Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ŽIVOT OD STEČAJA: DRŽAVA, SUDIJE, UPRAVNICI, MAFIJA: Novi zakon za stara pravila

Objavljeno prije

na

jovanic

Prije koju godinu , nakon što su na intenzitetu izgubili tzv. tranzitni i poslovi sa nekretninama, industrija stečaja postala je jedna od najunosnijih privrednih grana u Crnoj Gori. I društveno najrazornijih, pošto je očigledno da se zarada stečajne mafije ostvaruje isključivo na štetu drugih – radnika, povjerilaca, poslovnih partnera, države… Po novouspostavljenom principu nezakonite preraspodjele stečene vrijednosti.

Od kraja 2012. do maja ove godine, budžet je ostao bez 78 miliona eura poreza koji nije naplaćen firmama u kojima je okončan stečajni postupak, svjedoči analiza Državne revizorske institucije (DRI). Od kompanija u stečaju za to vrijeme naplaćeno je 9,3 miliona. U skladu sa tom razmjerom, od 95 miliona poreskog duga koje su na početku godine dugovala preduzeća u stečaju, Poreska uprava (PU) naplatiće, u najboljem slučaju, 10-15 odsto. Ostalo će otići u vjetar. Ili, mnogo vjerovatnije, u džepove onih koji su na vrhu lanca ishrane u stečajnom biznisu.

„Država gubi prihode ne samo po osnovu poreza i doprinosa zbog nemogućnosti naplate, već se umanjuje i prihod od PDV-a koji bi se ostvario da je obveznik u stečaju izmirio obaveze prema drugim privrednim subjektima”, navodi se u Izvještaju („Efikasnost sistema naplate poreskog duga poreskih obveznika u stečaju i likvidaciji”) koji potpisuje senator DRI Branislav Radulović. „Dodatno, kao posljedica nenaplaćenog poreskog duga kroz postupak stečaja, Fond rada izdvaja sredstva za socijalno zbrinjavanje radnika koji su u procesu stečaja i likvidacije ostali bez zaposlenja i čija potraživanja nijesu naplaćena”.

Ni tu nije kraj pretrpljenoj šteti. „Između 2011. i 2015. godine platili smo 180 miliona na ime garancija firmama, koje su otišle u stečaj, a mi žute banke od njih nismo naplatili, niti ćemo”, podsjeća Mladen Bojanić. Bez potrebe da se bavi detaljima, od Kombinata aluminujuma do Melagonija Primorke.

A da stečaj zna da odnese, od države, ne samo novac nego i vrijeme pokazuje i ljetošnje saopštenje Savjeta CBCG. Iz njega saznanjemo kako su se Radoje Žugić i njegovi tadašnji saradnici iz Savjeta informisali o postupku stečaja nad Ekos bankom u minulih sedam godina (od juna 2011). Da bi preporučili stečajnom upravniku Milanu Rakočeviću i stečajnom odboru „da ubrzaju aktivnosti na unovčavanju preostale imovine i da, u najkraćem roku, dostave Savjetu CBCG predlog za okončanje stečajnog postupka”. Inače, stečaj u Ekos banci je nastavak postupka likvidacije koji je, uz mnogobrojne kontroverze, započeo još u martu 2003. Ali to nije rekord po dužini postupka.

Ostanimo, ipak, na izgubljenom novcu. I prisjetimo se finansijski „najtežih” stečajnih postupaka iza kojih, vlasnički, stoji uglavnom privatni kapital. Počnimo od KAP-a i 360 miliona priznatih potraživanja, mada stečajni upravnik Veselin Perišić nije priznao dugovanja vrijedna još 100 miliona (u toku je 50-ak sudskih postupaka na tu temu). Slijedi serija stečajnih postupaka nad poslovnom imperijom tranzicionog heroja Dragana Brkovića koja se, pod okriljem kompanije Vektra Montenegro, protegla od Bara i Herceg Novog, preko Podgorice, Kolašina i Mojkovca, sve do Pljevalja. Uz priznata dugovanja od 230 miliona eura. Brković je, uz pomoć izvršnih i sudskih vlasti, usvajanjem planova o reorganizaciji za neko vrijeme odložio pritisak povjerilaca (uglavnom radnika i kreditora) ali pravi rasplet te priče tek predstoji. Na popisu „najvećih” slijedi bankrotirala Željezara Nikšić iza koje su ostali dugovi od 125 miliona. Pa,onda, redom: Radoje Dakić – 80 miliona priznatih potraživanja; Obod Cetinje – 52 miliona; Plus Commerce Nikšić – 24 miliona; Prerada (KAP) – 37 miliona eura; MCC Inžinjering – 35 miliona eura…

Većina pomenutih stečajnih postupaka do danas nije okončana. A ogromnom imovinom, praktično bez bilo kakve kontrole, upravljaju stečajne sudije iz Privrednog suda u Podgorici i stečajni upravnici koje oni imenuju. Uglavnom po vlastitom nahođenju.

Sasvim dovoljno razloga da, nedavno završena, javna rasprava o Nacrtu izmjena i dopuna zakon o stečaju privuče veliku pažnju zainteresovanih. Ostaje da se vidi koliko će u Vladi imati sluha za primjedbe koje su stigle tokom javne rasprave, ali je izvjesno da od najavljenih izmjena najviše strahuju – i od njih najviše očekuju – radnici angažovani u preduzećima u stečaju, odnosno oni koji slute da bi se njihovo preduzeće uskoro moglo naći u toj poziciji.

Razloga za strah ima sasvim dovoljno. Navedimo samo jedan primjer. Od 1.300 stalno zaposlenih radnika KAP-a koji su na radnim mjestima dočekali uvođenje stečaja 2013. godine, danas u nekadašnjem Kombinatu radi njih oko 600. Njih, zapravo, stečajni upravnik Veselin Perišić iznajmljuje Unipromu Veselina Pejovića po osnovu ugovora o tehničkoj saradnji. Pa se zapošljeni angažuju na mjesec dana, nemaju pravo na odmor i bolovanje, dok su im slobodni dani – zbog rada u tri smjene – značajno redukovani . Ni benificirani radni staž niko više ne pominje.

Nadležna Inspekcija rada tvrdi – mada to nije eksplicitno navedeno ni u jednom važećem propisu u Crnoj Gori – da njeni inspektori nemaju nikakve ingerencije nad firmama u stečaju. Sa druge strane, radnici se ne žale jer strahuju da bi, po okončanju stečajnog postupka, umjesto stalnog zapošljenja mogli dobiti ekspresan otkaz ili još nepovoljnije radne uslove. Pošto firma može zaposliti mlađe i jeftinije radnike.

Predloženim izmjenama Zakona, to stanje bi ostalo nepromijenjeno za preduzeća u kojima je već započeo stečajni postupak. Vlada je tako ignorisala zahtijev Unije slobodnih sindikata koja je još prije tri godine od Skupštine CG tražila da se amandmanima na Zakon o stečaju precizira da za radnike u tim kompanijama važe sva prava koja imaju i ostali zaposleni u Crnoj Gori.

„Ako Vlada sada ne bude ispravila sve nepravde prema licima radno angažovanim u stečajnim preduzećima, ostaje da oni i dalje budu u potpunosti nezaštićeni : nemaju pravo na odmor, slobodne dane – zbog čega su neizbježne česte povrede na radu, nemaju pravo na sindikalno organizovanje, a inspekcijski organi neće obavljati i nadzor u ovim preduzećima, itd”, navode iz USS CG, uz opasku da će u suprotnom njihove kolege iz preduzeća u stečaju i dalje imati tretman „najamne radne snage”.

Uz zapošljene i njihove sindikalne zastupnike, predloženim izmjenama Zakona o stečaju nezadovoljni su i stečajni upravnici sa liste Komore stečajnih upravnika. Ili, makar, većina od njih 225 koji u ovom trenutku imaju licencu.

Njima je, prije svega, zasmetalo to što je Vlada ostala dosljedna ideji da stečajne sudije mogu, prema vlastitom nahođenju, birati stečajne upravnike koje će angažovati u dodijeljenim predmetima. Bez objašnjenja i bez kontrole. Zapravo, predloženim Nacrtom to bi bilo ozakonjeno , pošto je predviđena mogućnost da se stečajni uprevnici imenuju redom sa liste, izuzev ako stečajni sudija ne utvrdi da upravnik kome treba dodijeliti predmet „ne posjeduje znanje i iskustvo u složenim predmetima”. U tom slučaju može izabrati upravnika po sopstvenom nahođenju.

A to je već vladajući princip.

Monitor je u posjedu analize koja pokazuje da najveći broj stečajnih postupaka (602 prošle, oko 550 stečaja pretprošle godine) završi u rukama nekoliko sudija i desetak stečajnih upravnika. Uglavnom, među njima je moguće povući direktne i čvrste (ne)profesionalne veze.

Predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić uporedo obavlja, ili je obavljao, posao stečajnog sudije u KAP-u, Boksitima, Radoju Dakiću, Vektri Boki, Brodogradilištu Bijela, Bjelasici Radi, mljekari Nika, Onogoštu… On je, samo prošle godine, u rad dobio više od 100 stečajnih postupaka. Njegov kum Žarko Ostojić (i kolega iz afere pljačka Vrhovnog suda) bio je, ili je i danas, angažovan kao stečajni upravnik u preduzećima Brodogradilište, Solana Ulcinj, Nivel Budva, Primorka Bar… Još jedan Jovanićev kum, Sreten Mrvaljević bio je stečajni upravnik u preduzećima: Nivel Invest Bjelasica Rada, Vektra Boka… Da ne širimo priču – od 1.600 stečajnih postupaka koji su pokrenuti u posljednje tri godine, pet najčešće angažovanih stečajnih upravnika dobilo je 255 postupaka li 15,5 odsto ukupnog posla.

U Komori stečajnih upravnika žele da zaustave taj trend. Zato su od predlagača Nacrta zatražili da objasni pravičnost rješenja prema kome „sudija ima pravo da ocjenjuje stručnost stečajnog upravnika i ako je on prije toga položio stručni ispit i licenciran, a da pri tome nije dobio priliku da se bavi konkretnim stečajnim postupkom”. I predlažu da ,,slučaju da predložena norma bude usvojena, neophodno je da stečajni sudija obrazloži zašto nije prihvatio stečajnog upravnika, obrazloži zašto je imenovao novog i da pravni lijek za donesenu odluku”.

Prema važećem pravilniku Ministarstva finansija, najmanja naknada za stečajnog upravnika uznosi 400 eura po postupku. Oni koji vode postupke sa većom stečajnom masom, dobijaju mjesečnu naknadu od 2,5 prosječne plate (oko 1.300 eura). Plus nagradu na kraju postupka.

Pretpostavlja se da privilegovani stečajni upravnici tako zarađuju više od 100 hiljada eura godišnje. Te da nijesu jedini kojima stečajevi donose mala i velika bogatstva. Za sada, to je samo javna tajna.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo