Povežite se sa nama

DRUŠTVO

OBRAZOVANJE ZA 21. VIJEK: Krpljenje škola i vrtića

Objavljeno prije

na

vrtic

Čuda mogu da urade nekoliko kanti različitih farbi: od barake nastane vrtić, stvori se dnevni boravak za osnovce nižih razreda, obezbijedi inspiracija za ministra. Ono što ne može da se riješi krečenjem, udesi se selidbom u podrum. Škole kojih nema, one koje su predaleko, čekaju bolje sjutra.

Na radost i zadovoljstvo naših najmlađih, ali i njihovih roditelja, u Podgorici je danas otvorena još jedna vaspitno-obrazovna jedinica – vrtić ,,Stara varoš”, prenijeli su prije nekidan odani mediji.

,,U godinama pred nama, djeca vjerovatno neće znati ko je bio ministar prosvjete, ali će znati kako su se osjećali u ovom prostoru, i koliko im je pažnje i ljubavi u njemu pruženo”, rekao je ministar prosvjete dr Damir Šehović na otvaranju vrtića. Teško je odabrati riječ: skromno ili dirljivo?

Vrtić je, kako je udareno na sva zvona, otvoren u rekonstruisanom objektu koji je Glavni grad ustupio na korišćenje, u čiju je rekonstrukciju uloženo oko 70.000 eura. TIKA – Turska agencija za međunarodnu saradnju i koordinaciju – za opremanje je obezbijedila oko 20.000 eura. Vrtić može da primi oko stotinu djece.

Ispod fino iscrtanih dječijih motiva, u Ulici Špira Mugoše stoji baraka koja je nekad korištena kao mjesna zajednica. Potom ju je grad upotrebljavao za zbrinjavanje političkih partija. Baraka, kao baraka, ograđena najjeftinijom žicom, okolo prekopana zemlja. Porašće trava, i sve bi, jednom, moglo biti u redu da se do novog vrtića ne stiže kroz lavirint starovaroških uličica. Ne postoji ulica kojom se može stići do nove obrazovne ustanove bez uskih grla u kojima ne mogu da se mimoiđu dva automobila.

,,Mislim da neću pogriješiti ako kažem da je Stara varoš već odavno zaslužila jedan ovakav objekat”, kazao je gradonačelnik Ivan Vuković. Ako se zna kakav odnos vlasti imaju prema najstarijem dijelu glavnog grada – taman tako.

Na internetu su nedavno osvanule fotografije toaleta u fiskulturnoj sali OŠ ,,Maksim Gorki” u Podgorici. Grozni su. Toalete u samoj školi, prije desetak godina renovirao je jedan od podgoričkih biznismena čije je dijete trebalo da krene u školu. Podgoričke škole izdajući sale za fiskulturu i zemljište za postavljanje ,,balona” zarađuju nepoznate sume novca. Kontrola je najavljena.

Novost je i da je učionica za 24 đaka odjeljenja IV 1 hercegnovske OŠ ,,Dašo Pavičić”, prostorija u podrumu, bez prirodnog svjetla i ventilacije, sa jednim prozorčićem, bez WC-a. Prostorija je svježe okrečena masnom farbom, miješaju se smrad buđi i boja, dok su kablovi po zidovima, ispričao je za Radio Jadran jedan od roditelja.

Iz uprave škole su ovaj postupak obrazložili naknadno, navodeći da su dobili u matičnoj zgradi jedno odjeljenje V razreda iz Igala, koje ima jednog đaka sa smetnjama u razvoju. Zato je, dok se ne nađe drugo rješenje, učionica IV-1 ustupljena đacima iz Igala. Roditelji su najavili da će svakog jutra dovoditi djecu u školu i odlaziti dok ne bude uslova za školovanje i da će tužbom protiv direktora škole i Ministarstva prosvjete tražiti nadoknadu materijalne i nematerijalne štete za svaki dan bez nastave, jer je djeci ukinuto pravo na školovanje.

Igalo ima oko 3.500 stanovnika – pet stotina manje nego opština Gusinje, na primjer – i godinama nema uljudnu osnovnu školu.

Prva slova dio djece uči u prostorijama Instituta ,,Dr Simo Milošević”, u lošim uslovima područnog odjeljenja OŠ ,,Dašo Pavičić”. Ove godine, na dan kad je trebala da počne nastava, stigla je vijest da djeca treba da idu u drugo područno odjeljenje u Sutorini. Mali problem je u tome što je ta škola u još gorem stanju nego ona u Institutu. Premda je ditektor na početku seprembra rekao da će ,,u naredna dva mjeseca” biti rekonstruisana.

Konačno je, nakon raznih žalbi, pregovora i ostalog, javljeno da je Odbor direktora Instituta prihvatio inicijativu ministra prosvjete Damira Šehovića i dao odobrenje za privremeno korišćenje dijela prostorija Instituta do izgradnje nove škole u Igalu. ,,Nakon ovakve odluke Odbora, stvoreni su preduslovi da Ministarstvo investira u ovaj školski objekat”, saopšteno je iz ministarstva. Jednostavno je: nadležni nijesu htjeli da investiraju dok nijesu obezbijedili da ih Institut, recimo dogodine, neće izbaciti. Uslovi za generacije u međuvremenu – briga velika.

Na raznim mjestima u Crnoj Gori učenici i njihovi roditelji muku muče sa prevozom do škole. Seoske škole se zatvaraju jer nema đaka, za ponekog ko ostane, vrata škole su zatvorena. Predsjednik OO SNP Petnjica Zaim Ličina kazao je za Radio Petnjica da je ogorčen odnosom ministra prosvjete Damira Šehovića: ,,Lično sam slušao ministra prosvjete kako obećava da će da pokrene kombi za potrebe prevoza učenika na području MZ Savin Bor. Kombi je i dalje parkiran, a učenici pješače po nekoliko kilometara. Očekujem od ministra da reaguje i ispuni obećanje. Zbog loše organizacije prevoza učenika, naša djeca su prinuđena da idu i da se upisuju u obrazovne ustanove na području rožajske i beranske opštine”, rekao je Ličina.

Prevoz je problem i za pedesetak učenika iz Petnjice koji pohađaju školu u Beranama. ,,Petnjica je i sedamdesetih imala bolji prevoz nego što mi imamo danas. U 21. vijeku neprihvatljivo je i nezamislivo da nemamo prevoz, pa shodno tome pitamo nadležne prije svega one u državi, koji motiv mogu imati ljudi za ostanak na ovim prostorima ako im jedan od osnovnih uslova za život nije zadovoljen”, žale se žitelji Petnjice. Nekad je bilo i deset linija dnevno na relaciji Petnjica – Berane.

Neko nema prevoz – neko školu. Srednja stručna škola u Golubovcima, koja treba da ima i gimnazijska odjeljenja, gradi se i gradi. Po ugovoru iz januara 2017. morala je biti završena do kraja marta. Još nije. Desetak dana pred lokalne izbore u aprilu, gradilište je obišao čak i Milo Đukanović, ali ni to ukazanje nije ubrzalo radove.

Iako srednju školu nemaju ni mjesta u kojima, poput Golubovaca, živi preko 16 hiljada ljudi, ambicije prosvjetnih vlasti su ozbiljne. Ovoga ljeta ministar Šehović je obnarodovao da je Crna Gora ušla u program British Councila Škola za 21. vijek, uvođenjem u velikom broju obrazovnih ustanova Micro bit džepnog računara za kodiranje kojim se postižu dobri rezultati u digitalizaciji nastave. ,,Crna Gora je u prethodne dvije godine krenula u sveobuhvatnu reformu obrazovnog sistema koja podrazumijeva reformu svih nivoa obrazovanja”, kazao je tada Šehović. Pošto je reforma, po svemu sudeći, neprekidan proces, logično je da su njeni rezultati teško mjerljivi. Možda neko i ima te ,,bit džepne računare za kodiranje”, ali nekako bi se reklo da nam još fali banalnih učionica, pristojnih toaleta, nepretrpanih vrtića i sličnih osnovnih stvari.

Lijepo je gledati u budućnost, ali bi bilo zgodno da baš ne mora iz blata.

Nasilje se podrazumijeva

Godinama smo slušali o programu Škola bez nasilja. Opšte je poznato da nam je obrazovanje pri dnu, Monitorovi dobro upućeni izvori kažu da nam je vaspitanje u školama još gore. U školi prijaviti nasilje, naročito ako nije fizičko, pokazuje se kao uzaludan posao. Prema svjedočenju roditelja, neuporedivo je efikasnije kad roditelji zlostavljanog djeteta popričaju sa roditeljima zlostavljača. Nije loše ni priprijetiti. To jasno pokazuje koliki je uspjeh u zvaničnoj borbi protiv vršnjačkog nasilja.

Drugačije je samo ako se u uspjeh računa to što đaci povremeno organizuju tuče izvan školskog dvorišta. Prije neki dan policija je spriječila tuču učenika dvije osnovne škole iz glavnog grada. Nekoliko građana čulo je dogovore kako bi tuča trebalo da se odigra kod perona u blizini autobuske stanice, pa su javili policiji.

Prošle sedmice osamnaestogodišnjeg učenika četvrtog razreda Srednje mašinske škole ,,Ivan Uskoković” pretukli su vršnjaci u podgoričkom Kraljevom parku, u srcu Podgorice.

Vršnjačko nasilje kod nas se ne smanjuje, nego podrazumijeva.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo