Povežite se sa nama

MONITORING

Novi KOS ruši ANB i Duška Markovića?

Objavljeno prije

15 godina

na

Od kraja 2008. u skupštinskoj proceduri se nalaze amandmani na Zakon o odbrani kojim se utemeljuje „novi KOS” – Obavještajno-bezbjednosna služba (OBS) Ministarstva odbrane. Amandmani su „zamrznuti” zbog prigovora Socijaldemokratske partije da se ministru odbrane daju identična ovlašćenja kao šefu ANB-a, što smatraju neprimjerenim. ANB tako, barem zvanično, ostaje jedina tajna služba sa monopolom nad tajnim prikupljanjem podataka. Niko ne osporava da Crna Gora treba da ima najmanje dvije obavještajne službe; posebne vojne službe postoje u svim susjednim državama (Srbija ima čak dvije – VBA i VOA). Nezamislivo je da Vojska Crne Gore može ostvariti ustavnu funkciju odbrane države ako ne raspolaže obavještajnim podacima o ratnim potencijalima drugih država, niti Ministarstvo odbrane može efikasno sprovoditi civilni nadzor VCG, te njenu bezbjednosnu i kontraobavještajnu zaštitu. Standardi NATO interoperabilnosti takođe nameću imperativ ustrojstva posebne vojne službe. Amandmani o ustrojstvu OBS-a, saznaje izvještač Monitora iz internog dokumenta Ministarstva odbrane – rađeni su po ugledu na rješenja iz Zakona o odbrani Republike Slovenije, s tim što za OBS nijesu predviđena policijska ovlašćenja (hapšenje, legitimisanje, itd) koje ima slovenačka vojno-obavještajna služba. Crnogorska OBS bi bila organizaciona jedinica Ministarstva odbrane a njenim radom bi rukovodio načelnik koga bi imenovao ministar odbrane.

Ministar odbrane bi bio ključna figura OBS: poput šefa ANB, on bi bio ovlašćen da – po prethodno dobijenoj dozvoli od predsjednika Vrhovnog suda – izdaje naloge za tajno prikupljanje podataka. Ali, za razliku od šefa ANB, kome je, barem na papiru, zabranjeno članstvo u političkim partijama, ministar odbrane je političar, visokorangirani član DPS.
Iako OBS, prema tvrdnjama iz Ministarstva odbrane, još nije zvanično ustrojena, misterija sa „vojnom službom” eskalirala je do tvrdnji kako je, daleko od očiju javnosti, došlo do dramatične rasprave u vrhu vlasti u koju je uključena OBS ili neki njen embrion. Direktor ANB Duško Marković je, tvrdi se, odbio da slijepo izvršava naloge i produbi kolaboraciju sa šefovima organizovanog kriminala, zbog čega je – mimo zakona – aktivirana „vojna služba” da odradi ono što ANB neće. Marković je 2005. izabran za direktora ANB a mandat mu – sa opcijom reizbora – ističe iduće godine.
„Po svemu sudeći, Marković pokazuje intencije da se suprotstavi nastavljanju prakse nezakonite zloupotrebe ANB, pa i formiranju paralelne vojne bezbjednosne službe i to može eskalirati narednih dana podnošenjem ostavke ili smjenom Markovića”, kaže za Monitor Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene i član Odora za bezbjednost i odbranu Skupštine.
,,Vrh režima sumnja u sigurnost postojeće tehnike ANB-a, jer su neke informacije počele da cure, pa se u samom vrhu režima rodila ideja o potrebi formiranja privatne službe bezbjednosti sa ljudima odanim vrhu režima. Najnovije akcije bezbjednosnih agencija SAD, Hrvatske, Srbije i Italije su uzdrmale temelje kriminalne organizacije formirane u Crnoj Gori krajem 1990-ih. Roje se sumnje da neko od važnih ljudi iz sistema bezbjednosti, kao i iz kriminalne organizacije, aktivno sarađuje sa službama ovih zemalja, što je dovelo do spektakularnih istraga za ubistvo Iva Pukanića i zaplijene 2,8 tona kokaina koji je, po svemu sudeći, naručila crnogorska kriminalna organizacija”, kaže Medojević.

Priča sa „vojnom službom” je započeta početkom 2007. nakon što su raspuštena dva bivša vojno-obavještajna centra u Podgorici (5. regionalni centar VBA i 3. centar VOA). U novoformiranom Ministarstvu odbrane Crne Gore osnivaju Odjeljenje za odbrambeno-bezbjednosne poslove, komunikaciju i kriptozaštitu na čijem je čelu bio Božidar Lakić.

Kao rijetko ko, Lakić je aktivni veteran crnogorske političke scene. Bio je krajem 1980-ih ministar a u doba sankcija protiv SRJ – šef carinarnice u Baru. U drugoj polovini 1990-ih Lakić je DB rukovodilac za Bar, Budvu i Ulcinj. Do sredine 2007. istovremeno je bio šef ANB za Podgoricu i načelnik Odjeljenja za odbrambeno-bezbjednosne poslove Ministarstva odbrane.
Skupa s Lakićem na rad u Ministarstvo odbrane su prebačeni i Veselin Mazić i Predrag Abramović, dva prvoklasna ANB operativca sa iskustvom kontraobavještajnog djelovanja protiv bivšeg KOS-a.
Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji u Ministarstvu odbrane (Vlada ga usvojila 27. novembra 2008), ukinuto je Odjeljenje za odbrambeno-bezbjednosne poslove, komunikaciju i kriptozaštitu a Lakić je imenovan za savjetnika ministra odbrane Bora Vučinića. Ustrojena je OBS i definisana kao ,,organizaciona jedinica koja pruža obavještajnu, kontraobavještajnu i bezbjednosnu podršku odlučivanju i vođenju u odbrambenim aktivnostima Crne Gore u miru, vanrednim situacijama i rat”.
Nevolja nije samo u tome što je Pravilnik usvojen prije verifikovanja amandmana na Zakon o odbrani i zvaničnog ustrojstva OBS. Nekome se očigledno žurilo previše, jer se Pravilnikom preciziraju i nadležnosti Lakića kao ministrovog savjetnika za odbrambeno-bezbjednosna pitanja: da ,,vrši najsloženije poslove koji zahtijevaju posebnu stručnost” i ,,organizuje i koordinira rad obavještajno-bezbjednosne službe”.
„Ne postoji komparativno iskustvo da savjetnik ministra vodi rad službe, što dodatno potvrđuje opravdanost mojih sumnji u vezi pravih motiva ovakvog protivustavnog uređenja nove službe bezbjednosti”, kaže Medojević za Monitor . I dodaje: „Analizom zakonskih i podzakonskih akata koji regulišu ovu oblast, došao do zaključka da u okviru Ministarstva odbrane funkcioniše nepoznati broj bezbjednosnih operativaca, pod rukovodstvom savjetnika Lakića, koji formalno nijesu organizovani ni sistematizovani u skladu sa zakonom”.
Na sajtu Ministarstva odbrane prezentirana je šema na kojoj je kao posebna organizaciona jedinica predstavljena OBS sa 17 službenika.
Iako „fantomska”, ova služba je, kaže Medojević, „sklopila najmanje jedan međunarodni sporazum, o čijem sadržaju, takođe, kao član Odbora za bezbjednost i odbranu nijesam upoznat”.
Ilegalne aktivnosti „vojne službe” Medojević dovodi u vezu sa procjenom da su popucale „karike među ljudima koji vladaju Crnom Gorom”. Na meti se, tvrdi, našao šef ANB Duško Marković (od 1998. in continuo šef tajne službe). Kao autora „paralelne službe” Medojević je označio Milana Roćena, ministra inostranih poslova.
„Ideja formiranja vojne službe sa svojom tehnikom i probranim ljudstvom je ideja Roćena. Izbor provjerenog Roćenovog kadra Božidara Lakića za šefa ove službe, bio je snažan signal da Roćen sebi priprema novo ministarsko mjesto. Pod uticajem Roćena, pripremaju se izmjene Zakona o odbrani kojim se predviđa da ministar odbrane bude šef bezbjednosne službe, što je opet rješenje koje ne postoji u uporednoj praksi”, kaže Medojević.

Roćen i Lakić se poznaju najkasnije od 1980-ih kada su u zgradi Dva sanduka, obavljali poslove u državnom i partijskom vrhu. Iako nominalno diplomata, Roćenove biografske činjenice govore o tome kako je upućen u vojno-obavještajnu problematiku. Kako je Monitor pisao, dok je 1990-ih bio u Ambasadi SRJ u Moskvi saradnik sa vojnim atašeom, generalom Brankom Krgom, kasnijim načelnikom Vojno-obavještajne službe i šefom Generalštaba u Beogradu. Dok je 2006. važio za glavnog kandidata za ministra odbrane, službena Roćenova titula je bila – vojni savjetnik Mila Đukanovića.

Još je Roćen u najboljim odnosima sa Jevgenijem Primakovim, KGB veteranom, 1991-1996. šefom ruske obavještajne SVR (Služba vnešnej razvedki) i osoba od povjerenja generala armije Sergeja Šojgua, ministra i člana Savjeta za nacionalnu bezbjednost Ruske Federacije.

 

NEBOJŠA MEDOJEVIĆ, PREDSJEDNIK PzP I ČLAN ODBORA ZA BEZBJEDNOST I ODBRANU SKUPŠTINE CRNE GORE
Imaju prislušne uređaje KOS-a, provjeravaju političku podobnost


MONITOR: Na čemu temeljite tvrdnje da je OBS već formirana i da djeluje iz Ministarstva odbrane?
MEDOJEVIĆ: Vršeći svoju poslaničku funkciju došao sam do saznanja koja me navode na sumnju da u okviru Ministarstva odbrane postoji grupa državnih službenika koji se bave bezbjednosnim poslovima, koriste opremu i tehniku i obavljaju određene operativne radnje, bez potrebnog zakonskog osnova, pa samim tim i van sistema parlamentarne kontrole, propisane Ustavom Crne Gore (član 82).

Zakon o odbrani (u članu 36) propisuje da Ministarstvo odbrane organizuje vojno-obavještajne i vojno-bezbjednosne poslove za potrebe odbrane, ali ne postoji nijedan važeći zakon u Crnoj Gori koji uređuje pitanja od važnosti za organizaciju, rukovođenje, nadležnosti i kontrolu nad ovom važnom službom. Postojanje određenog – a meni kao parlamentarcu i članu Odbora za bezbjednost i odbranu nepoznatog broja operativaca, koji obavljaju vojno-obavještajne i vojno-bezbjednosne poslove van zakonskih okvira i van demokratske kontrole – dovodi u pitanje ustavnost i zakonitost postupanja ministra odbrane po ovom pitanju.

Nakon postavljanja poslaničkog pitanja i sjednice Odbora za bezbjednost i odbranu koja je održana 6. novembra ove godine, dobili smo čitav niz kontradiktornih i međusobno suprotstavljenih odgovora ministra odbrane. On tvrdi da OBS u okviru Ministarstva odbrane ne postoji, iako je OBS Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji ministarstva predviđena kao posebna organizaciona jedinica.

MONITOR: Takođe tvrdite kako „vojna služba” ima „svu modernu opremu za prisluškivanje građana”?
MEDOJEVIĆ: Na osnovu mojih izvora iz Ministarstva odbrane došao sam do informacija da je dio stare opreme od Vojske SCG zadržan u Crnoj Gori, kao i da se pristupilo aktivnostima na nabavci nove opreme i tehnike za potrebe ove fantomske bezbjednosne službe. Prema našim informacijama ta nabavka je već obavljena i operativci ove vojne službe imaju potrebna tehnička sredstva za obavljanje svojih aktivnosti. Ova nabavka je, po svemu sudeći, obavljena tajno i za nju zna vrlo mali broj ljudi od najvećeg povjerenja vrha crnogorske vlasti. S druge strane, vojni bezbjednjaci nemaju saradnju sa ANB, pa se postavlja pitanje kako i s čim obavljaju svoje aktivnosti? Iz više izvora smo dobili informacije da je uloga ove službe da provjerava političku podobnost pripadnika Vojske Crne Gore i Ministarstva obrane, kao i da budno prate javne nastupe koji kritički govore o haotičnom stanju u Ministarstvu odbrane i VCG. Tako su se bezbjednosne i kontarobavještajne provjere ove fantomske službe svele na provjere ko kako glasa i ko se ne slaže sa katastrofalnim stanjem u kojem se nalazi VCG.

MONITOR: Ilegalne aktivnosti „vojne službe” dovodite u vezu sa procjenom da su popucale „karike među ljudima koji vladaju Crnom Gorom”?
MEDOJEVIĆ: Pritisak međunarodnih faktora na policiju, ANB i tužilaštvo da hapse vođe kriminalne organizacije svakim danom je sve veći, a svima je jasno da bi takva akcija dovela do pada Vlade ili velikih smjena u ovim institucijama. Dolazi vrijeme podnošenja računa, a sve je veći broj profesionalaca i u policiji i ANB koji ne žele da, poslije pada ovog režima, završe kao Rade Marković i drugi pripadnici službe u Srbiji koji su do kraja i slijepo izvršavali naređenja Miloševića

MONITOR: Za Milana Roćena tvrdite da „komanduje vojskom iz sjenke”. Na koji način?
MEDOJEVIĆ: Ideja formiranja vojne bezbjednosne službe sa svojom tehnikom i probranim ljudstvom je ideja Roćena. Na ovaj problem upućuju i neki krugovi iz NATO saveza sa kojima sam ja imao komunikaciju, koji upozoravaju na neophodnost definisanja ove službe u skladu sa Ustavom Crne Gore. PzP je u više navrata upozoravao na netransparetne i nejasne odnose Roćena i ruskih bezbjednosnih agencija i to dovodimo u vezu sa mogućim planovima nekoga iz vrha režima da u slučaju krajnje nužde u Rusiji potraže svoje novo sklonište od pravosudnih organa. Koju cijenu će platiti država Crna Gora i naše evroatlantske integracije zbog ovih privatnih aranžmana – tek ćemo da vidimo.

 

VIDAK LATKOVIĆ, PORTPAROL MINISTARSTVA ODBRANE
Ne prisluškujemo nikoga


MONITOR: Iako je ministar odbrane demantovao da je OBS formirana, činjenica je da je posebnim Pravilnikom takva služba već definisana. Kako to objašnjavate?
LATKOVIĆ: Shodno zakonskoj obavezi da organizuje vojno-obavještajne i vojno-bezbjednosne poslove, Ministarstvo odbrane je svojim aktom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji propisalo postojanje OBS kao organizacione jedinice koja bi pružala obavještajnu, kontraobavještajnu i bezbjednosnu podršku odlučivanju i vođenju u odbrambenim aktivnostima Crne Gore u miru, vanrednim situacijama i ratu. Ovim Pravilnikom je samo predviđen broj izvršilaca u službi – 17, a radna mjesta i opis poslova će se propisati posebnim pravilnikom koji će biti donijet nakon izmjena i dopuna Zakona o odbrani. Nakon što su prošli skupštinsku proceduru, Vlada je odlučila da, radi dodatnog sagledavanja, povuče iz skupštinske procedure Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o odbrani. Dakle, u Ministarstvu odbrane još nije formirana organizaciona jedinica sa ovlašćenjima da tajno prikuplja podatke.

MONITOR: Da li Ministarstvo odbrane razmjenjuje podatke sa stranim obavještajnim službama i kojim?
LATKOVIĆ: U sklopu ukupnih aktivnosti na pripremi jedinice za mirovne misije i njeno upućivanje u ISAF misiju u Avganistanu i potrebe za razmjenom obavještajnih informacija o situaciji na terenu gdje bi bila locirana naša jedinica, Ministarstvo odbrane naravno razgovara i o ovoj temi sa strateškim partnerom i zemljama koje već učestvuju u ovoj misiji.

MONITOR: Da li je Ministarstvo odbrane nabavilo sofisticiranu prislušnu i protivprislušnu opremu?
LATKOVIĆ: Ministarstvo odbrane ne posjeduje, nije nabavljalo, niti imalo namjeru da nabavi nikakvu “sofisticiranu prislušnu i protivprislušnu opremu”, niti je takva sredstva koristilo u svom radu.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

SPAJIĆEVA SEDMODNEVNA POSJETA SAD: Bez sastanaka sa zvaničnicima i dijasporom

Objavljeno prije

8 sati

na

1 Maja, 2025

Objavio:

Posjeta premijera Americi završena je bez  razgovora s američkim državnim i vojnim zvaničnicima Iz diplomatske zajednice u Vašingtonu više krive ambasadu i Ministarstvo vanjskih poslova za lošu organizaciju i indolentnost. U par neformalnih razgovora  Monitoru je  rečeno  da ambasada uopšte ne radi svoj posao kao ni Ministarstvo. Radom ambasade je ogorčena i crnogorska dijaspora

 

 

Premijer Milojko Spajić je 21. aprila otputovao za Sjedinjene Američke Države (SAD) sa oamočlanom delegacijom uključujući i ministra finansija Novicu Vukovića. Šef kabineta Branko Krvavac i premijerova savjetnica za vanjske poslove Milica Perišić su ostali u zemlji. Nezavisno od ove delegacije u Vašington je otputovala i guvernerka Centralne banke Crne Gore (CBCG) Irena Radović na poziv direktora za Evropu Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) Alfreda Kamera.

I premijer, kao  i guvernerka i ministar finansija su objavili da su otputovali zbog redovnih “godišnjih sastanaka MMF-a i Grupacije Svjetske banke (GSB).

U prijedlogu platforme Vlade je objašnjeno da je to događaj koji “tradicionalno okuplja svjetske lidere iz oblasti finansija, guvernere centralnih banaka, ministre finansija… radi diskusija o globalnim ekonomskim i finansijskim pitanjima”. Od bilateralnih susreta su zakazani sastanci sa zamjenikom generalnog direktora MMF-a, Bo Lijem, šefom Misije MMF-a za Crnu Goru i gorepomenutim Kamerom. Crnogorska delegacija se sastala i sa čelnicima Svjetske banke, ali na nivou njenog potpredsjednika za Evropu i Centralnu Aziju kao i sa izvršnim direktorom SB za zemlje regiona.

U Platformi koju je Vlada usvojila 17. aprila navodi se i da su “SAD snažan saveznik i prijatelj Crne Gore”, a posjeta premijera “ dokaz kontinuiteta odličnih odnosa dvije države”. Navedeno je i da će posjeta dati novi podsticaj saradnji, i da će se „na sastancima s američkim kolegama izraziti zahvalnost za podršku SAD-a u ostvarivanju cmogorskih vanjskopolitičkih prioriteta i učvršćivanje odličnog partnerstva dvije države“.

Međutim, već 22. aprila su Vijesti objavile da izgleda neće biti nikakvih susreta “s američkim kolegama”. U Platformi, oni nisu ni imenovani, za razliku od detaljnog navođenja zvaničnika i funkcija međunarodnih finansijskih institucija. Iako je Vladina Služba za odnose s javnošću navela da će se “razmijeniti mišljenja o saradnji unutar NATO-a”, i “ukazati na našu namjeru da izdvajamo veća sredstva za odbranu” Vijestima nije odgovoreno s kim će Spajić razgovarati.

Na kraju nije bilo razgovora ni s američkim državnim ni vojnim zvaničnicima. Dio medija, čak i onih naklonjenih Vladi, je kritički komentarisao učinke posjete. “Nonšalantan i stihijski pristup državnom protokolu”, “seljenje diplomatske komunikacije u privatne kanale”. Cjelosedmični boravak prvog čovjeka Vlade je nazivan “katastrofom” nekoliko puta.

Uvijek kritički nastrojen prema Spajiću, lider Pokreta za promjene (PZP) Nebojša Medojević je takođe 22. aprila, dan po dolasku delegacije u SAD, dao objavu. Premijer je “tražio sastanke sa Donaldom Trampom, potredsjednikom JD Vensom, šefom Stejt Dipartmenta Markom Rubiom, šefom CIA i direktorom FBI!!! Niko od njih nije htio da se sretne” s njim zaključio je Medojević.

M-portal i Etv su javili da su Spajićevi saradnici pokušali kontaktirati dvojicu američkih zvaničnika radi sastanka sa premijerom, ali i da preko njih dođu do zvaničnika viših u hijerarhiji. Jedan je navodno bio uticajni republikanski senator Ted Kruz, osoba bliska Trampu, za koga ovi mediji na osnovu svojih izvora tvrde da nije odgovorio na više mejlova poslatih od strane kabineta. Druga osoba je Luis L. Bono, viši savjetnik u Kancelariji za evropske i evroazijske poslove, koji takođe nije odgovarao na upite.

Crnogorski premijer je ranije, navodno, odbio susret sa Bonom, pravdajući odbijanje time da „viši savjetnik nije nivo sa susret sa premijerom“. Ovakav rezon je u diplomatskoj praksi opravdan kada su u pitanju zvanične posjete. Kada je u pitanju telefonska komunikacija, ovakav razgovor je prihvatljiv. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić je nedavno telefonon razgovarao s Bonom.

Međutim, treba uzeti i druge činjenice u obzir prije nego se donese sud o učincima premijera, ili bolje govoreći o (ne)učincima Ministarstva vanjskih poslova (MVP) Ervina Ibrahimovića i crnogorskog poslanstva u Vašingtonu kojim rukovodi Jovan Mirković.

U petak 25. aprila Bono je napustio funkciju i na njegovo mjesto je došao Brendon Hanrahan. Dan nakon Uskrsa, 21. aprila je umro Papa Francisko. Njegova sahrana je promijenila planove mnogih svjetskih lidera koji su otišli na njegovu sahranu, uključujuči i predsjednika Trampa. Potpredsjednik JD Vens je već ranije bio odsutan, prvo kod Pape na Veliki Petak a onda u službeni posjet Indiji. Državni sekretar Rubio je takođe bio u Evropi. Jedini koje je Spajić mogao vidjeti, a da odgovara protokolarnom nivou, su bili sekretar za odbranu Met Hegset i možda predsjednički savjetnik za nacionalnu bezbjednost Majkl Volc. Pentagon i Hegset se trenutno nalaze u velikoj buri zbog kadrovskih promjena-neslaganja unutar najužeg kruga Hegseta i curenja povjerljivih podataka. Stoga je i ta opcija bila daleka za Spajića.

Iz diplomatske zajednice u Vašingtonu više krive ambasadu i MVP za lošu organizaciju i indolentnost. U par neformalnih razgovora sa Monitorom rečeno je da ambasada uopšte ne radi svoj posao kao ni Ibrahimovićevo ministarstvo. Crnogorski predstavnici se ne pojavljuju ni u jednoj značajnoj instituciji, niti održavaju kontakte koje su dotadašnji predstavnici Crne Gore stvorili sa državnim službama i uticajnim think-tankovima i lobističkim krugovima. Antena M je prenijela jednog neimenovanog crnogorskog diplomatu koji je rekao da Crna Gora nema više kokus u Kongresu, o čemu je Monitor već pisao ranije. Dodao je da “ne zna da li je crnogorska diplomatija bila angažovana u pripremi Spajićeve posjete”. Ako nije, ovaj diplomata (ime poznato našoj redakciji) ističe da je to “veliki propust”.

Radom ambasade je ogorčena i crnogorska dijaspora. Džemal Lanica, predsjednik Albansko-američkog udruženja Ulcinj je poslao otvoreno pismo ministru Ibrahimoviću u kojem izražava nezadovoljstvo radom crnogorske ambasade i “posebno ambasadora Mirkovića” zbog “nefunkcionisanja ambasade i nepoznavanja dijaspore”. Dokaz da ambasada ne poznaje dijasporu je zakazivanje sastanka albanskih asocijacija u Americi sa premijerom u zgradi ambasade. U razgovoru za Monitor Lanica je rekao da je imao zakazan susret s premijerom preko savjetnice Milice Perišić sedam dana prije njegovog dolaska u SAD i da je komunicirao oko toga s ambasadorom Mirkovićem. “Teme razgovara su precizirane i nisu uključivale Veliku plažu i razgovore oko ulaganja iz Emirata već teme koje se tiču dijaspore i kako se može Crnoj Gori najbolje pomoći” kaže Lanica. “Ja sam htio sa sobom dovesti i Crnogorce i Bošnjake da nas bude iz svih djelova Crne Gore” nastavlja Lanica. Međutim, umjesto predstavnika raznorodne dijaspore, na sastanak je pozvan Naser Nika sa nekoliko Albanaca od kojih većina nema nikakve veze sa Crnom Gorom.

Nika je, na osnovu njegovih objava na Facebook-u veliki protivnik sadašnje Vlade i pozivao je na proteste protiv premijera. Naser Nika je poznat kao predsjednik udruženja Albanaca Stejtn Ajlenda – koji je dio Njujorka. Facebook stranica ovog udruženja obiluje nacionalističkom agendom. Nepunih dvije sedmice prije Spajićevog puta ovo udruženje je objavilo mapu regiona na facebook-u koju je predložilo kao način “za postizanje mira u Evropi”. Na toj mapi Crna Gora ne postoji već je njena teritorija rasparčana između Albanije i Hrvatske. Sa mape je izbrisana i Srbija koju su rasparčale Rumunija i Albanija. Ova skandalozna mapa je i dalje na Facebook stranici udruženja koje vodi Naser Nika.

Pored Nasera Nike, sa premijerom su se slikali i Paško Camaj iz Udruženja Vatra, predsjednik udruge Skenderbeg Imer Lacaj i Arb Šabani, navodni aktivista albanske zajednice u tom dijelu SAD-a. Udruzenje Vatra se bavi interesima Kosova i Albanije i po riječima Lanice, “nema nikakve veze sa crnogorskim temama i dijasporom”. Imer Lacaj je Albanac iz okoline Drača u Republici Albaniji i njegovo udruženje takođe nema nikakvih dodirnih tačaka s Crnom Gorom. Šabani, iako porijeklom iz Crne Gore, nije član nijednog udruženja iz Crne Gore niti ima funkciju.

Ambasador Mirković je na kraju izdejstvovao da se zakazani sastanak sa Albansko-američkim udruženjem Ulcinj izbjegne iako je bio zakazan. Tako je ispalo da se premijer Spajić nije mogao sastati ni sa legitimnim predstavnicima crnogorske dijaspore iako je samo Udruženje Ulcinj do sada kroz humanitarne projekte poslalo preko 1,1 milion eura u Crnu Goru.

Premijer je na kraju uspio i skoknuti do Kalifornije u privatnu posjetu bratu.

Šta je radila trostruka delegacija Crne Gore po Americi i na sastancima s istim ljudima iz finansijskih institucija je posebno pitanje na koje sada nema odgovora. Nema ni odgovora do kada će se urušavati diplomatska mreža crnogorske države na radost okolnih političara koji ne skrivaju da imaju pretenzije prema njoj kao i mapa Nasera Nike.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA MANDIĆI: Institucije mrtve ili se pretvaraju

Objavljeno prije

8 sati

na

1 Maja, 2025

Objavio:

Skupština, Vlada i Tužilaštvo sa dužnom pažnjom izbjegavaju da se oglase o aferi koja je na putu da potvrdi očigledno: prije pet godina nijesmo promijenili sistem nego samo ljude koji su, i dalje, spremni da zaloupotrebljavaju institucije zarad ličnih privilegija i koristi

 

 

Skoro je petnaest dana od kako se, pred zoru 19. aprila, na ulici u centru Podgorice dogodio pokušaj dvostrukog ubistva koji i dalje intrigira javnost. Dok se, sa druge strane, nadležne institucije ponašaju kao da se trude da oko cijelog događaja podignu zid ćutanja ne bi li ga, što prije i temeljnije, predali zaboravu.

Podsjetimo: prema navodima policije, Podgoričanin Danilo Mandić (35) pucao je i ranio dvojicu sugrađana, Darka Perovića i Arisa Turkovića u blizini raskrsnice ulica Marka Miljanova i Bulevara Ivana Crnojevića, nakon što je bijelim range roverom prepriječio put njihovom vozilu. Policija je, po dolasku, na mjestu događaja zatekla samo jednog od povrijeđenih. Nije im se žurilo, pa su Osnovno tužilaštvo o događaju obavijestili dva, a Više tužilaštvo – skoro četiri sata nakon pretpostavljenog vremena izvršenja krivičnog djela. Pogodilo se, nekako,da ni jedni ni drugi nijesu našli za potrebno da izađu na uviđaj…

Tako smo dobili jednu, i za crnogorske standarde, neuobičajenu istragu jednako neuobičajenog događaja. Povrijeđeni su, na jedvite jade, prihvatili da su ranjeni („povrede u predjelu nogu“, tvrdi policija). Turković se, navodno, ne sjeća kada je, gdje i kako ranjen. Perović je pri prvom susretu sa policijom kao napadača imenovao Danila Mandića da bi, dva dana kasnije, pred tužiocima ustvrdio da su ga policajci natjerali da optuži nevinog. Iako on, zapravo, ne poznaje napadača.

Uviđaj možda jeste a možda nije obavljen. Dežurni tužioci su ostali u kancelarijama dok su službenici policije, kako tvrde, „izvršili kriminalističko-tehnički pregled lica mjesta po pravilima struke o čemu je sačinjena odgovarajuća dokumentacija“. Jesu li i kakve dokaze pronašli tokom te pretrage ne zna se. Ali, u istom saopštenju možemo pričitati i sljedeće: „Po saznanju da se lice D.M. dovodi u vezu sa krivičnim djelom, policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti Podgorica su raspisali lokalnu potragu za imenovanim, odnosno raspis o traganju, zbog sumnje da je izvršio krivično djelo teško ubistvo u pokušaju”.

Ostaje nepoznanica zašto policija nije tražila osumnjičenog za pokušaj dvostrukog ubistva, nego su čekali da se on, u pratnji beogradskog advokata Miroja Jovanovića, sam pojavi u Odjeljenju bezbjednosti Podgorica. Dvadesetak sati nakon vatrenog obračuna.

Danilo Mandić u tom trenutku nije bio potraživano lice, tvrdi njegov advokat, nego su u policiju došli nakon što su se pojavile ulične priče. Pomenuti range rover sa mjesta pucnjave dovezao je pred policiju, izgleda, neko treći. Oružje iz koga je pucano još se nije pojavilo.

Advokat Jovanović je, ujedno, jedan od rijetkih koji kaže da razumije to što tužioci nijesu izašli na mjesto događaja. “Zato što tragova na licu mjesta nije bilo, a pošto tragova na licu mjesta nije bilo, to se nikakav događaj, posebno ne događaj u kom je postojao nekakav navodni krvavi obračun, nikad nije dogodio“, pojasnio je . „Dakle, policija nije pogriješila što nije izvršila uviđaj, jer se uviđaj ne vrši kada nema nijednog traga na licu mjesta navodno izvršenog krivičnog djela”. Još da nam neko objasni da Perović i Turković, zapravo, ni nijesu ranjeni – pa da stavimo tačku na ovu priču.

Možemo i da pokušamo razumjeti nemušti jezik institucija.

Počevši od toga da policija nije tragala za osumnjičenim. Pošto je Danilo Mandić ranije osuđivano lice (napad na policajca, nedozvoljeno posjedovanje oružja…) i, prema informacijama iz policije na koje se pozivaju ovdašnji mediji, bezbjednosno interesantno lice (BIL), svrsishodno je pretpostaviti da su znali adresu njegove kuće u Zagoriču.

Danila Mandića nijesu tražili ni na poslu. Možda policija ne zna gdje radi? To bi značilo da makar jedan pripadnik Službe za obezbjeđenje štićenih osoba nadležnima iz Uprave policije nije prijavio svakodnevne kontakte sa osuđivanim, bezbjednosno interesantnim licem. Naime, Danilo Mandić ima (ne)formalni status pripadnika obezbjeđenja predsjednika Skupštine Crne Gore, i njegovog strica, Andrije Mandića. O tome, pored izjava tipa jedan od njegovih „dugogodišnjih najbližih saradnika“, svjedoče i dokumenta.

Objavljujemo jedan od njih, na kome je Danilo, krajem marta prošle godine, naveden kao član obezbjeđenja  predsjednika parlamenta tokom puta za Beograd. Avionom Vlade Crne Gore.

Opet, može da bude da u UP, osim što međusobno ne pričaju o zajedničkom poslu (kontakti sa BIL), ni ne prate medije. Pa nijesu čuli/pročitali da je Danilo Mandić dio stričevog obezbjeđenja. Nezakonito, po svoj prilici. U tom slučaju, kako im nije bilo interesantno to što je osumnjičeni za pokušaj dvostrukog ubistva koristio vozilo koje je, odlukom Vlade Crne Gore iz aprila prošle godine, dodijeljeno Skupštini Crne Gore? Da utvrde da li osumnjičeni radi u parlamentu i duži službeno vozilo, da ga nije možda nezakonito otuđio  ili mu ga je na korišćenje ustupio stric? Mimo procedure i instutucije.

Ni to ne bi bilo posebno neobično. Ispostavilo se da je Danilo Mandić prilikom izvršenja jednog od krivičnih djela koja su mu stavljana na teret, u nelegalnom posjedu imao pištolj koji je dobio od strica Andrije. A ovaj ga je, prema službenom iskazu, prethodno preuzeo od kuma. Iako su ta preuzimanja ostala neprijavljena, aktuelni predsjednik parlamenta nije sankcionisan.

Mimo običaja, resorni ministar i potpredsjednik Vlade nadležan za bezbjednost Danilo Šaranović i Aleksa Bečić ignorisali su ovu zanimljivu priču. Od njih nijesmo čuli ni rječ pohvale/kritike na račun policije. Uz redovnu poruku nema nedodirljivih.

Službe Skupštine Crne Gore ignorišu upite novinara, pa brojna pitanja i dalje čekaju odgovore. Da li je Danilo Mandić službenik parlamenta? Da li je naoružan kada prati predsjednika Skupštine kao dio ličnog obezbjeđenja? Je li to oružje privatno ili službeno, odnosno, da li je u legalnom ili ilegalnom posjedu? Jesu li poslanici i službenici parlamenta upoznati sa činjenicom da se u Skupštini mogu sresti sa osuđivanom bezbjednosno interesantnim licem koja je moguće naoružana? Da li je sa tom činjenicom upoznato obezbjeđenje parlamenta?

Drugi set pitanja, jednako ignorisanih, namijenjen je tužilaštvu i Vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću.

Taj zid ćutanja  pokušava da probije i Centar za demokratsku tranziciju (CDT) , inicijativom Tužilačkom savjetu da preispitaju postupanje u ovom slučaju. „U kontekstu izraženog nepovjerenja javnosti u postupanje pravosudnih organa i ozbiljnosti javnih optužbi – uključujući i sumnje da se favorizuje osumnjičeno lice zbog njegovih političkih veza – smatramo da je hitna i transparentna reakcija Tužilačkog savjeta neophodna u cilju zaštite integriteta pravosudnog sistema, ali i povjerenja građana u institucije. Uvjereni smo da će Tužilački savjet prepoznati važnost ovog slučaja za javni interes i djelovati u skladu sa svojim nadležnostima”, piše u inicijativi CDT.

Mnogi ne dijele njihov optimizam (ili tek profesionalnu ljubaznost). Tradicija zataškavanja duboko je ukorijenjena u crnogorskim institucijama sve tri grane vlasti. Afera Mandići razvija se u pravcu potvrde tog kontinuiteta. I sve rasprostranjenijeg zaključka da političke promjene 2020. nijesu bile sistemske već samo personalne prirode.

Na kraju jedna dobra vijest: nestali predsjednik parlamenta je živ i zdrav. Javio se iz službene posjete španskom parlamentu.

Danilu Mandiću određen je pritvor od 30 dana. Mogućnost, koju je predočio njegov advokat – da je zatvoren nevin čovjek – za sada javnost  ne uzima pretjerano ozbiljno. Mada su, čini se, dokazi i svjedočenja krenuli da se transformišu baš u tom pravcu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO JE PRIRODNA UVALA GALIJE POSTALA INVESTICIONO KUPALIŠTE: Betoniranje bisera budvanske rivijere

Objavljeno prije

8 sati

na

1 Maja, 2025

Objavio:

Radove na podizanju masivnog betonskog zida na plaži Galija izvodi podgorička firma Beach Doo, koja posjeduje ugovor za zakup te plaže i susjednih parcela u zoni morskog dobra, na rok  od 25 godina. Riječ je o takozvanom investicionom ugovoru, osmišljenom u upravi JP Morsko dobro, kojim se investitorima izdaju u zakup djelovi neizgrađene i neuređene obale na kojima će praviti nova kupališta

 

 

Građane Budve i Svetog Stefana uznemirila je nedavno informacija da se na poznatoj prirodnoj plaži Galije izvode obimni građevinski radovi. Snimci dugog betonskog zida sa armaturom na dijelu plaže na kome se doskora nalazio plažni restoran sa terasom, postavljen je na mnogim društvenim mrežama, uz oštre kritike javnosti, posebno prema nadležnim institucijama koje su to dozvolile.

Plaža Galije predstavlja jedan od bisera budvanske rivijere, udaljena na 1,3 kilometra od Svetog Stefana. Smještena u istoimenoj uvali među stijenama, sa bijelim kamenim oblutcima umjesto sitnog pijeska, posjetiocima je davala osjećaj da se nalaze u divljini, u netaknutoj prirodi uz čisto plavo more. Za promjenu ove idilične slike pobrinuli su se pojedini biznismeni i nadležni u Javnom preduzeću Morsko dobro koji su vidjeli samo priliku za unosan posao.

Radove na podizanju masivnog betonskog zida na plaži izvodi podgorička firma Beach Doo, koja posjeduje ugovor za zakup plaže Galija i susjednih parcela u zoni morskog dobra, na rok trajanja od 25 godina. Riječ je o takozvanom investicionom ugovoru, osmišljenom u upravi JP Morsko dobro, kojim se investitorima izdaju u zakup djelovi neizgrađene i neuređene obale na kojima će praviti nova kupališta.

Investicioni ugovori za zakup morskog dobra po pravilu su dugoročni sa određenim povlasticama tokom izgradnje.

Nije međutim jasno, po kojem kriterijumu je postojeća prirodna plaža Galija postala dio investicionog projekta. Dvije decenije ranije,  bila je u zakupu mještana, na period do četiri godine. Na plaži je postojao ugostiteljski objekat sa terasom i uređenim kupalištem sa plažnim mobilijarom.

U produžetku plaže nalazi se neuređeni kameniti dio obale, koji je i kao takav privlačan turistima koji preferiraju prirodno okruženje, u odnosu na plažu Galija pretvorenu u pravo mondensko  kupalište sa cijenama plažnih kompleta i baldahina, hrane i pića, koje su mogle konkurisati uslugama na plažama hotela Sveti Stefan i Miločer.

Početkom jula 2020. godine JP Morsko dobro objavilo je javni poziv za zakup obale za izgradnju kupališta, u dužini od 308 metara, površine od 7.273 m2., „u cilju realizacije druge faze projekta izgradnje i opremanja novih kupališta“. Kao najpovoljnija ponuda prihvaćena je ona koju je dostavila privatna firma Beach Doo.

Prvog septembra 2020., dan nakon održanih izbora 30. avgusta 2020. godine, kada je Demokrastka partija socijalista izgubila vlast,  JP Morsko dobro i tadašnji direktor Predrag Jelušić i Društvo Beach doo iz Podgorice, vlasnika Saše Kaluđerovića, zaključili su ugovor o zakupu morskog dobra na rok od 25 godina. Godišnja rata zakupa iznosila je 36.000 eura, bez PDV-a.

Na taj način dio atraktivne morske obale dužine 300 metara dat je na korišćenje fizičkom licu do 2045. godine. Nije u pitanju firma iza koje stoji neki turistički rizort ili ekskluzivni hotelski kompleks koji bi opravdao dugoročni ugovor. Niti je plaža Galija, koja je dio zakupljenog prostora, zapuštena krševita obala koji treba urediti.

Predmetno kupalište u Atlasu crnogorskih plaža, internom dokumentu JPMD, označeno je kao lokacija 22B, Budva.

Podizanje betonskog zida na plaži dio je pripremnih radova za izgradnju ugostiteljskih objekata na lokaciji koju je investitor zakupio.

Urbanističko tehnički uslovi za izgradnju i postavljanje privremenih objekata u zoni morskog dobra, za uređenje kupališta, šetališta  i drugih objekata na obali, izdaju se na osnovu smjernica Prostornog plana posebne namjene za obalno područje –PPPNOP. Dio morske obale oko plaže Galija u zahvatu je sektora 47 tog prostornog plana.

Na osnovu dobijenih UT uslova i Programa postavljanja privremenih objekata u zoni morskog dobra, koji donosi Ministarstvo prostornog planiranja, investitor je uradio projekat uređenja plaže Galija. Idejno rješenje projekta potpisuje biro AEQUUM Doo iz Splita.

Prema tom projektu ukupan prostor podijeljen je na tri kupališta kao tri cjeline, zapadni, središnji i istočni dio. Na tim kupalištima planirani su ugostiteljski objekti, restorani površine od 90 do 202 kvadrata sa terasama koje se prostiru i do 300 kvadrata. Predviđeni su i mnogi prateći objekti, toaleti, tuševi, kabine, ostave za mobilijar, parkinzi….

Na postojećim stijenama planirana je izgradnja pristaništa dužine 20 metara, za privez motornih vozila. Cijelom dužinom središnje plaže dozvoljena je izgradnja obalnog zida i betonskog platoa iznad. Tu je i lukobran, parkinzi, objekti za zaštitu plaže od erozije…. Mnogo betona i na kopnu i na moru. Umjesto poznate plaže Galija dobija se jedan veliki građevinski kompleks.

Na način izvođenja betonskih radova, kvalitet betona i željeza koji će se ugraditi na plaži Galija i u moru koje je okružuje, u obimnom tekstu Elaborata procjene uticaja na životnu sredinu – Uređenje plaže Galija II faza, koji je investitor uputio na saglasnost Agenciji za zaštitu životne sredine, odnose se desetine stranica od ukupno 220.

„Armirano betonski blokovi čuvari, AB baldahini – oplata, ugradnja armature I betoniranje obavljaju se na suvom, u betonjerci ili na platou unutar gradilišta. Betoniranje se izvodi betonom za betoniranje pod morem, uz dodatak aditiva za sprječavanje djelovanja hlorida I ubrzivača vezanja betona. Blokovi čuvari se kao gotovi postavljaju u more. Ukupno je predviđeno izgradnja 64 komada baldahina (23 na AB platou “B” i 41 na AB platou “C”,  samo je dio uputa za betoniranje plaže, mora i zaleđa jedne od najljepših uvala na budvanskoj rivijeri, navednih u tekstu Elaborata.

U Agenciji za zaštitu životne sredine su Monitoru kazali da je Elaborat dva puta vraćan investitoru na doradu te da će konačnu odluku o predloženom projektu donijeti uskoro.

Investitor Saša Kaluđerović kog je Monitor takođe kontaktirao nakon informacija o betoniranju na plaži Galija, kazao je da radove izvodi u skladu sa zakonom, dobijenim UT uslovima i predviđenim procedurama.

U maju 2022. prijavio je građenje objekta Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma –  Direkciji za inspekcijski nadzor. U prijavi je navedeno da je u pitanju investiciono kupalište sa pratećim objektima i potpornim zidom sa navedenim katastarskim parcelama.

On je kazao kako je betonski zid koji je izazavao revolt građana, sanacioni, izgrađen kao zaštita od odrona stijenja i kamenja sa zaleđa plaže. Saglasnost za sanaciju dobijena je od JP Morsko dobro i komunalne inspekcije radi sigurnosti posjetilaca, nakon što je tokom prošle zime u jakom nevremenu i odronu veće stijene, oštećen restoran na plaži Galija.

Građevinske mašine mogu se vidjeti i na susjednim plažama, na lokaciji Crvena glavica. I sve je u skladu sa zakonom i propisima Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom, njihovim pravilnicima, atlasima i raznim smjernicama plana obalnog područja, čijom primjenom obala Crnogorskog primorja nepovratno gubi svoje prirodne atribute.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo