Povežite se sa nama

SVIJET

Iz neizvjesnosti u haos

Objavljeno prije

na

Mrtva tačka? Ćorsokak? Zastoj? Birajte šta vam je drago za opis situacije u kojoj se Italija našla poslije još jednih neodlučnih parlamentarnih izbora što prijeti da jednu od najvećih evropskih zemalja uvuče u još veći haos.
Oko 50 miliona Italijana odlučivalo je o izboru poslanika i senatora u oba doma parlamenta, na izborima koji bi trebalo da daju odgovor kojim će pravcem zemlja krenuti poslije tehnokratske vlade Marija Montija. Ona je upravljala zemljom od kraja 2011. Izbori su završeni pat pozicijom glavnih političkih aktera sa velikom mogućnošću blokade rada parlamenta. Rezultati glasanja pokazali su da je Italija umjesto stabilizacije ušla u razdoblje velike neizvjesnosti i krize političkog sistema, a da su se građani u skoro jednakom broju opredijelili za tri velika politička bloka.
Koalicija lijevog centra, na čelu sa Pjerom Luiđijem Bersanijem, kojoj je prognoziran uspjeh, osvojila je najviše glasova u donjem domu parlamenta (Camera dei deputati), sa 29,4 odsto glasova u kome će dobiti i bonus od više od 50 odsto mjesta kao najjača partija, pa će imati 340 poslanika. Ta koalicija je na glasanju za Senat osvojila 31,69 odsto glasova i oko 131 mjesto (31.63% glasova).
Druga u Senatu je desničarska koalicija trostrukog premijera Silvija Berluskonija, koja ima 112 mjesta (30,6 odsto glasova) dok je u glasanju za Predstavnički dom dobila 29,18 glasova (124 mjesta). Izvanredan i neočekivan rezultat ostvario je komičar Bepe Grilo i njegov Pokret pet zvijezda (M5S), 23.79 odsto glasova u Senatu (54 mjesta) i 25,6 u Donjem domu parlamenta (108 mjesta). Na četvrtom mjestu je premijer u ostavci Mario Monti, predvodnik pokreta Građanski izbor, sa 18 mjesta (9.13 odsto) u Senatu i 10,6 odsto odnosno 45 mjesta u Donjem domu.
Kontrola oba doma parlamenta je neophodna da bi se vladalo. U ovom odnosu snaga opozicija će imati mogućnost da blokira rad vlade.
Analitičari procjenjuju da nikada u Italiji nije bilo neizvjesnijih izbora, a veliko iznenađenje je svakako neuništivi Berluskoni, koji je uspio da se vrati iz političke kliničke smrti poslije seksualnih skandala i optužbi za korupciju. Bivši premijer je vještim i radikalnim medijskim istupima i kritikama Montija za kratko vrijeme uspio da svoju koaliciju podigne sa početnih 12 posto na više od 30 posto, čime je u kratkom roku prepolovio prednost koju je imala lista Bersanija.
Vođa koalicije lijevog centra Bersani je mnogima, uprkos ljevičarskom bekgraundu, isuviše ličio na Marija Montija, tim više što su iz Evropske unije u Briselu priželjkivali poslije izbora koaliciju te dvojice. Analitičari takođe upozoravaju da takva vlada, i ako bi bila formirana, ne bi imala dovoljno snage da preduzme dalje radikalne poteze koje od nje očekuju finansijski krugovi, tako da su već u igri i novi izbori.
Dio Bersanijevih i Montijevih glasača se očigledno okrenuo drugim partijama, na čemu je dijelom profitirao Berluskoni, ali najviše Grilo, koga mnogi proglašavaju za pravog pobjednika izbora. Uostalom, pojedinačno je njegova partija dobila najviše glasova.
Grilov uspjeh na izborima je pomrsio postizborne kombinatorike, pošto je izjavio da Pokret neće praviti dogovore sa drugim političkim partijama. Njegov uspjeh se procjenjuje kao reakcija nezadovoljne javnosti na rekordnu nezaposlenost među mladima (oko 37 odsto), povećanje poreza i korupciju. Grilove psovke i uvrede na račun diskreditovane političke klase privukle su glasove velikog broja bijesnih i frustriranih.
Pojedini komentatori smatraju da je Grilov uspjeh došao kao posljedica nesposobnosti tradicionalnih partija da pruže bilo kakav novi kurs i da predstavlja najvidljiviji znak krize cijelog političkog sistema. Pokret pet zvjezdica se karakteriše kao slobodarski i ekološki, ali se zalaže i za izlazak iz eurozone i za napuštanje NATO. To bi, uz uspjeh Berluskonija, velikog oponenta Angeli Merkel i svemu što ona danas personifikuje, mogao biti razlog za veliku glavobolju u Berlinu i Briselu.
Uopšte, neočekivani uspjeh otpisanog Berluskonija i „populiste” Grila je doprinio da evropski lideri sa velikom zebnjom posmatraju rezultate izbora u Italiji, trećoj najvećoj ekonomiji eurozone, koji prijete da ponovo izazovu nestabilnost eura, nakon samo nekoliko mjeseci relativnog mira. Pobjeda Grila i Berluskonija prijeti da zada snažan udarac evropskim antikriznim mjerama, dok bi sadašnja politička konfuzija mogla čak da izazove i nove izbore u Italiji, koji bi još pogubnije djelovali na eurozonu.
Za vladavinu nije dovoljna samo većina u Predstavničkom domu, s obzirom na to da Senat ima ista ovlašćenja. Budućem premijeru potrebna je podrška Senata pa ukoliko Bersani želi da postane prvi čovjek vlade, onda mora da smisli kako da obezbijedi podršku Senata.
Ljevica bi, zajedno sa malom Montijevom strankom, mogla da skupi 151 glas, a desnica 116 glasova. Potrebnih 158 glasova nema nijedan tabor, s obzirom da je Grilo osvojio 54 mandata.
Velika koalicija bi teoretski bila moguća, ali je malo vjerovatna, smatra analitičar Vincenco Skarpeta iz udruženja Otvorena Evropa. „Bersaniju i Montiju bi bilo veoma teško da objasne svojim biračima da vladaju zajedno sa Berluskonijem. A i obrnuto.” Pa ipak, velika koalicija bi mogla da bude prelazno rješenje kako bi se izbjegli novi izbori, koje takođe niko ne želi.
Socijaldemokrata Bersani će vjerovatno od predsjednika države dobiti mandat za sastavljanje nove vlade. On namjerava da nastavi Montijev reformski kurs, ali u blaženom obliku. Bersani je svjestan da Italija mora da obuzda državne dugove, koji su dosegli gotovo 130 odsto bruto društvenog proizvoda. No, on želi da rastereti radnike od poreza, a da bogatima uvede veće namete.
Od stabilnih prilika, kakve su priželjkivali Evropska unija i finansijska tržišta, Italija je nakon izbora dalje nego što je bila ranije. Milanska berza je još drugog izbornog dana popodne „potonula”. Analitičari strahuju da bi investitori ponovo mogli da izgube teško stečeno povjerenje u euro-zonu, što se već pokazuje na berzama na drugim kontinentima.
Moguće je da predsjednik Ðorđo Napolitano poslije neuspjelih koalicionih pregovora ponovo povjeri mandat Montijevoj tehnokratskoj vladi ili da za nekoliko mjeseci raspusti parlament i raspiše nove izbore. S obzirom na to da i Napolitanu ističe mandat 15. maja, a predsjednik ne može da raspusti parlament koji bi trebalo da izabere njegovog nasljednika, znači upravo izabrani, stvari bi mogle da potraju.
Grilova fantastična avantura
Veliki pobjednik izbora u Italiji je Bepe Grilo (61). Bivši komičar i bloger je sa svojim pokretom Pet zvijezda, s kojim je prvi put nastupio na nacionalnom nivou, u oba doma italijanskog parlamenta osvojio znatan broj mandata, tako da nijedan tabor bez njega ne može da ima jasnu većinu.
Grilo, koji je u predizbornoj kampanji pred stotinama hiljada oduševljenih pristalica oštro napadao etablirane političare i stranke, nakon zatvaranja birališta nije se pojavio pred televizijskim kamerama. On načelno sve radi drugačije, pa je dao da se preko interneta prenosi intervju s njim, uz pomoć takozvanog lajv-strima. „To je fantastična avantura”, izjavio je Grilo nakon objavljivanja izbornih rezultata i ponovo isključio mogućnost koalicije s drugim strankama. „Bez nas ništa više ne ide”, trijumfalno je poručio Grilo.
Grilo zahtijeva minimalnu platu za sve Italijane od 1.000 eura, referendum o izlasku Italije iz euro-zone, oproštaj dugova državnog budžeta.
Krugman Smrt u Davosu
Povodom izbora u Italiji nobelovac Pol Kurgman je u Njojork tajmsu objavio tekst koji sadrži ozbiljna upozorenja. Preuzimamo ga sa sajta Peščanik. net. u prevodu Ivice Pavlovića. Ovako umire evro: ne u bankama, nego na Berluskonijevoj bunga-bunga zabavi.
Dobro, evru nije odzvonilo – još uvek. Ali izborni signali iz Italije govore da se evrokrati, koji nikada ne propuštaju priliku da propuste priliku, opasno približavaju provaliji.
Suštinska činjenica jeste da opšta politika odricanja – nepojmljivo strogog odricanja u dužničkim zemljama, ali i štednje u centralnim evropskim državama, i to bez ikakve naznake ekspanzivne politike – predstavlja potpuni promašaj. Nijedna od država koja sprovodi briselsko-berlinsku nametnutu štednju nije pokazala ni najmanji nagoveštaj ekonomskog oporavka; nezaposlenost je na društveno pogubnom nivou.
Dva puta evro je skoro uništen, krajem 2011. i ponovo letos, dok je dužničkim državama pretila opasnost upadanja u začarani krug padajućih obveznica i propasti banaka. I oba puta su Mario Dragi i ECB uskakali da obuzdaju štetu, prvo kreditiranjem banaka koje su kupovale državne dugove (LTRO), pa zatim objavljivanjem da su spremni da direktno otkupljuju državne dugove (OMT). Ali umesto da ovu za dlaku izbegnutu propast shvate kao upozorenje, evropski štedljivci protumačili su činjenicu da su tržišta obuzdana pomoću ECB-a kao znak da štednja funkcioniše.
Sada su im napaćeni evropski birači upravo poručili da to nije tačno.
Kako nisu videli šta se sprema? Tako što u Evropi, čak i više nego u SAD, Vrlo Ozbiljni Ljudi žive u mehuru samouvažavanja i sopstvene ozbiljnosti i zamišljaju da će građani krenuti za njima – na kraju, nije li to jedino moguće odgovorno ponašanje? Volfgang Minhau ima odličan uvod u današnjoj kolumni:
„Na italijanskim izborima se desio jedan simboličan trenutak, kada sam shvatio da je za poraženog premijera Marija Montija igra završena. Desio se kada je on usred predizborne kampanje – za vreme opšteg ustanka protiv establišmenta – krenuo u Davos da se sastane sa svojim prijateljima iz međunarodnog finansijskog i političkog sveta. Njegova poseta ovom elitnom skupu u švajcarskim planinama nije pominjana u kampanji, ali mi je signalizirala skoro komični nedostatak političkog realizma.”
Ono što evropski Vrlo Ozbiljni Ljudi nikako ne mogu da shvate jeste da javno poimanje njihovog prava da predvode zavisi od ostvarivanja makar nekih realnih rezultata. Međutim, njihovi pravi razultati jesu godine nepojmljivih muka praćene stalno ponavljanim obećanjima da je oporavak tu, iza ugla – da bi se sada pitali zašto im birači više ne veruju i zašto se okreću nekome, bilo kome, ko nudi neku alternativu.
Voleo bih da italijanski izbori budu znak za uzbunu – razlog da se, na primer, Evropskoj centralnoj banci da zeleno svetlo za veću ekspanzivnost, da Nemačka ponudi neki stimulans i da Francuska obustavi svoje nepotrebno stezanje kaiša. Ali verovatno ćemo ipak dobiti samo još jednu grdnju Italijana i svih ostalih da se ne trude dovoljno.
Dok Evropu čekaju gori likovi čak i od od Bepea Grila.”
Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEREDI U BRAZILU: Igre sa demokratijom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Situacija u Brazilu nekoliko dana nakon nasilnih protesta je mirna, no mediji prenose da i dalje postoji bojazan od sličnih scenarija. Nova brazilska vlada se u svojim prvim danima suočila sa gomilom problema koje će morati rješavati brže nego što je očekivala. Od toga će umnogome zavisiti ostatak njenog mandata

 

U prošlom broju našeg nedjeljnika sumirali smo godinu za nama i naveli kako su neke zemlje Južne Amerike prešle put od krajnje desnice ka vladama lijeve orijentacije. Desetak dana kasnije u Brazilu, jednoj zemlji sa pomenutim promjenama, haos. Mnogi brazilski scenario porede sa upadom pristalica Donalda Trampa, inače saveznika bivšeg brazilskog predsjednika Žaira Bolsonara, u američki Kapitol 6. januara 2021. Prije ravno dvije godine.

Bolsonaro je izgubio od Luiza Injacia Lule da Silve izborima u oktobru, ali su njegove pristalice odbile da prihvate tanku pobjedu suparnika i izborne rezultate. Kampovale su u blizini vojnih objekata, tvrdeći da su izbori pokradeni. Bez dokaza kojima bi potkrijepili tu tvrdnju. Značajan broj njih apelovao je na vojsku da svrgne izabranu vladu, a hiljade su marširale u nedjelju na glavni grad. Potom su upali u predsjedničku palatu, zgradu Kongresa i vrhovni sud. Razbijali su prozore, namještaj i opremu, uništavali umjetnička djela i službene dokumente.

Do dramatičnih akcija i scena dolazi nedelju dana pošto je Lula, veteran na političkoj sceni te zemlje položio zakletvu i preuzeo dužnost predsjednika. Novi brazilski predsjednik je suparničke demonstrante nazvao vandalima i fašistima.

Dan nakon što su napali sve tri grane vlasti u pokušaju da sruše demokratski izabranu vladu, Fred Aruda, brazilski ambasador u Londonu, rekao je: „Ono što se juče dogodilo u Brazíliji bilo je groteskno. Neuspjeli napad na naše institucije. Kao što je rekao predsjednik Lula, demokratija zahtijeva od ljudi da poštuju institucije”. Upozorio je da će akteri napada osjetiti svu snagu zakona, napominjući: „I svjedočiće neželjenim posljedicama svojih postupaka. Brazilska demokracija izranja još jača iz takvih mračnih epizoda“. Iz napadnutih institucija objavljeno je zajedničko saopštenje: „Pozivamo društvo da ostane mirno u odbrani mira i demokratije. Zemlja treba normalnost, poštovanje i socijalnu pravdu”.

Ministar pravde Flávio Dino rekao je da je oko 1500 ljudi uhapšeno tokom i nakon nemira, a policija je počela sa praćenjem onih koji su platili desetine autobusa za prevoz protestanata. Forenzički dokazi, uključujući otiske prstiju i fotografije, koristiće se za pozivanje ljudi na odgovornost. Ministarstvo pravde postavilo je e-mejl za primanje „informacija o teroristima koji su upali i uništili” vladine zgrade, a radi se i na pretraživanju slika kako bi se identifikovali izgrednici.

Bezakonje su osudili političari, svjetski čelnici i većina Brazilaca. Nakon telefonskog poziva u ponedjeljak, Lula i američki predsjednik Džo Bajden objavili su zajedničku izjavu u kojoj stoji da brazilska demokratija i slobodno izražena volja građana ima nepokolebljivu podršku Sjedinjenih Država.

Da je u Brazilu  stanje kopmpleksno pisao je švajcarski Neue Zürcher Zeitung (NZZ). „Radikalizovane pristalice Bolsonara jedva da su naišle na otpor tokom osvajanja i uništvanja: iako se danima znalo da će protestovati protiv Luline vlade u Braziliji, samo nekoliko stotina vojnika iz nacionalnih interventnih snaga Força Nacional bilo je poslato da zaštite zgrade. Samo nekoliko njih koristilo je suzavac ili pokušalo da se odupre naletu. Na društvenim mrežama postoje video snimci bezbjednjaka koji prijateljski ćaskaju sa napadačima. Tek kada je predsjednik Lula u nedjelju popodne oduzeo upravi prestoničkog okruga komandu nad bezbjednosnim aparatom i prenio je na saveznu vladu do 31. 01. policija je brzo reagovala i u ranim večernjim satima uspjela da oslobodi zgrade“.

Nakon nedjeljnog haosa, u ponedjeljak nove slike. Ljevičarske organizacije u gradovima uključujući Sao Paulo i Rio de Žaneiro marširale su u znak podrške novoizabranom predsjedniku. „Nema amnestije!”, skandirali su tražeći kazne za izgrednike od prethodnog dana.

Mediji su nakon ovih događaja analizirali situaciju u Brazilu i ocijenili da je Lula sa svojim saradnicima odlučio da ne proglasi vanredno stanje, jer bi tada vojska  preuzela skoro svu vlast. U novim političkim strukturama na vlasti u Brazilu postoji bojazan da svi generali ne bi sprovodili njegova naređenja. Među njima ima i Bolsonarovih ministara i onih koji su podržali proteste.

Bolsonaro je kritikovao ovakav način izražavanja neslaganja sa politikom u jednoj demokratskoj zemlji, ali u skladu sa svojom strategijom od gubitka izbora nije nedvosmisleno tražio od svojih pristalica da prestanu sa protestima. Usput je napravio paralelu sa sličnim situacijama iz 2013. i 2017. godine kada su izgrednici bili iz redova druge političke opcije. Bivši predsjednik otputovo je u Sjedinjene Američke Države uoči nereda u Braziliji. Neki smatraju kako bi izbjegao odgovornost za ono što je uslijedilo. Nakon što su mediji postavili pitanje njegovog statusa u SAD-u izašle su informacije o njegovom bolničkom tretmanu na Floridi. Bolsonaro se liječio od bolova u crijevima povezanih sa ubodom nožem koji je pretrpio tokom izborne kampanje 2018. godine.

Pobuna pro-Bolsonarovaca bila je jadna, smatraju brojni analitičari i slažu se da je za sada uspjela u jednom. Ojačala je predsjednika Lulua.

NZZ ovako  analizira situaciju u Brazilu: „Vrhovni sud koji kontroliše Luluin prijatelj glavni sudija Alexandre de Moraes koji je svojim odlukama zamrzao sve antikorupcione sudske procese protiv Lulua i tako mu omogućio da se uopšte kandiduje za predsjednika Brazila, a potom odbacio sve primjedbe na izborni proces i proglasio Lulua za pobjednika, je suspendovao Ibaneisa Rochu, guvernera Brazilije, na tri mjeseca. Rocha se smatra saveznikom Bolsonara i već je pokazao nezaiteresovanost u procesuiranju demonstranata tokom nasilnih nereda prije tri nedjelje i pokušaja atentata neposredno prije stupanja na dužnost“. U međuvremenu su uhaošeni i neki visoki funkcioneri prethodne vlasti.

Da je situacija u Brazilu dramatičnija nego što izgleda pokazuje i monitoring društvenih mreža. Na zahtjev brazilske vlade, društvene mreže počele su sa čišćenjem svojih platformi od bilo kakvog sadržaja koji podstiče nasilje, izvijestila je novinska agencija RojtersMeta, pod kojom funkcionišu Fejsbuk i Instagram, rekli su da su nedjeljni nemiri u Braziliji označeni kao „nasilan događaj”, te će stoga svaki sadržaj koji ga podržava ili hvali biti uklonjen. Guglova platforma JuTjub na sličan način „pomno prati” situaciju, a njihov tim uklanja problematične sadržaje. To uključuje „streamove uživo i video zapise koji podstiču nasilje”. Aplikacija za razmjenu poruka Telegram takođe sarađuje sa brazilskom vladom na provjeri činjenica. Sve ovo je reakcija na situaciju uoči nedjeljnih događaja, kada su Bolsonarove pristalice dijelile na društvenim mrežama svoje planove mobilizacije, grupisanja i provale u vitalne vladine zgrade.

Situacija u Brazilu nekoliko dana nakon nasilnih demonstracija je mirna, no mediji prenose da i dalje postoji bojazan od sličnih scenarija. Nova brazilska vlada se već u svojim prvim danima suočila sa gomilom nevolja koje će morati rješavati brže nego što je očekivala. Od toga će umnogome zavisiti ostatak njenog mandata.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

2022.: Pregurali COVID krizu, stigle nove

Objavljeno prije

na

Objavio:

Budući istoričari mogli bi imati pune ruke posla kada se uhvate u koštac sa 2022. godinom. Ona je donijela zaborav, korona virus, ali i mnoge događaje koji bi mogli postati prekretnica u iščitavanju nove istorije Evrope. I veliki rat je ponovo zakucao na vrata

 

Nakon što nam je virus COVID-a dvije godine disao za vratom , konačno smo ušli u stabilniji period tokom 2022.  Brojke umrlih i oboljelih od korone su počele značajno da padaju, a onda su se probudili stari uspavani virusi mržnje, podjela i zakulisnih igara. Nije ni čudo što svijet mnogima izgleda kao početkom prošlog stoljeća.

Budući istoričari mogli bi imati pune ruke posla kada se uhvate u koštac sa 2022. Ona jeste donijela smirivanje pandemije  ali je donijela mnoge događaje koji bi mogli postati prekretnice u iščitavanju nove istorije Evrope. I veliki rat je ponovo zakucao na vrata. Uz povremene prijetnje nuklearnim glavama.

Kada se podvuče crta 2022. je donijela više loših nego dobrih vijesti. Većina njih će se nastaviti i u narednoj godini.

Svjetsku politiku obilježile su promjene. Velika Britanija je ove godine imala čak tri osobe u premijerskoj rezidenciji u Dauning stritu. Nakon pada vlade Borisa Džonsona i beskrajnog broja skandala koji su je ispratili, naslijedila ju je vlada kratkog daha Liz Trus. Nije kome je rečeno –  Britanci u 2023. ulaze sa Riši Sunakom. On je pomogao u inžinjeringu Džonsonovog pada, pa dobio priliku da pokuša pokupiti komadiće nekadašnje imperije kao prvi tamnoputi britanski premijer.  Prvi Indus i Azijat na čelu tamošnje vlade i najmlađi premijer u posljednjih 200 godina. Od svega ovoga, analitičarima mnogo više znači što pripada krugu najbogatijih Britanaca. Britanija je dobila i novo lice kraljevske porodice. Nakon smrti kraljice Elizabete, tron je preuzeo njen sin Čarls. Kako će se politika ove zemlje kretati znaćemo tokom naredne godine, ali izvjesno je da povratak u Evropsku uniju nije u planu.

Dobrim dijelom Evrope duvaju jaki desni vjetrovi. Ne radi se samo o standardnim bastionima malih evropskih desničara poput Mađarske i Srbije u kojima je uspjeh lidera koji se smatraju bliskim Kremlju, izazvao nelagodu u zemljama EU. Uspon krajnje desničarske stranke u Švedskoj bio je očekivan, ali to ne umanjuje jačinu šoka. Partija sa korijenima u neonacizmu, zauzela je drugo mjesto na izborima. Današnju vladu ove zemlje čine tri desne partije koje su dale svoje vojnike za mandatara i 23 ministarstva. Po međupartijskom dogovoru skroz desni Švedski demokrati nijesu ušli u vladu. Oni će sarađivati sa njom u Riksdagu i imati osoblje u vladinim kancelarijama.

Zadesnila je i Italija.  Đorđa Meloni, bivša ministarka u vladi desnog centra postala je premijerka. I njena partija vuče jake korijene. Sve do Musolinija i njegovih crnih divizija. Ne treba zaboraviti ni zamjenika premijerke. To je čuveni desničar Mateo Salvini vođa Lige. U EU se nadaju da će zbog izdašnih pomoći koje su pružali Italiji u novim strukturama imati konstruktivne partnere. Tu je 2023. da potvrdi ili demantuje.

Za kraj godine EU je potresao i veliki skandal. U aferi podmićivanja i korupcije  koja se gradi oko grčke evroparlamentarke, potpredsjednice EP Eve Kaili, dovedena je u pitanje sama srž evropske demokratije.

Ima i drugačijih priča. U nekim zemljama Evrope građani uspijevaju da skinu sa vlasti desne radikale. Sa trona su sišli Janez Janša, Bojko Borisov u Bugarskoj i Andrej Babiš u Češkoj. Emanuel Makron je odolio napadima desnih struja. „Znam da je dosta naših sunarodnika glasao za mene, ne jer nužno podržavaju moje ideje, već da djelujem kao prepreka ekstremnoj desnici“, rekao je Makron svjestan da vodi izuzetno polarizovanu zemlju.

Latinska Amerika budi nadu lijevim strujama. Trend ulijevo započet u Meksiku 2018. nastavljen je  2022. kada je demokratski socijalista Xiomara Castro postao predsjednik Hondurasa. Gustavo Petro ušao je u istoriju kao prvi ljevičarski predsjednik Kolumbije, a Luiz Inacio Lula da Silva se vratio na predsjedničku dužnost pobijedivši desničara Jaira Bolsonara.

Turbulentna politička scena dovela je  do novih problema vezanih za humanitarnu krizu. Dok je ruska agresija na Ukrajinu usmjerila pažnju na ukrajinske nevoljnike, rijeke drugih izbjeglica bore se sa svakodnevnim problemima. Humanitarna situacija u zemljama poput Sirije, Avganistana, Južnog Sudana, Jemena… i dalje je očajna bez znakova razrješenja. Oko 32 miliona ljudi širom svijeta trenutno su izbjeglice, što znači da su pobjegli iz svoje domovine zbog progona, sukoba ili nasilja. Kada se uključe interno raseljeni, ljudi koji su bili prisiljeni da napuste svoje domove, ali nastavljaju živjeti u svojoj domovini – broj se povećava na više od 100 miliona. Tačnije 13 miliona više nego na kraju 2021. Sirija čini petinu svjetskih izbjeglica. Mnogi aktivisti se boje da fokusiranost Zapada na saniranje ukrajinske štete iscrpljuje sredstva za humanitarne krize na drugim stranama svijeta.

Ruku pod ruku sa humanitarnom ide i prehrambena kriza. Ona je uzrokovana kombinacijom nekoliko faktora, među kojima su sukobi najveći pokretači. Klimatski šokovi uništavaju usjeve i živote te potkopavaju sposobnost ljudi da se prehranjuju, a ekonomske posljedice pandemije COVID-19 dale su svemu posebnu scenografiju.

Iranski građani protestuju. Čelnici Islamske Republike Iran su 2022. vidjeli najveći izazov otkako su došli na vlast 1979. Protesti su započeli u septembru kada je „policija morala” u Teheranu  uhapsila Mahsu Amini, kurdsku djevojku koja je ubrzo umrla u policijskom pritvoru. Narod će narednih mjeseci marširati uz slogan: „Žene, život, sloboda!”  Do decembra su iranske bezbjednosne snage ubile čak 450 protestanata na ulicama. Upornost onih koji protestuju ne jenjava, ali ni tvrdoglavost vlasti.

Od Irana do SAD-a žene se ponovo bore za svoja osnovna prava. Početkom godine vrhovni sud SAD-a udario je na prava na pobačaj u toj zemlji. Nakon odluke tog suda da opovrgne presudu Rou protiv Vejda, pravo na pobačaj će biti prepušteno pojedinačnim američkim državama na odlučivanje. Procjene su da će ovo uticati na preko šest miliona žena u državama u kojima je zabranjen pobačaj, te preko 33 miliona u onima u kojima su na snazi restriktivne mjere i onima u kojima je to pravo ugroženo.

Uz sve ove nevesele slike širom zemljinog šara treba računati i na klimatske promjene koje se intenziviraju. Prije četrdeset godina, kada su naučnici prvi put upozorili na moguću klimatsku katastrofu, to je bio problem za budućnost. Budućnost je sada. Nekada rijetki ekstremni vremenski događaji postali su uobičajeni. Mnogi djelovi svijeta su doživjeli rekordne toplotne talase koji su spalili šume i isušili rijeke. Najava vraćanja u pogon termoelektrana usljed nedostatka energenata zbog ukrajinske krize neće popraviti krvnu sliku planete.

Glavne teme su svakako i odnosi velikih sila. Dok se koplja Rusije i Zapada ukrštaju preko žitnica i ljudi Ukrajine, napetosti rastu i na istoku. Džo Bajdenova administracija je ukazala na militarizaciju Južnog kineskog mora od strane Pekinga, te naporima Kine da zastraši Tajvan. Amerikancima bode oči i veliki tehnološki napredak ove zemlje te krađa intelektualnog vlasništva. Kinezi u postupima SAD-a vide pokušaje stvaranja ukrajinskog scenarija. Sredinom novembra Bajden i Xi Jinping sastali su se na marginama samita G-20. Obećali su da će raditi na smanjenju međusobnih napetosti i saradnji u područjima poput klimatskih promjena i javnog zdravlja. Ipak, svi su sigurni da će uzajamna sumnja i zajedljivost dominirati ovom vezom u godinama koje dolaze.

Opasnost od nuklearnog oružja je nikad bliža. Devet zemalja posjeduje oko 12.700 nuklearnih bojevih glava. Otprilike 90 odsto su u vlasništvu Rusije i SAD-a. Među zemljama koje posjeduju do par stotina jedinica ovog naoružanja su Kina, Sjeverna Koreja, Izrael, Pakistan, Indija, Francuska i Engleska. Tačan broj nuklearnog oružja u posjedu svake zemlje je strogo čuvana tajna.

Novu godinu kao nijednu u novom milenijumu očekuje pregršt želja i otvorenih problema.

Ukrajinska godina

Još krajem 2021. bilo je upozorenja da će Rusija napasti Ukrajinu. Mnogi evropski čelnici, uključujući ukrajinskog predsjednika Volodomira Zelenskog, odbacivali su takvu ideju. Ipak 24. februara 2022. Rusija je pokrenula „specijalnu vojnu operaciju” sa ciljem „demilitarizacije i denacifikacije Ukrajine”. Na iznenađenje Kremlja i većine vojnih stručnjaka, Ukrajina je izdržala početni napad, a zatim počela odbijati ruske snage. Moskva je odustala od nastojanja da zauzme Kijev i okrenula se zauzimanju regije Donbas u istočnoj Ukrajini. U septembru su Ukrajinci pokrenuli protivofanzivu kojom su oslobodili i sjeveroistočni grad Kharkiv. Šest nedjelja kasnije, ruske snage napustile su jugoistočni grad Kherson, podstakavši tako nagađanja da bi Ukrajina mogla tražiti povrat Krima, koji je Rusija zauzela 2014. Visoki komesar Ujedinjenih nacija za ljudska prava objavio je broj civilnih žrtava u ratu u Ukrajini. Po njemu utvrđena je smrt 6.884 osobe, uključujući 429 djece, između 24. februara i 26. decembra, prenijeli su mediji. Strahuje se da je stvarna brojka veća zbog otežanog prijema informacija iz ratnih žarišta. Prekid vatre ne izgleda vjerovatan na isteku 2022. Posljednjih dana godine na isteku Kremlj je odbacio ideju mirovnog plana ukrajinskog predsjednika. Moskva smatra da predlozi za okončanje rata moraju uzeti u obzir i činjenicu da su se četiri ukrajinska regiona „pridružila” Rusiji. Ukrajinski plan uključuje ova četiri regiona. Za potencijalni mirovni sporazum, suštinski zahtjevi makar jedne strane moraju da se promijene. Niko nije spreman na tako nešto.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

PREHRAMBENA KRIZA U SVIJETU: Marš ka rubu gladi

Objavljeno prije

na

Objavio:

EU užurbano smišlja kako da se njena energetska kriza ne pretvori u ekonomski krah. Ministri energetike pripremaju se za hitan sastanak u Briselu. Iz UN-a govore da je broj hronično gladnih u svijetu vjerovatno mnogo veći od 828 miliona koliko su zabilježili u 2021. godini

 

Vrućine su još tu. Kalendarska jesen još nije počela. Ona druga – odavno najavljena recesiona jesen, izgleda već jeste. Reklame za štednju energije počele su i kod nas i u komšiluku. Znamo, uz to idu i poskupljenja. Jedna od posljednjih vijesti na našem nebu su i moguće nestašice mlijeka.

Mediji su prenijeli da mlijeka u regionu i Evropi nedostaje. Dijelom zbog sušnog perioda, dijelom zbog skoka cijene inputa. Srbija je najveći izvoznik mlijeka u Crnu Goru. Trenutno je i kod njih manjak mlijeka, pa su uvedene mjere u vezi sa izvozom. Nadležni kažu da nema razloga za zabrinutost i da je ovo prolazni trend.

Ljudi su izašli na ulice u Njemačkoj i Češkoj. Dok u Njemačkoj ljevica i desnica protestuju protiv povećanja cijena gasa, struje i životnih namirnica, inflacija u toj zemlji je, prenijeli su mediji, 7,9 odsto. U Evropskoj uniji je inflacija nešto ispod deset odsto, dok su najveća poskupljenja pretrpjele Estonija, Letonija i Litvanija. Tamo se bilježi porast od preko 20 odsto.

U centru Praga održan je veliki protest na kome je zahtijevano da Vlada podnese ostavku do 25. septembra. Iako su ove demonstracije obojene raznim desnim bojama i političkim stavovima, istaknuti su i zahtjevi za rješavanje energetske i prehrambene situacije koju donosi neizvjesna jesen.

Kriza je uzrokovana razornom kombinacijom nekoliko faktora. Sukobi su najveći pokretači. Čak 60 odsto gladnih u svijetu živi u područjima pogođenim ratom i nasiljem. Klimatski šokovi uništavaju usjeve i živote, te potkopavaju sposobnost ljudi da se prehranjuju. Ekonomske posljedice pandemije COVID-19 dale su svemu posebnu scenografiju.

Uz izlazak iz pandemije isplivali su i problemi poput globalnog zastoja u transportnim lancima i nabavci, nestašica kombinovana sa potražnjom podigla je cijene energenata. Domino-efekat se postarao za ostalo. Februar je donio strahote rata u Ukrajini čije posljedice osjeća cijeli svijet. Pred nama su konstantne vrućine, suše i poplave desetkuju poljoprivredu.

Nekoliko slika stiže iz Evrope ovoga ljeta. Nijesu lijepe. Ministar životne sredine Francuske Christophe Bechu rekao je da julska kiša predstavlja „samo 12 odsto onoga što je potrebno“. Francuska je četvrti najveći izvoznik pšenice i među pet najvećih izvoznika kukuruza na svijetu. Elizabeth Robinson iz Instituta za istraživanje klime i okoline pri Londonskoj školi ekonomije ukazuje: „Postoje neki dugoročni, teški razgovori koje treba voditi, posebno o bacanju hrane i preusmjeravanju ostataka ljudske ishrane životinjama“. Juan Carlos Hervas, iz sindikata španskih poljoprivrednika, rekao je za AFP da će tamošnja berba maslina iznositi manje od 20 odsto prosjeka u posljednjih pet godina. Španija proizvodi gotovo polovinu svjetskog maslinovog ulja.

Qu Dongyu, glavni direktor Organizacije za hranu i poljoprivredu pri UN-u, pozvao je zemlje da prošire proizvodnju hrane, ojačaju lance nabavke kako bi podržali male poljoprivrednike i osigurali gotovinu i druge kritične artikle za proizvodnju žitarica i povrća te za zaštitu stoke. „Sada smo u ozbiljnoj opasnosti od suočavanja sa krizom dostupnosti hrane, a vjerovatno i za sljedeću sezonu“, rekao je. „Moramo spriječiti ubrzanje ovih trendova u nadolazećim mjesecima i godinama“, rekao je on.

Svjetske cijene hrane dosegle su rekorde već ranije ove godine. Proizvođači hrane u Evropi se bore sa visokim cijenama energenata. A zima tek dolazi.

Skeptici najavljuju da bi ovakav trend mogao trajati više zima, pa čak i do kraja decenije. „Sljedećih 5 do 10 zima biće užasne, ako se ništa ne preduzme“, tvitnula je u nedjelju belgijska ministarka energetike Tinne Van der Straeten apelujući na brza rješenja za energetsku krizu.

EU užurbano smišlja kako da se njena energetska kriza ne pretvori u ekonomski krah. Ministri energetike pripremaju se za hitan sastanak u Briselu. U međuvremenu stižu upozorenja o onima koji klize ka rubu gladi. Iz UN-a govore da je broj hronično gladnih ljudi u svijetu vjerovatno puno veći od 828 miliona koliko su zabilježili u 2021. godini.

To je 46 miliona više u odnosu na godinu ranije i 150 miliona više u odnosu na 2019. Nakon što je ostao relativno nepromijenjen od 2015, broj ljudi pogođenih glađu je skočio u 2020. i nastavio rast u 2021. na 9,8 posto svjetske populacije. Nadalje, 149 miliona djece mlađe od pet godina imalo je probleme u rastu i razvoju zbog hroničnog nedostatka esencijalnih nutrijenata u ishrani, dok je 39 miliona imalo prekomjernu težinu.

Predviđa se da će se gotovo 670 miliona ljudi i dalje suočavati sa glađu 2030. godine – čak i ako se uzme u obzir globalni ekonomski oporavak. To je sličan broj kao i 2015. Tada su se članice UN-a dogovorile o petnaestogodišnjoj agendi kojom se do 2030. godine, između ostalog, predviđalo okončanje siromaštva „svuda i u svim svojim oblicima“, obezbijeđivalo kvalitetno obrazovanje, kao i dostupna i pouzdana energija i zaštita životne sredine.

Cilj UN-a da do kraja decenije zaustavi glad izgleda dalje nego ikad. Rukovodilac Svjetskog programa za hranu UN-a (WFP) David Beasley, rekao je da njihova posljednja analiza pokazuje da „rekordnih 345 miliona maršira ka rubu gladi“.

„Svake godine 11 miliona ljudi umre zbog nezdrave ishrane. Rastuće cijene hrane znače da će se ovo samo pogoršati“, izjavio je glavni direktor Svjetske zdravstvene organizacije Tedros Adhanom Ghebreyesus.

Iz UN-a su pozvali na izdvajanje značajnih novih sredstava za humanitarne organizacije kako bi se mogle nositi sa „drastično rastućim nivoima gladi“. Humanitarne agencije, u iščekivanju dodatnih sredstava, pokušavaju da se pripreme za još kritičnije nivoe gladi, jer se suočavaju s godišnjom rupom od 14 milijardi eura. Posebna krizna radna grupa UN-a prati više od 60 zemalja koje se bore sa plaćanjem uvoza hrane. Visoke cijene energije i hrane stavile su dodatni pritisak na zemlje u razvoju.

Svjetski program za hranu zahtijeva 22,2 milijarde američkih dolara kako bi obezbijedio pomoć za 152 miliona ljudi. U nekim oblastima u kojima je najviše gladnih, recimo zemljama poput Nigerije, Južnog Sudana i Jemena, WFP je već suočen s teškim odlukama. Moraće se pristupiti smanjenju obroka kako bi se moglo doprijeti do većeg broja ljudi. Uzimati od gladnih da bi se nahranili gladni.

Ako zajednice nijesu osnažene da izdrže šokove kojima su izložene, to bi moglo da rezultira povećanom migracijom i mogućom destabilizacijom i sukobima. Nedavna istorija i migrantske krize su nam to pokazale.

Postoje i rješenja koja bi mogla ublažiti posljedice krize. Jedan od najvećih izazova je da se izgradi sposobnost zajednica da se hrane i prekinu svoju zavisnost od humanitarne pomoći. Ima dokaza da se, negdje, ovaj pristup ostvario. U samo tri godine WFP i lokalne zajednice pretvorile su 272.000 hektara neplodnih polja u regiji Sahel, koja se prostire kroz pet afričkih zemalja u produktivno poljoprivredno zemljište, promijenivši živote više od 2,5 miliona ljudi. U Bangladešu 2020. novčanu pomoć je dobilo 145.000 ljudi prije ozbiljnih prognoziranih poplava. To im je omogućilo da kupuju hranu i lijekove, zaštite kritičnu imovinu i transportuju stoku i porodice na sigurna mjesta, sprečavajući gubitke i štete. Time su se troškovi hitnog odgovora smanjili za više od pola.

Rješenja postoje. Da bi se pobijedila glad, novac nije dovoljan. Samo politička volja može okončati sukobe, a bez čvrste političke predanosti u obuzdavanju globalnog zagrijavanja, glavni pokretači gladi nastaviće da djeluju.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo