,On je nesumnjivo izuzetan teolog, ali su dobronamjerni katolici često kritikovali papin konzervativni kurs. Stoga i ne iznenađuje da mnogi polažu veliku nadu u reforme njegovog nasljednika”, napisano je ovih dana u listu Noje osnabriker cajtung.
Ovaj papa je povratkom na temeljne stvari pokušao da odbrani srž katoličke vjere, ali je time navukao na sebe mnogobrojne kritike. I u trenutku njegovog povlačenja, u Tiringiše landescajtung iz Vajmara je napisano kako je „Benedikt predstavljao ‘regresivnu crkvu’, koja ignoriše ciljeve poput otvaranja prema ostatku svijeta, a koja od laika i žena očekuje pokornost (…) najgore od svega je nespremnost da se katolička crkva modernizuje”.
Niko ne spori da je Benedikt bio skroman papa, dosljedan krutim diplomatskim stavovima. „Nije uspio da se suprotstavi apsolutističkim strukturama i birokratiji, i da zajedno sa svojim kardinalima sprovede reforme u Vatikanu “, napisano je u Berliner kuriru.
Pojedini komentatori ukazuju da je odlazak Benedikta XVI sa funkcije hrabar, revolucionarni korak. On je postavio mjerila poslije kojih nasljednici neće više moći da se prilijepe za svoj mandat. Pontifikat na određeno vrijeme je stvoren i Vatikan se na taj način dijelom otvara zapadnim shvatanjima o vladavini i demokratiji.
Baš ovaj papa desetljećima slovi kao najbolji poznavatelj crkvenog učenja i pravovjerja. On je, kao jedan od najvećih teologa današnjice, očito odlučio da iskoristi snagu autoriteta da vlastitim primjerom usmjeri ponašanje papa u budućnosti.
Smatra se pametnim što je Benedikt XVI bio odlučan u tome da ne umre na prestolu. Dugotrajna bolest njegovog prethodnika Jovana Pavla II je još u sjećanju. Jozef Racinger spriječio je to javno umiranje.
U tom svjetlu, nekim upućenima u vatikanske poslove papina ostavka nije došla potpuno iznenađujuće. Oni podsjećaju da je Racinger još prije nekoliko godina rekao da papa treba da bude samo onaj ko ima snage da ispunjava tu zahtjevnu funkciju.
Takvu mogućnost vlastite odluke, koju predviđa Zakonik kanonskog prava, najavio je Benedikt XVI u knjizi intervjua Svjetlo svijeta koje je dao njemačkom novinaru Peteru Zivaldu 2010. u kontekstu Vojtiline bolesti koja se pred kamerama pretvorila u rialiti šou.
Ima mišljenja i da odlazak Benedikta XVI sa položaja otvara mogućnost da novi papa koji zasjedne na Petrovu stolicu bude otvoreniji za reforme, pronađe odgovore na krizu crkve u Evropi i Sjevernoj Americi. Tu Katolička crkva gubi sve više članova i ne pronalazi novi podmladak za sveštenike.
Po već citiranom Berliner kuriru, Benedikt XVI će izuzetno težak zadatak prepustiti nasljedniku – zadatak da se katolička crkva učini ponovo atraktivnom za ljude u modernim vremenima.
Govor o krizi
Ima mišljenja da je govor Benedikta XVI u Vestminsterskoj palati u Londonu 2010, prvi jednog pape, možda i najznačajniji tokom njegovog pontifikata.
Benedikt XVI je tada istakao da su kratkoročna pragmatična rješenja nedovoljna kada je riječ o složenim društvenim i etičkim pitanjima, što je naročito postalo vidljivo kad je svijet zahvatila globalna finascijska kriza. Papa je ocijenio kako se nedostatak etičkog temelja u situaciji teške ekonomske krize za milione osoba u svijetu pokazao pogubnim.
Kao što je svaka ekonomska odluka ujedno i moralnog karaktera, tako i na političkom planu svaka odluka ima moralne dimenzije te široke posljedice, što nijedna vlada ne smije zanemariti. Religija nije za zakonodavce problem koji treba riješiti, već činilac koji na živ način sudjeluje u javnoj raspravi nacije, poručio je katolički poglavar.
Početkom ove godine papa je kazao kako se u sadašnjoj ekonomskoj krizi osim borbe protiv ,,spreada”, berzanskog termina za razlike u vrijednosti oplodnje njemačkih i obveznica drugih država, potrebno suprotstaviti i ,,rastućoj razlici između malobrojnih, stalno sve bogatijih i mnogih beznadežno sve siromašnijih”.
Benedikt XVI je u govoru diplomatskom koru akreditiranom pri Svetoj Stolici poručio kako u sadašnjoj ekonomskoj krizi u Evropi ,,ima država koje mogu same brže napredovati, ali zajedno će se sigurno ići mnogo dalje”, upozoravajući one zemlje-članice Evropske unije koje bi ekonomski slabije zemlje htjele da prepuste same njihovoj sudbini. Potrebno je ,,organizovati otpor prema namjerama da budu zaštićeni posebni interesi na kratko vrijeme, te se treba usmjeriti prema zajedničkom dobru”, kazao je Benedikt XVI.
Ko će biti nasljednik
Kardinali će se okupiti na najneuobičajenijoj konklavi za proteklih više stoljeća. Oni neće oplakivati umrlog papu, već će imati šansu da se, poslije osam godina, odvaže na novi početak.
Živi papa Benedikt XVI će itekako moći da utiče na profil budućeg pape. U njegovom potezu povlačenja zbog starosti i nemoći možda može da bude iščitana papina želja da bi njegov nasljednik mogao biti neko mlađi, kao što je to, na primjer, bio Jovan Pavle II kada je 1978. izabran u 58. godini života.
Reuters je donio spisak ,,potencijalnih papa”, odnosno kandidata koji su nedavno najviše spominjani kao mogući nasljednici Benedikta XVI. Spisak je složen prema abecedi, a ne prema šansama kandidata da se nađu na papinskoj dužnosti, te će se vjerovatno mijenjati do konklave koja će najvjerovatnije biti održana u martu.
Potencijalni nasljednici:
1. Žoao Braz de Aviz (Brazil, 65)
2. Timoti Dolan, (SAD, 62)
3. Mark Uele (Kanada, 68)
4. Đanfranko Ravasi (Italija, 70)
5. Leonardo Sandri (Argentina, 69)
6. Odilo Pedro Šerer (Brazil, 63)
7. Kristof Šenborn (Austrija, 67)
8. Angelo Skola (Italija, 71)
9. Luis Talje (Filipini, 55)
10. Peter Turkson (Gana, 64)
Kandidat koji ima najviše šanse navodno je milanski kardinal Angelo Scola, a prema pisanju svjetskih medija, veoma visoke šanse imaju i kardinal Peter Turkson iz Gane, koji je na čelu Odjeljenja za pravdu i mir u Vatikanu i kardinal Oscar Rodriguez Maradiaga iz Hondurasa, donijela je italijanska novinska agencija ANSA. Ukoliko Benedikta naslijedi Turkson, biće to prvi crni papa u istoriji.
Milan BOŠKOVIĆ
INTERVJU3 sedmice
DANAS, SJUTRA1 sedmica
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice