Povežite se sa nama

DRUŠTVO

NOVI ZAKON O PENZIJAMA: Do posljednjeg daha

Objavljeno prije

na

Kako bi spriječila rano napuštanje tržišta rada i rano penzionisanje Vlada je spremila i na javnu raspravu dala Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. Kad je podvučena crta – zakonopisci i sindikati ostali su gdje su bili. Dogovora nema, sindikati najavljuju štrajk. Znajući raspored snaga u društvu, nije teško predvidjeti ishod – parlamentarnu većinu koja pritiska odgovarajuće tastere, makar vlada predložila da je svako dužan da radi do smrti.

Prema trenutno važećim propisima, pravo na starosnu penziju mogu ostvariti muškarci stari 65 godina i deset mjeseci koji imaju 15 godina radnog staža. Žene, tokom 2018. treba da napune 61 godinu, kako bi, uz 15 godina radnog staža mogle u penziju. Ljudi koji imaju 40 godina staža osiguranja mogu u penziju bez obzira na to koliko imaju godina. Predviđeno je da građani mogu u penziju sve stariji i da se ,,prelazni period završi 2024. kada bi muškarci u penziju išli sa 66 godina i deset mjeseci, a žene sa 62 godine i devet mjeseci.

Po novom, za odlazak u punu penziju potrebno je ispuniti oba uslova – 40 godina staža i 65 godina života. Ukoliko ne ispunjava ova oba uslova, zaposleni bi mogao otići u penziju sa 67 godina života i najmanje 15 godina staža. Pored toga, beneficirani radni staž manje-više se ukida, dok će se do porodičnih i invalidskih penzija dolaziti znatno teže nego do sada.

Ovih dana, na sastanku sa članovima Skupštine Saveza sindikata i Glavnog odbora Unije slobodnih sindikata, ministar rada i socijalnog staranja Kemal Purišić kazao je da su izmjene zakona diktat Međunarodnog monetarnog fonda i Evropske unije. Samo nekoliko dana ranije, predsjednik države, DPS-a i šef vladajuće koalicije pričao je kako se nećemo slijepo pokoravati zahtjevima Evrope.

Korisne su to različitosti: kad se treba boriti protiv korupcije i kriminala, vrlo smo samosvojni, kad treba raditi na dokusurivanju raje, dosljedno ćemo poštovati evropska pravila.

Generalni sekretari oba sindikata su nakon sastanka kazali da će Vladi još jednom predati svoju listu minimalnih zahtjeva, a ako ih Vlada odbije, kreću sa prikupljanjem potpisa za organizovanje referenduma o ovom zakonu i pripremama za generalni štrajk.

Osnovni predlozi sindikata su da 40 godina staža osiguranja ostane jedini uslov za odlazak u starosnu penziju, odnosno da se na taj, ne dodaje ,,kumulativni uslov” – 65 godina života i da se starosna granica za odlazak u penziju smanji na 65 godina i za žene i za muškarce. Pored toga, predlažu da osnovicu za obračun penzije čini prosjek zarada, odnosno osnovica osiguranja ostvarenih u 20 najpovoljnijih godina. Po novom, računalo bi se đuture – svih 40 godina.

Sindikati traže da najniža penzija ne može biti manja od 80 odsto minimalne zarade i da starosna penzija, ostvarena na osnovu 40 godina radnog staža ne može biti niža od 55 odsto prosječne zarade.

Prema podacima Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja prosječna penzija isplaćena 20. septembra iznosila je 284,55 eura. Sindikati objavljuju da oko 10.500 ljudi prima penziju do 125 eura, oko 30 hiljada penzionera dobija 125 do 200 eura, penzije između 200 i 300 eura prima oko 30.500 ljudi.

Minimalna starosna penzija sada je 125 eura, a prema predlogu sindikata, na sadašnji iznos minimalne zarade od 193 eura, minimalna penzija bi bila 154 eura. Najniža penzija za one koji su radili 40 godina bila bi 279,4 eura. To je onih 55 odsto prosječne plate od 509 eura. Kad se, pod pretpostavkom da dvoje penzionera ne drže na vratu djecu i unučad, prepolovi minimalna potrošačka korpa koja je u avgustu za četvoročlanu porodicu iznosila 638,7 eura, dobija se iznos od 319 eura. Nakon punog radnog vijeka, prosječnom penzioneru falilo bi 40 eura za osnovne životne potrebe.

Ako se za penziju radi do 67 godine, prosječnom građaninu Crne Gore ostaje da u njoj uživa manje od deset godina. Očekivano trajanje života na rođenju u 2017. godini je, prema podacima MONSTAT-a 76,7 godina.

Početkom ove godine, broj penzionera i korisnika drugih prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja bio je 130.161, što je prvi put da je pređena brojka od 130 hiljada. Penzionera je više nego zaposlenih za koje se redovno uplaćuju porezi i doprinosi. Njih je oko 116.000.

Za, kako tako održiv sistem, potrebna su tri zaposlena na jednog penzionera. Mi imamo 1,6.

Država duguje preko tri milijarde eura, oko 70 odsto BDP-a. Onog koji, prema zvaničnim hvalospjevima stalno raste.

Prema različitim izvorima, u Crnoj Gori ima 35 do 41 odsto nezaposlenih mladih od 15 do 24 godine. Pošto volimo da se upoređujemo sa Evropom: stopa nezaposlenosti na nivou Evropske unije je u julu 2017. godine iznosila 7,7 odsto i najniža je od decembra 2008. godine. Pojedinačno po zemljama članicima, najniža stopa nezaposlenosti zabilježena je u Češkoj -2,9 odsto, zatim Nemačkoj 3,7 i Malti 4,1. Najveća nezaposlenost je registrovana u Grčkoj 21,7 odsto i Španiji 17,1.

Kako je ljetos objavila CIA – Crna Gora je na 11. mjestu u svijetu po nezaposlenosti među mladima. Za zdrav razum je neprihvatljivo da mladi nemaju posla, a da stariji rade do 67 godina. Za državnu kasu je, međutim, dobro. Mladima, koji besposleni lutaju, država ne mora da plaća ništa. Kolike god da su, peznije su – čist trošak.

,,Kažnjavaju i stare i mlade. Mladi nemaju posla, dok zaposleni rade do ozbiljne starosti, dok ne iznemognu. Biće dobro samo za budžet”, kaže Monitorova sagovornica koja se nadala skorom penzionisanju. Objašnjava da joj djeca žive u inostranstvu, jer ovdje za njih nije bilo posla: ,,Planirala sam da kroz dvije, tri godine odem u penziju i pomognem u podizanju unučadi. Ako me ‘zakači’ ovaj zakon, ne znam hoću li i samoj sebi moći da pomažem. O zlatnim penzionerskim danima da ne pričamo”.

Naravno, čitavu stvar treba pogledati i u okviru ukupnih uslova za život od rada u Crnoj Gori. Kad god mijenjaju zakon o radu, vlada i poslodavci ne prekidaju da melju o “fleksibilnosti tržišta rada”. Te, treba se usavršavati, te treba mijenjati radno okruženje, te siroti poslodavci ne mogu da otpuste radnike pa im fali sloboda i spotiču ih biznis barijere. Kad na tako ,,fleksibilnom” tržištu radne snage čovjek od 50 godina ostane bez posla – koja će vladina politika da mu pomogne da obezbijedi posao za narednih 17 godina koliko mu fali do penzije. Da ne pričamo o kandidatu za posao koji se sa 60 godina javi na konkurs jer mu nedostaje sedam godina. Ni majka ga, da je živa, ne bi zaposlila.

Ako je kome za utjehu, slične priče se vrte i u komšiluku. U Srbiji je za punu penziju potrebno 45 godina radnog staža. Od početka ove godine se primjenjuju novi propisi o penzionisanju kojima se granica za odlazak u starosnu penziju za žene pomjerila na 62 godine života i najmanje 15 godina staža osiguranja. Za žene će se do 2032. godine postepeno pomjerati starosna granica za penzionisanje da bi od te godine i one kao i muškarci imale uslov za punu starosnu penziju sa navršenih 65 godina života.

Kako aktuelni Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju predviđa, razlika u uslovima za penzionisanje muškaraca i žena biće sve do 2032. godine. Tada će građankama Srbije za redovnu penziju biti potrebno kao i građanima – 65 godina života i 15 staža. Zato će se do tada, u narednih 14 godina, ukoliko se ne promijeni zakon, starnosna granica za penzionisanje žena postpeno povećavati, pa će svaka nova godina donositi i nove uslove.

U Sloveniji su na početku godine penzije povećane. Prosječna penzija iznosi 616 eura, ali invalidske, porodične i slične penzije znatno su niže, pa mnogi penzioneri žive na rubu statističkog siromaštva. Dok je 2003. godine prosječna penzija iznosila 71 odsto prosečne plate, danas je to samo 62 odsto, uz stalni trend pada.

Sjetićete se – mi se borimo za 55 odsto prosječne plate.

Ovih dana su na HRT-u sindikalista Mladen Novosel i državna sekretarka u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava Majda Burić komentarisali detalje penzione reforme. Od važnijih mjera govorilo se o ubrzavanju izjednačavanja uslova za starosnu i prijevremenu penziju za žene i muškarce, što znači da će od 2031. starosna dob za penziju biti 67 godina za oba pola. Sindikalci su, zbog produženja radnog vijeka nezadovoljni. Napustili su pregovore sa vladom i najavili proteste.

Nije lako ni braći Rusima. Ruska vlada je u junu predložila parlamentu da se, počev od 2019. do 2028. godine, fazno stigne do odlaska u penziju sa 65 godina za muškarce, a do 2034. godine sa 63 godine za žene. Prosječna penzija u Rusiji iznosi oko 230 dolara mjesečno. Godine za penzionisanje određene su u Rusiji 1932. godine, u sovjetsko doba, i nikad od tada nisu mijenjane. Ruska starosna granica za penzionisanje spada među najniže na svijetu: 55 godina za žene i 60 za muškarce.

Ipak, u svijetu nema naše vlade. Ko dočeka penziju, jede jagnjetinu po povoljnim cijenama. I ove godine usvojena je Odluka o sufinansiranju nabavke zimnice – jagnjećeg mesa – u iznosu od 360.000 eura.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

PO MILOSTI SPC-a: Ordenje za zaslužne političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ordeni SPC-a na grudima političara svjedoče o prevrtljivosti politike i promjenama težnji i interesa. I o kontinuitetu bliskosti SPC-a sa politikom

 

Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije uručio je, protekle sedmice, na Miholjskoj prevlaci kod Tivta Orden prvog stepena Svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca direktoru i predsednik odbora direktora Elektroprivrede – Nikoli Rovčaninu i Milutinu Đukanoviću, kao i predsjedniku i članici borda Rudnika uglja Dušanu Janjuševiću i Slavici Batinić.

Ordeni su dodijeljeni „za djelatnu ljubav prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a posebno za nesebičnu pomoć Manastiru Svetog Arhangela Mihaila na Miholjskoj prevlaci”. Rovčanin i Janjušević su funkcioneri Demokrata, a Đukanović Demokratskog fronta.

Opozicija je reagovala i optužila funkcionere vladajućih partija da su dobili ordenje za uništavanje državne energetske kompanije. Mimo politike, primjetno je da je EPCG od preuzimanja kompanije od strane nove vlasti ukinula neka sponzorstva za sportske saveze, muzičke i kulturne manifestacije. S druge strane, crkvi se sve češće izlazi u susret sa donacijama. Tokom ove godine EPCG je donirala novac za izgradnju skulpture Svetog Save u Goliji (5.000 eura), obnovu hrama u selu Muževice (3.000 eur), renoviranje i adaptaciju prostorija Parohijskog doma u Toploj (5.000 eura), održavanje i tekuće potrebe za Hram Sv. Dimitrija u Kolašinu (3.000 eura), kupovinu zemljišta zbog ,,nastavka aktivnosti“ za izgradnju Sabornog hrama na Žabljaku (10.000 eura).

I tokom prošle godine, EPCG je pomagao brojnim crkvama i manastirima po Crnoj Gori. Kako piše Pobjeda nova donatorska strategija izlazi u susret i  organizacijama bliskim crkvi: Institutu za srpsku kulturu, Klubu dobrovoljnih davalaca krvi Sveti Sava Nikšić, Matici srpskoj, NVO Miholjski zbor Pljevlja, Časopis za književnost, istoriju i kulturu Glas Holmij iz Kolašina, Udruženju srpskih epskih pjesnika Crne Gore Radovan Bećirović Trebješki, Bratstvu pravoslavne omladine Sveti Pantelejmon Tivat…

Pomoć SPC-u i od strane bivše vlasti nije bila neuobičajena, kada je to trebalo. To pokazuje i slučaj funkcionera DPS-a Predraga Boškovića. Obavljajući jednu od brojnih funkcija, Bošković je dok je bio predsjednik Odbora direktora Rudnika uglja pomogao izgradnju pravoslavnog hrama u Pljevljima. I za to je od SPC-a dobio Orden Svetog Save.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

U Vladi Crne Gore su uvjereni da je državi vraćena vrijednost od 200 miliona eura. Prema riječima premijera Dritana Abazovića, Solana je samo jedan primjer korupcije sa pečatom države. ,,Bivši vlasnici namjeravali su da prodaju Solanu za 250 ili čak i 300 miliona eura, koju su kupili za 800 hiljada. Ovaj problem traje 20 godina jer su oni bili povezani sa državnim vrhom”, rekao je on. Abazović je naglasio  da  rješavanje imovinsko-pravnih odnosa znači da država može nesmetano da pregovara o vraćanju proizvodnje i života na tom području, kojim već više od šest godina upravljaju Nacionalni parkovi Crne Gore.

Prije odluke Upravnog suda bili su optimisti i u civilnom sektoru. ,,Glavni kamen spoticanja bila je vlasnička struktura. Mi smo zahvalni jer je to pitanje riješeno”, kazala je direktorica Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) Jovana Janjušević.

Ta renomirana organizacija je osigurala donaciju od pola miliona eura koja bi se investirala u oporavak Solane. ,,Novac bi trebao biti usmjeren na izradu geodetske podloge. To je  preduslov za dalju izradu dokumentacije potrebne za obnovu nasipa i pratećih ekoloških dozvola, nabavku dva bagera, nabavku i instaliranje nove pumpne stanice 31, koja predstavlja samo srce Ulcinjske solane bez koje nije moguća buduća proizvodnja kao ni povoljno upravljanje hidrološkim režimom“, saopštila je Janjuševićeva.

Ona je najavila i izradu hidrološke studije. Ta studija  bi dala precizne informacije kako upravljati vodama Solane u cilju obezbjeđivanja povoljnog ekološkog statusa za mnoge ugrožene vrste koje zavise od zdrave i vitalne Solane, kao i očuvanje Natura 2000 habitata.

,,Uz saglasnost stečajnog upravnika, u toku je adaptacija budućeg muzeja i informativnog centra Parka prirode Ulcinjska solana koji će imati jedinstvenu umjetničku postavku”, navode iz CZIP-a.

Zahvaljujući podršci Njemačkog federalnog ministarstva za životnu sredinu i zaštitu prirode, CZIP će kroz naredne dvije godine razvijati šemu monitoringa biodiverziteta za Solanu kako bi ona bila operativna za buduće upravljačko tijelo.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Opštine Ulcinj su najavili da će do kraja ove godine osnovati zajedničko privredno društvo koje će upravljati Parkom prirode Ulcinjska solana.

,,Brojni primjeri iz regiona, Evrope i svijeta govore da smo na pravom putu, i da je turistička valorizacija bivših fabrika soli, okrenuta prirodi i ornitologiji, jedini održivi model. Opština Ulcinj je formirala i Sekretarijat za ekologiju koji će se aktivno uključiti u rješavanje problematike Solane i za tu svrhu imati i poseban namjenski budžet”, kazao je predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.

Sva ova predviđena dinamika, na kojoj posebno insistiraju evropske institucije, je sada dovedena u pitanje. Iz Upravnog suda su saopštili da će u ponovnom postupku, Vlada Crne Gore imati u vidu primjedbe ukazane njihovom presudom, s tim što će tužiocu omogućiti učešće u postupku, shodno Zakonu o opštem upravnom postupku. ,,Na taj će mu  način omogućiti da u raspravi, iznese činjenice i pruži potrebne dokaze za svoje tvrdnje, s obzirom na to da mu to u prethodnom postupku nije bilo omogućeno. Nakon otklanjanja svih ovih nepravilnosti, tuženi će biti u mogućnosti da donese, novu i na zakonom zasnovanu odluku”, navodi se u obrazloženju presude.

Dok se čeka na novu odluku Vlade, u Ulcinju se nadaju da će se sistematskom i planskom devastacijom Solane konačno pozabaviti Državno tužilaštvo. Posebno zato što je u maju najavljeno razotkrivanje stečajne mafije koja je državu oštetila za desetine miliona eura. Među preduzećima u kojima najduže traje stečajni postupak, uz brojne nezakonitosti, je svakako i Ulcinjska solana.

Bivši radnici te kompanije ističu da do sada niko nije odgovarao za to. ,,I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu. Zato ih mi radnici i zovemo – stečajna mafija“, rekao je Veselin Mitrović., nekadašnji rukovodilac finansija u Solani

                                                                                           Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Publika je, nakon uspijeha u Ljubljani, rukometašice dočekala na Aerodromu u Podgorici. Selektroka Popović, nekada najbolja igračica svijeta, kojoj je ovo prva trenerska medalja, kazala je da se rukometni svijet pita kako prave ovakve rezultate: ,,Bez zajedništva i timskog duha možeš da budeš igrački genije, možeš da budeš ne znam kakav trener, ali neće biti rezultata. Mi smo bile tim u svim mečevima”.

Osvrnula se i na kritike, koje su u ovdašnjoj javnosti često jedina stvarnost: ,,Bilo je kritika, a valjalo bi ponekad uputiti i lijepu riječ, podržati i kada ne ide, jer su ovo naša djeca, koja vole ovo što rade, koja stvaraju neki svoj put i potrebna im je podrška. Hvala svima, i onima koji vjeruju i onima koji ne vjeruju, a mi ćemo se uvijek boriti do kraja i koliko možemo”, kazala je Popovićeva.

Svečani doček za rukometašice upriličen je i u utorak veče u SC MoračaBemax areni. Jovanka Radičević,  koja je proglašena za najbolje desno krilo evropskog šampionata, zahvalila se navijačima i svima koji su ih podržali. Ona je postigla preko 1.100 golova u nacionalnom dresu, a utakmica sa Francuskom bila je njena posljednja za reprezentaciju Crne Gore.

Milena Raičević koja je meč za bronzanu medalju propustila zbog povrede, po dolasku u Podgoricu, kaže: ,,Pobjeđivale smo na veliko srce, koliki god da imamo, srce je ono što prednjači, što nam daje snagu da osvajamo medalje”.

I dok je na sportskom terenu dokazana priča da talenat, pregnuće i srce donose uspjeh, mimo njega, bez kuraži i želje za uspjehom, sve i dalje ostaje u domenu pizme i podjela.

Lavice su osvajanjem medalje sportskim kritičarima zapušile usta, ali čak ni uspjeh ne može utišati one brojnije koje su povezane sa politikom. Ta podbadanja koja su pratila rukometašice i tokom ovog prvenstva, najčešće su banalna – od boje dresa, preko pjesme koje su slušale u autobusu… do stalnih zamjerki da su jedne od simbola ,,starog režima” te da previše napadno (njihovi kritičari kažu iritantno) iskazuju privrženost državi i njenim simbolima (preglasno pjevaju himnu, previše mašu zastavama…).

Da se te kritike i te kako reflektuju i na trenutnu vlast svjedoči nezadovoljstvo čelnika Rukometnog saveza, stručnog štaba i igračica zbog izostanka adekvatne podrške, prije svega finansijske, tokom organizacije i priprema za Evropsko prvenstvo. Već smo pominjali izjavu predsjednika Rukometnog saveza Crne Gore Petra Kapisode: ,,Ovo prvenstvo nijesu organizovale tri države, nego su ga organizovale − država Slovenija, država Sjeverna Makedonija i Rukometni savez Crne Gore”.

Slično je, po povratku iz Slovenije, govorila i jedna od najboljih rukometašica reprezentacije Milena Raičević: „Nijesmo imali nikakvu podršku od države, što je – ne znam koju bih riječ mogla da izaberem – jer je zaista to sramota“.

I selektorka Popović nije krila stav da je izostala pomoć države  Rukometnom savezu i ŽRK Budućnost. Naglasila je da su sportisti najbolji promoteri Crne Gore, a da podrška države rukometu izostaje: ,,Uvijek moramo da imamo sluha. Mislim da ga u posljednjih nekoliko godina nemamo i to je, po meni, tužno. Da li će biti bolje poslije svih ovih rezultata, vidjećemo. U rukometu je u posljednje dvije godine bila baš, baš loša situacija. To najbolje znamo mi iz Budućnosti. Prosto, za nas nijesu imali sluha, a ta djeca su morala kroz Budućnost da se stvaraju. Svi odlično znamo – da nema Budućnosti ne bi bilo reprezentacije”.

Skandalozno je da država ne pomaže selekcije koje osvajaju medalje i promovišu Crnu Goru, a čija je baza u vaterpolu u par primorskih klubova i za  ženski rukomet u Budućnosti. Posebno što su uvijek po srijedi politički a ne sportski razlozi.

Dugogodišnja saigračica i sadašnja pomoćnica selektorke Maja Savić objasnila je: ,,Dolazili su mi tokom prvenstva i nakon posljednje utakmice, sa pitanjima kako to da ‘mala’ zemlja, sa ovolikim brojem igračica, radi što radi. Nešto sam sakrila, a nešto nijesam, a razloga nema da ne kažem. Kada slušamo himnu, na ivici smo suza. Može patriotizam nekome da smeta, ali šta da se radi. Voliš, pa voliš svoju državu, sigurna sam da velika većina na sličan način razmišlja”.

S kakvim god emocijama većina i manjina bili, rukometašice su primjer i dokaz da se uz veliki rad, želju i istrajnost može postići naizgled nemoguće.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo