Povežite se sa nama

FOKUS

NOVI NAPADI NA POLICIJSKE FUNKCIONERE: Duško prijeti, mafija radi

Objavljeno prije

na

Još jedan autobomil policijskog funckionera odletio je u vazduh. U snažnoj eksploziji prošle sedmice uništen je auto komandira Interventne jedinice CB Bar Ivana Đokovića.

U medijima se napad na svježe postavljenog barskog komandira dovodi u vezu sa nedavnom akcijom tamošnje policije, kada je pretresana imovina „bezbjednosno interesantnih” osoba u tom gradu.

Predsjednik Vlade Duško Marković ocijenio da napad na Đokovića predstavlja rukavicu bačenu državi u lice. „Ovo što se desilo jutros u četiri sata je bacanje rukavice državi u lice. Želim da im poručim da smo tu rukavicu prihvatili i da će imati veoma brz i jasan odgovor. Sa državom se na ovakav način neće moći igrati”, bio je oštar premijer. „U dogovoru sa ministrom unutrašnjih poslova poslali smo kriminalističke, a tokom dana ćemo poslati i dodatne policijske timove u Bar. Oni koji pokušavaju da se igraju sa državom ubrzo će shvatiti da je to igra u kojoj će sasvim sigurno izgubiti. Crna Gora ostaje dosljedna svojim principima da obezbjedi stabilnost i mir, komfor za sve koji u njoj žele da žive na miran način. Prema onima koji to žele da zloupotrijebe nećemo imati milosti” , zaprijetio je Marković.

Moguće da su se u mafiji preplašili Markovićevih oštrih riječi, ali kada ih je prvi put saopštio, prije skoro četiri godine, kada je u vazduh odletio autobomil tadašnjeg barskog načelnika Miloša Radulovića. Nakon što je Marković nastavio da ponavlja prijetnje, a rezultati da izostaju, teško da su s one strane zakona mogli zaključiti da je igra s državom, „igra u kojoj će sasvim sigurno izgubiti”, kako to gordo kaže danas premijer.

Marković je gotovo identično kao danas zaprijetio mafiji i u aprilu 2016. godine prije ravno godinu dana. Tada je u vazduh odletio automobil visokorangiranog policijskog službenika, šefa Odsjeka za borbu protiv droge Dejana Kneževića. Njegov automobil zapaljen je u noći između 13. i 14. aprila prošle godine, ispred zgrade u kojoj stanuje, u centru Podgorice.

Marković, tada potpredsjednik Vlade, oštro je osudio paljenje Kneževićevog automobila i proniciljvo primijetio o čemu se tu radi. ,,To je u stvari napad na državu i njene namjere da se suoči sa nosiocima organizovanih kriminalnih grupa i njihovim aktivnostima”, kazao je i tada. ,,Uprava policije će najenergičnije raditi na rasvjetljavanju tog slučaja. Želim da svima pošaljem s ovog mjesta poruku da država to neće dozvoliti, da će časni policijski službenici biti pod njenom zaštitom i uz punu podršku”.

Najenergičnija istraga policije, još je bez rezultata. Ne zna se ko je digao u vazduh automobil šefa Odsjeka za borbu protiv droge, i to ispred njegove kuće. Jedino što policija do sada ima je mutna fotografija potencijalnog napadača. Pošto navodno ne može da ga identifikuje, policija je njegovu fotografiju objavila u medijima i zatražila od građana da ga prepoznaju?! ,,Građani svoja saznanja o ovom licu policiji, pozivom na 122, mogu saopštiti i anonimno”, navodi se u saopštenju. Svakako bi bilo poželjno da ako dobrovoljaca i bude, to učine anonimno, ne samo zbog mafije, nego i korumpiranih policajca. Da ih ima i da su neki na platnom spisku barskih kriminalnih grupa, ne spore ni u vrhu policije, ali ni njihova imena ne znamo do danas.

„Energična istraga” napada na Kneževića, koja je ostala na nadama da će građani početi da hapse kriminalce, začudo, nije prestravila mafiju. Možda i zbog toga što je cijeli niz napada koji se dogodio od kad je Marković zaprijetio mafiji prvi put do tada, ostao nerasvijetljen. Još se ne zna ko je napao advokata Lazara Akovića u aprilu prošle godine. Niti ko je bacio dinamit ispred kuće bivšeg visokog funkcionera ANB-a Duška Golubovića u novembru 2015. godine. Ni traga od napadača na bivšeg načelnika CB Berane Veselina Krgovića u novembru 2014. Ali ni napadača koji je ranio u nogu ispred njegove kuće Predraga Mitrovića, bivšeg šefa Uprave za sprječavanje pranja novca. Ne znamo ni ko je ranio Olega Obradovića, bivšeg direktora Telekoma i nekadašnjeg člana uprave Prve banke… I tako redom.

Za sada nekakvi rezultati upisani su samo kada je u pitanju istraga o napadu na Miloša Radulovića, bivšeg barskog načelnika.

,,Ako je neko mislio da na ovakav način može da se obračuna sa državom u ozbiljnoj je zabludi. Očigledno je da ulazimo u fazu sređivanja stanja u zemlji gdje kriminalci imaju sve manje prostora”, bio je čvrst Marković i tada.

Nakon dvije godine istrage u tom slučaju za napad je osuđen Podgoričanin Janko Vukadinović na samo – 19 mjeseci!

Do danas se ne zna motiv napada, a napadnuti načelnik barske policije kazao je da „okrivljenog nikad nije vidio i da nikada nije radio ni na jednom predmetu u kom je okrivljeni učestvovao”. Pri tom, Vukadinović je sam priznao krivicu.

Uz sve, tužilaštvo je Vukadinoviću, prije suđenja, nudilo sporazumno priznanje krivice, odnosno da robija dvije godine i sedam mjeseci. Kako je Vukadinović, koji se nije mogao nadati oslobađajućoj presudi, jer je sam priznao da je kriv, odlučio da ne prihvati velikodušnu ponudu tužilaštva i pođe na sud, ne zna se. Ali ga je očito neka milosna ruka vodila, pa je na sudu prošao mnogo bolje.

Nijesu nerazriješeni ostali samo napadi na policijske funkcionere. Cijeli niz napada, eksplozija i likvidacija koji se tokom proteklih nekoliko godina odigrali uglavnom na primorju, i koji se povezuju sa obračunima kriminalnih grupa, ostali su nerasvijetljeni.

Rat klanova, vjeruje se, rasplamsao se kada je u Valensiji nestao dio zajedničkog kokainskog tovara (pominje se 200 do 300 kilograma). Navodno su se ovdašnji nasljednici kokainskih puteva koje su za sobom ostavili Darko Šarić i pokojni Dragan Dudić sukobili jer se neko polakomio a droga, nakon istovara na špansku obalu, nestala s mjesta gdje je bila privremeno bezbjedno sakrivena.

Napadi na policijske i državne funkcionere vremenski se poklapaju sa ratom klanova, odnosno počeli su da se dešavaju nakn što je započeo krvavi niz mafijaških obračuna. Čak i ako se jednom kazne napadači na funkiconere, ko zna da li ćemo ikada saznati motive tih napada. I da li su svi, kako tvrde, napadnuti jer su radili protiv mafije.

„Ako državni organi, a posebno ANB i granična policija, već decenijama učestvuju kao logistička podrška švercu cigareta, droge i oružja, dijeli sa mafijom i DPS profit od šverca, nemoguće je očekivati od DPS vlasti da napadne na mafiju”, ocijenio je nakon posljednjeg napada na policijskog funkcionera Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene. „ Mafija u Crnoj Gori je danas organizovanija, opremljenija i bogatija od policije, a ima i logističku zaštitu od ANB koji kontroliše određeni broj tužilaca, sudija, i zna da je jača od ove i ovakve države ojađene vladavinom lopovske sekte DPS”, kazao je on.

,,Danas narko-klanovi u Crnoj Gori imaju veći politički uticaj i značaj u društvu od policije. U policiji svi znaju ko su korumpirani policajci koji uglavnom kontrolišu granice ili su zaduženi upravo za borbu protiv organizovanog kriminala ili za borbu protiv šverca. Ti prljavi operativci i šefovi imaju milionsku imovinu, oni se druže sa kriminalcima, zajedno slave, kumuju, idu na svadbe. Zato, ova oštra izjava Markovića, da je mafija bacila rukavicu u lice državi, je tragikomična jer se odavno u Crnoj Gori zna gdje završava država, a gdje počinje mafija”, zaključio je Medojević.

Nakon najsvježijeg napada na aktuelnog barskog komandira, oglasili su se i iz CB Bar. „U vezi sa predmetnim aktiviranjem eksplozivne naprave na vozilu kolege Đokovića, za sada možemo reći da CB Bar ima indicije o tome ko bi mogao da bude povezan sa ovim kriminalnim aktom i intenzivno radi na dokazivanju ovog djela” .

Legenda kaže da je Crna Gora tako mala da se u njoj zna sve. I ćuti.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo