Povežite se sa nama

DRUŠTVO

OBRAZOVANJE ZA 21. VIJEK: Krpljenje škola i vrtića

Objavljeno prije

na

Čuda mogu da urade nekoliko kanti različitih farbi: od barake nastane vrtić, stvori se dnevni boravak za osnovce nižih razreda, obezbijedi inspiracija za ministra. Ono što ne može da se riješi krečenjem, udesi se selidbom u podrum. Škole kojih nema, one koje su predaleko, čekaju bolje sjutra.

Na radost i zadovoljstvo naših najmlađih, ali i njihovih roditelja, u Podgorici je danas otvorena još jedna vaspitno-obrazovna jedinica – vrtić ,,Stara varoš”, prenijeli su prije nekidan odani mediji.

,,U godinama pred nama, djeca vjerovatno neće znati ko je bio ministar prosvjete, ali će znati kako su se osjećali u ovom prostoru, i koliko im je pažnje i ljubavi u njemu pruženo”, rekao je ministar prosvjete dr Damir Šehović na otvaranju vrtića. Teško je odabrati riječ: skromno ili dirljivo?

Vrtić je, kako je udareno na sva zvona, otvoren u rekonstruisanom objektu koji je Glavni grad ustupio na korišćenje, u čiju je rekonstrukciju uloženo oko 70.000 eura. TIKA – Turska agencija za međunarodnu saradnju i koordinaciju – za opremanje je obezbijedila oko 20.000 eura. Vrtić može da primi oko stotinu djece.

Ispod fino iscrtanih dječijih motiva, u Ulici Špira Mugoše stoji baraka koja je nekad korištena kao mjesna zajednica. Potom ju je grad upotrebljavao za zbrinjavanje političkih partija. Baraka, kao baraka, ograđena najjeftinijom žicom, okolo prekopana zemlja. Porašće trava, i sve bi, jednom, moglo biti u redu da se do novog vrtića ne stiže kroz lavirint starovaroških uličica. Ne postoji ulica kojom se može stići do nove obrazovne ustanove bez uskih grla u kojima ne mogu da se mimoiđu dva automobila.

,,Mislim da neću pogriješiti ako kažem da je Stara varoš već odavno zaslužila jedan ovakav objekat”, kazao je gradonačelnik Ivan Vuković. Ako se zna kakav odnos vlasti imaju prema najstarijem dijelu glavnog grada – taman tako.

Na internetu su nedavno osvanule fotografije toaleta u fiskulturnoj sali OŠ ,,Maksim Gorki” u Podgorici. Grozni su. Toalete u samoj školi, prije desetak godina renovirao je jedan od podgoričkih biznismena čije je dijete trebalo da krene u školu. Podgoričke škole izdajući sale za fiskulturu i zemljište za postavljanje ,,balona” zarađuju nepoznate sume novca. Kontrola je najavljena.

Novost je i da je učionica za 24 đaka odjeljenja IV 1 hercegnovske OŠ ,,Dašo Pavičić”, prostorija u podrumu, bez prirodnog svjetla i ventilacije, sa jednim prozorčićem, bez WC-a. Prostorija je svježe okrečena masnom farbom, miješaju se smrad buđi i boja, dok su kablovi po zidovima, ispričao je za Radio Jadran jedan od roditelja.

Iz uprave škole su ovaj postupak obrazložili naknadno, navodeći da su dobili u matičnoj zgradi jedno odjeljenje V razreda iz Igala, koje ima jednog đaka sa smetnjama u razvoju. Zato je, dok se ne nađe drugo rješenje, učionica IV-1 ustupljena đacima iz Igala. Roditelji su najavili da će svakog jutra dovoditi djecu u školu i odlaziti dok ne bude uslova za školovanje i da će tužbom protiv direktora škole i Ministarstva prosvjete tražiti nadoknadu materijalne i nematerijalne štete za svaki dan bez nastave, jer je djeci ukinuto pravo na školovanje.

Igalo ima oko 3.500 stanovnika – pet stotina manje nego opština Gusinje, na primjer – i godinama nema uljudnu osnovnu školu.

Prva slova dio djece uči u prostorijama Instituta ,,Dr Simo Milošević”, u lošim uslovima područnog odjeljenja OŠ ,,Dašo Pavičić”. Ove godine, na dan kad je trebala da počne nastava, stigla je vijest da djeca treba da idu u drugo područno odjeljenje u Sutorini. Mali problem je u tome što je ta škola u još gorem stanju nego ona u Institutu. Premda je ditektor na početku seprembra rekao da će ,,u naredna dva mjeseca” biti rekonstruisana.

Konačno je, nakon raznih žalbi, pregovora i ostalog, javljeno da je Odbor direktora Instituta prihvatio inicijativu ministra prosvjete Damira Šehovića i dao odobrenje za privremeno korišćenje dijela prostorija Instituta do izgradnje nove škole u Igalu. ,,Nakon ovakve odluke Odbora, stvoreni su preduslovi da Ministarstvo investira u ovaj školski objekat”, saopšteno je iz ministarstva. Jednostavno je: nadležni nijesu htjeli da investiraju dok nijesu obezbijedili da ih Institut, recimo dogodine, neće izbaciti. Uslovi za generacije u međuvremenu – briga velika.

Na raznim mjestima u Crnoj Gori učenici i njihovi roditelji muku muče sa prevozom do škole. Seoske škole se zatvaraju jer nema đaka, za ponekog ko ostane, vrata škole su zatvorena. Predsjednik OO SNP Petnjica Zaim Ličina kazao je za Radio Petnjica da je ogorčen odnosom ministra prosvjete Damira Šehovića: ,,Lično sam slušao ministra prosvjete kako obećava da će da pokrene kombi za potrebe prevoza učenika na području MZ Savin Bor. Kombi je i dalje parkiran, a učenici pješače po nekoliko kilometara. Očekujem od ministra da reaguje i ispuni obećanje. Zbog loše organizacije prevoza učenika, naša djeca su prinuđena da idu i da se upisuju u obrazovne ustanove na području rožajske i beranske opštine”, rekao je Ličina.

Prevoz je problem i za pedesetak učenika iz Petnjice koji pohađaju školu u Beranama. ,,Petnjica je i sedamdesetih imala bolji prevoz nego što mi imamo danas. U 21. vijeku neprihvatljivo je i nezamislivo da nemamo prevoz, pa shodno tome pitamo nadležne prije svega one u državi, koji motiv mogu imati ljudi za ostanak na ovim prostorima ako im jedan od osnovnih uslova za život nije zadovoljen”, žale se žitelji Petnjice. Nekad je bilo i deset linija dnevno na relaciji Petnjica – Berane.

Neko nema prevoz – neko školu. Srednja stručna škola u Golubovcima, koja treba da ima i gimnazijska odjeljenja, gradi se i gradi. Po ugovoru iz januara 2017. morala je biti završena do kraja marta. Još nije. Desetak dana pred lokalne izbore u aprilu, gradilište je obišao čak i Milo Đukanović, ali ni to ukazanje nije ubrzalo radove.

Iako srednju školu nemaju ni mjesta u kojima, poput Golubovaca, živi preko 16 hiljada ljudi, ambicije prosvjetnih vlasti su ozbiljne. Ovoga ljeta ministar Šehović je obnarodovao da je Crna Gora ušla u program British Councila Škola za 21. vijek, uvođenjem u velikom broju obrazovnih ustanova Micro bit džepnog računara za kodiranje kojim se postižu dobri rezultati u digitalizaciji nastave. ,,Crna Gora je u prethodne dvije godine krenula u sveobuhvatnu reformu obrazovnog sistema koja podrazumijeva reformu svih nivoa obrazovanja”, kazao je tada Šehović. Pošto je reforma, po svemu sudeći, neprekidan proces, logično je da su njeni rezultati teško mjerljivi. Možda neko i ima te ,,bit džepne računare za kodiranje”, ali nekako bi se reklo da nam još fali banalnih učionica, pristojnih toaleta, nepretrpanih vrtića i sličnih osnovnih stvari.

Lijepo je gledati u budućnost, ali bi bilo zgodno da baš ne mora iz blata.

Nasilje se podrazumijeva

Godinama smo slušali o programu Škola bez nasilja. Opšte je poznato da nam je obrazovanje pri dnu, Monitorovi dobro upućeni izvori kažu da nam je vaspitanje u školama još gore. U školi prijaviti nasilje, naročito ako nije fizičko, pokazuje se kao uzaludan posao. Prema svjedočenju roditelja, neuporedivo je efikasnije kad roditelji zlostavljanog djeteta popričaju sa roditeljima zlostavljača. Nije loše ni priprijetiti. To jasno pokazuje koliki je uspjeh u zvaničnoj borbi protiv vršnjačkog nasilja.

Drugačije je samo ako se u uspjeh računa to što đaci povremeno organizuju tuče izvan školskog dvorišta. Prije neki dan policija je spriječila tuču učenika dvije osnovne škole iz glavnog grada. Nekoliko građana čulo je dogovore kako bi tuča trebalo da se odigra kod perona u blizini autobuske stanice, pa su javili policiji.

Prošle sedmice osamnaestogodišnjeg učenika četvrtog razreda Srednje mašinske škole ,,Ivan Uskoković” pretukli su vršnjaci u podgoričkom Kraljevom parku, u srcu Podgorice.

Vršnjačko nasilje kod nas se ne smanjuje, nego podrazumijeva.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septembra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plata koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da je za to kriva prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KAKO SE SUDI BIVŠIM PRAVOSUDNIM I DRŽAVNIM ZVANIČNICIMA: Dugo putovanje u nepoznato

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog.

Ko se danas sjeća afere Abu Dabi fond? Istraga o navodnim zloupotrebama prilikom dodjele kredita za razvoj poljoprivredne proizvodnje, koju u očima javnosti personifikuje bivši ministar poljoprivrede Petar Ivanović traje makar od početka 2020. Optužnica je podignuta krajem prošle godine i još nije dobila sudsku potvrđu. A onda slijedi suđenje koje bi, prema dosadašnjim iskustvima, moglo trajati godinama. Samo do prve, nepravosnažne presude.

Suđenje bivšoj predsjednici Vrhovnog suda i, prethodno, Vrhovnoj državnoj tužiteljki Vesni Medenici počelo je, nakon što je optužnica podignuta u oktobru 2022, ali postupak, uslijed mnogobrojnih odlaganja ročišta, još nije odmakao dalje od iznošenja odbrane optuženih. Nedavno ročište odloženo je za sredinu marta, zbog nedolaska na suđenje jednog od optuženih koji se brani sa slobode.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SJEVER OČIMA STATISTIKE: Manje ljudi, manje i posla

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27. stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, imaju nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih

 

Uprkos tome što su na sjeveru za deset godina utrošeni milioni kroz razne programe za nezaposlena lica, koje je realizovao Zavod za zapošljavanje Crne Gore,  ukupan broj nezaposlenih u sjevernim opštinama, od 2013. do 2022. godine se povećao za 13.142 osobe. Kako objasniti da broj stanovnika, što je pokazao poslednji popis, na sjeveru drastično pada, a nezaposlenost dramatično raste?

Prema podacima bjelopolsjke NVO “Euromost” broj nezaposlenih najviše se povećao u Rožajama, za 4.410 lica, gdje su 2013. godine imali 1.184 nezaposlena lica, dok je taj broj 2022. godine porastao na 5.594 nezaposlena lica. Slijede Berane i Petnjica koji su zajedno 2013. godine imali 2.135 nezaposlena lica, dok je taj broj u ovim opštinama povećan ukupno za 3.937, tako da je u Beranama u 2022. godini bilo 4.932 nezaposlenih lica, dok je u Petnjici imalo 1.140 nezaposlenih lica. Plav je 2013. godine zajedno sa sadašnjom opštinom Gusinje imao 502 nezaposlena lica, dok 2022. godine opština Plav ima 2.187, a sadašnja samostalna opština Gusinje 757 nezaposlenih lica. Na petom mjestu je Bijelo Polje sa 761 više nezaposlenih lica više nego prije deset godina.

Jedina opština na sjeveru Crne Gore u kojoj se smanjio broj nezaposlenih lica za 147, po ovim podacima, je Žabljak.

Berane je, čini se, eklatantan primjer u negativnom i zabrinjavajućem smislu ove statistike. Svaki šesti stanovnika Berana je nezaposlen, što je posljedica katastrofalne tranzicije i zatvaranja skoro svih velikih privrednih kolektiva u ovom gradu. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore zaključno sa decembrom prošle godine, na Birou rada u Beranama nalazilo se 4.248 lica, ili oko 11 odsto od ukupnog broja nezaposlenih u Crnoj Gori, (38.161 lice). Kao poseban problem ističe se podatak da u Beranama ima izrazito veliki broj nezaposlenih sa fakultetskim diplomama.

Podaci, takođe, govore da je u Beranama više nezaposlenih, nego radno angažovanih lica, uz podsjećanje da broj penzionera i socijalno ugroženih premašuje cifru od 6.000. Predsjednik opštine Berane Vuko Todorović izjavio je nedavno da je nezaposlenost jedan od gorućih problema koji nije lako riješiti. “Uzroke ovakvog stanja treba tražiti u izraženim regionalnim razlikama u Crnoj Gori, jer je više nego očigledno da sjeverni region po svim parametrima zaostaje za centralnim i južnim. Takođe, ovakvom stanju su kumovale i pogubne privatizacije u našem gradu, zahvaljujući kojima su skoro svi privredni subjekti zatvoreni. Zatvaranjem fabrika ljudi su se preselili na biro rada i zato, između ostalog, imamo ovako zabrinjavajući situaciju”, kaže Todorović.

Aktuelni predsjednik opštine Berane smatra da bi država morala aktivno da se uključi u rješavanje ovog problema. “Bez pomoći države mi se ne možemo sami kao lokalna samouprava suočiti sa problemom velikog odliva stanovništva, što je pokazao poslednji popis, kao i ovakvom nezaposlenošću. Bez hitnih mjera sa državnog nivoa, ovakvi trendovi se neće zaustaviti, ni kada se radi o migracijama i odlivu stanovništva, ni kada je riječ o katastrofalnom stanju u pogledu broja nezaposlenih.”

Da se Crna Gora suočava sa drastičnim regionalnim razlikama ukazuje i podatak da trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27 stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, broje nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih.

Monitor  je pisao i o tome da od skoro 3,5 hiljada penzionera u Beranama koji su članovi jednog od dva udruženja penzionera, njih čak dvije hiljade i devedeset je sa najnižom penzijom, što dodatno usložnjava socijalnu situaciju u ovom gradu i iziskuje hitne državne mjere.

Tek iz današnje vizure vidljivo je u kojoj mjeri su politički bili motivisani projekti poput onog “Posao za vas”, kada je 2008. godine  u ovom gradu podijeljen veliki broj kredita za samozapošljavanje i pokretanje biznis projekata. Tada je obećavano da će Crna Gora postati veliko gradilište i da će uvoziti radnu snagu. Koliko  je situacija u ovom sjevernom gradu uprkos takvim projektima i porukama gora nego u to vrijeme, govori i podatak da je broj nezaposlenih za poslednjih deceniju i po porastao za čak dvije hiljade. Da broj stanovnika u beranskoj opštini opada, a broj nezaposlenih raste govori i činjenica da je 2007. godine Berane imalo oko 36.000 stanovnika, od čega je 2.135 bilo nezaposlenih.

“Nakon ove analize i ovolikog povećanog broja nezaposlenih u opštinama na sjeveru Crne Gore postavlja se pitanje, zašta su utrošeni milioni eura, koji su dati za zapošljavanje građana na i smanjivanje broja nezaposlenih lica”, kaže za Monitor direktor NVO “Euromost” Almer Mekić.

On smatra da se taj novac trošio nenamjenski. “To je razlog da smo zatražili od Vlade Crne Gore da konačno stane na kraj zloupotrebama kroz razne programe zapošljavanja, jer se  kroz zvanične podatke vidi da je taj novac išao negdje drugo i da ni jedan projekat nije bio održiv, niti je ima bilo kakvih rezultata”, dodaje Mekić. “Prioritet svih prioriteta ako želimo da zaustavimo migraciju stanovništva na sjeveru Crne Gore mora biti zapošljavanje i otvaranje radnih mjesta, ali ne na ovakav način kakav je do sada bio.”

                       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo