Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DUVAN I ALKOHOL MEĐU MALOLJETNICIMA: Na izvolte

Objavljeno prije

na

nargile

,,Sin mi je bio na rođendanu u kafiću u Delta sitiju. Zaprepastila sam se kada mi je rekao da su pušili nargilu, pili šampanjac, a da im je konobar nudio i vino. Nije mi jasno da li je to uobičajen način proslave, ipak oni imaju po 14-15 godina”, pisao je Monitoru zabrinuti roditelj.

Sve su prilike da jeste. Roditelji koje je Monitor kontaktirao kažu da je to tipičan rođendan srednjoškolaca. Pušenje nargile (šiša, hookah, ili hubbly-bubbly, orijentalna vodena lula) je postalo toliko popularno da u njemu uživaju i osnovci, kada ih izvedu u kafić stariji brat ili sestra. A mogu i samostalno, nema ko da im brani. Uz sve, nargile se mogu naručiti preko oglasa – da se uživa i kući, porodično.

Nargila je inače orijentalna lula sa savitljivim crijevom, koje je zakačeno na posudu u kojoj se duvanski dim hladi prilikom prolaska kroz vodu. Poseban duvan treba da se koristi za pušenje nargile, on ne smije biti potpuno suv, već pomiješan sa medom ili aromama raznog voća.

,,Ma to nije štetno”, kaže u razgovoru za Monitor jedan srednjoškolac. On priča da bar jednom nedjeljno ide na nargile sa društvom. Lako se skupi osam ili deset eura, kolika je cijena. ,,Konobar nam je rekao da nargile nisu štetne”, kaže.

Uz svo uvažavanje konobara i ostalih ugostiteljskih radnika, da vidimo što kaže Svjetska zdravstvena organizacija(SZO): U Savjetodavnoj bilješci Pušenje duvana uz pomoć vodenih lula iz 2005. godine, navodi se da tokom jedne sesije pušenja vodene lule, osoba može da udahne onoliko dima koliko pušač udahne konzumirajući 100 ili više cigara. Dijeljenje dodatka koji se stavlja na vodene lule i koji dolazi u direktni kontakt sa ustima predstavlja ozbiljan rizik za prenošenje zaraznih bolesti, uključujući tuberkulozu i hepatitis… I sve u tako. Zato SZO preporučuje da se upotreba vodenih lula ,,zabrani na javnim mjestima u skladu sa zabranama cigareta i drugi oblika konzumiranja duvana”.

Zakonom o ograničavanju upotrebe duvanskih proizvoda zabranjeno je prodavanje svih duvanskih proizvoda maloljetnicima. Međutim, u Crnoj Gori nema propisa kojima je regulisana upotreba nargila. U važećem Zakonu među navedenim duvanskim proizvodim se ne nalazi duvan za vodene lule.

Kristina Mihailović iz Udruženja Roditelji, za Monitor kaže: ,,Obraćali smo se Ministarstvu zdravlja i Institutu za javno zdravlje (IZJ) zbog molbi roditelja da se nešto uradi po tom pitanju, jer su primijetili da ih ima sve više u kafićima i vidjeli čak i djecu da ih koriste. Objašnjeno nam je da sadašnjim zakonom to nije zabranjeno, ali da će novim, koji treba uskoro da bude usvojen, biti. Čekamo da se to desi ali tu neće biti sav posao završen jer treba zakon poslije i primijeniti, a to je najteži dio priče”.

Problem je ipak prepoznat, pa je u nacrtu novog Zakona on obuhvaćen i definisan: ,,Duvan za vodenu lulu je duvanski proizvod koji može da se upotrebljava putem vodene lule i smatra se duvanskim proizvodom za pušenje, a ako može da se upotrebljava i putem vodene lule i kao duvan za samostalno motanje, onda se smatra duvanom za samostalno motanje”, piše u nacrtu Zakona.

Iz Uprava za inspekcijske poslove, Monitoru su kazali, da je za ovo pitanje nadležno Ministarstvo zdravlja, te da će donošenje novog Zakona njima olakšati posao.

,,Zakon je u Briselu na ekspertizu i čekamo da ga oni vrate. Nadamo se da će već početkom sljedeće godine biti usvojen i da će se početi sa njegovom primjenom”, kazali su Monitoru iz Ministarstva zdravlja.

Znači do sljedeće godine osnovci, srednjoškolci i ostali maloljetnici mogu slobodno i bez zabrane na javnim mjestima konzumirati nargile. Nadležnoj Turističkoj inspekciji su do tada ruke svezane. Mogu reagovati samo u situacijama kada se maloljetnom licu u kafiću služi alkohol.

,,Tokom prošle godine, zbog točenja alkohola maloljetnim licima, Turistička inspekcija je zatvorila šest ugostiteljskih objekata, izdala pet prekrsajnih naloga u ukupnom iznosu od 5.750€ i podnijela jedan zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka”, podaci su koje smo dobili iz Uprave za inspekcijske poslove.

I nije neki postotak ako se zna da je Zakonom predviđena kazna za točenje alkohola maloljetnicima u kafićima bila po 1.150 eura, a ukoliko se desi da u ugostiteljskom objektu koji je prethodno bio novčano kažnjen ponovo služe alkohol maloljetnom licu, onda mu se oduzima dozvola za rad na šest mjeseci. Maloljetniku inspekcija, u tim situacijama, poziva roditelje.

Novim Zakonom o turizmu i ugostiteljstvu, koji je na snagu stupio ove godine, predviđene su veće novčane kazne – od 2.000 do 20.000 eura – za ugostitelje koji toče alkohil maloljetnicima. Međutim, zabrana za povratnike je ublažena pa sada traje 15 dana.

,,U 2018. godini do sada je izdala četiri prekršajna naloga u ukupnom iznosu od 7.800€, a nije zatvoren nijedan objekat, jer inspektoru tu mogućnost ne daje novi Zakon o turizmu i ugostiteljstvu koji je donesen u januaru ove godine”, kazali su nam iz Uprave.

,,I duvan i alkohol su maloljetnicima vrlo dostupni”, kaže Mihailović uz napomenu da i roditelji nose značajan dio odgovornosti i utiču na navike djece. Iz ovog Udruženja svjedoče o tome kako su nedavno čuli grupu djece kako razgovaraju o tome da je u određenom kafiću, u bašti zabranjeno točenje alkohola, a unutar kafića to rade jer inspektore i policiju vide na vrijeme: ,,Kada nam roditelji jave da se u nekom kafiću skuplja omladina, o tome obavijestimo i Inspekciju da bi ga češće obilazila, kako bi se smanjile šanse da im alkohol bude na raspolaganju”.

Jedan od roditelja, za Monitor kaže, da se tačno znaju kafići u Delta sitiju i centru grada u kojima se skupljaju maloljetnici i u kojima se toči alkohol.

Žarko Ivanović, psiholog, za Monitor objašnjava da su maloljetnici (13-18 godina) u razvojnoj fazi koja se stručno zove integracija: ,,Imaju potrebu da istražuju i eksperimentišu na brojne teme. Žele da znaju ko su, da sebe prihvate, da se razvijaju, da se samokoriguju, da razvijaju vještine osamostaljivanja, da nauče razlike između polova, između pola i seksualne orijentacije, da nauče da razlikuju privlačnost, ljubav i seksualnost, da nauče njegovati i postavljati granice istovremeno, da razvijaju svoja interesovanja i odnose, da razumiju muževnost i ženstvenost i da prihvate svoju, da nauče preuzeti odgovornost za svoje odluke, odnose i život, da budu uspješni”.

On objašnjava da je odgovornost odraslih, roditelja, škole i sistema da ponude načine, prostor i kontekst za ovu vrstu istraživanja: ,,Da afirmišu pozitivne i funkcionalne načine, a zabrane disfunkcionalne. Kada bi umjesto ‘svjetlećih nargila’ i ‘zavodljivih šljaštećih kazina’ investirali interesovanje, novac i energiju u škole, edukacije, sportske sadržaje, programe i objekte za kulturu i učinili ih ‘šljaštećim’, možda bi maloljetnici birali da idu tamo. Kada bi primjer Islanda bio inspiracija, možda bi naši maloljetnici birali zanimljivije sadržaje od nargile, alkohola i sl.”.

Mladi nemaju puno izbora, na svakom koraku im se nudi duvan, alkohol, kocka, pa i droga. Sistem umjesto da reaguje, statistički registruje sveopšti pad.

U Crnoj Gori je prošle godine, više od polovine mladih uzrasta od 15 do 24 godine probalo alkohol, zbog čega je potrebno povećati njegovu cijenu i snažnije kontrolisati prodaju i reklamiranja, pokazalo je istraživanje Instituta za javno zdravlje (IJZ). Ranije istraživanje IJZ pokazalo je da je svaki treći srednjoškolac probao cigarete.

Istraživanje IJZ, objavljeno u septembru, govori da je statistika sve crnja – više od 68 odsto mladih i 67 odsto najmlađih konzumira ili je probalo alkohol.

Zna se i da edukacija o prevenciji kod mladeži puno ne pomaže, svrsishodniji oblik je visoka cijena alkohola i duvana i njegova nedostupnost. Ali džabe.

Istraživanje NVO CAZAS predstavili su rezultate anonimne kupovine al-koholnih pića od strane maloljetnih lica uzrasta od 15 do16 godina, koju je podržala kancelarija SZO, u 20 maloprodajnih objekata u Podgorici i Baru. Uprkos činjenici da je nacionalnim propisima zabranjena prodaja alkoholnih pića maloljetnim licima, u svih 20 maloprodajnih objekata uspješno je obavljena kupovina alkohola. Svjesna su toga djeca, pa je istraživanje IJZ pokazalo da čak dvije trećine srednjoškolaca smatra da bi veoma lako nabavili i cigarete.

CAZAS je objavio monitoring medija prema kojem je u toku 24 sata, na četiri televizije u Crnoj Gori emitovano preko 109 reklama vezanih za alkohol, u svim periodima dana. ,,Nije rijetko i da se bilbordi nalaze u dvorištima škola, koji dodatno osnažnuju sliku da je alkohol društveno prihvatljiv”, ocijenili su iz ove organizacije.

Društvo i stariji znaju da život nije reklama, ali opet ne reaguju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJKRAĆA SAOBRAĆAJNICA OD BJELASNICE DO KOMOVA, PRIVATNA: Blokada uklonjena, nevolje ostale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od Raskrsnice,  pa dalje preko Bjelasice, prema Komovima, danima nijesu mogli ni turisti ni mještani. Jedina saobraćajnica, na  tom dijelu planine  privatna je. Kolašinac koji je izgradio, raočaran neažurnošću institucija, kaže da će tokom narednog ljeta, onemogućiti da njome prolaze vozila

 

Zbog haosa, koji su početkom septembra napravili različito tumačenje običajnog prava i zvaničnih propisa, s jedne, i nedogovornost nadležnih i lični sukobi, s druge strane, makadamski put, koji povezuje Bjelasicu i Komove bio je danima blokiran. Alterntativa za mješane i turiste bilo je korišćenje nekoliko puta duže saobraćjanice. Zbog, kako su obajasnili nenadležnosti, i policija i opštinske službe nijesu mogle ništa učiniti.

U blizini katuna Škale, na vasojevičkom dijelu planine,  na svom imanju Goran Dukić, vlasnik turističkog naselja u izgradnji,  spriječio je korišćenje te saobraćajnice. Put već desetak godina je, takozvani, panormaski, pa su ga, pored katunjana, sakupljača šumskih plodova, mještana obližnjih sela, koristle i turističke agencije, prilikom organizovanog obilaska Bjelasice terenskim vozilima.

Tek nakon što su mještani pozvali policiju i Komunalnu policiju, postalo je jasno da Dukić na blokadu ima i pravo.  Put je prije deceniju sam napravio, bez finansijeke pomoći bilo koga. Kako su iz policije objasnili njegvimogrčenim komšijama „ima pravo da na svom imanju, kojim prolazi dio puta, postavlja blokade“.  Put,takođe, nikada nije proglašen saobraćajnicom od javnog interesa, a druga dva stara, koja su vodila do tog imanja više ne postoje. Zbog toga, Dukićeva najava, da sledeće turističke sezone neće dozvoliti bilo kome da prolazi njegovim imanjem i turističke radnike i njegove komšije dovodi u nezavidan položaj.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ MIHAILA BANJEVIĆA – KOLATERAL U OBRAČUNU SDT SA VLASNIKOM ATLAS GRUPE: Prebrojavanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Banjević je jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji je radio za Mila Đukanovića, Dragana Brkovića i Duška Kneževića, koji će bez treptaja oka reći kako se ,,ne mogu davati krediti da bi određeni biznismeni te pare pretočili na svoje privatne račune…”. Otprilike, baš ono što mu je prošle nedjelje spočitano u Specijalnom tužilaštvu

 

Među desetinama osoba, znanih i neznanih, koje Specijalno državno tužilaštvo još od prošle jeseni saslušava u mnogobrojnim postupcima pokrenutim protiv odbjeglog vlasnika Atlas grupe Duška Kneževića, članova njegove porodice i prijatelja, krajem prošle nedjelje našao se i Mihailo Banjević, penzionisani društveno-politički radnik i rukovodilac, svojevremeno akter i svjedok nekih od najzanimljivijih tranzicionih priča u Crnoj Gori.

Prema navodima prisutnih novinara, nekadašnji potpredsjednik Atlas grupe i predsjednik borda Atlas banke u Specijalnom tužilaštvu zadržao se nekoliko sati.  Otišao je kući, navodno bez pasoša, nakon što je saslušan u vezi odobrenog kredita i naknadnog ugovora o refinansiranju koje je od Atlas bankeprije deset godina dobio Kneževićev kum Dejan Sekulić. Pa ga, kažu u Tužilaštvu, nije vratio zbog čega je, cijene, Atlas banka oštećena za više od pola miliona.

Tek treba da vidimo kako će se ta priča završiti. I kako će (i da li će) neko mjesto u njoj pripasti i Mihailu Banjeviću.

Sa sigurnošću znamo da su pomenute dužnosti –  potpredsjednik Grupe i predsjednik borda Banke – bile samo dio podugačkog popisa funkcija u Kneževićevom poslovnom sistemu koje je Banjević obavljao do decembra 2014. kada se svojevoljno povukao iz te priče.

“Podnosim ostavku na sve funkcije u članicama Atlas grupe”, pisalo je u dopisu koji je Banjevićtada uputio Dušku Kneževiću. A ostavku je pratio spisak dužnosti: potpredsjednik Atlas grupe, predsjednik Odbora direktora Atlas banke, predsjednik Odbora direktora Bolnice Meljine, predsjednik Odbora direktora Atlas HotelsgroupBar, predsjednik Odbora direktora Atlas televizije, predsjednik Odbora direktora Atlas penzija, potpredsjednik Upravnog odbora Univerziteta Mediteran, potpredsjednik Odbora direktora Jadranskog sajmaBudva i član Odbora direktora Atlas fondacije.

Knežević je tada pokušao da umanji značaj odlaska očigledno, drugog čovjeka njegovog poslovnog sistema u Crnoj Gori. Tako je u razgovoru za agenciju Mina konstatovao da je on vlasnik i prvi čovjek privatne kompanije „koja svoje kadrovske i poslovne odluke ne mora nikome objašnjavati“. Međutim, radio je upravo suprotno – nadugo i naširoko objašnjavao to što navodno ne mora –  i time pokazujući da mu Banjevićeva ostavka nije stigla kao „prava vijest u pravo vrijeme“.

A u to vrijeme, neposredno pred Banjevićev odlazak, Knežević je najavljivao kako će u Golubovcima započeti izgradnju „novog grada“. Zapravo golemog tržnog centra „sa brojnim pratećim sadržajima“. U tome je poduhvatu, prema najavama danas (ne)opravdano odsutnog biznismena, njegov glavni saveznik trebalo da bude tadašnji gradonačelnik Podgorice Slavoljub Stijepović.

Stijepović je u međuvremenu postao nosač 100 hiljada eura koje je Knežević darovao DPS-u uoči prethodnih parlamentarnih izbora. Pa aktuelni Generalni sekretar u kabinetu predsjednika Crne Gore (i DPS) Mila Đukanovića. I sumnjivo lice  sa popisa SDT Milivoja Katnića koje je, prema scenariju specijalnog tužilaštva, pomagalo Kneževiću da potroši svoj novac ali ne i Đukanoviću da zahvaljujući nezakonitim donacijama (zakonito!?) ostane na vlasti.

Uglavnom, priča o izgradnji novog grada mogla je za, inače, proračunatog, Banjevića biti kap koja je prevršila mjeru. U moru već tada loših finansijskih pokazatelja Atlas grupe. „On u takvim maštarijama ne učestvuje“, objašnjavali su nam prije pet godina oni koji su ga znali iz posla.

A tih poslova bilo je poprilično. Čak i ako izuzmemo one, dominantno političke, funkcije na koje je Banjević dolazio voljom vladajuće partije – Saveza komunista CG, odnosno, DPS-a: direktor Doma omladine Budo Tomović (današnji KIC), sekretar nekadašnjih Samoupravnih interesnih zajednica (tzv. sizova) obrazovanja, kulture, socijalnei dječije zaštite u Podgorici, direktor  Fonda za kulturu i Fonda za građevinsko zemljište…

Suštinsku moć Banjević je stekao u poslednjoj deceniji prošlog vijeka, kao direktor Fonda penzionog i invalidskog osiguranja (Fond PiO)i predsjednik Odbora direktora Kombinata aluminijuma (u godinama uoči privatizacije i generalni direktor KAP-a).

Bilo je to vrijeme ratnog raspada SFRJ, međunarodnih sankcija za SRJ, hiperinflacije (po intenzitetu – druga zabilježena u Evropi prošlog vijeka) i prvobitne akumulacije. Banjević je bio na čelu jednog od ključnih sistema i za državnu i za privatnu privredu tog doba. O tome može posvjedočiti stotinjak hiljada tadašnjih penzionera, ali i mnogobrojni direktori državnih firmi koji su na njegova vrata kucali kad god bi im ponestalo para.

Sa tada nastajućom biznis-elitom pričala se posebna priča. Tako je Banjević, kao direktor Fonda PiO i predsjednik borda KAP-a istovremeno obavljao i, doduše nezvanični, posao svojevrsnog eksternog revizora kompanije Vektra Dragana Brkovića. Izgledalo je kao da je neki izuzetno uticajan akcionar Vektre,mimo Brkovića, odabrao čovjeka od povjerenja da nadgleda i kontroliše robne i novčane tokove u kompaniji koja je,  preko noći, od lokalnog servisera francuskih automobila, izrasla u glavnog partnera KAP-a preko koje su išli svi uvozno-izvozni poslovi tada najvećeg crnogorskog preduzeća.

Kako je tako nešto bilo moguće?  Odavno je bilo jasno da Banjević i direktor KAP-a  Danilo Vuksanović bolje znaju odgovor na ovo pitanje nego i sam Brković.   Ali, znali su i zašto ćute. „To pitanje je opasno po život“, odgovorio je jednom prilikom Banjević potpisniku ovih redova. I promijenio temu. Ni danas nije mnogo drugačije. To je ostala jedna od, neotkrivenih tajni vladajuće političko-poslovne grupe.

Banjević je nakon što je završio posao u KAP-u predajući ga menadžerima ruskog tajkuna Olega Deripaske, novi poslovni angažman pronašao u – Vektri!? Faktički kao njen prvi čovjek, odmah do nominalnog vlasnika. U tom svojstvu je, krajem 2007. godine, nakon privatizacije HTP Boka, imenovan za predsjednika Odbora direktora tada najvećeg hercegnovskog preduzeća. Tada je najavio da će ulaganja u četiri novokupljena hotela (Plaža, Tamaris, Igalo i Boka) biti skoro 250 miliona, te da će Vektrado 2010. u Herceg Novom izgraditi ukupno 200 hiljada kvadrata hotelskih objekata i u njima zaposliti 1.200 ljudi.

Umjesto obećanih investicija uskoro je stigla vijest da je predsjednik borda  Boke napustio Vektru. Do danas nije razriješena enigma da li je Banjević iz Vektre otišao zato što je shvatio da od najavljenih investicija nema ništa, ili su investicije izostale zato što je on otišao iz Vektre. I prešao u Atlas grupu.

Taj transfer odigrao se u vrijeme kada su Knežević i Đukanović, kao najbolji drugovi, obilazili Bliski istok i jugoistočnu Aziju, jedan drugome podržavali poslovne poduhvate i projektovali svijetlu budućnost za sebe i svoje saradnike/podanike.

Tako je Banjević postao jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji je radio za  Đukanovića, Brkovića i Kneževića, a koji će bez treptaja oka reći kako se ,,ne mogu davati krediti da bi određeni biznismeni te pare pretočili na svoje privatne račune…”. Otprilike, baš ono što mu je prošle nedjelje spočitano u Specijalnom tužilaštvu.

Ni to Banjeviću nije prvi put. Kao predsjednik borda HTP Boka, tada u državnom vlasništvu, on se sredinom poslednje decenije prošlog vijeka suočio sa situacijom da je njegov najbliži saradnik, izvršni direktor Boke Milan Tripković, pobjegao iz zemlje nakon optužbi za pronevjeru 11 miliona maraka. Tripković je nakon višegodišnjeg skrivanja odrobijao četiri i po godine. Nestali novac nikad nije pronađen.  Banjević je nastavio karijeru jednog od najuticajnijih ljudi iz sjenke.

Status mu nijesu narušile ni kasnije optužbe Deripaskinih saradnika iz Rusala koji su nekadašnjem menadžmentu KAP-a spočitavaliprevaru vrijednu 300 miliona eura. Ali ni krivična prijava koju je prije pet-šest godina poslanik DF Branko Radulović podnio Vrhovnom državnom tužilaštvu protiv 32 osobe zbog, kako je kazao, ,,umiješanosti u malverzacije u radu KAP-a kojima je Crna Gora direktno oštećena preko dvije milijarde eura”. Visoko na toj listi bio je i Mihailo Banjević. Samo što je Tužilaštvo tada ostalo i gluvo i nijemo.

Vidjećemo na koju je stranu vjetar sudbine sada dunuo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UTICAJ TRADICIJE NA ZAPOŠLJAVANJE ŽENA U CRNOJ GORI : Običaji i u kući i na poslu 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ustav Crne Gore, Zakon o radu, Konvencija o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena, Istanbulska konvencija garantuju jednakost žena i muškaraca. No, u Crnoj Gori nijesu problem zakoni, već njihova primjena i  tradicija diskriminacije

 

Crnogorska tradicija je puna hvale i poštovanja za žene, koje su, kako fraza govori – stub, a muškarac je glava porodice. O tome da je taj ,,stub” često bio preopterećen i preko granica izdržljivosti, u predanjima se malo spominje. Surovu stvarnost zabilježili su stranci koji su navraćali u naše krajeve, među njima italijanski putopisac Đuzepe Markoti koji u knjizi Priče o Crnogorkama iz 1896. godine navodi: ,,U trgovini Crne Gore žena je najomiljenije transportno sredstvo: jede manje od konja, ide prečicama kozjom okretnošću i sigurnošću, najbrža je”.

Iako su nam u tradiciji i prošlosti svijetli primjeri bili ekces, od njih se ne odustaje ni danas. Tako statistika govori da bi žene u Crnoj Gori trebale, uz neplaćen rad kod kuće, da rade preko devet sati da bi imale istu platu kao muškarci. U Vladinom Planu aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori (PAPRR) 2017-2021.piše da je razlika u zaradama između muškaraca i žena u Crnoj Gori 13,9 odsto – žene, za iste poslove, zarađuju samo 86,1 prosječne zarade isplaćene muškarcima.

Ono malo statistike i istraživanja, koja su rađena o ovom problemu, pokazuju da su žene većinski zastupljene u sektorima gdje su zarade niže od državnog prosjeka. Najviše ih je u trgovinama u kojima radi oko 40 hiljada radnika, odnosno svaki peti zaposleni – od ukupnog broja zaposlenih žena oko 86 odsto radi u uslužnim djelatnostima, a najviše ih je u trgovini (više od jedne četvrtine).

Da bi kao nekad, zaposlene u trgovinama imale bar jedan zagarantovan dan za odmor, Skupština je u junu usvojila izmjene Zakona o unutrašnjoj trgovini, kojim je predviđeno da se trgovina na veliko i malo ne može obavljati nedjeljom i praznicima. Izmjene stupaju na snagu 15. oktobra pa će prva neradna nedjelja za trgovine biti 20. oktobar. Međutim, ove nedjelje Unija poslodavaca Crne Gore (UPCG) podnijela je Ustavnom sudu inicijativu za ocjenu ustavnosti člana 35a Zakona o unutrašnjoj trgovini, kojim je propisano da se trgovina na veliko i na malo ne može obavljati nedjeljom i u dane državnih i drugih praznika.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 13. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo